Zagor: Zenit 666




Upravo pročitao ovu ipak simpatičnu i vrlo solidnu posvetu Sclaviju i Dilan Dogovom tridesetogodišnjem jubileju. Priča teče u duhu starih Nolittinih, linearno (stil koji je po Nolitti "čitaočev prijatelj"), vrlo pitko i sa maltene sveprisutnim glavnim junakom, osim u onim retkim momentima kada scena mora da ga napusti. Ne znam šta bih vam rekao, a da ne odajem previše. Ideja je odlična i ostavlja prostora maestralnoj avanturi: ubačeni su i međusobno povezani elementi i likovi oba serijala (Vuk Samotnjak, Crni Gospodar, Knjiga Vremena, Stara Galija u Sekvehani (ZG 200) i mapa koja vodi do nje, Golnor, nešto sitno Ksabaras i Ružičasti Zec itd.) i moram reći da je metod njihovog povezivanja u jednu jedinu storiju i na na neki način povezivanje Zagorovog i Dilanovog univerzuma neočekivano sjajno i podosta intrigantno uspelo, tako da mi je to najsvetlija tačka cele sveske. Ideja, dakle.

Scenario, na žalost, ne doseže tu crtu. Vuk Samotnjak, na primer, i pored ogromnog prostora koji mu je posvećen ne naliči karakterno onom iz čuvenog "Kruga života"- lik je, poput Caina u "Atlantidi" i "Skiptru Tin-Hinan" nakon razrešenja lične tragedije koja mu je odredila antijunački psihološki profil koji smo svi mi voleli, jednostavno krenuo dalje i otrgao se od svojih korena dospevši tako u bezličje. Golnor, s druge strane, gubi svoj primarni kvalitet zbog manjka prostora za realizaciju. kao i cela druga polovina sveske. Ipak, ideja vadi stvar. Ona me je prvom delu sveske nekoliko puta ostavila otvorenih usta, a bome i na poslednjem delu – samo što je, na žalost, loše izvedeno. Mignacco je bio na tragu nečega veličanstvenog i epskog, ali zbog nekog gadnog prokletstva ovakvi potencijali završe u slepoj ulici tesnih jubilaraca i ispadnu ćorak (mada je diskutabilno koliko je 95 stranica prostora tesno, budući da možemo videti fantastične priče odrađene i na upola manje stranica).

Piccato je definitivno problem za oko. Trebalo mi je nekoliko stranica da se naviknem na njega, ali nakon toga mi nije nimalo smetao. Dapače, svojim unikatnim stilom i pomalo infantilnim tonom pristupa mi je postao deo magije “Zenita 666” po pitanju bajkovitosti i određenoj dilandogovskoj romantičnosti. Istina, ima jedno desetak imena DD staffa koje bih video radije potpisane u ovoj svesci, ali dok god je ovako izolovan događaj i u svetlu ovakvog jubileja...predstavlja više nego dobrodošlo osveženje.

Ideja 10  -fantastično
Priča 6  –ideja je diže za ocenu.
Crtež 5 – realno.
Kolor 2 Drečavo. Kolorista je trebao da baci pogled na Avanturu u Darkwoodu za primer kako se određene scene trebaju bojiti 
Naslovnica 9 – ima par momenata za popravku


ukupna ocena: 6,4

Коментари