Upravo pročitao ovu ipak simpatičnu i vrlo solidnu posvetu
Sclaviju i Dilan Dogovom tridesetogodišnjem jubileju. Priča teče u duhu starih
Nolittinih, linearno (stil koji je po Nolitti "čitaočev prijatelj"),
vrlo pitko i sa maltene sveprisutnim glavnim junakom, osim u onim retkim
momentima kada scena mora da ga napusti. Ne znam šta bih vam rekao, a da ne odajem previše. Ideja je odlična i
ostavlja prostora maestralnoj avanturi: ubačeni su i međusobno povezani
elementi i likovi oba serijala (Vuk Samotnjak, Crni Gospodar, Knjiga Vremena,
Stara Galija u Sekvehani (ZG 200) i mapa koja vodi do nje, Golnor, nešto sitno
Ksabaras i Ružičasti Zec itd.) i moram reći da je metod njihovog povezivanja u
jednu jedinu storiju i na na neki način povezivanje Zagorovog i Dilanovog
univerzuma neočekivano sjajno i podosta intrigantno uspelo, tako da mi je to
najsvetlija tačka cele sveske. Ideja, dakle.
Scenario, na
žalost, ne doseže tu crtu. Vuk Samotnjak, na primer, i pored ogromnog prostora
koji mu je posvećen ne naliči karakterno onom iz čuvenog "Kruga
života"- lik je, poput Caina u "Atlantidi" i "Skiptru
Tin-Hinan" nakon razrešenja lične tragedije koja mu je odredila
antijunački psihološki profil koji smo svi mi voleli, jednostavno krenuo dalje
i otrgao se od svojih korena dospevši tako u bezličje. Golnor, s druge strane,
gubi svoj primarni kvalitet zbog manjka prostora za realizaciju. kao i cela
druga polovina sveske. Ipak, ideja vadi stvar. Ona me je prvom delu sveske
nekoliko puta ostavila otvorenih usta, a bome i na poslednjem delu – samo što je,
na žalost, loše izvedeno. Mignacco je bio na tragu nečega veličanstvenog i
epskog, ali zbog nekog gadnog prokletstva ovakvi potencijali završe u slepoj
ulici tesnih jubilaraca i ispadnu ćorak (mada je diskutabilno koliko je 95
stranica prostora tesno, budući da možemo videti fantastične priče odrađene i
na upola manje stranica).
Piccato je
definitivno problem za oko. Trebalo mi je nekoliko stranica da se naviknem na
njega, ali nakon toga mi nije nimalo smetao. Dapače, svojim unikatnim stilom i
pomalo infantilnim tonom pristupa mi je postao deo magije “Zenita 666” po
pitanju bajkovitosti i određenoj dilandogovskoj romantičnosti. Istina, ima
jedno desetak imena DD staffa koje bih video radije potpisane u ovoj svesci,
ali dok god je ovako izolovan događaj i u svetlu ovakvog jubileja...predstavlja
više nego dobrodošlo osveženje.
Ideja 10 -fantastično
Priča 6 –ideja je diže za ocenu.
Crtež 5 – realno.
Kolor 2 Drečavo.
Kolorista je trebao da baci pogled na Avanturu u Darkwoodu za primer kako se
određene scene trebaju bojiti
Naslovnica 9 –
ima par momenata za popravku
ukupna ocena: 6,4
Коментари
Постави коментар