tag:blogger.com,1999:blog-28065298604551688072024-02-06T19:22:24.664-08:00Dnevnik čitanjaDarko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.comBlogger45125tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-16264283258745128962022-02-18T08:56:00.009-08:002023-11-06T15:03:29.594-08:00Etika junaštva i deklišeizirani koreni u “Zagor priča...”<p style="text-align: center;"><span style="text-align: justify;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg90jASFv2Dq6vOH36tH6jeCP22cVJmPtboAbQNj_TKlaFBD0WOcENk3vJBzvKkxkeOAsGme9Hg2GG51Am7Q1_yDj8YHoB5GaE_xkheAy6zgRh2e6ZRs0GjW70slQXgtwY5O1xtHS9Jk56eOcCRg1VAxJowkHAsewhbzIfQl119M125O9JQLgS7A3_z=s800" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg90jASFv2Dq6vOH36tH6jeCP22cVJmPtboAbQNj_TKlaFBD0WOcENk3vJBzvKkxkeOAsGme9Hg2GG51Am7Q1_yDj8YHoB5GaE_xkheAy6zgRh2e6ZRs0GjW70slQXgtwY5O1xtHS9Jk56eOcCRg1VAxJowkHAsewhbzIfQl119M125O9JQLgS7A3_z=w640-h360" width="640" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><p></p><p><span style="font-family: times; text-align: justify;">Ah, priče o poreklu naslovnih junaka...</span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">Cenim da ste ovaj već čuli. Bio jednom jedan veseo dečačić,
vrtirep pravi. Voleo je život, život je voleo njega, imao je detinjstvo kakvo
se samo poželeti može. Onda dođe jedan pokvareni čiko i ubije mu tatu –
najbolju osobu na vascelom svetu. <span lang="IT">Dečak bude ne samo tužan nego i besan,
te se zakune da će pokvareni čiko da pati i plati. Onda sledećih desetak
godina, veseo dečačić – sada već ogorčeni mladić - povazdan trenira i uči kako
bi bio kadar da pokvarenom čiki – sad već matorom đubretu – vrati milo za
drago. Negde usput mladić shvata da matoro đubre nije samo jedno, nego da ih je
svet prepun i da svakog dana neki pokvareni čiko ubije tatu nekog veselog
dečaka, a ne postoji niko ko bi to mogao da spreči. Tada mladić reši da u ime života
koji ga više i ne voli toliko sašije kostim sa prepoznatljivim simbolom u
grudima, smisli sebi neko zvučnije ime i posveti se osveti pokvareštini
dovoljno fanatično da to potraje decenijama. Teška to priča beše, turobna do
bola, ali toliko, toliko dobra…ma, znate je, sigurno.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="IT"><span style="font-family: times;">Zagor?<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Ne, ne, kumašine. Mislim, ovo slovkanje jeste
o njemu, ali gore rečeno možeš pripisati mnogim naslovnim junacima, ponajviše Betmenu
iz “<i>Godine prve</i>” ili Derdevilu iz “<i>Čoveka bez straha</i>”. A ako tatu
zameniš ujkom, stricem, bratom, sestrom, ženom,detetom, poočimom, široko ti
polje: dobićeš Vulverina, Magneta, Spajdermena, Munju itd. Zna tu i tamo da se
desi da heroj mora prvo da pogine kako bi ga to nagnalo na herojstvo, poput
Spona ili Stvorenja iz močvare. Redak je kostim da nema breme smrti iza
sebe. To je već 1969. godine – kad je “<i>Zagor priča</i>” osvanuo na kioscima
- bio najizlizaniji kliše koji je serijalizovani strip mogao da postavi za
korene naslovnog junaka. Otprilike kao što je i sam “<i>Zagor priča</i>…”
postao toliko izlizana pojava u našem malom stripovskom svetu da je ljudi sad
samo ćutke kupuju gde god i kad god da izađe, ali je retko spominju u kontekstu
priče. Svi smo je već pročitali, mnogi od nas je vole i cene njen bezvremenski
kvalitet, mnogima od mnogih će oke da zacakle na sami pomen. Pa opet, uprkos odličnom poznavanju ovog gradiva, većini će osnovna žanrovska oznaka epizode biti tragedija i Zagorova tužna faca na naslovnici kojom caruje crna pozadina. Baš zato što, kao i svi kostimirani
junaci dugogodišnjih serijala popularnog stripa, Zagorovi koreni sadrže taj
opšti element smrti voljenih kao emotivnog pokretača životne misije, i nekako se
zavuče u ćoše našeg sećanja kao prva asocijacija na ovu priču, iako ona takva nije.
Isto tako, kada govorimo o poreklima popularnih junaka, opšti elementi odnosno
klišeji su mnogi: tragedija, turobnost, mračaj, bes, tuga, smrt bliske osobe za
koju je junak neposredni uzrok ili se jednostavno uzrokom oseća, sveopšti
nemoral i bezakonje u svojstvu definicije vladajuće atmosfere priče i generalno
prikaz stanja sveta u odsustvu naslovnog junaka, te, nakon toga, “mladićevo”
uzdizanje u heroja kroz fizičku i psihičku transformaciju koje stanje
sveta/serijala dovodi u poznati i prijatni status quo. Sva ta mučna, dramatična
atmosfera pomaže i tome da priča dobije na težini, prizvuku zrelosti i
“umetničke” emotivnosti, te se takva dela automatski penju visoko na lestvicu
fenomena i ocenjuju se kao veoma kvalitetna. Nolita se jeste dotakao svih tih
klišeja. Pa i naslovi poglavlja u “<i>Zagor priča...” </i>kao da prate taj
ustaljeni šablon<i> </i>: <i>“Demon osvete”, “Vetar smrti”, “Užasna istina”, “Zagor
ulazi na scenu”</i>. Ipak, ponavljam, koliko god to sumanuto zvučalo, “<i>Zagor
priča...” </i>ne neguje te klišeje, nego ih nemilice bije.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span class="MsoIntenseReference"><span lang="IT" style="mso-ansi-language: IT;"><span style="font-family: times;"><b>Osvetnički kliše</b><o:p></o:p></span></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="IT"><span style="font-family: times;">Doktrina
“ubiše mi roditelje, sad ću da se borim za pravdu” je prisutna samo kao
primarna reakcija lika. Mnogi naslovni junaci krenu baš odatle i na bazi toga
se već decenijama uspešno osvećuju po kioscima i striparnicama. Osnove svih tih
likova leže upravo u tome – u konstantnoj fazi besa, ogorčenja ili svećenja. Statusom osvetnika se glavnom junaku daje legitimitet za razbijanje glava, lomljenje udova ili bušenje prsa i lobanja zahvaljujući kojem čitalac bez moralnih dilema može da uživa u činovima nasilja. Jeste da govorimo o mejnstrim stripovima, ali koliko su te osnove uopšte legitimne u dugovečnim serijalima?
Da li će neko toliko nestvarno čiste moralnosti poput Zagora da iz tog razloga
celi svoj život posveti u fanatičnom boju za pravdu i da ni u jednom trenutku
ne kaže “dosta”? Bol jeste velik, nezamisliv, ali on ne može biti toliko snažan
da pokrene večni moralistički ropac sa nemilostivim gordijevim čvorom darkvudske situacije.</span></span><span style="font-family: times;"> Po
samoj logici, masakr u Klir Voteru je trebao da ga tera u doživotni pohod </span><b style="font-family: times;">protiv
indijanaca</b><span style="font-family: times;">, a ne u njihovu odbranu. Mali Vajlding i jeste pošao tim drumom i
bog te pitao koliko bi se na njemu zadržao da usput nije nabasao na nekoliko
prosvetljenja. Lično se ni danas, nakon ne znam kojeg čitanja ovog
svevremenskog klasika, ne mogu živ načuditi s kolikom je dosetljivošću Nolita
izbegao stereotipsko “gotamsko” rešenje i ponudio najdugoročniji mogući motiv
za pravdoljublje koji postoji u ljudskoj psihologiji: </span><b style="font-family: times;">pokajanje, grižnja
savesti i iskupljenje</b><span style="font-family: times;">. Baš kao što je Mauro Bozeli kroz svog lika Endrjua
Kejna u epizodi “</span><i style="font-family: times;">Morska strava</i><span style="font-family: times;">” kazao: </span><i style="font-family: times;">“zlo treba okusiti i počiniti
kako bi ga se moglo mrziti”</i><span style="font-family: times;">. A naš dobrostivi Zagor je hladnokrvno i sa
uznemiravajućim guštom poklao mnogo indijanaca Abenaki i njihovog bledolikog
prosvetitelja Salomona Kinskija, do te mere zadojen gnevom da od moralnog
savršenstva koji ovaj junak inače predstavlja ne vidimo ni senke ni najave. Nolita naglašava </span><b style="font-family: times;">motiv osvete</b><span style="font-family: times;"> kao otrov koji napaja oblasni čarobni
krug, beskrajnu spiralu zla koje je Zagor koljući Abenake postao deo, uzrok,
posledica, krvnik i žrtva. Jer, njegova krvava osveta nad Abenakima je
posledica krvave osvete Abenaka nad Majkom Vajldingom i njegovom porodicom, što
je posledica Vajldingovog krvoprolića kod Abenaka, a što je opet uzrokovano ko
zna koliko dugim nizom unakrsnih manifestacija međurasnih rivalstava. Uloga
Skitnice Ficija je, između ostalog, da predstavi mladom Vajldingu i čitaocima
koliko je praćenje njene staze pogrešno.</span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="IT"><span style="font-family: times;">„<i>Poslušaj
me sinko: zaboravi to ime i oslobodi se demona osvete u sebi. </i>”<i>Krivac”, “zaslužena
kazna”. Sve teške, ali istovremeno isprazne i ohole reči. Pravda i istina
nikada nisu na samo jednoj strani. Zapamti to!”<o:p></o:p></i></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="IT"><span style="font-family: times;">Nolita
joj je suprotstavio Ficijevu životnu doktrinu koja će nakon masakra postati
temelj herojeve etike u serijalu. Redovnim čitaocima serijala ta filosofija
neće biti ništa novo: sloboda od svih konvencija i licemerja civilizacije,
fokus na lepotama života, odricanje od lake presude ubijanjem, etika sumnje u
transparentnost istine i pravde... Bitno je bilo naglasiti koliko je Zagora prosvetljenje
tom etikom izbavila iz okova. Pravedan čovek, junak, se nikada ne prepušta
spontanom, isprovociranom i iracionalnom delovanju, ne polazi od sigurnosti
nego od sumnje i, kao što bi svaki odrastao čovek trebao da nauči, svešću da je
istina-pravda nepristrasna. Ficijeva doktrina je jedino šta je u naraciji
presecalo sve teške dramaturške momente između masakra u Klir Voteru i masakra
u logoru Abenaki. Ipak, njena prava težina poprima prioritetnu ulogu tek kada
je šteta učinjena i kad je bila od presudnog značaja za Zagorovo preobraćenje
iz osvetnika u <b>pokajnika-mirotvorca</b>, u sinhronicitetu sa opštom,
moralističkom prirodom serijala. Zagorov lik zbog težine greške koju je počinio
može samo da završi u moralnom kolapsu koji se ni na koji uverljiv način može
završiti statusom Duha sa sekirom. Do tog statusa može da dođe prateći stope
Slobodnog čoveka poput Ficija.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="IT"><span style="font-family: times;">Zagor
– stereotipski pesimizam, moralni kolaps: <i>“Ove ruševine... svi ovi mrtvi...
sve sada poprima skroz drugačije značenje. A ona osveta koju sam iskao misleći
da će za mene predstavljati oslobađanje se pretvorila u novu, još težu moru.” “Prošao
sam selo koje sam svojim gnevom opustošio... Shvatio sam da sam živote mnogih
nevinih ljudi upleo u događaje turobnih naličja, i po prvi sam put uvideo
koliko u određenim slučajevima može da bude teško sa sigurnošću utvrditi na
kojoj je strani pravda, a na kojoj nepravda.”</i><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="IT"><span style="font-family: times;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Fici – prosvetiteljski optimizam, inspiracija:
<i>“Sad je vreme da se preneš! Lepo pređi sunđerom preko svega i saslušaj me! Ti
si sjajan mladić i imaćeš sve prilike da zaboraviš današnje greške tako što ćeš
doprineti da ova velika zemlja, napaćena nerazumevanjem i nasiljem, konačno
dosegne mir”</i>) <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="IT"><span style="font-family: times;">Mirotvorac
vođen grižnjom savesti i kajanjem. Je li moglo realističnije, dugoročnije i
inspirativnije od toga?<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;"><span class="MsoIntenseReference"><span lang="IT" style="mso-ansi-language: IT;"><b>Crno-beli svet</b></span></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="IT"><span style="font-family: times;">Ako
gledamo na fabularnu prirodu uloga likova iz “<i>Zagor priča...”</i>, pravo
stanje stvari o tome ko je dobar, a ko zlica u ovoj priči je samo potvrda
Ficijeve filosofije o više strana istine i nudi nekoliko fantastičnih obrta.
Ako gledamo van fabule, dotaći ćemo se nekih drugih interesantnih tačaka. Da se razumemo, kliše kojim ćemo ovde da se bavimo se ne
tiče priča o poreklu naslovnih junaka, nego generalno eskapističkih
avanturističkih serijala kojih je <i>Zagor </i>školski primer. U ovakvim
serijalima čitalac uvek zna: glavni junak je sveznajući, najjači, najbolji i
duša od čoveka. Njegovi drugari su isto sve ljudina do ljudine. Tipovi sa
kojima se tu i tamo neobavezno potuče su generalno loši ljudi, bitange, a
glavni antagonisti su ekstremno zli. Ako neki ljudina-drugar negde u toku priče
ispadne potajno zloban, to se računa kao dobar, neočekivan obrat. Ako neki antagonista
ispadne tu i tamo ljudina, pa ponekad i drugar, tog svi volimo jer su plod
vrhunca domišljatosti u portretisanju likova u avanturističkom serijalu. Ti su
slučajevi retki i stoga se veličaju. Ovde, u “<i>Zagor priča...”, </i>Nolita
navlači čitaoca na uverenje da je posredi najosnovnije portretisanje. Zagor –
kao i uvek, njegov otac – ljudina i žrtva, Majka – dobrica i žrtva, Fici i
Salivenovi – ljudine, Salomon Kinski – zlica, ubica i bitanga, Abenaki – ubice,
banda bitangi. Prosto k’o traperski pasulj. Čitalac ide kroz priču sa tom
ugodnom pretpostavljenom postavkom i mozak pase travu. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="IT"><span style="font-family: times;">Međutim,
čak i posle čitanja, uprkos jakoj transparentnosti ove postavke, čitaocu treba
mnogo razmišljanja<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i presecanja
sopstvenih dogmi da bi shvatio prirodu tri najvažnija lika. <b>Otac Majk</b> <b>Vajlding
</b>je isprva prikazan kao dečački idol, primer odličnog oca koji svog sina
uveo u priču o stabilnim međurasnim odnosima, koji je znao da kontroliše ljubav
i strogoću kako bi svoje dete usmerio na siguran put i koji svakako nije zaslužio
da pogine. <b>Salomon Kinski </b>ulazi na scenu kao klasični negativac,
krvoločni ubica i gnjida kojem glavni junak stremi celu epizodu. Finalni obrat
po kojem je Zagorov otac negdašnji ambiciozni i beskrupulozni vojni činovnik
koji je pobio mnogo indijanaca Abenaki, a da je Salomon Kinski obični
propovednik koji je, ne dobivši sudsku, posegao za ličnom pravdom (vrlo
uobičajenom za to doba) i u ime desetaka pobijenih napao jednog odgovornog i
“samo” njegovu porodicu. Površinskim čitanjem, obrat se tiče samo
preispitivanja pozicije Majka Vajldinga u naraciji, tera na reklasifikaciju. Tas uvek pada na dobru umesto lošu stranu jer je čitalac prešao celih
devedeset stranica s takvim uverenjem o Majku Vajldingu. <i>Ej, čovek se očito
pokajao i pokušao da počne život ispočetka! I opet, možda je Kinski i imao
svoje razloge, ali opet je ubio majku Beti ni krivu ni dužnu, pokušao da puca
Zagoru u leđa i, zaboga, posegao za osvetom! Nije li poenta cele priče da
osveta ne valja? </i></span></span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="IT"><span style="font-family: times;">Dakle, imamo dva lika istovremeno dobra i kvarna. Jedan je
<b>masakrirao nevine</b>, <b>pokušao to sagrešenje da ignoriše </b>i nastavi
nekažnjeno dalje, normalnim životom<b>, </b>te je na toj stazi pao. Drugi je <b>mirotvorac</b>,
koji je <b>pošao stazom osvete</b> iako predstavlja hrišćanstvo, i na toj stazi
pao. Obojica predstavljaju dva aspekta Zagora koji poput Ficijeve doktrine
ukazuju na njegov izbor života kao univerzalno ispravan, nasuprot njihovim
jednostavnijim i pogrešnim odlukama sa kobnim posledicama. Isto tako, njihov
konstantni moralistički dualizam su istovremeno i potvrda priče o “<i>pravdi i
istini koji nikada ne pripadaju istoj strani</i>”. Jednostavno je nemoguće do
apsoluta simpatisati ili antipatisati bilo koga od njih dvojice. Zagorov zakon
osuđuje obojicu. A ne mazi ni Zagora. On je u priči istovremeno i žrtva i
krvnik (“<i>Vajlding proglašen krivim! Pravda za žrtve sa Srebrnog Jezera!” </i>),
osoba za najstrožu osudu i najmilostivije pravdanje, lik kojega smo u Ferijevom
prikazu navikli da posmatramo kao heroja (opet halo-efekat) dok je veći deo
priče potpuno obrnuto. Ta nejasna klasifikacija ključnih likova tera na
preispitivanje i ponovno vraćanje priči, nerazrešenošću je dariva svevremenskim
kvalitetom i neočekivanom zrelošću. Težina i genijalnost takvog Nolitinog poteza
se danas najjače može osetiti preko spomenutog serijala “<i>Zagor Koreni”.</i> Buratini
je podlegao svojim porivima radi mladalačkog halo-efekta u klasifikaciji
likova, te je breme krivice Majka Vajldinga prebačeno na vojni vrh koji mu je naredio
da napadne Abenake, pod tuđim se uticajem – a ne jer je bežao od odgovornosti -
povukao u Klir Voter gde će svako malo voditi diskurs o tome koliko se kaje
iako nije direktno odgovoran. A Kinski je pravi verski fanatik koji bičuje
indijanke-ropkinje iz sela Abenaki, drži prebesne i prebolesne propovedi i vaistinu“<i>bolje
barata pištoljem nego Bilblijom”.</i> Tu se od Zagorovog porekla oduzima originalna
višeslojna postavka koja je, kao što već rekosmo, iz više uglova temelj
Zagorove etike o junaštvu i retka vrlina koja “<i>Zagor priča...” </i>čini
zaista posebnom. Nolitina verzija zadire duboko u problematiku i tera čitaoca
da percepira/sudi svetu oko sebe nepristrasno, negeneralizovano, s sumnjom
(preispitivanjem sopstvenog mišljenja), a istovremeno ga tera da se kroz život
neprestano dvoumi oko sopstvenog stava prema gore navedenim likovima. Još jedna
stvar, koja "<i>Zagor priča...” </i>drži svežim i čitljivim čak i danas, pola
veka nakon prvog izdavanja.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;"><b>Čemerno duboko</b></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;"><span lang="IT">Polazna
tačka svih priča o poreklu </span><span lang="SR-LATN-RS">je
tragičan događaj koji će inicirati transformaciju glavnog junaka u heroja. Barem
jedan od emotivnih bolova (bes, tuga, žaljenje, osećaj krivice) je neophodan,
kao i njihova konstantnost kroz uvodni i razradni segment narativa, pa će
prirodno da primi ulogu nosioca dramaturške oznake svih elemenata priče: spomenuta
jaka emotivnost glavnog junaka i njegova preispitivanja samog sebe i svoje
uloge u točku sudbine, prikaz njegovog sveta u pesimističnim, opskurnim i
napetim tonovima i generalna atmosfera moralnog beznađa motivišu delanje.
Uglavnom, negativna emotivnost je osnovni motiv svih ovih priča i predstavlja
nužni stereotip čije postojanje ne možemo i ne želimo da zamerimo. Ono šta je
fascinantno je da baš ta negativna emocija povuče piščevu vičnost slovotvorstvu
na neki viši nivo, pa sve one rezultiraju višim kvalitetom ili im se viši
kvalitet automatski pripiše jer emotivnost junaka, ako pisac ne posrne u zonu
prekomerne i neutemeljene patetike (tužan sam jer mi se tuguje) nego je
iznesena na barem donekle prihvatljiv način, kod čitaoca izaziva osećaj
sažaljenja, razumevanja i, često, poistovećivanja sa mukama glavnog junaka.
Rezultat svega su uglavnom veoma dobre do odlične priče koje neretko dosegnu
status „legendarnosti“ ili „kulta“, ali i nekoliko stereotipnih
uzročno-posledičnih asocijacija kod čitalaštva: priče o poreklu – tragedija,
tragedija - mračaj, mračaj - dubina, dubina – kvalitet. Negativna emotivnost
jeste jedan od najefektnijih alata za postizanje čitalačke katarze za koji
treba nešto manje piščeve vičnosti nego kod pozitivnije usmerenih žanrova (
npr. čak je i satira je automatski ocenjena kao „draža“ i „kvalitetnija“ od
obične komedije, samo zato što je njen humor baziran na mukama). Veselost niti zahteva
dedukciju niti pleni poistovećivanje. Čitalac pri njima ostaje emotivno
netaknut i čita je sa namerom da se raznonodi i opusti. „<i>Zagor priča...“</i>
sadrži sve „inteligentno“: pomalo je sumorna, tužna, tragična, brutalna,
mračna. To će nam biti prva asocijacija ( a ako smo još prihvatili sve
gorespomenute teorije... ). Kreće s olujnim nebom “<i>koji te noći nije
obećavao ništa dobro</i>”, tad usledi ubistvo Zagorovih roditelja, scena u
ruševinama njihove kolibe i zakletva na osvetu nad grobom, nekoliko krupnih
kadrova debelo osenčenog i setnog Zagorovog lica, diskusija “krivac-zaslužena
kazna”, kompletna scena masakra u selu Abenaki i njenog epiloga, svuda
tragedija/osveta/sukobi... sve je kuku i lele!<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS"><span style="font-family: times;">Pa ipak, <i>„Zagor priča...“ </i>nije ni sumorna
ni mračna, a još manje je pesimistična. Nolita je uspeo da servira apsolute
negativnih emotivnosti, napravi realistično razrađene međuljudske odnose, iskaže
filosofske poglede na nekoliko moralističkih problematika, neguje dramaturšku
napetost i izazove čitaočevu emotivnu sinhronizaciju sa pričom ali, ironično, <b>ostaje
pozitivan, lepršav, opuštajući i veseo</b>. Posredi je metoda koju je Nolita
primenjivao u <i>Zagoru</i> i pre i posle „<i>Zagor priča...“, </i>a koja
primenjuje doziranje različitih/kontrasnih dramaturških segmenata u konstantnom
smenjivanju unutar jedne priče kako bi žanrovski/emotivno ostala u neutralnoj
zoni avanturističkog stripa s eskapističkom namenom. Metoda predviđa da će glavna
fabula, budući da pripada samo jednom od mnogih žanrova iz <i>Zagorovog </i>opusa,
sama po sebi biti sklona da zamori jer će čitalac nakon početnih nekoliko
strana biti svestan njenih narativnih okvira odnosno zna šta otprilike može da
očekuje, pa bi jedini trik održavanja pažnje bilo redanje obrata i jeftinih
akcionih scena. Međutim, ako se u glavnoj fabuli ubaci nekoliko emotivnih
apsoluta iz drugih žanrova - npr. najčistiji oblik humora po receptu filmova
Čarlija Čaplina, Stanlija i Olija i braće Marks ili stripova o Paji Patku koji
se uglavnom izvodi preko Čika – fabula će ostati sveža, kadra da začudi (Nolita
je često spominjao pojam <i>Sence of wonder </i>kao glavni adut avanturističkog
stripa) i neće padati u zamku dramaturške emotivnosti i time prima svojstva
bilo kojeg žanra osim onog kojem teži – avanturističkog (zabavljačkog). <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS"><span style="font-family: times;">Ako među Nolitinim pričama preciznom i složenom
„okoš-bokoš“ metodom kao primer izaberemo „<i>Teskobu“, </i>Nolitinu priču koja
na <i>zagorijanski</i> način reinterpretira <i>Drakulu </i>sa Belom Lugošijem,
možemo da napravimo poredbeni uvid. Prva polovina priče je iznesena u
avanturističkom žanru ( Zagor i Čiko prate karavan evropskih doseljenika preko
divljeg područja) koji tu i tamo biva presečen krimi-misterijom (neko noću
ubija putnike, Zagor ispituje sve osumnjičene). Već u tom prvom segmentu,
čitalac dobija žanrovske apsolute koje iska: putovanje divljim (neistraženim)
područjem najavljuje sve vrste opasnosti - avanturu, a nacionalno šarolikim
(folklorni <i>sence of wonder</i>) putnicima-doseljenicima je svaki pedalj nove
zemlje čudnovat i „drugačiji od šuma u našoj domovini“ (emitovanje <i>sence of
wander-</i>a), a ubistva prebacuju priču na situaciju <i>Ubistva u Orijent
Ekspresu </i>gomila neznanaca u prostorno zbijenoj grupi svi odreda
potencijalne ubice. Drugi segment prebacuje žanrovsko težište sa avanture na
najpuniji horor jer Zagor, Čiko i vođa karavana zaglavljuju u jezivom
„Drakulinom“ dvorcu sa jezivim domaćinom-vampirom i njegovim nakaznim
slugom-batlerom<i>. </i>Tu prisustvujemo smenama najpotpunijih i najnabijenijih
prikaza klasičnog horora koje će, pak, svako malo biti presečene Čikovim
tipičnim humorističnim gegovima i to najčešće baš u tim horor-scenama ( Čiko
mlatara crnim lukom za kajganu dok ga vampir vreba s leđa, šeprtljavo obara
vitrine na njega, naglo se saginje taman na vreme da vampirova čeljust zgrabi
vazduh umesto njegove glave itd.) Svaka žanrovska digresija doseže emotivni ili
atmosferski apsolut u svojim tipskim okvirima i traje taman toliko da zađe u ciljanu
zonu maksimalnog čitalačkog doživljaja. Kratkotrajnost tih scena služi da ta
maksimalna emotivnost ima taman toliko vremena da dopre do čitaoca i ne oduži
se do te mere da počne da jenjava i zamara, nego biva presečna scenom sa drugom
žanrovskom oznakom. A izbor kombinacije žanrova funkcioniše na temelju
kontrasnog odnosa: tužno – veselo, tragično – optimistično, strava i užas –
avanturističko ili veselo, avanturističko – strava i užas ili misteriozno,
naučnofantastično – ljudsko. Univerzalno rešenje za sve vidove je komedija
(smeh leči sve) i uglavnom kao pokretača ima Čika ili neke od tipski sličnih likova
(Trempi, Bat Baterton, Dranki Dak, Diging Bil itd.). Uglavnom, kombinuje se
uvek toplo-hladno, emotivni nadražaji su pri konstantnom podizanju i obaranju
(talasaju) u takvom ritmu da se bazna emocija ne može odrediti: ona je
neutralna, nula kao posledica celog niza pluseva i minusa. Ali čitalac pamti da
je bio pod emotivnim nabojima i ocenjuje to iskustvo kao opuštajuće i
uveseljavajuće, i s puno uzbuđenja što zbog akcije što zbog stalnih smena <i>sence of
wonder</i>-a.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS"><span style="font-family: times;">Tako da nas u uvodnim tablama „<i>Zagor priča...“</i> Čiko zasmejava iako „<i>nebo nije obećavalo ništa dobro“</i>, dečak će se
smejati i biti vedrog pogleda iako je samo par strana ranije sahranio „<i>užasno
unakažena tela“ </i>svojih roditelja i zakleo se na osvetu (Fici kao vesnik
životnog optimizma na svet savršeno pravda takav kontrast i uticaj na dečaka,
opet preko <i>sence of wonder-</i>a), a teška dramatičnost Zagorove osvete nad
Abenakima i Salomonom Kinskijem zahteva celu sledeću svesku (ZG 56 „<i>Gospodar
Darkvuda“ </i>) da se te emocije odrekne i da sve svede na akciju, <i>sence of
wonder</i> (porodica Salivenovi) i epičnost u Zagorovom prvom pojavljivanju na
prolećnom sastanku kako bi se serijal vratio u eskapistički balans. A pošto je
cilj bio ipak puko iznošenje jedne životne priče, odrekao se humora i sve mračaje
presecao vedrinom i optimizmom. Da bi bio krajnje siguran da je to postigao, Nolita u
poslednjoj sličici udara odgovor na tragični centralni deo Zagorovim
optimističnim borbenim krikom i komentarom da je „<i>život lep!“</i>, dugom kao
odgovorom na metaforičke sumorne oblake s početnog kaiša priče („<i>Reci mi
pošteno, nije li to najbolji znak nakon one gadne oluje?“</i>) i vedrim osmehom
onome šta mu život krije. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS"><span style="font-family: times;">Rezultat? Čista avantura, priča o poreklu koja je
istovremeno ispoštovala sve narativne dogme, ali je i zarad svoje eskapističke
namene „<i>lepo prešla sunđerom preko svega“, </i>te uspela i da zabavi,
začudi, napoji pozitivom i bude moralni kompas pozitivistička inspiracija mlađim
čitaocima. A, opet u nekom apsurdu, radi tog laganog duha je morala da bude
toliko inteligentno složena kako bi uprkos mračajima lepršala. Nolita je ovom
svojom metodom daleko ispred svog vremena po zrelosti narativa i kadar je da
kontrira npr. Milerovom Betmenu i Derdevilu mnogo pre nego što su se oni i
desili (kontrira, ne i pobije. Sjajne su to priče). Sve je svoje sile uložio u
osmeh, njime počinje i završava svaku svoju priču i dan-danas je kadar da nas
njime i zarazi...<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS"><span style="font-family: times;">Ako budemo dovoljno inteligentni da se osetimo
kao deca i prepustimo se Avanturi da nas nosa.</span><span face="Calibri Light, sans-serif"><o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="font-family: courier;">Tekst objavljen u magazinu</span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="font-family: courier;">"Strip Pressing" br.22, decembar 2021.godine</span></p>Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-70739825740539730082022-02-18T08:40:00.003-08:002022-03-06T17:52:18.632-08:00Akira vol.1 (od 6)<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhGNbPXFpa4j9qkxHi3xJFUdfdHruLi7mU0YWpH5qy4qOFTHqGshWStskrihCYN0KFsIcmGg6xfrI-blASsWRwLKxAt5B2wi3h51NdBJlcvN14nCYQbENkLLzQH1H9oLnrtlorZygHY3jSve110WWkWjmmL8XxHVmVVlTSTPVPj9yd2jblAkwDAxMSx=s800" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhGNbPXFpa4j9qkxHi3xJFUdfdHruLi7mU0YWpH5qy4qOFTHqGshWStskrihCYN0KFsIcmGg6xfrI-blASsWRwLKxAt5B2wi3h51NdBJlcvN14nCYQbENkLLzQH1H9oLnrtlorZygHY3jSve110WWkWjmmL8XxHVmVVlTSTPVPj9yd2jblAkwDAxMSx=w640-h360" width="640" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: justify;">Ah, te osamdesete... Treći svetski rat, atomska razaranja, sajberpank, post-apokaliptizam, protagonista bitanga i buntovnik, super-telekinetičke moći, šarene pilule za lilule i sve ostale narativne drogice koje su ložile ondašnje klince (bome, i matorce). Samo to sam imao u vidu, u nameri da “Akirom” makar ovlaš dosegnem čitalačku katarzu tog doba. Za sve ostalo nisam mario. Ni za istorijsku važnost, ni visoko kotiranje među stripašima, odjek dela kroz decenije koje su usledile ili bilo koje drugo prokletstvo koje donosi izguglano predznanje. Apsolutno nepristrasna konzumacija. Tu smo samo ja, sveska bez predgovora ili pogovora i neko nejasno sećanje da su posredi osamdesete, neki vremenski jaz kojeg treba da premostim kako zamerke ne bi uzele maha. Zakeračke su, priznajem, ali su ipak zamerke.</div><p></p><p style="text-align: justify;">Među likovima postoji neka tajna veza, tobože slučajna, ali scenaristički isplanirana i lukavo umotana “za poneti”. Velika slika fercera, nema šta. Ali dijalozi škripe neprirodnošću (izgubljeni u prevodu?), neakcioni predasi bole prinudnim praznim hodom u kom Otomo kao da zna šta će ali ne i kako to dobije, odnos Kanede sa drugim likovima na scenskoj bazi . Sve se jednostavno dešava da bi rke-koke dobilo na masnoći epičnosti. I opet, van svake zdrave logike, kada dođe do toga, vožnja je blesavo dojajna. Ulice pucaju, kamioni lete, zidovi pršte, adrenalin voziiiiiiiiiiiiii ne prašta, a Otomov crtež ne da je dinamičan nego bi se čovek zakleo da ta tinta sama... piči! A u svem tom adrenalinu, dečački san snova. Motoristi, vojska, klinci sa gotivnim moćima, grad u raspadu, pištolji, tenkovi, underground kafane, smor-škola kojoj radiš šta ti se prohte i tajne zavere moćnika kojima će braća da dolijaju. Logike slabo, ali prži i ne prašta. Plus se baš oseća na osamdesete. Ima to nešto između šta jednostavno mami. </p><p style="text-align: justify;">Sveska je završila kad je bila najbolja... Da nemam toliko dobrih stripova kako na polici tako i na listi za nabavljanje, dvojka bi mi već osvanula.</p><p style="text-align: justify;">Tehnički, izdanje je nemačko, po uzoru na američki Dark Horse, izdavač Carlsen Comics, meko koričenje, prost žućkasti papir i vidno loše pojačana tinta u odnosu na ono domaće izdanje u 40 svesaka (neki detalji na sivim pozadinama se jedva ili nikako ne vide). Ne marim, pičim dalje. Ne davao, vala, paru više na kolorite.</p><p style="text-align: justify;">Bez ocene. Potpis: Buntovnik i bitanga</p>Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-2071973566331844722022-02-18T08:28:00.009-08:002022-03-06T12:20:53.619-08:00Betmen: Smrt i svakojake rupe u porodici<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhyXnU85DQ0i_JLKu0cG7UfWC0TqNP5hHJ1xD3SM6hnbLCuJahbUYkkDnt80QQ0GfzsM5pRn04edjdhqUMzUCgGy6mochONRbxsRZljCLQTe9Xby0JdYfnqofkfU2WLHm9AoG4QgZklBuru7wtYWBFzCcFUmfijxJZjEyA_0XmVvwdaS4_W4UG1D-LO=s800" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhyXnU85DQ0i_JLKu0cG7UfWC0TqNP5hHJ1xD3SM6hnbLCuJahbUYkkDnt80QQ0GfzsM5pRn04edjdhqUMzUCgGy6mochONRbxsRZljCLQTe9Xby0JdYfnqofkfU2WLHm9AoG4QgZklBuru7wtYWBFzCcFUmfijxJZjEyA_0XmVvwdaS4_W4UG1D-LO=w640-h360" width="640" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><p style="text-align: justify;">Ne, ne i ne. Zaista sam pristupio ovome kao Black Casebook-u i kolekcijama Nila Adamsa: pun volje da zažmirim na sve moguće nuspojave stare mejnstrim literature i, brate, razbaškarim se momački, opustim i raznonodim. Povučen upisima kolega forumaša sam mislio da nisam bio fer prema ovom stripu ili da jednostavno nisam bio u pravom raspoloženju kad sam ga prvi put čitao. I, eto, kupim prokletinju. I tek tu vidim: STARLIN! Ha! Užasna „Rukavica beskraja“, ali odličan „Kult“. Može!</p><p style="text-align: justify;">Ulet je bio odličan. Džejson je razgoropađena mladica, „stradaće ako tako nastavi“ i Betko mu zabranjuje izlazak na teren dok se ne dovede u red. Malom, naravno, refleksno oči na vr' glave, pa buntovnički stade da muti štagod na svoju ruku. Kliše, ali drži pažnju. Kliše gde šeta svojim starim krajem prvi put nakon toliko godina i komšinica mu uvali kutiju sa strašnom istinom u ruke i još servira „idi sada, ja imam posla, a Starlin bi brže-bolje da se prešalta dalje!“ mi je malo nategnut, ali kontam hajde, fabula treba neki starter, pa neka ti bude. Ali izbor sveden na baš TRI potencijalne majke mi je bio „nemoj molim teeee“. Jer, kao u vicu, zna se unapred: moram proći dva repetitivna ćorka kako bi na trećem kandidatu došao do poente. A ćorci su pojeli, brat bratu, barem 60ak strana. Još k tome, tupavije nego u vicu, sve tri majke su igrom slučaja bile, kao ona nesrećna komšinica, jedna drugoj iza ćoška. Međutim, ne u Gotamu nego na Bliskom Istoku. Sreća po Džejsona, niti sudba miruje niti Starlin zna gde sa slučajnostima da stane, taman se i Betko tu našao da rastura Džokerovo utapanje nuklearki lokalnim wanna-be teroristima, pa je razdvojeni dinamični duo mogao u avanturu ujedinjeno. I tu negde, kad se preko nekoliko rke-koke (koji su, što jes' jes', lepo skretali pažnju sa UŽASNO sklopljene fabule) došlo do prave majke, dolazimo do tačke u kojoj gubim svaku toleranciju: majka izdaje svog sina i gleda kako ga se nasmrt bije, bez nekog jakog fabularnog pokrića. Nije ona Džokerova neka usedelica, niti je neka apsolut zlica, nego je PRINUĐENA da radi za njega. A ona, ne samo da je bez upozorenja uvela sina na klanje, nego je i pušku u njega uperila! A onda „Čekaj, Džokere, nećeš valjda ostaviti telo sa dokazima? Pa, Betmen će ti doći glave!“ A nakon toga uloga žrtve spleta okolnosti. Nema. Jbnog. Smisla.</p><p style="text-align: justify;">Ipak, ta scena sa mlaćenjem Robina, pa Robinovo nemogućstvo deaktiviranja bombe i sve šta se u tih poslednjih nekoliko sekundi pred eksploziju odvija, te čuvena scena otkrivanja Robinovog leša… ti segmenti! Oni su odrađeni bez premca! I scenaristički i crtački! Zaista sjajno!</p><p style="text-align: justify;">A onda opet nebuloza. Hajde, diplomatski imunitet i traljavo nabačen lik Ajatolaha Komeinija mogu da progutam, mada bi mi bilo draže da se tih zadnjih nekoliko strana moglo posvetiti Betmenovom gnevnom progonu Džokera (npr. Gde ga na kraju lupa kao u „Knightfallu“ uzvikujući uz svaki šamar Džejsonovo ime, umoran, besan i snužden) umesto ovom nepotrebnom zavlačenju. To je stvar autorove vizije i neću da ulazim u to. Ali činjenicu da je UN (!!!!!) pustio THE Džokera (!), ambasadora Irana(!) u to doba njihovih sapunica unutra bez pretresanja, da se jbni SUPERMEN (!!!!!!!!!!!!!!) nije setio da ga radarskim vidom skenira pre nego što je stupio za pult i da se čak njušim-prevaru Betmen našao u neobranom grožđu ne mogu i ne želim da progutam. Ne pamtim da sam ikada igde naleteo na ovoliki niz ovako jeftinih klišea-gradilaca radnje. Ni u sedamdesetima, pa ni šezdesetima se ovo ne bi praštalo. A 1988. godine ovakvo nešto da prođe pored urednika na kioske je bože me sakloni.</p><p style="text-align: justify;">Završni okršaj skroz dobar, napet i nabijen. </p><p style="text-align: justify;">Aparo je sjajan, tu nemam šta da kažem. Lep, čist, dinamičan i ležeran crtež. Šteta što kolorista nema pojma. Zanatski je sve okej uklopljenio, oko leta bez smetnji. Ali većina scena u pustinji su noćne, mislim da je i čuvena scena nalaženja Robinovog leša u ruševinama takodje trebala da bude takva. Ali ne, gospodin kolorista vidi noć kroz drečavo žuto ili barbi ružičasto, sve nešto svetlo i veselo i po svim prilikama…dnevno. Tu i tamo mu se omakne neki potrefljen ton, ali uglavnom kukava mu majka, ubija ugođaj. Kao da je samo gledao crtež i sam odlučivao o tome je li okolo dan ili noć. Da je taj deo posla korektno odradjen, išla bi ocenica više, na izgovor dobre grafičke atmosfere.</p><p style="text-align: justify;">Uludo bačenih 15€ (strano izdanje). Bolje bih se osećao da sam pukao 100€ na strip koji vredi tih 15, ali da sam makar nekim od zadovoljstava – očekivanoj zabavi, barem – mogao čitajući ga da se počastim.</p><p style="text-align: justify;">Ocena 2, na staklenim nožicama</p><p style="text-align: justify;"><br /></p>Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-55810126114903156332022-02-18T02:50:00.011-08:002022-03-20T17:19:17.131-07:00Vekovnici Integral 2 "Prah i pepeo"<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgoTsODB-4qlAYeiS7IBHZU1XphwpxFzOtbu-tKlLvWtwJMK9Z6pSVdvX--fonUslGHBMrnMWowYMaoXsT4wXCEShFwIge7uZukszmQvlHsjxjlzRMlvyX3FeSAORp4HeUxLOWFkXw4Bsxqmrg88u8XgubWjXTCOfvVxWVWy_iBRaEjEXULqVseQg2Z=s800" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgoTsODB-4qlAYeiS7IBHZU1XphwpxFzOtbu-tKlLvWtwJMK9Z6pSVdvX--fonUslGHBMrnMWowYMaoXsT4wXCEShFwIge7uZukszmQvlHsjxjlzRMlvyX3FeSAORp4HeUxLOWFkXw4Bsxqmrg88u8XgubWjXTCOfvVxWVWy_iBRaEjEXULqVseQg2Z=w640-h360" width="640" /></a></div><br /><h2 style="text-align: center;"><br /></h2><h2 style="text-align: center;">RANI JADI</h2><p style="text-align: justify;">Nakon sveg tog ludila preteranog analiziranja, raščlanjivanja, teoretisanja, dedukcije i svih ostalih tobože-intelektualnih đavola na koje me je mlađanog napujdala sadržajnost <a href="http://mrgan-dnevnik.blogspot.com/2016/07/vekovnici-knj1-rekvijem.html" target="_blank">"Rekvijema" (KLIK!)</a>, ono što je usledilo mi nameće samo jedno pitanje: šta je bilo teže?</p><p style="text-align: justify;">Da objasnim: nekada davno u jednom lepom gradu, iza sedam kuća i sedam zgrada, nakon sedam roštilja i sedam papričica, sedam polica stripova i sedam polica knjiga, puče misao čoveka silinom topuza. Stegla ga lancima i katancima. Stegla, uteći mu ne da. Ideja...</p><p style="text-align: justify;">Ili je to, pak, bio inat. Možda je čovek umesto papričica konzumirao svesku Sandmana sa reinterpretacijom grčkog, nordijskog, egipatskog, indijskog ili bilo-čijeg-samo-ne-našeg mita, na šta je inat lupio koščatom rukom o sto i uzviknuo „Nije ni Srbija šaka pirinča!“ Samo Bog i Marko (onaj visoki... odnosno, onaj čupavi... ma, Stojanović, bre!) znaju šta i kako je zaista bilo, pa ćemo se ipak držati verzije sa idejom. Zvuči plemenitije i uzvišenije, a bogami i više paše slovu koje sad ide na papir, a ne na obični blog. Ideja, dakle. Ideja je bila da sve one lepote iz naše bogate riznice narodnih predanja, posebno bajki i mitova, kroje poseban narativni univerzum koji će svojim šarmom parirati svim već daleko popularnijim izdancima svetske baštine koje možemo naći otprilike u svim oblicima popularne fikcije. E, sad, ideja je lepa, ali je treba konkretizovati. Već zamišljam Marka kako grca pod vrtlogom imena kao što su vodenjaci, rusalke, suđenice, psoglavi, todorci, baba jaga, vile, ale, tamni vilajet, hromi starac, vampiri, gumna, Baš-Čelik, divljan i čardak ni na nebu ni na zemlji te kako sedam dana i sedam noći pokušava da sazda svet na kojem među svima njima ima neka tajna veza... za sve nas. Tada, u gluvo doba sedme noći, tako se po Leskovcu pripoveda, veza se desila. Uskrsao je Marka Kraljevića, od vampira i psoglava napravio dva suprotstavljena podzemna klana, osmislio odiseju-narativnu vodilju, dodao stotine pozadinskih slojeva, napravio prostor za sva mitološka bića i toponime, oblikovao u glavi ili na papiru kompletan serijal odnosno ono na šta bi serijal trebao da liči. Ideja je izvajana u nešto veličanstveno, vredno svake kapi znoja, krvi i tinte. </p><p style="text-align: justify;">Tada sledi onaj gadni zadatak – spakovati jednu sveščicu od nezahvalnih pedeset strana u kojima se mora ukazati na veličanstvenost koja nakon te prve sveske sledi, ali u kojima devedeset posto nabrojanog jednostavno ne može da se ugura bez razornih posledica po kvalitet priče. A sama priča mora da bude istovremeno kvalitetna i razbibrižna, zapetljana i tečna, dovoljno misteriozna da zagolica znatiželju ali i do te mere razotkrivajuća i autokonkluzivna da se neki apetiti zadovolje. Sve to, a i mnogo više, da bismo mi, surova deca Bonellija, serijal čiji ritam neće biti devedeset strana mesečno već francuskih pedeset godišnje ocenili „vrednim da mu se da šansa“ i dali pokondireni blagoslov da se desi Broj Dva nakon kojeg ćemo „još da vidimo“. I šta Stojanović čini? Iz celog bućkuriša pred Marka i Čena postavlja samo vampire, i to vampire u poznatijoj i komercijalnoj ušminkanoj umesto u maljavoj srpskoj formi i oko njih ostavlja toliko prostora da pripovest može da diše, razvija se i kovitla u svom punom sjaju. Sve ostalo „ono naše“ niti najavljuje. Rezultat? Broj Jedan koji je sam po sebi jedan zatvoren krug, bečka avantura/fantasy/horror sa više paralelnih naracija, sto slojeva i simbola, impresivnim razvijanjem glavnih i sekundarnih likova, majstorskim vođenjem fabule do same završnice i, od „onog našeg“, „samo“ Markom Kraljevićem po treći put među Srbima te kratku, ali slatku origin posetu krvavoj epizodi istorije našeg naroda. Od svega toga šta se Stojanoviću vrzmalo po glavi, stavio je tako malo. Odreći se šepurenja nad svime ostalim šta mu je na um palo, sve svesti samo na posrbljenog Solomona Kejna kako se po belom svetu kida sa vampirima, a pred očima Njeno Visočanstvo Ideja bledo bleji... Mora da je veoma, veoma bolelo. Jer time ne samo da je odložio sopstvenu katarzu, nego je sad postavio neke neplanirane stubove: „Rekvijem“ je obećao određene žanrovske i dinamičke pečate Vekovnika i čista tržišna logika nalaže da će pod tim pečatima da se nastavi. Ali, izem ti logiku kod čoveka koji u ovaj projekat ne ide glavom... nego srcem. </p><p style="text-align: justify;">Nadovezuju se „Pseći životi“ direktno na čuveni Broj Jedan, ali će nam više delovati kao predah, digresija, fascinantna varijacija. Ne prate njegovu nabijenost, dinamiku, intrigantnost, teskobe, igranje paralelnim naracijama i ostale divote avanturističkog stripa. Imaju svoj svoj sopstveni ton, sopstveni ukus. Ako se u našim glavama i bio obrazovao obrazac, prhnuo je nebu pod oblake. Nismo više na ulicama geografski i vremenski precizno smeštenog mesta poput Beča, nego negde onostran znanog vremena i prostora. Ako nam je početni in media res i obećao adrenalinsku akciju iz Broja Jedan, brzo ćemo se prebaciti na četiri lika koji jednostavno sede i pričaju jedan drugom priče. A sa prizemnog istorijsko-fiktivnog zagnjurismo u opojno mitološko i lepršavo bajkovito. Kome nije srce zaigralo kad je štene krenulo u podvig preko „sedam gora, sedam mora“, kad je mesec na njegovo pitanje počeo sam sebe da zanavek izjeda ili je reka misleći se stala da grabi napred? Koga na imena poput Grošnik, hromi starac ili azap nije preplavila jeza davnina? Kao što rekoh, smena četiri skaske dok glavni likovi ne rade ništa će možda ličiti na digresiju serijala, ali one to nisu. Nema u Vekovnicima digresije. One su Marko koji je sebi dao oduška i počeo da se šepuri. One su definicija Vekovnika, zbivanja koja njihov pripovedni opseg šire tematski, emotivno, stilski i žanrovski do u beskraj. </p><h3 style="text-align: justify;">Kad smo već kod digresije, dozvolite mi...</h3><p style="text-align: justify;">Bacimo načas pogled na spomenute „Pseće živote“. Grošnikova bajka o postanku psoglava je istovremeno i teška i lepršava posveta negdašnjim basnama u kojoj ceo svet personifikovan i mistifikovan pleše oko centralnog lika kako bi njegov mali veliki podvig dobio na epskoj bitnosti. Aleksićeve i Čelanovićeve table su jednostavne, žive, prelepe, emotivne, bukvarske, stilski savršene. Kao i svaka basna, ona je kadra da te nasmeje, uvuče u sebe te zaintrigira, a bogami i krvavim (bes)krajem naježi. Pripovest Marka Kraljevića o najgoroj stvari koju je napravio deluje kao mistična međuigra njegovom deseteračkom opusu (aplauz Sotirovskom i Grbiću), minijatura-skretnica sa epa u jezu religioznog prizvuka koja te primora da nakon nje zastaneš na trenutak i dobrano se zamisliš uprkos maltene narkomanskoj potrebi da čitaš dalje, baš kao i basna pre nje. Obe nam pokazuju koliko Stojanović voli da se sa čitaocem igra mačke i miša: nametnuće iluziju lagane, mozak-na-pašu priče te će nas kao šakom u bubrege zateturati teškim i turobnim krajem koji, na kraju krajeva, kraj nije. Na to je dinamična manga legla kao hladna voda na krmeljave oči. Čenova pripovest o tobože samurajskim korenima se guta stranica za stranicom. Monološke didaskalije i tipski fantastičan crtež održavaju konstantnu težinsku napetost horor ugođaja, ali razrogačeno oko ipak vazda leti dalje, umiveno kako vizuelnim žanrovskim skokom tako i tipskom dinamičnošću sadržaja tabli (kapa dole, Izgareviću). A, bogami, i stojanovićevskim izvrtanjem fokusa pripovedanja sa jednog na drugog lika, baš kao što je već s podsmehom činio kroz celi „Rekvijem“ ( već vam tupeh o tome ), i ipak stavljajući tri tačke koje će tek u ovom integralu da dosegnu razrešenje. Razrešenje Stojanove priče je nešto šta, s druge strane, ne znamo ni da li nam sleduje, a ni da li da ga iskamo. Čovek (ili pojava? Šta nam to mutiš, Marko?) koji je svojom pričom opalio šamar svim ostalim pričama i uz to sebe uzdigao u nešto onostran svesti, povesti i pripovesti, nepodjarmljeno ičim što postoji ili što postojanje podjarmljuje. Na stranu fabularna trivija da je vaskrsao Vuka kako bi doživeo epsko breme Kosovskog boja i vekovima ostao upamćen kao izdajnik i klica viševekovnog ropstva. To samo po sebi jeste dovoljno moćno unutar okvira „Pasjih života“, pa i poenta diskursom o tome čemu prava priča zapravo služi daje celoj epizodi gejmenovsku poruku o tome kako je Pripovedanje nešto šta nadživljava i nadilazi samo sebe, kako „suština priče nije u samoj priči već u svrsi kojoj služi i koliko je uspešno obavlja, u dejstvu koje ima na svog slušaoca, u utisku koji ostavlja“. Stojanović je, veoma netipično za njega, na toj 111. stranici prethodnog integrala bio dovoljno transparentan da bi svako raščlanjivanje palo na golo parafraziranje već sasvim lepo rečenoga. Početak, razrada, rečeno, nerečeno, kraj, sve je to savršeno nebitno, ako se priča koprca sama sa sobom i ne ostavlja odjeke. Mislim, mi znamo da je svaka od tri prethodne priče itekako bitna. One su stubovi svega i svakoga šta videsmo i šta ćemo tek da vidimo. Postanak rase Psoglava, začetak Markovog prokletstva beskrajnog života, zavir u epizodu Čenovog žitja koja mu je, kako videsmo u ovom integralu, nanela duboke rane... Sve naizgled usput, ali po nas koji samo što smo se latili ovog stripovskog putešestvija bejahu ove priče nešto suštinsko. Ipak, lepršavost i fantazioznost koje kite fabulu svake od ove dragocene četiri priče su se ticali samih priča, njihov uticaj po narativnu prirodu univerzuma Vekovnika je trebao da bude samo ukrasne prirode, nikako definicijske ili oblikovne. Barem se pod takvim utiskom “Pseći životi” čitaju. Sve je to neki bila-jednom-jedna period i prostorno posebna, izolovana i nepripadajuća narativna dimenzija upravo zbog živog aspekta davnina i bajkovitosti. </p><p style="text-align: justify;">A onda, u aspektu nekog narativnog sad i u formatu prizemnog avantura/fantazy/horror žanra kakvim smo Vekovnike krstili, masivna vrata se uplašiše pripovedača i posrnuše. Gde to bajka staje, a gde prizemno počinje?</p><h3 style="text-align: justify;">Najlepša bajko, oče I majko</h3><p style="text-align: justify;">Više je ovo od banalne reference na lepu reč i gvozdena vrata. Ako ćemo na trenutak da se sladimo spoznajom da već dobro poznajemo Stojanovića (ala grešimo!), dosetićemo se da je možda dovoljno prekopamo samu priču koju čitamo u potrazi za odgovorima, te ćemo da nam sine da vrata nisu jedina „neživa“ živa stvar na koju nabasasmo. Beše tamo neki mesec koji sam sebe jede jer ne može da smisli rešenje problema, reka koja sebi za to isto prebacuje pa stalno grabi dalje, plamen koji se kikoće i pripoveda o Bogu, i to sve beše u nekoj bajci koju bajkom krstismo jer bajci nalikuje. Ali, onog časa kada se takva tipska personfikacija desila u realističnijem svetu van četiri skaske (odnosno kada se vrata uplašiše i posrnuše), bajkovito preuzima poziciju i u glavnoj naraciji serijala i automatski joj proširuje opsege. Marko Stojanović od Vekovnika tada tvori svet koji odbacuje sve žanrovske lance i koji se umesto ustoličenim granicama tipskog pisanja povinuje Njenom Veličanstvu Priči i dosegu autorove mašte. A, čisto da bi bio siguran da će čitalac da skapira značenje te sličice sa vratima, dodaće još nekoliko tabli gde mrski Stojan pričom preti moru – čije personifikovanje ne redifiniše samo neku tamo tamnicu nego ceo svet - da ga ne proguta dok hoda preko njega. Čitalac će možda isprve da shvati, najverovatnije neće... garantovano neće ni osetiti da je i došlo do preseka, iako je serijal evoluirao u nešto sasvim drugačije, nepredvidljivije i sopstvenije. U šta tačno?</p><p style="text-align: justify;">Pa, u Priču lišenu granica, šablona i tipologije, scenografiju koja sadrži sve prethodno, ali je toliko proširilo svoje kapacitete da je kadro da prigrli i vrli opojni svet srpske folklorne fantastike, te čovek prosto više ne zna šta sve može da očekuje, koliko god da na tu temu uvodne dve table “Psećih života” čačkaju mečku. Mnogo je toga rečeno, svako poglavlje je konkluzivnog tipa, ali svi osećamo da „onog što se prećutalo“ ima daleko više i da se serijal hvata ne samo onog jednog pravca koji se “Rekvijemom” pretpostavlja, nego stavlja opciju gomile – ma, bezbroja! – potencijalnih pravaca čija je destinacija samo Stojanoviću znana. Na čitaocu je da se uzda u njega i prati ga dok ore drumova. Ume ta mrcina među slovoradnicima sa ralom i volovima.</p><p style="text-align: justify;">“Prah i pepeo” je dokaz toga. Nakon celog integrala prožetog nabijenim i napetim krešendom elemenata željnih “preteranog analiziranja, raščlanjivanja, teoretisanja, dedukcije i svih ostalih tobože-intelektualnih đavola”, “Prah i pepeo” se čita kao nagradni rajski akord razrešenja u vidu čistokrvne avanture koja se bez problema guta od korice do korice. Za promenu, jašta, slažem se. Prikazuje taj tek definisani fantazmogorijski svet Vekovnika u svojoj najčistijoj i najstabilnijoj formi, taman na vreme da se svim narativnim uporištima i likovima iz prethodnog integrala otvore nove dveri: dobićemo dublji zavir u svet Psoglava, njihovo podzemno kraljevstvo i sukob sa neprebrojnima, prepoznaćemo Vatru i spoznati da je njena uloga veća nego što smo u “Psećim životima” mogli da naslutimo, odmerićemo težinu topuza Gvozdenog Čoveka, prelistaćemo nastavak Čenovog žitja, bacićemo prvu fleku na belo odelo vampira Demijana i čička mu Mercera, te načuti nešto o nekoj odabranoj eliti “dvanaestorice” i, što je najvažnije, vratiti se na odiseji s onom čuvenom mapom iz “Rekvijema” uz izgradnju jezivog prijateljskog odnosa između Marka Kraljevića i Čena. Sve načeto tera napred, bez posustajanja, dok ono nešto novo dobijamo taman u tolikim porcijama da ga s lakoćom pripajamo sveopštoj slici. A slika, baš kao i naracija, nalazi postojanost i ujednačenost kroz samo jedno, ali vaistinu leteće pero Milorada “Čudesnog oružja” Vicanovića Maze. Navodnicima ne aludiram samo na njegov i Nolanov serijal “Wunderwaffen” nego sumiram i jednu od onih fraza koje su do te mere krcati sinonimnim epitetima poput “spretan”, “virtuozan”, “majstorski” da mogu da zvuče kao banalni niz komplimenata koji postoji samo redanja komplimenata radi, koliko god da mu ama baš svaki od njih zaista možemo pripisati. Njegove table, i grafička koherentnost međusobno teško spojivih elemenata različitih žanrova koji se na njima nalaze, zaista govore sami sa sebe. A ako je samo pola onoga što se o njegovom letećem peru među Francima i Laktašanima pripoveda, Maza je oba poglavlja ovog integrala zgotovio između jutarnje kafe i ručka. Brz je, đavolski je brz! Da sudim po golom radu – čistoći i preciznosti poteza kistom, profesionalno izvršenom rasporedu kadrova i perspektiva, anatomskom savršenstvu i generalno funkcionalnosti vida naracije – ni u ludilu to ne bih posmislio. Elem, ta grafička jednoobraznost nakon smena različitih crtačkih stilova je na Stojanovićev pripovedni smiraj i transparetnost legao kao kec na desetku. </p><p style="text-align: justify;">Ipak, nemojte pogrešno da me shvatite i pomislite kako vam “Prah i pepeo” prodajem pod laku literaturu. Ne, ne, Bože me sakloni! Stojanović se nije odrekao svojih tropa. Preseca se glavna narativna linija i onom paralelnom u oba poglavlja. U prvom poglavlju, ona je lokaciono, vremenski i atmosferom jasno diferencirana od glavne naracije, te smo kadri da primetimo skok uprkos tome što crtač ostaje isti i bez problema pratimo obe. U drugom poglavlju je smena daleko jasnija: paralelnu naraciju crta Daniel Atanasov i u manga-stilu nastavlja Čenovo žitje iz “Pasjih života”. Stojanovićev tekst i dalje kipi od masnoće proznog parafraziranja naših epskih pojanja, ne odoleva prilici da se igra rečimai i bogat je humorom, filosofskim prizvukom, književnim referencama i pre svega generalnim utiskom davnina. Nije generički odrađen u modernom štihu i prisiljava čitaoca na sporije, koncentrisanije čitanje. A, iako se, ponavljam, guta od korice do korice, preletanje iz stranice u stranicu je faktički nemoguće i jer sadrže mnogo konaca za hvatanje – da li već spomenute likove ili brojne reference i citate s kojima bih mogao da se pozabavim i navedem ih, ali mi je ovaj put draže da prepustim čitaocu zadovoljstvo njihovog otkrivanja pošto razumevanje istih neće uticati na razumevanje same fabule. Sad, koliko će ljudi morati da “izgugla” Fausta, a koliko njih Psoglava, Gvozdenog čoveka i ostale izdanke naše baštine je par opanaka u kojima ne želim da presuđujem. Ali cenim što je Stojanović lupio šakom od sto, i što je usmerio fokus ka riznici naše mitologije. To je ona strana patriotizma prema kojoj se sve ređe okrećemo, zastava čije boje nisu preuzaludne da bi bile stvarne, nego su kadre da teše, greju i hrane. Isto dovodi do onog vida čitalačke katarze koja je poslednje tri-četiri decenije srpskog strip-izdavaštva bila presudna u čitaočevom potpunom utapanju u delo: reč je o nostalgiji. Ko kaže da će da se ukazuje samo pri pogledu na žutu traku? Čitao si ti i bukvare, sinko! Elem, ovaj integral je na narativnom, grafičkom, intelektualnom i emotivnom nivou kadar da ponudi buljuk zadovoljstava. Da bi se upotpunosti shvatila njegova pozicija u serijalu, neophodno je da se shvati taj kraj “Pasjih života", kao što su “Pasji životi” neophodni da se shvati “Prah i pepeo”. Jedno je nadogradnja drugog. Jedno je uspon stazom, a drugo ona slatka ravnica nakon uspona. Jednostavno ne idu jedno bez drugoga.</p><p style="text-align: justify;">Stoga je sada, kada smo herojski prešli ovu prvu deonicu puta, i kada smo svakom koraku definisali svrhu, primereno je da se vratim prvobitnom pitanju: šta ti beše teže, Marko? Imati tu veliku sliku u glavi, ali se odreći skoro svega zarad plodonosnog početka ili skrenuti naglo ka slici u nastavku, rizikujući time razočarenje čitalaca koji su u svojim glavama skrojili nešto sasvim drugačije? Znam samo da smo trenutno došli u fazi katarze i mi čitaoci, a bogami i ti, i da je od ovog trenutka u Vekovnicima sve moguće. Ko je čitao “Bajku i druge istine” i “Duhove u boci" zna o čemu pričam.</p><div style="text-align: justify;"><h2 style="text-align: center;"><span style="font-family: courier; font-size: x-small; font-weight: normal;">Ovaj tekst je objavljen kao dodatak albumu Vekovnici "Prah i pepeo" (Integralno izdanje br.2)</span></h2></div>Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-13893644613082543492018-04-30T13:43:00.003-07:002022-03-20T16:46:56.060-07:00Wilding's dream - presek originalne trilogije o Zagorovom poreklu<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEidd8gaNTbvM4fAtBowVO2sFSWKtiY0Aw-os5Qatpb5_Hi9SrZDYra7L8cQw0QauLW-NMyzd3vaiBKp76spG9r7b8nlLbVFde0fFHegHNbSARhmjfFjW9_2mR55PpGhb7uomnBFqtYyJwNZMTPJB1iownGkTvoJvbGsCNzamOi-mTRsu_6zX_uB3Wkm=s800" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="450" data-original-width="800" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEidd8gaNTbvM4fAtBowVO2sFSWKtiY0Aw-os5Qatpb5_Hi9SrZDYra7L8cQw0QauLW-NMyzd3vaiBKp76spG9r7b8nlLbVFde0fFHegHNbSARhmjfFjW9_2mR55PpGhb7uomnBFqtYyJwNZMTPJB1iownGkTvoJvbGsCNzamOi-mTRsu_6zX_uB3Wkm=w640-h360" width="640" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Sećam
se…<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Te daleke 1961. godine “<i>misteriozna atletska figura trčala je šumom
sigurnošću nekoga ko poznaje svaku njenu njenu stazu, drvo ili grm”</i> i obavijena
noćnim senkama i legendom “<i>ledi krv u
žilama preplašenih Delawara”. </i>Nekoliko strana posle, dobili smo njegovo
čudno ime, posetili smo močvaru Mo-Hi-La gde je njegovo gnezdo i odatle je
avantura počela. Svi smo se pravili da nemamo nikakvih pitanja.</span><br />
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgI2ArjK9-qmja0JnUouJ4R6TxnE56wJyD7D3CVssiHKcNg8EkVKuQNzaIfnSi4VHXhcRCP9qw-Hc6azi4KbnirV7wGBUwzxZ_a-M3XuJG9U5qBhg1qJpM1_7HPuDBP-NDIuv3YHO_u8xo/s1600/Untitled-2.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><img alt="" border="0" data-original-height="593" data-original-width="1314" height="288" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgI2ArjK9-qmja0JnUouJ4R6TxnE56wJyD7D3CVssiHKcNg8EkVKuQNzaIfnSi4VHXhcRCP9qw-Hc6azi4KbnirV7wGBUwzxZ_a-M3XuJG9U5qBhg1qJpM1_7HPuDBP-NDIuv3YHO_u8xo/s640/Untitled-2.jpg" title="Kaiš iz epizode "Šuma Zamki"" width="640" /></span></a></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Samo smo poput svakog deteta blaženog
preddigitalnog doba halapljivo tamanili svesku za sveskom sa upaljenom
baterijskom lampom pod jorganom (da nas mama ne bi uhvatila), tonuli u svet u kojem čovek sa kamenom sekirom
obara indijance, kauboje, čudne maskirane ljude, čudovišta i to nam je bilo
dovoljno. Nikoga nije bilo briga zašto zaboga on to radi ili kako je uopšte
postigao položaj Gospodara Darkwooda. Ipak, kako su se gomilale sveščice i kroz
sitne se fragmente eskapističkog serijala naslutila junakova emotivna veza sa
pojmom pravde i višerasne utopije, Zagor je pomalo izlazio iz univerzalno bezličnog
identiteta heroja i dobijao definiciju ličnosti. <span lang="IT">A onda, nekih osam godina posle, kocka je bačena:<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">“<i>Ne znam skoro pa ništa o tebi. Ušao
si nasilno u moj život, sećaš se? Sa nekim otkačenim imenom i obučen kao
karnevalska luda. Ali ko si ti ustvari? Od kada vodiš ovakav život u šumi? I
zbog čega, uopšte? I šta se to krije iza te tvoje žeđi za pravdom?"<o:p></o:p></i></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjctXySzzRvxjFu61VF6ZJYfdLc9MMpAMMS5DjB_AzHOEBaRPZjeJgagmt72Pg4HR3D9dZwmFoai1-LG7lAXMM3H_BjyG7anZvcIgmb-cggrfqyfDSG68bIeMZJhMEESQVmj96Y1pDlSAs/s1600/Zagor---031-000-Cover.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1207" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjctXySzzRvxjFu61VF6ZJYfdLc9MMpAMMS5DjB_AzHOEBaRPZjeJgagmt72Pg4HR3D9dZwmFoai1-LG7lAXMM3H_BjyG7anZvcIgmb-cggrfqyfDSG68bIeMZJhMEESQVmj96Y1pDlSAs/s400/Zagor---031-000-Cover.jpg" width="301" /></span></a></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="IT">Ova pitanja izranjaju nakon još jedne od nebrojenih Zagorovih preteranih
manifestacija gneva. Nolitta je od vrlo ranih epizoda serijala po</span>čeo da izbegava
klasičnu impostaciju čoveka izvanrednog u junaštvu i od Zagora je pretvorio
junaka izvanrednog u čovečnosti, sklonosti jakim emocijama i psihičkoj krkosti.
<span lang="IT">Zverski</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">gnev</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">pred</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">nepravdom</span>, <span lang="IT">duboka</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">melanholija</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">pred</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">nemoralom</span>, <span lang="IT">preteran</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">ponos</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">pri</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">trijumfu</span>, <span lang="IT">de</span>č<span lang="IT">ija</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">veselost</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">i</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">naivluk</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">kada</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">je</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">sve</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">kako</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">treba</span>. Čak je i tako banalna stvar poput jednog
„AYAKKAAAAHHH!!! vremenom sve više postajala filter kroz koji je Zagor
izbacivao sve te emocije iz tela i oslobađao se pritiska. Slične reakcije se
primenjuju u profilu klasičnog junaka samo iz potrebe isticanja moralno
ispravnog - u datoj situaciji junak je
tužan, sretan, ljut, pravičan samo zato što je ispravno da to bude. Kod Zagora
je taj specifični modus operandi postao definicija njegove ličnosti, nešto što
se ne temelji na fabuli nego na nešto ličnije što ima korene u nama (i, budimo
realni, samom Nolitti) neznanoj prošlosti te pokrenulo pitanja. <span lang="IT">Odakle toliko snažna emotivna veza za sve šta se dešava
oko njega? Kako jedan, za to područje i period, vrlo čest oblik nepravde
konstantno izaziva tako jake reakcije? Šta to tera Zagora u strastveni boj za
utopiju? A, budući da im je upravo ta Zagorova emotivnost (najčešće gnev)
uzrok, Nolitta će, trenutak pre nego će izložiti njihove odgovore, da
manifestuje jedan od prividno najbezrazložnijih Zagorovih besova (prema Čiku,
ni krivom ni dužnom). Uzrok besa? Predmet koji je bolnoj tački njegovih živaca
najbliži – portret majke i oca.<o:p></o:p></span></span><br />
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="IT"><br /></span>
</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJ-lN94r0eC_xDXUAauBwNc1b5jIr6IHFN_7CuMzM86Ie9MB9OdxhVlP5zXSKaxVwnIcqlq6xDKqQ_a9SRF_nF5-xTlycaqOg-5sZCaH3kWO451pWGZAA30bCT7PrlSxYOYf4MHSaTm-8/s1600/demon-osvete-striscia.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="382" data-original-width="800" height="305" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJ-lN94r0eC_xDXUAauBwNc1b5jIr6IHFN_7CuMzM86Ie9MB9OdxhVlP5zXSKaxVwnIcqlq6xDKqQ_a9SRF_nF5-xTlycaqOg-5sZCaH3kWO451pWGZAA30bCT7PrlSxYOYf4MHSaTm-8/s640/demon-osvete-striscia.jpg" width="640" /></span></a></div>
<span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjuiSLDWE3PRmTbmsOp9rgnh_6z5Ht6yXPwYfBq40gjdbAED61V3O7hcehCcTxnASRzQVDL08movs1VYCmb_on6eJGpJV-GaQRIaQSi6wk7Uf5SJLXV24eppaCDrMuMhhgVS9t6JxiYmZI/s1600/osveta.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="325" data-original-width="297" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjuiSLDWE3PRmTbmsOp9rgnh_6z5Ht6yXPwYfBq40gjdbAED61V3O7hcehCcTxnASRzQVDL08movs1VYCmb_on6eJGpJV-GaQRIaQSi6wk7Uf5SJLXV24eppaCDrMuMhhgVS9t6JxiYmZI/s320/osveta.jpg" width="291" /></span></a><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Smrt roditelja je u svetu stripa već bila naširoko iskorištena, ali kako
smo već u prošloj knjizi ove edicije naslutili, to nije cela priča. Bol jeste
velik, nezamisliv, ali on nije dovoljno snažan da pokrene tako nezaustavljivu
silu poput Zagorovog ropca sa nerazmrsivom darkwoodskom petljom. Po samoj
logici, masakr u Clear Wateru je trebao da ga tera u pohod protiv indijanaca, a
ne u njihovu odbranu. Zagor je trebao biti čovek identičnih ideala i gorčine
kapetana Flinta iz “<i>1000 faces of fear</i>”.
Zaista, sa nulte tačke raskršća života deteta koji je upravo na nasilan način
izgubio roditelje Zagor jeste pošao identičnim Flintovim pravcem, odnosno
mržnjom i željom za osvetom. Samo što ga je na kraju te staze čekalo to jedno,
gorko prosvetljenje. Lično se ni danas, nakon ne znam kojeg čitanja ovog
svevremenskog klasika, ne mogu živ načuditi koliko je genijalno Nolitta izbegao
stereotipsko “gothamsko” rešenje i ponudio najrealniji mogući motiv za
pravdoljublje koji postoji u ljudskoj psihologiji, a koji se nalazi u nečemu
tako lepršavom i eskapističkom poput “<i>Zagora”
</i>: pokajanje, grižnja savesti i iskupljenje.</span><br />
<span lang="IT" style="color: orange; font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<br />
<div style="text-align: center;">
<i><span style="color: orange; font-family: "times" , "times new roman" , serif;">"My life's been branded by the mark of violence</span></i></div>
<div style="text-align: center;">
<i><span style="color: orange; font-family: "times" , "times new roman" , serif;">by sins and errors I wish I'd never done.</span></i></div>
<div style="text-align: center;">
<i><span style="color: orange; font-family: "times" , "times new roman" , serif;">I've been burned by the fire of hate and vengeance</span></i></div>
<div style="text-align: center;">
<i><span style="color: orange; font-family: "times" , "times new roman" , serif;">followed my anger and ended up alone."</span></i></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
</div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<blockquote class="tr_bq">
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<blockquote class="tr_bq">
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
</div>
</blockquote>
</div>
</blockquote>
</div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8-NdKqoU7esNugQfmRagpA6SZ_bg5GfR6H0WOrKvrpckK6iLn1pbaYSJk4QdiPUdHHJcMl-RTRNceVO4l2eMWyndbcTxrjo54HypClPuPCWqzUhDzkiZYSkUFxwCGRiuq6fbqn_PpUcs/s1600/opsesija.jpg" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="317" data-original-width="303" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8-NdKqoU7esNugQfmRagpA6SZ_bg5GfR6H0WOrKvrpckK6iLn1pbaYSJk4QdiPUdHHJcMl-RTRNceVO4l2eMWyndbcTxrjo54HypClPuPCWqzUhDzkiZYSkUFxwCGRiuq6fbqn_PpUcs/s1600/opsesija.jpg" /></span></a><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Baš kao što je Boselli kroz svog lika
Andrewa Caina iz naše prve knjige, “<i>Terror
from the sea”, </i>rekao kako zlo treba okusiti i počiniti kako bi ga se moglo
mrziti. Zagor je počinio gadan zločin. Pobio je hladnokrvno (i sa
uznemiravajućim guštom) mnogo indijanaca Abenaki i njihovog bledolikog
prosvetitelja Salomona Kinskyja, u potpunosti opijen besom i žeđi za osvetom i
toliko karakterno izvrnut u toku svega toga da dobrostivom Zagoru kojeg čitamo
nismo videli niti senku. Mladić po imenu Wilding je dosegao i prešao granicu sa
koje nema povratka, samo da bi shvatio da je njegov otac ranije počinio sličan (mnogo
gori) pokolj među Abenakima i da je upravo to izazvalo napad na kolibu u Clear
Wateru koja je izrodila Zagorovim gnevom i osvetoljubljem…čarobni krug,
beskrajno zlo kojeg je mladi Patrick Wilding (Zagorovo pravo ime) sada postao
deo, uzrok, posledica, krvnik i žrtva. Jer, njegova krvava osveta nad Abenakima
je posledica krvave osvete Abenaka nad Mikeom Wildingom i njegovom porodicom, što
je posledica Wildingovog krvoprolića kod Abenaka, a što je uzrokovano ko zna
kolikim nizom unakrsnih manifestacija međuransne mržnje. Mladi Patrick Wilding
je i sam žrtva te lokalne bolesti, pa nije ni on mogao da izbegne da prolije
krv…a time je samo hranio jedan dugi niz koji će sa te tačke i zbog njega da se
nastavi i dalje. Sve je jedna tužna priča čiji su protagonisti, kako nam je sam
Zagor rekao, ljudi “<i>koji su naselili ovo
područje u nadi da će u njemu voditi život sa dostojanstvenim poslom. Ime?
Pa…ono i nije previše bitno. Mogli su se zvati Smith ili Mac Kenzie ili, šta ja
znam, Doupont, i bili isti kao i toliki drugi koji su, poput njih, bili bogati
samo voljom i nadom. Ah, da…a onda, tu sam bio i ja…”. </i>Imena žitelja su
nebitna, jer su oni opšta pojava jednog bolesnog područja, Darkwooda. Patrick
je postao dao te bolesti, uvideo njen užas i besmisao te je stoga rešio da život
posveti njenom iskorenjivanju. <span lang="IT">Radi iskupljenja
pred samim sobom i radi svih ostalih. Okusio je zlo i ne sme da dozvoli da se to ikada ikome
ponovi.<o:p></o:p></span></span><br />
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="IT"><br /></span>
</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEinwepKgGYimBaaNnhs7j3H8KNhLMGubrswtCR89_OH3LQ7StIQsbGzoyygI9iYcCg5VxlPW-V6Qh2_-ccM52dXVgcDKKJEt7rsy_cXq2uJwPOH-GTCrPESG1jX5Snv5hVduqdqLNG__34/s1600/pokolj.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="316" data-original-width="909" height="222" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEinwepKgGYimBaaNnhs7j3H8KNhLMGubrswtCR89_OH3LQ7StIQsbGzoyygI9iYcCg5VxlPW-V6Qh2_-ccM52dXVgcDKKJEt7rsy_cXq2uJwPOH-GTCrPESG1jX5Snv5hVduqdqLNG__34/s640/pokolj.jpg" width="640" /></span></a></div>
<span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="color: orange; font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<i><span style="color: orange; font-family: "times" , "times new roman" , serif;">“After the rage of war, then came the silence<o:p></o:p></span></i></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<i><span style="color: orange; font-family: "times" , "times new roman" , serif;">I found my way and all the doubts were gone<o:p></o:p></span></i></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<i><span style="color: orange; font-family: "times" , "times new roman" , serif;">changed my mind and now I stand for peace and
justice<o:p></o:p></span></i></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<i><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span style="color: orange;">this is a dream I’m chasin’ from now on."</span><o:p></o:p></span></i></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Baš kao što je i Čiko prokomentarisao, ja se, dragi moj stranče, evo i sada
dok ti pričam, sav naježim kad kod se prisećam prizora Patrickove osvete. Tog
jezivog osmeha i malicioznog pogleda dok odapinje strele na Abenake, juri na
njih sa sekirom ili ih zaskače iz šiblja sa nožem...a odmah potom tog
razarajućeg očaja, osećaja krivice i beznađa, tačke apsoluta drame koja je do
tog momenta rasla i rasla, preplavljivala nas. Nolitta ima taj redak dar, da ti
se zavuče duboko po kožu.<o:p></o:p></span><br />
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="IT"><br /></span>
</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgn_byqB0am3fFzDSS6y4BygGICipS6Wof_hq2VwU6d7srnwAaVQAYpQXx8QxTTOMdTn5AW63jgKNdZThdMmUGnq4U3JcwPtxn8WzH3nrj7DBaG6TazD2Pquw182dKOGEdB5QjYk4Fyctw/s1600/u%25C5%25BEas.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="319" data-original-width="677" height="299" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgn_byqB0am3fFzDSS6y4BygGICipS6Wof_hq2VwU6d7srnwAaVQAYpQXx8QxTTOMdTn5AW63jgKNdZThdMmUGnq4U3JcwPtxn8WzH3nrj7DBaG6TazD2Pquw182dKOGEdB5QjYk4Fyctw/s640/u%25C5%25BEas.jpg" width="640" /></span></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiE-cWOJeJ2OaNq5s9ScGbuae1sh3nGUkkuljjoqoTBQ6bZ7ImDhoOKJKF9CCBEZKv0SKMdD-Wy_okytk4jFoxbAPcOy0ZBBLMaUAN0xrKibXfI92KgoQtk678LjOqze-KTFCOiyvzOLOI/s1600/kosmar.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="320" data-original-width="679" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiE-cWOJeJ2OaNq5s9ScGbuae1sh3nGUkkuljjoqoTBQ6bZ7ImDhoOKJKF9CCBEZKv0SKMdD-Wy_okytk4jFoxbAPcOy0ZBBLMaUAN0xrKibXfI92KgoQtk678LjOqze-KTFCOiyvzOLOI/s640/kosmar.jpg" width="640" /></span></a></div>
<span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Verovatno je u pitanju njegovo poslovično doziranje dramaturških segmenata,
kontrasti tipa uvodnih tabli u kojima <i>“nebo
nije obećavalo ništa dobro”</i> ali nas Čiko uspe nasmejati dok loži vatru,
kidiše na životinje po kolibi i pevuši sa metlom u ruci. Tako će nakon
dramtične scene smrti Zagorovih roditelja i Patrickove besne zakletve nad
njihovim grobovima uslediti vrlo vedra scena u kojoj se upoznajemo sa Wandering
Fitzyjem i gde će se u samo par tabli razmaka malom Patricku pojaviti prvi
osmeh na licu, a kompletan strip povratiti svoju eskapističku prirodu. To je
Fitzyjeva narativna funkcija: vesnik životnog optimizma koji se pojavljuje
upravo u doba kada je Zagoru i čitaocu bio najpotrebniji, kad su crni oblaci
nad Darkwoodom bili najcrnji. Zato ćemo sa osmehom na licu pratiti <i>“predivno, fantastično!” </i>odrastanje
maloga Patricka u kojem počinjemo da naziremo Duha sa sekirom kojega poznajemo.
Oduševljavanje Fitzyjevom sekirom, sitni okršaj sa dva indijanca, kretanje
lijanama (jedna pasica, ali nema veze), lutanje područjem, upoznavanje ljudi...
Njegov život u kolibi Clear Watera kao da nije ni stao. Sva ona znanja koja je
već počeo da neguje pre smrti roditelja (učenje indijanskih dijalekata,
kretanje šumom, nezaziranje od opasnosti, uživanje u prirodi...) sa Fitzyjem su
se samo nastavila, samo što je majčino školsko podučavanje zamenio za zlata
vrednu Fitzyjevu filozofiju i životni moto “slobodnog čoveka” koji mu dopušta
da jednostavno uživa u svim lepotama života koje samo šuma može da mu ponudi.
Ključna je, međutim, i njegova druga, prosvetiteljska funkcija. Njegove lekcije
o <i>“pravdi...zasluženoj kazni”</i>, “<i>dvema stranama istine”</i>, lepotama života,
stavu prema zakonima civilizacije ili prema ubijanju <i>“osim ako baš nisam primoran na to”</i>, ljubavi prema prirodi i
upotrebi sekire i, na kraju, savet o tome kako da se nosi sa strahotom koju je
počinio su stvari kojih je mladi Patrick postao skroz svestan tek nakon što je
šteta učinjena pa su baš zbog toga izvršile najveći uticaj na njegovo delanje.
Svi ti moralistički i optimistički pogledi na život, iskombinovani sa grižnjom
savesti, su učinili od Duha sa Sekirom izvanrednog čoveka i borca kakvog mi
danas poznajemo i volimo, a zahvaljujući kojem mladi Patrick nije celoga života
pratio stazu kapetana Flinta. Ta Fitzyjeva harizma je ostala urezana i
dan-danas kod Zagorovih čitalaca i učinila ga jednim od najvoljenijih likova iz
serijala, uprkos vrlo malom broju strana koje ga prate. Pojavio se tačno kada
je trebao, uklonjen je sa scene upravo onda kada je njegova funkcija i
prestala.<o:p></o:p></span><br />
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="IT"><br /></span>
</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHxZY6BfGEYkiRAoFFA8ivDfEjwKtD4UNGpyYjEiugQWs2o7blLoV9yk0zA7ynTq9GApjEsrTSrmo12O7oPMRznPqxV5mdlPzK61YurBM0y0O-_dY8lj3ColVB02hwM_AHvILTJsnPdEE/s1600/krivac.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="324" data-original-width="678" height="304" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHxZY6BfGEYkiRAoFFA8ivDfEjwKtD4UNGpyYjEiugQWs2o7blLoV9yk0zA7ynTq9GApjEsrTSrmo12O7oPMRznPqxV5mdlPzK61YurBM0y0O-_dY8lj3ColVB02hwM_AHvILTJsnPdEE/s640/krivac.jpg" width="640" /></span></a></div>
</div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<i><span style="color: orange; font-family: "times" , "times new roman" , serif;">"Tribes will be gathering in the old Spring Council<o:p></o:p></span></i></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<i><span style="color: orange; font-family: "times" , "times new roman" , serif;">trappers will rendezvouz by big river banks<o:p></o:p></span></i></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<i><span style="color: orange; font-family: "times" , "times new roman" , serif;">and the circle of life will finally find his center<o:p></o:p></span></i></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<i><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span style="color: orange;">across these wild and beautiful lands."</span><o:p></o:p></span></i></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiJtu3YMolKJYcxC_qpQXU83Lww-_cZezRAAnYMRELhEAW7zybhlsWTWn7UGX_mm_tQ66k07jv8zW47Ubl420Yem5yOwAebX07Obokn0Nk5-7FP-XbAaNRzPppV4P2oMPK7uWQgco-aE-E/s1600/spettri-2.jpg" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="1024" data-original-width="779" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiJtu3YMolKJYcxC_qpQXU83Lww-_cZezRAAnYMRELhEAW7zybhlsWTWn7UGX_mm_tQ66k07jv8zW47Ubl420Yem5yOwAebX07Obokn0Nk5-7FP-XbAaNRzPppV4P2oMPK7uWQgco-aE-E/s400/spettri-2.jpg" width="302" /></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgR36NhyphenhyphenmbZUkcL7zRuTE-7RElFn8oOsncoqnEPKgbgEb8II2dAZ8i5ToVlgyJ1L8MO2pBAO8_IkDUDBkw4bn-Ky82xJbkiuHWaQkZJiha5HCwNSLg5Dzq6WlDPQ70CP40vO7GHC27Qois/s1600/spettri.jpg" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"></span></a><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Tu je trebalo napraviti prostora za
veselu porodicu Sullivan, koji su jedini adekvatni ljudi za glancanje već
uobličene forme Duha sa Sekirom i njegovo bukvalno uveđenje na scenu, a koji će
usput i udahnuti novi nivo vedrine u epizodu. Nolitta je opet išao logikom.
Osećaj za teatralno pojavljivanje, manipulacija publikom i efektivnost kostima
su detalji koje je žitelj Amerike 19.veka mogao naučiti samo od dramskih
umetnika. Tako da je sve od drugog dela stripa samo za opuštanje. Zagor jasno
iznosi svoje ideale, pripreme za prvu pojavu Duha sa Sekirom su divota za
čitanje, sama pojava uopšte je efektivna i dramski lepo izvedena, dvoboj sa
Oga-Itom dostojan finalnog okršaja za kraj priče. <span lang="IT">Zvezda je rođena. A duga na samom kraju i Zagorova reakcija sa “<i>život je lep!”</i>...savršen kraj,
simboličan sa više strana: odgovor na “crne preteće oblake” sa početka priče,
izlaganje prirodne scene kao jedne od retkih neiskvarenih stvari iz koje Zagor
crpi snažnu volju za sretnim životom. Snažan se krik tada prolomio darkwoodskom
močvarom. Ali ne krik bola, već usklik jedne potpune radosti i optimističnog
pogleda u ono šta donosi sutrašnjica. Niko kao Nolitta.<o:p></o:p></span></span></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<i><span lang="IT" style="color: orange; font-family: "times" , "times new roman" , serif;">"One day I will bury
my axe, and I’ll be a warrior no more<o:p></o:p></span></i></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<span style="color: orange; font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><i><span lang="IT">one day I bel</span></i><i>ive it will come, that all people will be as one<o:p></o:p></i></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<i><span style="color: orange; font-family: "times" , "times new roman" , serif;">for all the drums of Darkwood will beat the same
deep sound<o:p></o:p></span></i></div>
<div style="text-align: center;">
<i><span style="color: orange; font-family: "times" , "times new roman" , serif; line-height: 115%;">for all seeds we sow will grow on peaceful land"</span></i><br />
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><i><span style="line-height: 115%;"><br /></span></i>
</span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<div class="MsoNoSpacing">
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<span lang="sr-Latn-RS"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Te 1969. godine “<i>Zagor priča...”</i> ne samo da je
definisala lika, već je bila Nolittina odskočna daska za jedan dugi
desetogodišnji niz od 45 maestralnih priča (napisanih u 127 mesečnih svesaka)
koji mi danas zovemo Zagorovim “Zlatnim dobom”. Za sada smo ti i ja, stranče,
od tog “Zlatnog doba” u ovoj ediciji, pored “<i>Zagor priča…”</i>, već pokrili
dve Zagorove avanture (“<i>The Red Sand” </i>i “<i>Zagor versus Supermike”</i>)
i već trljam dlanove da se dotaknemo i ostalih.<o:p></o:p></span></span></div>
<div align="center" class="separator" style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-align: center;">
<br /></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="IT">Elem, da se vratimo na Zagorove korene.
Otprilike je jasno sve: šta je Zagorov pokretač, šta emotivni okidač, koje je
njegovo pravo ime, zašto je postao Zagor ( promena identiteta rasterećuje od
prvobitnih grehova, pored toga što se uhvatio misije borca za pravdu radi
apsolutne redempcije ), odakle mu sposobnost manipulacije masom, kako je došao
do titule Gospodara Darkwooda, zašto baš sekira, odakle mu ideja za kostim i
uopšte sve što se tiče teatralnih metoda Duha sa Sekirom, zašto baš orao...u,
čoveče!</span><span lang="sr-Latn-RS"><o:p></o:p></span></span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<br /></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8oF4xgdu2CSVXGeiCy7OZIULEvnLSL9drHPHdlos2SsthmxNOldS2wrTOWvw5ERAElORjrwsa1wDitUET1qJ7IvaRF9oEC6Yu0g9HsszlQMrfo-SnTwr3SFWjtcJcVVfpcYROWofhTVo/s1600/Untitled-4.png" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1168" data-original-width="576" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8oF4xgdu2CSVXGeiCy7OZIULEvnLSL9drHPHdlos2SsthmxNOldS2wrTOWvw5ERAElORjrwsa1wDitUET1qJ7IvaRF9oEC6Yu0g9HsszlQMrfo-SnTwr3SFWjtcJcVVfpcYROWofhTVo/s400/Untitled-4.png" width="196" /></a><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="IT">To je, vidiš, dobri Nolitta bio zaobišao.
Zagorov simbol je iz nekog neobjašnjivog razloga čekao pune 32 godine da mu se
da neko konkretno značenje. Prvi scenarista koji je otišao u tom smeru je</span><span lang="sr-Latn-RS">, ako me
pamćenje dobro služi, bio Boselli 1994. godine u epizodi “<i>Aljaska”</i> iako
je ptica gromovnik bila samo epizodna Zagorova dosetka radi sticanja poštovanja
u plemenu Tlingiti sa Aljaske. <b>Moreno Burattini</b>, trenutni glavni
urednik serijala i autor mnogih fenomenalnih Zagorovih avantura, je povodom
četrdesetogodišnjice serijala konkretnije zavrnuo rukave i stao da dopunjava
Patrickov put od smrti Wandering Fitzyja do uzdizanja Duha sa Sekirom, dodavši
mu nove mitološke i duhovne elemente koji hrane već postojanu Bosellijevu formu
“izabranog” i “poteklog iz divinskog” koja je par godina ranije izronila u
broju 400 “<i>Dugin most”,</i> pa i ranije u “<i>Vendetta Voodoo” </i>i
još nekim pričama koje te tek čekaju, stranče. Daleko od toga da su Boselli i
Burattini težili ka nekoj višoj western-superherojskoj karakterizaciji po kojoj
bi Zagor zaista bio neka vrsta poluboga kojeg je Manitu predodredio da u
njegovo ime vodi bitku protiv iskonskog zla na zemaljskoj ravni i koji se
dobrano udaljava od klasične Nolittine postavke. Ustvari, priča o Manituovom zemaljskom
šampionu je istinita, ali to ne menja Zagorovu ljudsku suštinu nego funkcioniše
kao novi začin epičnosti koji će biti vodilja autorima u aktuelnoj deceniji
serijala. Kao i u Nolittino doba, Zagor će po starom receptu “<i>the less
is more”</i> hodati po tankoj žici između standardnog akcionog heroja i
legende, dopustivši čitaocu da pomalo okusi od oboje a da se ne zasiti niti
jednim.<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<br /></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt; text-align: left;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEghgeuZ4qtyFWs2n0nldcYXG2Xhf12Wx4PO4GMxqElN_qWU6G_tOnpTsJgu73iZoaxxLND9Q4hUZbpPK4ph1VP5nKDzRfo8wCuaeiAkT32h13rBL0VrQGFUgtu12wcm99n1qL96G-qYmjU/s1600/wigwam-evenings.jpg" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="749" data-original-width="498" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEghgeuZ4qtyFWs2n0nldcYXG2Xhf12Wx4PO4GMxqElN_qWU6G_tOnpTsJgu73iZoaxxLND9Q4hUZbpPK4ph1VP5nKDzRfo8wCuaeiAkT32h13rBL0VrQGFUgtu12wcm99n1qL96G-qYmjU/s400/wigwam-evenings.jpg" width="265" /></a><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="IT">Dok</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">je</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">trajala</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">ta</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">Bosellijeva</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">nadogradnja</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">na</span><span lang="sr-Latn-RS">š </span><span lang="IT">stari</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">znanac</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Ade</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Capone</span><span lang="sr-Latn-RS"> (</span><span lang="IT">autor</span><span lang="sr-Latn-RS"> “<i>1000 </i></span><i><span lang="IT">faces</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">of</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">Fear</span></i><span lang="sr-Latn-RS">”) </span><span lang="IT"> </span><span lang="sr-Latn-RS">ć</span><span lang="IT">e</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">slu</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">ajno</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">spomenuti</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Burattiniju</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">kako</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">bi</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">bilo</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">super</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">da</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">napi</span><span lang="sr-Latn-RS">š</span><span lang="IT">e</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">pri</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">u</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">o</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Zagorovom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">simbolu</span><span lang="sr-Latn-RS">. </span><span lang="IT">Burattini</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">je</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">tada</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">po</span><span lang="sr-Latn-RS">š</span><span lang="IT">ao</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">od</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">legende</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">o</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Wakinyan</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Tanka</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">i</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Unktehima</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">iz</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">folklornog</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">besedni</span><span lang="sr-Latn-RS">š</span><span lang="IT">tva</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">naroda</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Lakota</span><span lang="sr-Latn-RS"> (</span><span lang="IT">prolog</span><span lang="sr-Latn-RS"> “</span><i><span lang="IT">Darkwooda</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">godine</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">nulte</span></i><i><span lang="sr-Latn-RS">”</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><span lang="IT">je</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">bukvalno</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">njena</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">ilustrovana</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">verzija</span><span lang="sr-Latn-RS">) </span><span lang="IT">kako</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">bi</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">glavni</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">lik</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">postao</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">deo</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">drevne</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">svevremenske</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">pri</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">e</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">kosmi</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">kog</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">opsega</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">povezao</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">je</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">indijanskom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">percepcijom</span><span lang="sr-Latn-RS"> č</span><span lang="IT">etiri</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">strana</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">sveta</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">odnosno</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">to</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">ka</span><span lang="sr-Latn-RS"> ž</span><span lang="IT">ivota</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">koje</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">su</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">obele</span><span lang="sr-Latn-RS">ž</span><span lang="IT">ene</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">razli</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">itim</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">bojama</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">i</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">simbolizmom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">sa</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">centrom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">to</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">ka</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">kao</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">petom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">stranom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">koja</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">simbolizuje</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">duhovni</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">smisao</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">i</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">ulogu</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">pojedinca</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">u</span><span lang="sr-Latn-RS"> ž</span><span lang="IT">ivotnom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">balansu</span><span lang="sr-Latn-RS">. </span><span lang="IT">Orao</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">kao</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">aluzija</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">na</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Pticu</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Gromovnika</span><span lang="sr-Latn-RS"> ( </span><span lang="IT">Manitu</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">indijanski</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">narod</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">za</span><span lang="sr-Latn-RS">š</span><span lang="IT">titnik</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">legenda</span><span lang="sr-Latn-RS"> ) </span><span lang="IT">i</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Shyer</span><span lang="sr-Latn-RS"> ( </span><span lang="IT">ljubav</span><span lang="sr-Latn-RS">? ) </span><span lang="IT">naspram</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">izlaze</span><span lang="sr-Latn-RS">ć</span><span lang="IT">eg</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">sunca</span><span lang="sr-Latn-RS"> ( </span><span lang="IT">Jutarnji</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Orao</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">naspram</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">No</span><span lang="sr-Latn-RS">ć</span><span lang="IT">nog</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">Orla</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">indijanskog</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">imena</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Texa</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Willera</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">kojeg</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">mo</span><span lang="sr-Latn-RS">ž</span><span lang="IT">ete</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">na</span><span lang="sr-Latn-RS">ć</span><span lang="IT">i</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">u</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">na</span><span lang="sr-Latn-RS">š</span><span lang="IT">oj</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">knjizi</span><span lang="sr-Latn-RS"> “</span><span lang="IT">Patagonia</span><span lang="sr-Latn-RS">” </span><span lang="IT">na</span><span lang="sr-Latn-RS">š</span><span lang="IT">e <i>Signature</i></span><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">edition</span></i><span lang="IT"> </span><span lang="sr-Latn-RS">“ ) </span><span lang="IT">odnosno</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">u</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">centru</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">To</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">ka</span><span lang="sr-Latn-RS"> ž</span><span lang="IT">ivota</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">sa</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">obele</span><span lang="sr-Latn-RS">ž</span><span lang="IT">ene</span><span lang="sr-Latn-RS"> č</span><span lang="IT">etiri</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">ta</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">ke</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">sveta</span><span lang="sr-Latn-RS">. </span><span lang="IT">Burattini</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">je</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">crte</span><span lang="sr-Latn-RS">ž</span><span lang="IT">u</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">na</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Zagorovim</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">prsima</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">dodelio</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">prelepu</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">i</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">kompleksnu</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">metafori</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">ku</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">svrhu</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">dostojnu</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">jedinstvenosti</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">lika</span><span lang="sr-Latn-RS">. </span><span lang="IT">Stvar</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">ispadne</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">jo</span><span lang="sr-Latn-RS">š </span><span lang="IT">lep</span><span lang="sr-Latn-RS">š</span><span lang="IT">a</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">kada</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">se</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">seti</span><span lang="sr-Latn-RS">š </span><span lang="IT">da</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">su</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Nolittine</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">instrukcije</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Ferriju</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">dok</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">je</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">on</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">grafi</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">ki</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">osmi</span><span lang="sr-Latn-RS">š</span><span lang="IT">ljavao</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">lika</span><span lang="sr-Latn-RS"> 1961. </span><span lang="IT">godine</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">bile</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">samo</span><span lang="sr-Latn-RS">: “<i>...</i></span><i><span lang="IT">i</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">stavi</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">mu</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">neki</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">indijanski</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">znak</span></i><span lang="sr-Latn-RS">”.<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt; text-align: left;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg_OzqdnehZh3VUcMyARPEG41fKv5fBtLXAaiS2GsgA1lOu5VNmfC1qsIOB5YKQmhxvBIQw3DNEHBjiLfeHB8RfDsLsTlHGtNLlJ0SJJjx7pTASN6F4hEnIiJBIcOeQNcMG9tb2R1qiFIQ/s1600/duga2.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="568" data-original-width="1213" height="297" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg_OzqdnehZh3VUcMyARPEG41fKv5fBtLXAaiS2GsgA1lOu5VNmfC1qsIOB5YKQmhxvBIQw3DNEHBjiLfeHB8RfDsLsTlHGtNLlJ0SJJjx7pTASN6F4hEnIiJBIcOeQNcMG9tb2R1qiFIQ/s640/duga2.jpg" width="640" /></a></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt; text-align: left;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<br /></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="IT">A</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">scenario</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">iako</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">nije</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">lepr</span><span lang="sr-Latn-RS">š</span><span lang="IT">av</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">poput</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Nolittinog</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">ve</span><span lang="sr-Latn-RS">ć </span><span lang="IT">kompletno</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">oslonjen</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">na</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">dramsko</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">i</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">epsko</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">obiluje</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">prelepim</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">momentima</span><span lang="sr-Latn-RS">: </span><span lang="IT">od</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">bajkovite</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">panorame</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Litice</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Groma</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">kao</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">podijumom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">za</span><span lang="sr-Latn-RS"> č</span><span lang="IT">aroban</span><span lang="sr-Latn-RS">, “</span><span lang="IT">ve</span><span lang="sr-Latn-RS">ć</span><span lang="IT">i</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">od</span><span lang="sr-Latn-RS"> ž</span><span lang="IT">ivota</span><span lang="sr-Latn-RS">” </span><span lang="IT">i</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">emotivan</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">dijalog</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">sa</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Shyer</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">uzbudljivih</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">ali</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">suzdr</span><span lang="sr-Latn-RS">ž</span><span lang="IT">anih</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">akcionih</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">scena</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">sa</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">povratkom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">starih</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">likova</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">poput</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Mnogookog</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">i</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Kanoxena</span><span lang="sr-Latn-RS"> (</span><span lang="IT">negativca</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">iz</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">prve</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Zagorove</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">epizode</span><span lang="sr-Latn-RS">) </span><span lang="IT">te</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">uvo</span><span lang="sr-Latn-RS">đ</span><span lang="IT">enja</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">novih</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">poput</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">odurnog</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Groovea</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">jezivog</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Pohaske</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">i</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">dijaboli</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">nim</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">Unktehom</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">sve</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">do</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">epske</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">zavr</span><span lang="sr-Latn-RS">š</span><span lang="IT">nice</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">koje</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">je</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Patrick</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">samo</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">pasivni</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">posmatra</span><span lang="sr-Latn-RS">č ( </span><span lang="IT">jer</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">nije</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">dosegao</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">status</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Duha</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">sa</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Sekirom</span><span lang="sr-Latn-RS">) </span><span lang="IT">kako</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">bi</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">se</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">pri</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">a</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">zaklju</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">ila</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">istim</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">nivoom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">verodostojnosti</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">kao</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">i</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">mit</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">koji</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">je</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">u</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">prologu</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">prepri</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">avao</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Mnogooki</span><span lang="sr-Latn-RS">. </span><span lang="IT">Na</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">ovaj</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">na</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">in</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">smo</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">umesto</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">ta</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">ke</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">na</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">kraju</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">dobili</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">jedan</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">so</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">an</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">upitnik</span><span lang="sr-Latn-RS">.<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEguXbT9J668NR44VmaFRcZRbGLV-G-nK4GQOwiig6V0wgJKb2C_9D-GhNWZYM7HsUo1YqYeKYTzQxvaBKw8RahQoe3rUp7X0UpflhrCiZ5z8ivcO_oRvTIETpOEuedaRNdr6DeQn_4SJsQ/s1600/duga3.png" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="568" data-original-width="1154" height="196" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEguXbT9J668NR44VmaFRcZRbGLV-G-nK4GQOwiig6V0wgJKb2C_9D-GhNWZYM7HsUo1YqYeKYTzQxvaBKw8RahQoe3rUp7X0UpflhrCiZ5z8ivcO_oRvTIETpOEuedaRNdr6DeQn_4SJsQ/s400/duga3.png" width="400" /></a><span lang="sr-Latn-RS"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span></span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Š</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">to</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">se</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">ti</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">č</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">e</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">samog</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Zagora</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">odnosno</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Patricka</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> (</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">to</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">ime</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">mu</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">je</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">dao</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">upravo</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Burattini</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">), </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">smisao</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">pri</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">č</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">e</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">je</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">re</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">š</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">avanje</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">duge</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">moralne</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">zavrzlame</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">samoprozvanosti</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">vladarom</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">, </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">zakonodavcem</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">i</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">sudijom</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">nad</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">darkwoodskim</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> ž</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">iteljima</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">. </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Nakon</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> 32 </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">godine</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">serijala</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">, </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Burattini</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">daje</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Zagoru</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">neporecivi</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">legitimitet</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">odozgo</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">i</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">poni</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">š</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">tava</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">za</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">svagda</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Nolittinu</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">paradigmu</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">po</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">kojoj</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Zagor</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">sve</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> č</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">ini</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">na</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">svoju</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">ruku</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">. </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Pre</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">nego</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> š</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">to</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> ć</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">e</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Shyer</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">da</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">nagovesti</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">kako</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">mu</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">je</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">pravo</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">za</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">delanje</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">darovano</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">, </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">mladi</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">ć </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">po</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">imenu</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Patrick</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Wilding</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">je</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">, </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">to</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">vidimo</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">u</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">okr</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">š</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">aju</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">sa</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Delawarima</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">, </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">i</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">dalje</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">obi</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">č</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">an</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">anonimus</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">, </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">bledoliki</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">de</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">č</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">arac</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> č</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">ija</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> ć</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">e</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">aura</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">me</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">đ</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">u</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">indijancima</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">po</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">č</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">eti</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">da</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">se</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">pomalja</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">tek</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">kroz</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Pohaskine</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">vizije</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">i</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> č</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">ije</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">delanje</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">jo</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">š </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">uvek</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">nema</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">ama</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">ba</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">š </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">nikakvog</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">efekta</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">nad</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">ratnom</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">pretnjom</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">u</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">podru</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">č</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">ju</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">. </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">D</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">ž</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">aba</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">mu</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">sve</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">predispozicije</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">za</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">borbu</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">protiv</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">nepravde</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">. </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Motiv</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">, </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">snaga</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">, </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">spretnost</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">, </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">poznavanje</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">jezika</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">i</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">obi</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">č</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">aja</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">svih</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">naroda</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">, </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">poznavanje</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">podru</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">č</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">ja</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">, </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">volja</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">, </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">ideali</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">, </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">pa</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">i</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">sekira</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">koja</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">je</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">na</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">traperskom</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">odelu</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">samo</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">oblutak</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> </span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">na</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"> š</span><span lang="IT" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">tapu</span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">. </span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Fali
mu sredstvo. </span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Baš kao što je Batman Christophera Nolana rekao: “<i>people need
dramatic examples to shake them out of apathy. As a man, I’m flesh and blood, I
can be ignored, destroyed. But as a symbol…As a symbol, I can be incorruptible.
I can be everlasting.”</i> Ironično, upravo u epizodi koja definiše
Zagorov simbol, simbol na kraju definiše i karakteriše Duha sa Sekirom,
kompletira njegovu verodostojnost i utvrđuje mu svrhu. Kompletna nadogradnja u
ovoj epizodi se bukvalno nalazi u Burattinijevoj interpretaciji orla na
grudima. Ali, kako "<i>Darkwood Godina nulta" </i>najavljuje,
Zagorova uloga u Točku ni oblačenjem kostima nije u potpunosti definisana.</span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvJkoLeRWPgpuUxSl0OZXR38IXhx7fT8Ewhofczldn-OXIeao0fFOpHAgy6hr0VsOKZCKfY2dAz8TtrNkgzF1k9-EGVh9b1d78WDrmsoPNdfFaDZ8As8ZScsiYFYEI0hib8cn4q0D4l-k/s1600/duga1.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="573" data-original-width="1219" height="299" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvJkoLeRWPgpuUxSl0OZXR38IXhx7fT8Ewhofczldn-OXIeao0fFOpHAgy6hr0VsOKZCKfY2dAz8TtrNkgzF1k9-EGVh9b1d78WDrmsoPNdfFaDZ8As8ZScsiYFYEI0hib8cn4q0D4l-k/s640/duga1.jpg" width="640" /></a></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<br /></div>
<div align="center" style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-align: center;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="IT">“<i>Nastavi da tragaš za svojim mestom u Točku Magije, Pat Wilding.</i></span><span lang="sr-Latn-RS"><o:p></o:p></span></span></div>
<div align="center" style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0in; text-align: center;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><i><span lang="IT">Nikad ne odustaj od potrage za njim...i nikad se ne uzdaj da si ga
pronašao.”</span></i><span lang="sr-Latn-RS"><o:p></o:p></span></span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<br /></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="IT">Da. Interesantna beše ta davna 1969. godina i
sve šta je ona pokrenula. Još interesantnija kada na nju gledaš retrospektivno
preko Burattinijevog “<i>Darkwooda Godina nulta” </i>i zamisliš se koliko
si silnih avantura i manifesta Zagorove psihološke ličnosti od tada prešao bez
uvida u ono šta nam ta jedna sveska nudi. A Darkwoodom je, stranče, od tada
protutnjalo sve šta ljudska mašta može da iznjedri. Ipak, iako je Burattini
uspeo da reši sve rupe: arogantnost, samoprozvanost kraljem, nametanje
sopstvenih zakona, ustrajnost da ispravi sve šta je u ovom svetu pogrešno (iz
hrišćanske perspektive, to je greh), za vreme te višedecenijske epopeje nazirao
se još jedan element koji ukazuje na psihološku okrnjenost Nolittinog junaka.
Spomenuo sam ti to u prethodnoj knjizi “<i>1000 Faces of Fear</i>”, a “<i>Zagor
priča…” </i>ti je verovatno već razrešio dilemu. Govorim, naravno, o
figuri oca – ratnog zločinca. On je delić Zagorove prošlosti sa kojim još uvek
nije naučio da se nosi i koji uspeva da dekonstruiše kompletnu konstrukciju
junaka čim malo izađe na videlo (i zato smo njegov lik viđali među Zagorovim
neprijateljima kao jednu od manifestacija njegovih najdubljih strahova u
Caponeovom čedu).</span><span lang="sr-Latn-RS"><o:p></o:p></span></span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<br /></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="IT">Na</span><span lang="sr-Latn-RS">š </span><span lang="IT">stari</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">znanac</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Mauro</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Boselli</span><span lang="sr-Latn-RS"> (“</span><i><span lang="IT">Terror</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">from</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">the</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">sea</span></i><i><span lang="sr-Latn-RS">”</span></i><span lang="sr-Latn-RS">, “</span><i><span lang="IT">Vendetta</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">Voodoo</span></i><i><span lang="sr-Latn-RS">”</span></i><span lang="sr-Latn-RS">) ć</span><span lang="IT">e</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">povodom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">jubilarnog</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">broja</span><span lang="sr-Latn-RS"> 400 </span><span lang="IT">koji</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">je</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">u</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Italiji</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">iza</span><span lang="sr-Latn-RS">š</span><span lang="IT">ao</span><span lang="sr-Latn-RS"> 1998. </span><span lang="IT">godine</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">se</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">osvrnuti</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">na</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">te</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">stare</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Zagorove</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">duhove</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">i</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">preuzeti</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">na</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">sebe</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">zadatak</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">da</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">naslov</span><span lang="sr-Latn-RS"> “</span><i><span lang="IT">Zagor</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">pri</span></i><i><span lang="sr-Latn-RS">č</span></i><i><span lang="IT">a</span></i><i><span lang="sr-Latn-RS">...”</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><span lang="IT">oslobodi</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">trota</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">ke</span><span lang="sr-Latn-RS">. Č</span><span lang="IT">italac</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">je</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">maltene</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">odmah</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">upozoren</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">na</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">tematiku</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">sa</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">kojom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">se</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">hvata</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">u</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">ko</span><span lang="sr-Latn-RS">š</span><span lang="IT">tac</span><span lang="sr-Latn-RS">: </span><span lang="IT">Boselli</span><span lang="sr-Latn-RS"> ć</span><span lang="IT">e</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">na</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">samom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">po</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">etku</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">izlo</span><span lang="sr-Latn-RS">ž</span><span lang="IT">iti</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">glavnog</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">junaka</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">sa</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">identi</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">nim</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">problemom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">koji</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">je</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">rievociran</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">u</span><span lang="sr-Latn-RS"> “<i>1000 </i></span><i><span lang="IT">faces</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">of</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">fear</span></i><i><span lang="sr-Latn-RS">”</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><span lang="IT">odnosno</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">sa</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">nemirnim</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">duhovima</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">iz</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">pro</span><span lang="sr-Latn-RS">š</span><span lang="IT">losti</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">i</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">totalnoj</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">dekonstrukciji </span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">privida</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">nedodirljivosti</span><span lang="sr-Latn-RS">.<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjiSAN-DJdJDmBa-wsBAWklrAgt2EKJ4MRsZdGd8y3x_gQXQsdXY5flJ8wTLJKiXlsRdCr38pMlEeyyUsywb9YOMv_Ug9zC_IQzyTP1pFaR04csPq61rwYKm_EOIMd6n-RgnqfuLvEIjak/s1600/CARONTE.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="764" data-original-width="1316" height="369" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjiSAN-DJdJDmBa-wsBAWklrAgt2EKJ4MRsZdGd8y3x_gQXQsdXY5flJ8wTLJKiXlsRdCr38pMlEeyyUsywb9YOMv_Ug9zC_IQzyTP1pFaR04csPq61rwYKm_EOIMd6n-RgnqfuLvEIjak/s640/CARONTE.jpg" width="640" /></a></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<span lang="sr-Latn-RS"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<br /></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgRaOaoT252u9RaKgvtZQ6T7XHpC5idvIpMggqxvjTCI6f-RDN5zrfpGJdUjcV1wozoZuEy5lH3vX7gujqdmWDsKcjH69aWUqEpqd190PQsU8qbUPzJGX0KehI_Yaa-MRcrAvvyEo9jfPA/s1600/80a4129072c235a05e224d766bd14204--traditional-artwork-gustave-dore.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="602" data-original-width="480" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgRaOaoT252u9RaKgvtZQ6T7XHpC5idvIpMggqxvjTCI6f-RDN5zrfpGJdUjcV1wozoZuEy5lH3vX7gujqdmWDsKcjH69aWUqEpqd190PQsU8qbUPzJGX0KehI_Yaa-MRcrAvvyEo9jfPA/s400/80a4129072c235a05e224d766bd14204--traditional-artwork-gustave-dore.jpg" width="318" /></a><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="IT">Reference</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">na</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">legendarni</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">dugin</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">most</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">mo</span><span lang="sr-Latn-RS">ž</span><span lang="IT">emo</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">na</span><span lang="sr-Latn-RS">ć</span><span lang="IT">i</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">u</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">nordijskom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">mitu</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">o</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">mostu</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Bifrostu</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">koji</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">vodi</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">do</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Odinovog</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">kraljevstva</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Asgarda</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">i</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">u</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">veoma</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">simpati</span><span lang="sr-Latn-RS">č</span><span lang="IT">noj</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">indijanskoj</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">legendi</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">o</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">duginom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">mostu</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">preko</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">kojeg</span><span lang="sr-Latn-RS"> ž</span><span lang="IT">ivotinje</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">prelaze</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">u</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">onostrani</span><span lang="sr-Latn-RS"> ž</span><span lang="IT">ivot</span><span lang="sr-Latn-RS">. </span><span lang="IT">A <b>katabaza</b> tj</span><span lang="sr-Latn-RS">. </span><span lang="IT">herojev</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">prelazak</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">u</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">zagrobni</span><span lang="sr-Latn-RS"> ž</span><span lang="IT">ivot</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">radi</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">potrage</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">za</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">tra</span><span lang="sr-Latn-RS">ž</span><span lang="IT">enim</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">predmetom</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">voljenom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">osobom</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">ili</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">uzvi</span><span lang="sr-Latn-RS">š</span><span lang="IT">enim</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">znanjem</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">je</span><span lang="sr-Latn-RS"> č</span><span lang="IT">esta</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">epska</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">konvencija</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">koja</span><span lang="sr-Latn-RS"> ć</span><span lang="IT">e</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">nas</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">podsetiti</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">na</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">bezbroj</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">naslova</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">pre</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">svega</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">na</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Danteovu</span><span lang="sr-Latn-RS"> “</span><i><span lang="IT">Bo</span></i><i><span lang="sr-Latn-RS">ž</span></i><i><span lang="IT">anstvenu</span></i><i><span lang="IT"> </span></i><i><span lang="IT">komediju</span></i><span lang="sr-Latn-RS">”, </span><span lang="IT">Odiseja</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">Herkula</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">Eneju</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">Gilgame</span><span lang="sr-Latn-RS">š</span><span lang="IT">a</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">Tezeja</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">pa</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">i</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">stripovske</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">junake</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">poput</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Johna</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Constantinea</span><span lang="sr-Latn-RS">, </span><span lang="IT">Swamp</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">Thinga</span><span lang="IT"> </span><span lang="IT">ili</span><span lang="IT">
</span><span lang="IT">Sandmana</span><span lang="sr-Latn-RS">.</span><span lang="IT"> </span><span lang="sr-Latn-RS">Najviše
paralelizama ćemo naći upravo sa Vergilijevom “<i>Eneidom”</i> u kojoj
Eneja u podzemnom svetu sreće svog oca Anhiza. Interesantno je da parče
indijanskog raja u koje Zagor prelazeći preko Duginog mosta veoma nalik upravo
Eliziju, odnosno delu onostranog sveta u kojem, prema grčkoj mitologiji, borave
duše pravednika i ljudi voljenih od bogova ( Fitzy, Manetola, Mohican Jack,
Akoto i svi ostali) . Pored toga, Zagor za vreme dijaloga sa ocem sedi na obali
reke ( na čijoj površini ćemo prvo videti njegov odraz) koju bismo, s obzirom
na svrhu i rezultat njihovog dijaloga, veoma lako mogli povezati sa rekom Letom
iz Elizija odnosno reka koja dušama umrlih pruža čišćenje od zemaljskih grehova
i zaborav radi pripreme za reinkarnaciju. Još jedan, tobože slučajan,
paralelizam sa <i>“Eneidom” </i> je motiv zagrljaja. Eneja ne
uspeva da zagrli svog bestelesnog oca dok Zagor to ni ne pokušava , već se
ograničava samo na stiskanje ruke dok svom ocu oprašta njegove grehe. Oproštaj
je tu, ali ne i prisnost. Zagrljaj je nešto što je zaslužio samo čovek po imenu
Wandering Fitzy. Boselli ni tu ne staje sa simbolčnošću, kao da scena sama po
sebi nije dovoljno snažna. Postavlja se pitanje lokacije “raja” koji je Zagor
posetio. Da li je sve stvarno ili je i to poput Shaytana obična iluzija? Ako po
simbolici naslućujemo da Dugin most vodi u indijansku verziju raja, kako to da
ćemo u njemu naći stopostotne belce poput Fitzyja i Mikea Wildinga? Da li je
Jaylin obred stvarno poslao Zagora u onostrani svet ili je ipak nešto nalik
obredu predaka iz “<i>1000 faces of fear”</i> za vreme kojeg se sve dešava
unutar lika, u njegovoj podsvesti? Da li je most na kraju samo metafora
spajanja ili...? Koliko je to uopšte bitno? Najvažnije je da u finalu Zagor
iskače iz sopstvenog ognja, pročišćen, slobodan, potpun i veći od života, time
rasplinuvši lokalno-psihološko zlo utelotvoreno u Shaytanu kao da ga nikada
nije ni bilo (razočaravajuće ali simbolično).<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSgwuaP3uhPk1FvxVqeDe37hjIkzhtbTj3kfke-9IqgD9oLIdolDf-_7_ATCFy4rZpuk6jm7Hlnwiv8BUgFQI5_uF2_oYL_hG4H3QcHzGmnSKgMxra-FzCVtewcjnWKga2Ohg2ymZZOo4/s1600/burattini-e-boselli.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1091" data-original-width="1168" height="596" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSgwuaP3uhPk1FvxVqeDe37hjIkzhtbTj3kfke-9IqgD9oLIdolDf-_7_ATCFy4rZpuk6jm7Hlnwiv8BUgFQI5_uF2_oYL_hG4H3QcHzGmnSKgMxra-FzCVtewcjnWKga2Ohg2ymZZOo4/s640/burattini-e-boselli.jpg" width="640" /></a></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr-Latn-RS"><br /></span></span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<br /></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<span lang="IT"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Sve ostalo se može izvaditi i iz samog
čitanja, stranče. Ne moram ja sve da ti nabrajam. Iskreno se nadam da ćeš uživati
u ovom “<i>Originsu”</i>. Znaj da smo ti njime upriličili nešto šta se za
šesnaest godina postojanja ove trilogije ni u njenoj rodnoj Italiji još uvek
nije desilo. Po prvi put se sve tri priče o Zagorovim korenima nalaze jedna uz
drugu, unutar iste knjige. Nije mala stvar, bogami. Stari Zagorovi fanovi iz
Italije i bivše Jugoslavije su uglavnom u “niko kao Nolitta” stavu prema kojem
Burattinijeva i Bosellijeva dopuna nije nipošto dostojna nepremostivog klasika
poput “<i>Zagor priča…</i>”. I sam sam bio
tog mišljenja. Ali, tek kada sam ih pročitao jednu odmah posle druge, uvideo
sam da su obojica uspeli ne samo da se nadovežu na Nolittu nego i da ga obogate,
stvore koherentnu celinu čija će te naracija, verujem, opiti kao sve nas
starije zagorovce, dok ćeš imati vizuelno zadovoljstvo posmatranja Ferrijevih
tabli iz tri različita stvaralačka perioda.<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<br /></div>
<br />
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="IT">A ako si od onih romantičnih čitača koji
literaturu guštaju u potpunom ugođaju, preporučujem ti da odslušaš prelepu
pesmu “Wilding’s dream” Graziana Romanija “ sa albuma “King of Darkwood”, čiji
emotivni stihovi besede upravo o ovoj trilogiji.</span><span lang="sr-Latn-RS"><o:p></o:p></span></span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt; text-align: right;">
<br /></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<span lang="IT"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/4FL9LpBT8oA/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/4FL9LpBT8oA?feature=player_embedded" width="320"></iframe></span></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<span lang="IT"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<i><span face=""arial" , "helvetica" , sans-serif"><br /></span></i></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<i><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Napisano kao predgovor američkom izdanju Zagora</span></i></div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: center;">
<i><b><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Zagor n.6 "Origins"</span></b></i></div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: center;">
<i><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Epicenter Comics (San Diego)</span></i><br />
<i><span face=""arial" , "helvetica" , sans-serif"><br /></span></i>
<br />
<div style="text-align: center;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; text-align: right;"> Oktobar 2017.</span></div>
</div>
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjUxyYVORxiLNaKaDvIMIlJI7SKCqpPCKU_FUojV0dxGQqLHDRb2XEZ0qdpMbltIrj9YkdG96AUeoTF-du185gwtLK77eA7vB7gQSGGyc1lO4wx-U7uNpEWnZeaYQJFd9xlMX8fidctVgE/s1600/546926_113080658859668_1748082601_n-e1355532616953.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="364" data-original-width="441" height="264" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjUxyYVORxiLNaKaDvIMIlJI7SKCqpPCKU_FUojV0dxGQqLHDRb2XEZ0qdpMbltIrj9YkdG96AUeoTF-du185gwtLK77eA7vB7gQSGGyc1lO4wx-U7uNpEWnZeaYQJFd9xlMX8fidctVgE/s320/546926_113080658859668_1748082601_n-e1355532616953.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt; text-align: center;">
<span lang="IT"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></span></div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-22845242870779151532018-04-05T04:11:00.000-07:002018-04-06T01:31:42.425-07:00Zagor: Grad na Kordiljerima<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiH3b3I2iwbg3JqliTsZucELgclAfSoA-3HY3KGM2EtkR3YbWkW3MZsR6lnw3CkDBEIPKA8msDicFEHYlybYH0gRg6C1kCcJOQm3i1-0euYhLUd9xf422aYUni7mXoBuzZgtnqryAykVmI/s1600/ZG_VEC_97.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="450" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiH3b3I2iwbg3JqliTsZucELgclAfSoA-3HY3KGM2EtkR3YbWkW3MZsR6lnw3CkDBEIPKA8msDicFEHYlybYH0gRg6C1kCcJOQm3i1-0euYhLUd9xf422aYUni7mXoBuzZgtnqryAykVmI/s640/ZG_VEC_97.jpg" width="480" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<div style="margin: 0in 0in 0.0001pt;">
<br />
<span style="color: #6fa8dc; font-family: "courier new" , "courier" , monospace;">Sledeći trag Dextera Greena i njegovog sluge Yamba, Zagor i Čiko stižu u Peru gde će se naći usred opasnog napada na prijatelja advokata Aguilara od strane ubica lokalnog industrijalca Don Torresa. Nakon toga, splet okolnosti ih vodi ka spasavanju kćerke kurandere Mame Jacinte iz ruku nemilosrdnog Barranca, koji se iz nejasnih i tajanstvenih ciljeva uputio sa Soledad prema drevnom gradu u Kordiljerima. </span><br />
<span style="color: #6fa8dc; font-family: "courier new" , "courier" , monospace;"><br /></span>
<br />
<div style="text-align: center;">
<span style="font-family: "courier new" , "courier" , monospace;"><b>ZAGOR #562-565</b></span></div>
<span style="color: #6fa8dc; font-family: "courier new" , "courier" , monospace;"></span><br />
<div style="text-align: center;">
<span style="font-family: "courier new" , "courier" , monospace;">Tekst: Moreno Burattini </span><br />
<span style="font-family: "courier new" , "courier" , monospace;">Crtež: Giuseppe Prisco</span></div>
<br />
Upravo ovakve priče su razlog zašto onako često i strastveno kidišem na Morena Burattinija. Nikada na, recimo, Mignacca ili Raucha koji nikako da pređu granicu konstantnog mediokritetskog pisanja, pa, eto, čovek od njih i ne očekuje ništa šta će kroz desetak godina biti vredno pomena. Ali na Burattinija, autora bisera poput „Močvara robijaša“, „Darkwood godina nulta“, „Sindrom Belzebul“, „Tajanstveni samostan“, „Kameni div“, <a href="http://mrgan-dnevnik.blogspot.ba/2017/08/zagor-okrutni-havak.html">„Okrutni Hawak“</a>, <a href="http://mrgan-dnevnik.blogspot.ba/2014/06/zagor-covek-koji-je-pobedio-smrt.html">„Čovek koji je pobedio smrt“</a>, “Mortimer: poslednji čin“ i mnogih drugih, čoveka koji evidentno i može i hoće da nam servira onog „pravog“ Zagora, a priredi nam đubre poput nedavnog „Hellingenovog nasleđa“ ili svih onih naslova koji su upravo i vama pali na pamet, sa sve retrospektivama i bolnom odsutnošću spontanosti u dijalozima... E, tada je moja moralna dužnost kao primerenog, racionalnog i psihički stabilnog (znači, enciklopedijskog primerka) zagorovca iskidam sopstvene vene od huje i rasturam tipke tastature ne bih li "zloći" od Burattinija dao šta mu sleduje. Upravo ovakve priče.<br />
<br />
Godinu je celu bio odsutan na redovnoj seriji (nakon „Ponekad se vraćaju“ smo čitali „Skiptar Tin-Hinan“ Maura Bosellija, „U kraljevstvu Cajuna“ Dijega Paoluccija i Mirka Perniole, pa „Na putu za Panamu“ Jakopa Raucha) pa se kao osvežen vratio sa jednim od najpoželjnijih aktuelnih crtača iz Zagorovih redova – Giuseppeom Priscom te počeo da smelo ubira bogate plodove južnoameričkog ambijenta. Naime, iako je tzv. Južnoamerička saga počela pre 10 svesaka odnosno 3 avanture, „Mumija s Anda“ je prva sveska kojom činimo prve korake na tlu Južne Amerike i tom prilikom nam urednik serijala nije škrtario sa prikazom narativnog potencijala lokacije i njene lepote i raznovrsnosti.<br />
<br />
Pre svega, iako je očito, treba naglasiti da su sva mesta koja je Burattini kroz didaskalije ili dijaloge precizno imenovao stvarna. Nema potrebe da ih obradimo istorijski / arheološki / turistički. Ako vam Burattinijevo kazivanje na tom polju nije dovoljno, uvek možete da konsultujete wikipediju, youtube i šta već iskopate preko google pretraživanja. Ali, valja ih nabrojati: Kordiljeri u Andama, luka Callao u Peruu, grad Lima, samostan San Frančesko, biblioteka i katakombe ( pa i „Memento mori“ ) u njemu, stepenasti reljef brda u okolini Cuzca, grad Cuzco ( trg Plaza de Armas i arena gde gledamo fantastičnu i simboličnu borbu između bika i kondora ), arheološko nalazište Sacsayhuaman nedaleko od Cuzca, termalni izvori Aguas Calientes ( ključajuće vode, u prevodu ) i, na kraju, sveti grad Machu Picchu u Andama. Naravno, Burattini se ne zadržava samo na geografskoj ambijentaciji nego i na istorijsko-političkim činjenicama. Pre svega, spominju se Luis José de Orbegoso y Moncada čiji je mandat predsednika Perua trajao od 1833. do 1836. godine ( što odgovara periodu u koje je serijal i smešten), surovi uslovi pod kojima domoroci rade u fabrikama, anti-španski patriotski duhovi oličeni u spomenutoj areni i mnogi drugi fakti koje Moreno izlaže u priči. Ovoga puta, sve te istorijske činjenice ne deluju kao prekucani pasusi iz raznih pisanih izvora i niti lokacije izgledaju kao docrtane random pozadine, nego je sve lepo integrisano u sami serijal i, apsolutno subjektivan utisak, lepo se uklapaju u fabulu čineći njenu veoma interesantnu i narativno funkcionalnu nadogradnju. A kako se u poslednje vreme počeo odricati klasičnog linearnog razvijanja radnje, presecajući je retrospektivama ili nekim drugim vremenskim varijacijama (setićemo se Giganta 2 „Čovek koji je pobedio smrt“), Burattini se bacio na paralelno razvijanje triju narativnih linija.<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<b>DEXTER MYSTÈRE</b></div>
<br />
Jedna od njih je u mimohodu sa ostale dve, ali je tipski vezana za finalni deo epizode. Njome pratimo "izdajnika" Dextera Greena i njegovog pomoćnika Yamba u potrazi za smernicama ka najvažnijoj naučnoj bazi Atlantide u kojoj će Dexter da iskoristi ključ spoznaje kojeg se dokopao na završnici "Skiptra Tin-Hinan". Cela ideja je, kao i većina novodobnih spojeva istorijskog/magijskog/religijskog sa preistorijskim mitskim civilizacijama poput Atlantide i Mua, pretežno castellijevskog tipa. Sve istorijske, arheološke, pa i turističke zanimljivosti određene lokacije se prezentuju preko prisutnih likova i kroz dijaloge u kojima se pasusi iz referentnih materijala "prevedu" u narativno pitkiju formu. A onda, nakon što je opskrbio čitaoca verodostojnim informacijama, po metodi "mnogo istine da bi se pokrila mala laž", autor preko mnogo vizuelnih i konceptualnih sličnosti na to nadovezuje fiktivno ili meta-fiktivno.<br />
<br />
Čuvena biblioteka iz crkve San Frančeska u Limi je samo prva, maltene turistička, lokacija na kojoj po prvi put nakon "Dvoboja na okeanu" susrećemo Dextera lično, van tuđih svedočenja i ostalih retrospektivnih elemenata. Turistička, ali atmosferom i najpotpunija (a koji stripovski samostani u gluvo doba noći to nisu?). Pod izgovorom da Dexter u toj biblioteci mora naći konkvistadorske hronike iz šesnaestog veka, a da je najsigurniji skroviti put do biblioteke kroz podrume ("mrtvi nas ne plaše"), Burattini i Prisco nas vode kroz mastiljavi tour katakombama tik pored grozomornog "Memento mori" na treperavoj svetlosti baklje, pa pravac u biblioteku po delić slagalice atlantidskih misterija. Elegantno iskorišteno, mora se priznati. Evidentan je i Dexterov karakterni pad u beskrupulozje: nije se mnogo dvoumio pre nego što je monahu razbio glavu. Burattini podseća da, pored sveg avanturističko-istraživačkog narativnog šarma, Dexter više nije kao pre i da ga od sada simpatišemo sa velikim oprezom. Ipak, nekom apsurdnom čitalačkom logikom ili instinktom vođeni, naše simpatije prema ovom arheologu ne jenjavaju. Stoga ćemo epitet „izdajnik“ ostaviti po navodnicima. Jasno je da tu nisu bila čista posla.<br />
<br />
Nakon kratke žanrovske i karakterne prezentacije koja je, pre svega, tu i da čitaocu ne splasne osećaj kontinuiteta južnoameričke odiseje dok Zagor vrluda po Cuzcu i ljutu bitku bije sa lokalnim "kingpinom", sa Dexterom smo, nakon nešto više od jedne sveske pauze, posetili arheološko nalazište Sacsayhuaman kod Cuzca gde se po Castellijevom stilu elegantno spajaju istorijsko i mitološko-fiktivno. Struktura prstenastog temelja Sacsayhuamana je bila odlična prilika za povlačenje paralele sa Atlantidom i Burattini je nije propustio: izložene su službeno-istorijske zanimljivosti i na njih je nadovezana priča o vezi Inka sa atlantiđanima koji su se izvukli iz Velike Katastrofe i naposletku ostali među primitivnim narodom radi prosvetiteljstva, dok su ih ovi štovali kao bogove. Proučavajući Sacsayhuaman, Dexter otkriva lokaciju glavne naučne baze Atlantide koja se nalazi, neprecizno rečeno, "na najnepristupačnijem mestu na svetu" koje ćemo svi posetiti u iščekivanom i razočaravajućem Bosellijevom finalu cele odiseje. Dotle, Zagor i Dexter ostaju u konstantnom mimohodu, sa sve "misterijom" hoće li Dexter preživeti kada ga prijatelj kojem nož još uvek viri iz leđa uhvati za okovratnik.<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<b>ZLICA IZ FANDOMA</b></div>
<br />
Fokus ove narativne linije, malo manje u mimohodu sa glavnom nego što je Dexterova, je Barranco. Reč je o tipičnom beskrupuloznom mutikaši čija je izvedba rezultirala neverovatnom harizmatičnošću. Fizički, Mauro Laurenti (a ne Giuseppe Prisco) mu je u početnim studijama lika dao lik italijanskog zagorovca i kolekcionara originalnih tabli Giancarla Orazija (ujedno mu je i pripala čast da bude jedini zagorovac kojeg je Ferri ovekovečio na naslovnoj strani...i to kako davi svog junaka). Karakterno, jednak je brojnim epizodnim punokrvnim huljama na koje smo svako malo naletali još od prvih brojeva serijala: surov, ljigav, lak na sečivu i okidaču, kvaran u obrazu, nezaustavljiv. Začin: tajanstvenost u cilju delanja, praktičan pristup svim pojavama (bile one ovozemaljske ili ne), jak utisak superiornosti i uopšteno efektnost pojave. Barranco jednostavno pleni našu pažnju od prve pojave na obroncima Anda do nestajanja u podzemnim kanalima Machu Picchua.<br />
<br />
Glavni adut mu je da u njegovim scenama nema niti jednog kaiša praznog hoda. Otkako je skinuo sveti kipu sa naslovne mumije, on stalno stremi napred bez skretanja sa ranije određene putanje:<br />
1)Nalaženje kipua 2) prisiljavanje kurandere mama Jacinte za prevod istog odnosno otkrivanje lokacije kćeri Viracoche u svetom gradu na Kordiljerima 3) uzimanje Soledad za taoca i vodiča do svetog grada 4) prisiljavanje kćeri Viracoche da mu otkriju lokaciju Amazonki<br />
<br />
Mama Jacinta je poseban element priče, kao i njena lepa kći Soledad, kojem je zgodnije da se posvetim kasnije. Ali za primetiti je kako Barranco reaguje na njihove veštine. Nema straha, pa čak ni kolebanja. Čovek se drži striktno svog cilja i, poput neke nezaustavljive sile koja kosi i mete sve pred sobom, ne dopušta da ga ikakav ćiribu-ćiriba dezorijentiše. Tokom celog svog putešestvija, Barranco zaista deluje nezaustavljivo i dostojno dvorane zloslavnih Zagorovih likova. Čak i za vreme njihovog okršaja u svetom gradu, koliko god da je njegov ishod bio očit. Sad, sve ovo vreme, Barrancov cilj ostaje misterija. Do samog finala avanture je bilo nepoznato zbog čega tako gorljivo traži kćeri Viracoche, a i kada su Amazonke otkrivene kao njegova iduća (finalna?) etapa misije, pravi razlog je prećutan Zagorovim mešanjem i Barrancovom prividnom smrću (odnešen podzemnim vodama) te je ostao odložen do Žena ratnica (ZG SR 567-570) u kojima će se ti motivi konačno razjasniti.<br />
<br />
Ova narativna linija je u sjajnoj funkciji balansiranja dinamike priče, pravilno raspoređena sa glavnom i, mnogo ređom, Dexterovom linijom. Sve ono šta je u Burattinijevom igranju sa paralelnim razvijanjem više radnji smetalo u Gigantu „Čovek koji je pobedio smrt“ ( kojem su ubačenice uzele i previše maha, ali ih je emotivna i atmosferska snaga ključnih delova priče ipak izvukla) i što će razvodniti hronološki docniju „Smrtonosnu trku“, ovde i sa ovakvim likom fercera da je to divota.<br />
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<b>DIGRESIJA: MAJKA ZEMLJA I TATA SILNIK</b></div>
<br />
Pre nego što pređemo pređemo na uopšteni pogled glavne narativne linije, a da bismo izbegli sveopšti haos gomilanjem podataka, obratimo posebnu pažnju na ova dva njena elementa, odnosno dva lika i šta oni predstavljaju: mama Jacinta i Don Torres.<br />
<br />
Figura kurandere kao što je mama Jacinta je tipična za andsku kulturu. Burattiniju je bilo više nego normalno – štaviše, imperativno – da pri predstavljanju tih predela uključi i lik tog tipa. Jednostavno, Peru bez kurandere je isto što i Darkwood bez, recimo, indijanaca ili trapera. Prosto moraš da ih uključiš u priču. Burattinijev izvor je, kako sam kaže, knjiga „Proročanstvo kurandere“ koju je napisao Hernan Huarche Mamani (indios quechua kao i mama Jacinta). On je bio poslednji naslednik loze andskih kurandera, majstora čuvara drevnih tajni Inka. Čitajući njegovu knjigu, Moreno je upijao priče o kultu Pacha Mama („Majka Zemlja“), ženskom šamanizmu i vezama sa dušom sveta. Odatle mu je došla ideja da se lik Shyer iz „Darkwood godina nulta“ može bez problema povezati sa ovom granom misticizma, kao i da se može napraviti veza sa mitom o amazonkama koju će načeti u finalu ove, a razraditi u sledeće dve priče. Na temelju toga je nastao prolog Južnoameričke odiseje tj. „Ponekad se vraćaju“/„Izdanci zla“, prvo parče nadali-smo-se-finalnog mozaika o Zagorovoj milenijumski genetskoj i sudbinskoj predodređenosti statusa univerzalnog junaka čuvenog „Točka života“ odnosno sveopšteg postojanja i, na kraju krajeva, vodeća nit kontinuiteta južnoameričkog putešestvija. Mama Jacinta, pored svega toga, služi da se zadrži čitaočev fokus na tom mističnom „većem od života“ prizvuku onda kada je naracija rizikovala da žanrovski povuče na običnu prizemljenu akciju. Sami dijalog između nje i Barranca i docnije Zagora izvanredno služi u tu svrhu, pored toga što Burattiniju daje priliku za zgodnu, začudo nimalo napornu, ekspoziciju veze aktuelne sveske sa „Ponekad se vraćaju" i njenim prethodnicima iz tzv. atlantidskog ciklusa i uopšteno staze koja je Duhu sa Sekirom u toku ove odiseje suđena. Jacintina lepa kći Soledad isto tako, iako prividno primarno u ulozi klasične dame u nevolji, dodaje u kombinaciju akcenat na duhovno-genetsko nasleđe u okviru spomenutog kulta Majke Zemlje, kroz scene u podzemnim odajama sestrinstva u Machu Picchu stvara vezu između kurandera i kultom boga Viracoche (takođe vezanog upravo za te predele) i definitivno tvori širu sliku veličine Zagorove uloge u točku života.<br />
<br />
Don Cristobal Torres je druga „lokalno-folklorna“ etapa Burattinijevog turističkog programa, narativna diverzija sa „duboke“ teme o epskom sukobu dobra i zla, trula slika modernog biznismena kojem je sevap stati na žulj i spaliti mu sve do temelja kao u dobra stara vremena. Vrlo uticajan i bogat zemljoposednik i vlasnik fabrike tekstila u Cuzcu u kojoj indiosi rade prividno kao slobodni ljudi, plaćeni, ali u nehumanim radnim uslovima (trpe iživljavanja, izrabljivanja, beskrajne smene, bedne plate, gušenje svakog vida protesta apsolutnim nasiljem, prisiljavanja žena (pa i trudnih!) i dece na teške poslove). Da parafraziram advokata Aguilara „tekstil koji dolazi iz Cuzca natopljen je znojem, krvlju i suzama indiosa“. Ukratko, on je simbol novog vida ropstva i pokretač aktuelnih moralno-etičkih pitanja koja se na tu temu postavljaju. Narativni glasnogovornik tog stava je ogorčena Torresova kćer Cecilia. Školovana u Španiji, i samim tim tobože otvorenih vidika, ona predstavlja glas sve moralnijeg modernog sveta po pitanju rasne i nacionalne jednakosti među ljudima u kontrapunktu sa sumornim, uskogrudim i odveć bajatim i izumirućim sistemom u kojem profitiraju industrijski silnici poput Dona Torresa.<br />
<br />
I tako, dok je Mama Jacinta utkana u dugi vez tzv. atlantidskog cilusa koji se razvukao od severnoameričke i preko docnije afričke odiseje, Don Torres je usputna digresija od svega šta se ovim sveskama zagrevalo, jedno spontano kolutanje očima kada se pokrene njegova porodična drama ( kraj sveske „Na tragu Dextera Greena“ i početak „Cuzca“) i kez kada nastupi rutinsko razrešenje gde Zagor nemilice bije sve živo po vili, od podruma do krova.<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<b>DOKUMENTARAC SA SEKIROM</b></div>
<br />
Kao što smo već zaključili, Burattini se u poslednje vreme više bavi odricanjem klasične linearne naracije u serijalu te se rado pozabavi multipliciranim temporalnim ili lokacionim čačkanjem po istoj neretko na račun fluidnosti priče, kao i da tu i tamo izgnjavi čitaoca ceđenjem automatskih scenarističkih šablona sve do šokantnog iznenađenja na samom kraju u stilu klasičnih krimića. Ovde nas je podsetio kako može kada hoće. Tri narativne linije se smenjuju prirodno, balansirano, prelazeći sa neizmernom (jedinstveno zagorovskom) lakoćom iz čiste avanture u fantastiku i naučnu fantastiku, jezivo efikasno hraneći dinamiku pomoću pravovremenih i studioznih prelaza iz jedne u drugu narativnu liniju i sa par izleta u dobri stari flashback kada je potrebno.<br />
<br />
Glavna narativna linija, od koje sve spomenuto polazi i kojoj se sve vraća, prati Zagora i Čika kako sa advokatom Aguilarom pristaju u luku Callao, sa njim nastavljaju putovanje prema Limi ali silom prilika skreću prema Cuzcu podno Kordiljera gde će prisustvovati i simboličnoj borbi bika i kondora i rutinskom sukobu sa Don Torresom u njegovoj vili, da bi se nakon toga popeli na vrh Kordiljera gde ih čeka veličanstveni, još uvek neotkriveni Machu Picchu i njegove tajne. Svaki taj lokacioni segment zahteva sadržajnu ekspoziciju različitih vrsta (istorija mesta, aktuelna političko-socijalna situacija, povezivanje svih veza sa prethodnim avanturama, nastavljanje atlantidske pod-radnje itd.) te se svakog časa rizikuje zamor čitaoca. Počelo je sa Aguilarom, nastavilo se sa Mamom Jacintom, slučajnim prolaznikom u Cuzcu i Cecilijom Torres u vili Don Torresa pa se završilo sa Sanyom iz sestrinstva na Machu Picchu. Burattini je bio na granici da celu priču pretvori u peruansku epizodu Slobodana Mićića u kojoj je priča podređena lokalnim zanimljivostima ( a poznajući Burattinija, ta bojazan nas je sve mučila ). Ta granica, srećom, ostade neokrnjena.<br />
<br />
Svaka ekspozicija je stoički prekinuta ili fantastičnim akcionim sekvencama ili tranzicijom na drugu narativnu liniju u momentu kada je ona na daleko zanimljivijoj tački. Tranzicija je tehnički definitivno osvežavajuća, ali dobro iscenirana akcija u celom tom narativnom haosu (u smislu sadržajnosti) je pravi biser cele priče. Neočekivana, eksplozivna, do zla boga napeta, dinamična, izvrsno izrežirana, sveprisutna u sve i jednoj od četiri sveske i vazda na sve nezgodnijim mestima. Korito reke Rimac, kameni most, tesna uličica u Cuzcu, skučeni hodnici podruma i strmi krov vile Don Torresa, prostorije kćeri Viracoche... i Zagor kako trese, lupa, udara ("...odnos snaga deset dva, tako samo mogu ja...") kao u klasično doba, pa i jače. Hitar, praktičan, smeo, živa sila, vazda superioran u inferiornom položaju, konstantan u dugom bacanju na protivnika (ali zaista, taj čovek skače li skače) i igri na sve ili ništa. Čisto adrenalinsko uživanje, svaka scena posebno ( samo zbog one na krovu, na primer, praštam Burattiniju svako prethodno "davljenje" Donom Torresom ). Najviše cenim, pak, što njegov Zagor konačno nije fabularni lutak već dobri stari, lako zapaljivi tip koji ne dopušta da nečija druga bude poslednja: brzi prelazak u kontranapad Don Torresovih plaćenika nakon jedva izbegnute zasede na reci Rimac, "pazi, pašćeš" tretman plaćenika Gilberta Serana, tretman peruanskog vojnika preko ivice mosta, tretman Don Torresovih plaćenika u podrumu njegove vile, nekoliko masnih replika... Pravi punokrvni Zagor kojega bismo rado svi čitali ( "kako trese, lupa, udara" ).<br />
<br />
Postoje, naravno,i momenti u kojima je fabula ispred njega (takođe poželjno) i u kojima ga situacija nadmašuje te mu ne preostaje ništa drugo do uloge zbunjole. Susret sa Mamom Jacintom i odlazak na Machu Picchu su dve fiksne tačke Shyerinog proročanstva iz "Ponekad se vraćaju" ("...srešćeš nekog ko će ti ukazati na put kojim treba da ideš..." "...Stići ćeš do drevnog svetog grada, savlađujući brojne opasnosti..."), atlantidski futuristički kontejneri za veštačko "uzgajanje" devojčica nas povezuju sa onima u kojima su se uzgajala čudovišta Zelenog ambisa iz "Ponekad se vraćaju" ( a znali smo i da filozofiramo o mogućoj vezi sa "Darkwood godina nulta", nagađajući kako drevni Unktehi potiču iz istih kontejnera ). Susret sa Sanyom i ostalim devojkama iz sestrinstva kćeri Viracoche, i pronalaženje visokotehnološke baze podno Machu Picchua povezuje celi kult Majke Zemlje, ženski šamanizam, Inke, drevnu bitku dobra i zla sa Wakinyan Tanka i Unktehima (veza: Shyer) i ratnice amazonke (koje su u suštini odmetnute kćeri Viracoche) sa očuvanim nasleđem nekadašnjih civilizacija Atlantida i Mu, koji su sekundarni uzrok Zagorovog putešestvija Južnom Amerikom (primarni, izgovor ustvari, ostaje i dalje lov na Dextera Greena).Veličina cele te stvari se konstantno dobija mešanjem misterije onoga šta je bilo (Velika katastrofa Atlantide i Mua, njihova ostavština, Damballah, Pahana, brisanje Zagorovog sećanja) i šta će biti (znanje drevnog jezika, proročanstva, nagoveštaji sudbinskog, nagoveštaji uništenja preko strašnog oružja, krajevi bez apsolutnog razrešenja), a Zagor je nekako postojno u sredini svega toga, u ulozi junaka na kojem čekamo da se sve prošlo i buduće poklopi.<br />
<br />
A s druge strane, Burattini i pored toga ne gubi glavnu crtu glavnog lika iz vida. I pored sve te veličanstvenosti koju nagoveštavaju teme atlantidskog ciklusa, Zagor ostaje prizemljen i veran klasičnom šablonu, donekle nadograđenom. I ovde se sve svodi na duge marševe, jahanja ili vožnju kočijom tragom nekog zlikovca sa dan-dva zaostatka. Dva zlkovca tačnije. U Peru su dospeli lovom na Dextera Greena koji im već neko vreme izmiče za dlaku, uglavnom zato što Zagor ne može odoleti porivu da vadi iz gabule svakog nesretnika na kojeg usput naleti. Tako i sada nije mogao da odbije pomoć Mami Jacinti i izbavi joj kćer iz šaka Barranca i umesto za Limu skrene za Cuszo gde će ga sa Barranca skrenuti Don Torres ( valja priznati, protiv Zagorove volje ). Ali taj lov, to je jedna od osnovnih Zagorovih obeležja, vazda se tu i tamo kleklo da se potraži gde se stopalom/kopitom/točkom nagrdilo tlo u molekularnim razmerama. Jedina razlika konkretno je što i Dextera i Barranca Zagor sledi tragom glasina, ali kao da je to bitno. Bitno je da lov traje i da je Dexterovo pismo bazi Drugde sa sledećom etapom putovanja uspešno presretnuto, kao i da ova mini-trilogija o amazonkama uspešno načeta.<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<b>RAZGLEDNICA IZ PERUA</b></div>
<br />
Na kraju još samo da zaključimo (neizrečeno se može lepo naći čitajući priču) da smo u ove četiri sveske na epizodnom i nekom širem (atlantidskom) nivou dobili zaista dobru priču sa tri glatko paralelizovane radnje, mnogo akcije, novim harizmatičnim likovima (Jacinta, Sanya, Barranco, Soledad, Aguilar), više nego zadovoljavajućom dozom atlantidskog ciklusa, većinom vrlo zgodnim dijalozima (ruku na srce, bilo je nekih momenata) i, pre svega, sjajnim turističkim obilaskom Perua. Preko stripa to neće, naravno, nikad biti ni blizu ličnoj poseti, ali ova priča je uspela da nam dubinski dočara „povetarac mog voljenog Perua, hiljade mirisa Lime!“ Videli smo neke od najlepših i najčuvenijih znamenitosti koje ta država ima da nam ponudi, naučili dobar deo njene istorije i osetili puls njenog stanovništva.<br />
<br />
Giuseppe Prisco je imao esencijalnu ulogu u interpretaciji Burattinijevog scenarija. Imao je zadatak da od Perua napravi nešto življe od gole pozadine i mislim da možemo svi da kažemo kako je u tome majstorski uspeo. Moreno je na svom blogu izjavio da je Prisco jedini crtač koji, pored svih onih sa kojima je imao priliku da sarađuje, nekako grafički izvede scenu upravo onako kako je on zamislio. Bukvalno kao da mu je zavirio u misli. Scenografija, odeća, raznolikost i dinamičnost kadrova, eksplozivna akcija, umeren stil koji niti je pretenciozan niti je dosadan nego nekako baš taman koliko treba. Mane (sa moje tačke gledišta) postoje, naravno: pomalo predebele linije, prejasni kontrast (zbog čega mnogo bolje izgleda u kolorisanom izdanju Repubblice nego u crno-beloj varijanti), retko šrafiranje i senčenje (osim punom crnom površinom), pokoje stanjivanje određenih delova Zagorovog tela i tako dalje vazda kroz prste. On je pored Rubinija jedini crtač koji se ugleda na Stefana Andreuccija. To je vidljivo pre svega na Zagoru (stilsko rešenje frizure, lica, kroja košulje, trupa, nadlaktice...) i u određenim scenama npr. na trgu Plaza de Armas u Cuzcu u kojoj se vidi nekoliko nekoliko Zagora direktno precrtanih iz „Morske strave“ (konkretno, table koje prikazuju šetnju po olujnom vremenu i docnije table u opustošenoj luci Port Whalea) ili skok preko ograde mosta koji može biti posveta čuvenoj Ferrijevoj naslovnici ZG #44 „Osvetnici“ ili precrtavanje Andreuccijeve posete istoj iz ZG #362 „Comancheros“. Uopšte nije za zamerku, Andreucci bi trebao svima biti uzor. Ostaje da je Priscov crtež vrlo prijatan, pitak, bez ikakve sumnje odličan izbor za realizaciju ovih svesaka (što zbog čestih akcionih sekvenci koje zahtevaju komplikovano kadriranje što zbog strpljive ruke da do najmanjeg detalja prenese dušu Perua) i trenutno jedan od najpoželjnijih imena u Zagorovom staffu.<br />
<br />
Ferrijeve naslovnice su nekako uspele da budu solidne. „Mumija s Anda“ je solidno izvedena, „Na tragu Dextera Greena“ je konceptualno neprivlačna koliko i naslov (tako možemo da naslovimo sve i jednu epizodu Južnoameričke odiseje), „Cuzco“ je za jedno koplje prijatniji oku zbog katedrale u pozadini i nekom vezom sa sadržajemm, „Grad u Kordiljerima“ je otprilike najlepša od četiri zbog Zagora u nezavidnoj situaciji, bogate i prepoznatljive pozadine (Machu Picchu) i, pre svega, najboljeg izbora boja (prethodne su jednostavno loše obojene, kao i većina naslovnica ovog perioda). Poslednje tri je naš maestro preuzeo direktno sa Priscovih kaiševa unutar svesaka.<br />
<br />
Jednom rečju: odlična priča, zaista. Od onih je koji mi davaju valjan razlog da onako često i strastveno kidišem na Morena Burattinija. Nikada na, recimo, Mignacca ili Raucha koji nikako da...<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<i><br /></i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Napisano za sajt www.stripovi.com</i></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg9Zs4Qi2OqWBgMzBU2GHRsNuzgWf_5K7xs0qln-ky-TVJQtdiweOxPDU3-iY0Wfey04L-tACzeRRnikcmgeNm4hERARw2QTYucrCLK5-P5xO1iVGiHT1No1eahcUt_0tnTEj6IduheUP8/s1600/logo-blue.gif" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="45" data-original-width="315" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg9Zs4Qi2OqWBgMzBU2GHRsNuzgWf_5K7xs0qln-ky-TVJQtdiweOxPDU3-iY0Wfey04L-tACzeRRnikcmgeNm4hERARw2QTYucrCLK5-P5xO1iVGiHT1No1eahcUt_0tnTEj6IduheUP8/s1600/logo-blue.gif" /></a></div>
<i><br /></i></div>
</div>
</div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-29003921537682638312017-12-21T00:26:00.001-08:002017-12-21T00:36:31.216-08:00Zagor: Sudnji dan<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhcQOCqawUPXr4mXMgXZkp_zEP7LYkK-m7g681Aj9xwQ93Utv9pVOND0BICXkjm71VrlIEnULzrsWV3fkOsDmFw9S7XN1W-xkhiNEoppFkSDJn6Dz7NF-1T77xrTrW5t0OZSCdVvKEoiCA/s1600/ZG_VEC_111.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="450" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhcQOCqawUPXr4mXMgXZkp_zEP7LYkK-m7g681Aj9xwQ93Utv9pVOND0BICXkjm71VrlIEnULzrsWV3fkOsDmFw9S7XN1W-xkhiNEoppFkSDJn6Dz7NF-1T77xrTrW5t0OZSCdVvKEoiCA/s400/ZG_VEC_111.jpg" width="300" /></a></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;">Upravo
pročitao SUDNJI DAN (radni naslov: POTRES) gde se Buratini i crtački par
Verni/Sedioli bave zemljotresom i "velikim talasom" koji je izazvao
totalno uništenje jednog grada na samom jugu Južne Amerike (istorijski
događaj)...dobro, ovo je mali spoiler, ali smo o tome već pričali i videli neke
table, pa nikome ne kvarim ništa.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;">Prvobitni
utisak je "prazni hod" nakon Bosellijevog i Rubinijevog
"Izgubljenog sveta", ali za vreme čitanja se i to menja. Burattini je
napravio odličan posao. Iako se sreću neki stari likovi iz serijala i reference
na stare epizode, za njega tipično prepričavanje je ovaj put izostalo. Takođe,
početak je prilično mlak (opet u odnosu na prethodnu navalu adrenalina) pa
obećava samo puku dosadu, gomilu nebitnog što bi trebalo biti opravdanje za
prisustvo glavnih likova na spomenutom momentu totalne destrukcije, ali i to na
kraju ispada obični halo-efekat jer scenario deli kompletnu priču na tri
tematski i atmosferski prilično različita dela. Svako malo se uvode novi likovi
sa solidnom karakterizacijom i paralelno se razvijaju različita
"pitanja" kojima se kroz njih bavi naracija - ezoterično-fanatična,
politička, naučna, istorijska i psihološko-socijalna. </span><span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , serif;">Sve ove problematike se razvijaju paralelno, raspoređeno na način da ih je
interesantno pratiti do momenta razrešenja. Prisutan je lep broj emotivno
snažnih i psihološki "pogođenih u sredu" scena (razvijanje dvaju
prirodnih reakcija narodnih masa na krizu koja je nastala: eskalacija nasilja
pri traženju ljudskog krivca za prirodni događaj i s druge strane neverovatno
čovekoljublje pri spasavanju ugroženih). Iako kod nas za vreme poplava nije
bilo sličnih eskalacija nasilja, prikazano je opet strašno realno jer je pored
globalne potrebe da se pomogne bližnjemu svome bilo i onih koji sede kod kuće i
samo upiru prstom prema Vladi koja nije znala da reaguje. U trećoj svesci
Burattini ubacuje pravi Zagorovski momenat, iznenađujuće lep i zagorološki,
nikada viđen u ovakvom obliku. Jedva čekam da epizoda izađe i kod nas pa da na
miru proćaskam sa vama neke stvari iz nje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , serif;">Glavni negativac koji se pojavljuje u centralnom delu
priče je harizmatičan i vizuelno dijabolično prikazan. Šteta što služi svrsi
samo u ovoj epizodi pošto izgledom zaista obećava više. Ovde, on je pravo seme
ludila koje čini razliku. Sjajno odrađen! Drugi negativci (dvojica) su tipični.
Pojavljuju se u prvom delu priče i, kako tu nije stavljena tačka pribojavao sam se davljenja njihovim prisustvom u nekoj od narednih svesaka. Srećom, i njihova pojava je bila dovoljno stranica kasnije i
nije imala velikog uticaja na priču.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , serif;">Scenario je, ukratko, vrlo dobar. Na žalost, teško je
čitljiv jer je crtež sterilan, prazan, definitivno loš izbor godine u Zagorovom
stafu. Slike uništenja su neatmosferične, ne osećaju se snaga i stava onoga šta
se gleda. Crtači su se više trudili da ispoštuju zakone fizike (posrtanje kuća
pod zemljotresom ili talasom sa sve gredama i kemanjem što leti na sve strane)
nego da iskoriste puni potencijal pravog umetničkog iskaza jedne scene koja je
mogla da uđe u kultne. Sve kompletno izgleda kao da je neko uzeo punu kofu vode
i prosuo je na neku slabašnu maketu da vidi šta će da se desi - To je to, ali
ti ne dopušta da "osetiš". Tu najviše mislim na navalu vodene mase,
dok se prisećam Chiarolline fantastičnih početnih tabli onoga Maxija
"Tajna ostrva". Odsustvo dinamike i emocije tamo gde scenario to
traži. Scena gde majka pomirena s očiglednim drži bebu u naručju i govori joj
"zbogom, maleni moj" trenutak pre nego će je poklopiti talas je
srceparajuća, ali da je nacrtana bolje kanula bi mi i koja suza. Ima svega, ginu
ljudi (aaaaaaaaaahhhh-ova na sve strane), ali na neki neverovatan način uopšte
nisam imao utisak tragedije koji je trebao biti prenesen. </span><span style="font-family: "times new roman" , serif;">Velika šteta.
Scenario je stvarno na zavidnoj visini.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><i>Komentar sa forum.stripovi.com 02.02.2015.godine</i></span><br />
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><i><br /></i></span>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgyXPfQsOzFcki3KK10SwZV3xPmfA8OryCYhN-UAFSue2ij3eE5y5pDHC_hdUN_bvQEoVcXdROMs1erWGJ0GR1EuIP163vUXeGeC0zeoc5DRERt7yAEmREx2FrhaMRU6vDyTOAJ8aWvErM/s1600/Untitled-2.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="1358" height="281" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgyXPfQsOzFcki3KK10SwZV3xPmfA8OryCYhN-UAFSue2ij3eE5y5pDHC_hdUN_bvQEoVcXdROMs1erWGJ0GR1EuIP163vUXeGeC0zeoc5DRERt7yAEmREx2FrhaMRU6vDyTOAJ8aWvErM/s640/Untitled-2.png" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><i><br /></i></span></div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-63810082620888472702017-12-02T10:01:00.001-08:002017-12-02T12:32:14.703-08:00Dilan Dog: Duboki svemir<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9WgRQogqS_AfONf-TmT3Ls2NkYUuTxC6IIyMiaYBXSVu06sTYaztRpp5-qECkbf8KEeE7cMEbov_itqisC0Shavsa6QEcDJem7FFL-jhupvf30FoAXLbuAg-ZuUzBS_rws3FzS1YWFk8/s1600/FB_IMG_1512023233981.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="970" data-original-width="700" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9WgRQogqS_AfONf-TmT3Ls2NkYUuTxC6IIyMiaYBXSVu06sTYaztRpp5-qECkbf8KEeE7cMEbov_itqisC0Shavsa6QEcDJem7FFL-jhupvf30FoAXLbuAg-ZuUzBS_rws3FzS1YWFk8/s640/FB_IMG_1512023233981.jpg" width="460" /></a></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<i style="font-family: georgia, "times new roman", serif; text-align: justify;"><br /></i></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<i style="font-family: georgia, "times new roman", serif; text-align: justify;"><br /></i></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<i style="font-family: georgia, "times new roman", serif; text-align: justify;"><span style="color: #8e7cc3;">“Akcija spasavanja <b>transportne krstarice</b> se smatra bezuspešnom. Pretrpeli smo velika oštećenja i naš <b>navigacioni sistem</b> se raspao. Bestraga! Sumnjam da iko uopšte sluša šta pričam. <b>Infekcija</b> na brodu se previše proširila. Ne bih vam savetovao da šaljete drugu ekipu u pokušaj spasavanja. Brod je izgubljen…a i ja zajedno sa njim. Dolaze i po mene! Ugh! Stotinu mi vampira!"</span></i></div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; font-style: italic;"><br /></span></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Moram da priznam da je moj prvi susret sa ovom pričom, tamo negde 2014. godine, prošao sramotno površno. Prvi utisak: bonelijansko-futuristička klaonica na foru "<i>Osmog putnika</i>" i vremensko-prostorna dislokacija serijala radi epizodnog psihološkog mambo-džamba. Niti sam znao za Rekjonijevu “<i>akciju spasavanja</i>” niti me je previše interesovalo. Nisam bio u toku. Moja sramota. A onda mi je neko na forumu nagovestio svrhu ove priče te su me, obrativši malo više pažnje pri drugom čitanju, gore citirane uvodne reči bukvalno ošamarile svojom simboličkom transparentnošću. Ako “transportni brod” prevedemo kao serijal, “navigacioni sistem” kao inspiracioni smer Dilanovog uredništva i njegovih autora uopšte i "infekciju" kao posledicu havarije "navigacionog sistema" serijala ostatak "<i>Dubokog svemira</i>" se praktično dešifruje sam od sebe. </span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><i><br /></i></span>
<br />
<div style="text-align: center;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><i><span style="color: #8e7cc3;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><i>"To je već treća jedinica koju gubimo u tom sektoru... <b>Albionske birokrate</b> neće biti zadovoljne sve dok tu prokletu svemirsku krstaricu ne vratimo <b>kući</b>." "S dužnim poštovanjem, gospodine... Da li uopšte vredi tolikog truda?" "Našoj voljenoj <b>kraljici Viktoriji</b> nisu dragi škartovi, poručniče. UK-Tačer je veoma <b>skup brod</b>, kadar da nas služi još najmanje <b>pedeset godina</b> te je ideja da ga izgubimo zbog nekih svemirskih <b>sablasti</b> neprihvatljiva." </i></span><i>"Zahvaljujući superiornosti naših krstarica smo uspeli da <b>osvojimo</b> <b>svemir</b>, ali još uvek postoje stvari koje izmiču našoj kontroli, a koje <b>ne uspevamo da shvatimo</b> - Sablasti!" "Bes...toliko besa svuda oko nas..<b>.Oni (sablasti) nas mrze!</b>" "Ovo nije <b>transportni</b> (koji prenosi dalje) brod nego <b>zatvor!</b>"</i></span></i></span></div>
<br />
<i style="font-family: georgia, "times new roman", serif;"><span style="color: #8e7cc3;"><br /></span></i>
<br />
<div style="text-align: center;">
<span style="color: #8e7cc3; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><i>"Ti si samo sintetički organizam u koji smo implementirali tvoju mnemoničku konstrukciju..." "Simulirana ličnost" </i></span></div>
<br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Infekcije na koje aludira Rekjoni su jasni: Dilan je u svojih trideset godina postojanja dosegao namensku sterilnost koju je nemoguće rešiti bez silovitog i primetnog preseka. Na početku, Ticijano Sklavi je kroz svoje čedo do bola žigosao osamdesete i faktički najavio devedesete godine. Njegov Dilan je funkcionisao kao savršen manifest sadašnjice, odraz jednog sveta i epohe iz perpektive običnog čoveka. Baš kao što je bio najjasnije moguće izneo pred publiku u kratkoj priči “<i>Košmari istraživača košmara</i>” (DD Superbook br.10 Veselog Četvrtka) , pravi košmar sa kojim se Dilan suočava nisu vampiri, duhovi, đavoli i vukodlaci već bezdušno stanje čovekovo u jednom repetitivnom i hladnom “kancelarijskom” sistemu koji je baš tada počeo da uzima maha. Čudovišta su simbol i sredstvo, a pravi glogov kolac je uperen u modernizaciju svakodnevnice. Vremenom je to stalo. Serijal se i devedesetih i dvehiljaditih osvrtao na te slavne osamdesete, a sama Izdavačka Kuća “Sergio Bonelli Editore” je više gledala da ugodi razmaženim čitaocima i Sklavijevo hiperisplativo čedo drži fiksiranog u vremenu i prostoru nego da neguje pravi recept koji je ušao u anale italijanskog stripa i rezultat je pred nama: sintetički Old Boy, “simulirana ličnost” koja je imala onoliko klonova sebe koliko su pisci imali potrebe da izrode, uz funkcionalne varijacije (proivoljno se izražavaju njegove deduktivne sposobnosti, sledeći put emotivnost, akcija ili nešto deseto, kao što ćemo videti) koje su robovale fabuli, umesto da bude obrnuto. </span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEievalIkTA0wxjMYDfug-kSh92Ys-8G8Je54xLGCUB_Yuh5REEo_pyNKswQzHaXwhztd2Vg62ivc-Yd44-6_OzTj91r5dcZS9BB4u2dkM2JiBPzM4wJDKMOZz9Ghm_Vf-We4WVCVUlHPPw/s1600/24067904_1695758617103414_8187434674428518471_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="638" data-original-width="705" height="361" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEievalIkTA0wxjMYDfug-kSh92Ys-8G8Je54xLGCUB_Yuh5REEo_pyNKswQzHaXwhztd2Vg62ivc-Yd44-6_OzTj91r5dcZS9BB4u2dkM2JiBPzM4wJDKMOZz9Ghm_Vf-We4WVCVUlHPPw/s400/24067904_1695758617103414_8187434674428518471_n.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Dilani svih fabula, ujedinite se!</td></tr>
</tbody></table>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Tako smo u priči imali priliku da svedočimo tvorenju beskrajnog niza Dilanovih vernih i nevernih kopija u periodičnim (mesečnim) razmacima sa svrhom da izbave vrednu transportnu svemirsku krstaricu (odnosno serijal) od duhova (nostalgije, fanatičnog tradicionalizma) koji more posadu astrobrodova </span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">(fanove)</span><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"> i pri tome ih odnose jednog po jednog (smanjuju prodaju serijala). Ekipa Dilana koju pratimo u misiji eliminacije problema je posebno iskarikiran paradoks timske psihologije u kojem se "originalni" Dilan namenski ističe kao onaj jedan idealan za prolaz kroz ovu klasutrofobičnu, egzistencijalnu krizu koja ga je dovela tamo "gde te niko ne čuje kako vrištiš". U prvih dvadeset tabli, Rekjoni je izneo ceo problem preko veoma lako prevodive alegorije. Postavlja se simbolična scena, opravdava se na bukvalnom narativnom značenjskom nivou i priprema se primamljiv zaplet. </span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg94iym_xNCuQMqE9jjfO2NQdO-AaTrazu5PoZ_nEl2e_v9AjTWXSk0P3tboxkbrL02_7ylJK5IndV8M6uq8k5j2fLay9VYAa385uhHv7LfxzTC4ORCbprRf9H1tChqc1FIUaziSm1lsEw/s1600/24131119_1694943847184891_6358052101466823470_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="327" data-original-width="705" height="296" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg94iym_xNCuQMqE9jjfO2NQdO-AaTrazu5PoZ_nEl2e_v9AjTWXSk0P3tboxkbrL02_7ylJK5IndV8M6uq8k5j2fLay9VYAa385uhHv7LfxzTC4ORCbprRf9H1tChqc1FIUaziSm1lsEw/s640/24131119_1694943847184891_6358052101466823470_n.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><div align="center" class="MsoNoSpacing">
<span lang="DE-AT" style="font-family: "arial" , "sans-serif"; mso-ansi-language: DE-AT;">Mrzeo sam
svakog ko te nije voleo. </span><span lang="IT" style="font-family: "arial" , "sans-serif"; mso-ansi-language: IT;">Ružan glas o tebi me je boleo<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing">
<span lang="IT" style="font-family: "arial" , "sans-serif"; mso-ansi-language: IT;">Kao mornar dobro
more sanjao sam te, al' je Neptun slao talase<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing">
<span lang="DE-AT" style="font-family: "arial" , "sans-serif"; mso-ansi-language: DE-AT;">Kao žedna
zemlja kišu čekao sam te. </span><span lang="IT" style="font-family: "arial" , "sans-serif"; mso-ansi-language: IT;">To su bile sušne godine<o:p></o:p></span></div>
</td></tr>
</tbody></table>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br />Posle tih dvadeset strana kreće tipična space-monster-slay akcija za vreme koje karakterno raznovrsna ekipa pokušava (i u tome ne uspeva) da funkcioniše kao tim i jedan za drugim se, kako fabula teče, iz osoba pretvaraju u meso kroz čije će komadanje autor izraziti maksimum svog bolesno-krvavog umetničkog izraza dok ne preostane samo jedan junak kojeg će publika mnogo da voli. Provuče se tu i tamo po koja zgodna alegorija, pogotovo po pitanju pročišćenja Dilanovog lika i duhova-koljača kao elemenata prošlosti koji moraju da napuste „brod koji tone“, a u to spadaju i Blok, Bri i Gručo. Ne znam kako (dobro, Blokova sudbina je donekle najavljena kroz najavu idućeg broja) ali Rekjoni je bio otvoren koliko god je mogao. Čuće se. Možda se i pročita strip pre nego se čuje. Najbitniji faktor od kojeg je Rekjoni pokušao da se ogradi su upravo čitaoci koji su zaposednuti duhovima/ tradicionalizmom (što bi mi u BiH rekli, „ne talasaj“). Rekjoni zna da će većina mrežno aktivnih čitalaca da mu protrljava nos kada im „unakazi“ onog „pravog“ Dilana i stoga ističe da „moramo da izdamo lika kako bismo mu ostali verni“, odnosno ukloniti sve probleme koji su repetitivnošću udaljili glavni lik od onog originalnog kojeg smo svi voleli. Na nama je, dakle, da prestanemo da budemo „skloni sugestiji i sujeverju“. Mi ostajemo mornari ove krstarice, bez nas niko ne plovi nigde, ali nije u redu i da se igramo njenih oficira. </span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgTRDLsCsOYjcfNc0bDrBCeYnrHgJhQNTJD_CMLpT5dM_rTtbTJJVFzPA9z3bjKXmBg3l-stQ0yLTQOu10JlVT3p5RRleXz04NmNttd3iUNnxD5P7NgLjysM2fKEWkIJh4gtiBQV2D_Shc/s1600/24174397_1695933280419281_5389580739225878236_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="823" data-original-width="919" height="286" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgTRDLsCsOYjcfNc0bDrBCeYnrHgJhQNTJD_CMLpT5dM_rTtbTJJVFzPA9z3bjKXmBg3l-stQ0yLTQOu10JlVT3p5RRleXz04NmNttd3iUNnxD5P7NgLjysM2fKEWkIJh4gtiBQV2D_Shc/s320/24174397_1695933280419281_5389580739225878236_n.jpg" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"></span>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Nakon što je brod oslobođen onoga što ga onečišćuje, finalna bitka pročišćenja glavnog lika se prebacuje na novu metafizičku scenografiju u kojoj je Dilan svoj na svome, prostorno i vremenski (košmar i psihološka strava). Kada i na tom nivou dubinsko-podsvesnog Old Boy položi završni ispit, naći će sebe u svom stopostotnom, restartovanom okruženju (u krevetu sa random plavušom) u kom i mi čitaoci odahnemo onako kako nam samo status quo može upriličiti... sve dok nas Rekjoni ne postavi pred ogledalo gde jasno kao dan vidimo da više ništa neće biti (a i da nikada nije ni bilo) isto i da od sada, da citiram Sklavijevog „Demona ludila“, možemo da očekujemo svašta. Svašta što se tiče Dilana, istovremeni status vernosti zaboravljenim dobrim aspektima staroga ali i neočekivanost novoga, hladan tuš nakon brčkanja u žabokrečini... ali i dobru priču. </span></div>
<br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">S uživanjem ću da se bacim na ta njegova obećanja, ma kakva ona bila. Za razliku od nekada, Dilan je konačno opet počeo da obećava. A „Mater Dolorosa“ nad kojom smo slinili u nikada dovoljno hvaljenoj knjizi „Majke i očevi“, a koja u redovnoj seriji tek sledi, nekako ohrabruje da će sve najavljeno u „Dubokom svemiru“ makar delimično da se ostvari. Držim fige.</span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj4kAX3eH6TlL_89UOKrek15dr9UaGscKETmfEz1ZGcGUURuCt7-PoaZ-VE0KlkdG4ZoI_JeKM07psfWlenfFfC_GkOu1UE_UEegduXrBVZA3mP_5cVi4qkkG1XPYfyneTT-BksqtiglUQ/s1600/testo_DYD_variant_Lucca2014BIG.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="771" data-original-width="1200" height="410" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj4kAX3eH6TlL_89UOKrek15dr9UaGscKETmfEz1ZGcGUURuCt7-PoaZ-VE0KlkdG4ZoI_JeKM07psfWlenfFfC_GkOu1UE_UEegduXrBVZA3mP_5cVi4qkkG1XPYfyneTT-BksqtiglUQ/s640/testo_DYD_variant_Lucca2014BIG.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Alternativna naslovnica za izdanje Lucca Comics festivala u Italiji (2014)</td></tr>
</tbody></table>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Moja ocena: 8,5 </span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">i apsolutna preporuka i onima koji čekaju "neku dobru" Dilanovu priču među 200+ naslovima</span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgktVrsSoVJJ3yFCcwfJirL3z6MQOFfSHvjHkTzhC0E5HRAAmzs_86_8ADmLMSbyDETSuXttImYHy3KNiQBFSwD8q0biBAiZQs_hJ3Al0ynMfFbBn4QfrL-rd6dcVB1GofUy70ufLQlCt4/s1600/23244118_1672620736083869_1459498706384507171_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="960" data-original-width="720" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgktVrsSoVJJ3yFCcwfJirL3z6MQOFfSHvjHkTzhC0E5HRAAmzs_86_8ADmLMSbyDETSuXttImYHy3KNiQBFSwD8q0biBAiZQs_hJ3Al0ynMfFbBn4QfrL-rd6dcVB1GofUy70ufLQlCt4/s400/23244118_1672620736083869_1459498706384507171_n.jpg" width="300" /></a></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><i><br /></i></span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><i><br /></i></span></div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-88424751568141112282017-11-20T01:54:00.000-08:002017-11-20T02:36:45.091-08:00Liga Pravde: na početku<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjDgQj2QlQqJAL1jA5vk069Q12PtUfsL67YMEfzMu0C_gYjOGVC6LEv4WKWIdhaH-vjULT9EivZPBcaqSC0Y4U7PgXpt9Q7DSQQ8fDzJ6cwP2xtgr4QmMzbrzAzBHs7i-GfC8xvwEyT7fw/s1600/Liga1SC.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="450" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjDgQj2QlQqJAL1jA5vk069Q12PtUfsL67YMEfzMu0C_gYjOGVC6LEv4WKWIdhaH-vjULT9EivZPBcaqSC0Y4U7PgXpt9Q7DSQQ8fDzJ6cwP2xtgr4QmMzbrzAzBHs7i-GfC8xvwEyT7fw/s640/Liga1SC.png" width="480" /></span></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="color: #cccccc; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<span style="color: #cccccc; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><i>"Nekada ih svet nije smatrao najvećim superherojima. Nekada svet nije ni znao šta je to superheroj. Ovo je priča o tom vremenu, o tome kako se sedam vrlo različitih junaka udružilo da bi se suprotstavilo jednom mračnom bogu, i kako su postali nešto više.</i></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<span style="color: #cccccc; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><i><br /></i></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<span style="color: #cccccc; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><i>Ovo je priča o tome kako je nastala LIGA PRAVDE." </i>(Darkwood)</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Sve se nekako namestilo kako treba: Darkwoodova Marvel hronologija je na samo par naslova do dovršavanja, film <i>Justice League </i>na CGI steroidima samo što nije stigao na bioskopska platna (svi ga jedva čekamo i niko od nas od njega ne očekuje ništa), naša strip-scena već neko vreme gazi i mimo italijanskih naslova (mili su oni meni, ali red je da poskidamo zazirke), a apetit za američkim superherojima se samo pojačava. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjoGokcWq7mQBcBqYSLYKS3k8CQtbKH_uAj4TKoqPcmSM5-c1QUcbfzR76j3GU3Bu5fLE76hM8Z4O1ec-lFVgYezpOKCJ1xcfuWUIudnlqkOqnkmGXTFfODHtplHOO5XOGwg6QdweaddtE/s1600/03.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1015" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjoGokcWq7mQBcBqYSLYKS3k8CQtbKH_uAj4TKoqPcmSM5-c1QUcbfzR76j3GU3Bu5fLE76hM8Z4O1ec-lFVgYezpOKCJ1xcfuWUIudnlqkOqnkmGXTFfODHtplHOO5XOGwg6QdweaddtE/s400/03.jpg" width="253" /></span></a></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Ovaj New 52 restart Lige Pravde nije poput ostalih DC naslova iz Darkwood kuhinje. Iako ga nalazimo u formi grafičke novele, funkcioniše upravo kao spoj nekoliko mesečnih svesaka koje, za razliku od istovetnih knjiga "<i>Građanski rat", "Stvorenje iz Močvare" </i>i ostalih naslova, pročitamo stvarno u jednom dahu. Nijedno od šest poglavlja se ne prekida zadovoljavajući neki od narativnih elemenata, već sa opakim cliffhangerima koji održavaju napetost radnje do samog kraja. Ne znam kakav utisak je ovih šest svesaka moglo da ostavi na američke čitaoce kad su ih "guštali" u mesečnim razmacima (verovatno je bilo kidanja živaca, pošto se u prve tri ili četiri sveske radnja odlagala uvođenjem svakog člana Lige Pravde posebno, opširnom demonstacijom njegovih sposobnosti i PAF! vidimo se za mesec dana) , ali one nas u ovakvom formatu časte fantastičnim čitalačkim iskustvom.</span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">To, naravno, ako smo odgovarajućeg raspoloženja za ovaj vid literature. Jer, na kraju krajeva, posredi je letnji akcioni <i>blockbuster</i> krcat one-linerima i masivnim eksplozijama bez preduboke studije likova i kompleksne radnje na osnovu kojih ćeš pokrenuti neku konstruktivnu debatu po forumima, facebooku ili bilo gde drugo gde "zasednemo" sa drugovima stripašima. Ali, jedno je sigurno - dobra zabava nam je zagarantovana.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<div style="text-align: center;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgeEHIPWAo8LL7tXKKrjvW84zXjKteEbxYkol2pWT5kn7z52xCJEsKliTpno6jvLRb1bPU_BdhFWD8jgcnm6fG8HKqaDeUhkzhNEO-8ArnOegXLT3VKMYhcdqGCQkeismVhj86NFRLfcE8/s1600/08-09.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em; text-align: center;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="660" data-original-width="1600" height="264" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgeEHIPWAo8LL7tXKKrjvW84zXjKteEbxYkol2pWT5kn7z52xCJEsKliTpno6jvLRb1bPU_BdhFWD8jgcnm6fG8HKqaDeUhkzhNEO-8ArnOegXLT3VKMYhcdqGCQkeismVhj86NFRLfcE8/s640/08-09.jpg" width="640" /></span></a><br />
<div style="text-align: center;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: center;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhxz4yiGxZ1RaFZeRD3dOY-XbF8IXs-BB3OXbgGGrDd3qkKz3DESWoK0QyyZ76VUWOZcYci19Hybs_ubkZy5-wGWh1w5hCd6F5wBS3xcfiBQkZAot9hysMdYD88z4Ow6XpSKS4CdkjT7cs/s1600/22.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1013" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhxz4yiGxZ1RaFZeRD3dOY-XbF8IXs-BB3OXbgGGrDd3qkKz3DESWoK0QyyZ76VUWOZcYci19Hybs_ubkZy5-wGWh1w5hCd6F5wBS3xcfiBQkZAot9hysMdYD88z4Ow6XpSKS4CdkjT7cs/s400/22.jpg" width="252" /></span></a></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><i>"Liga pravde: na početku" </i>je vremenski smeštena 5 godina u prošlost, u pokušaju rekonstruisanja DC univerzuma nakon "<i>Flashpoint-a</i>" i upriličava susret "bogova među ljudima" usled vanzemaljske invazije koja mu ovde dođe izgovor za „razgovor“. Koncentracija Džefa Džonsa je uglavnom usmerena na predstavljanje članova lige, da bi sve ostalo funkcionisalo isključivo kao uzrok susreta i metod demonstracije moći svakog od njih, te cela priča rezultira scenarističkim plesom oko sedam masivnih ega koji silom prilika, radi dobrobiti čovečanstva, moraju svoje lično inaćenje gurnuti u drugi plan i spojiti se u jedinstvenu silu. Tako su Supermen i Akvamen mrgudni stranci na zemlji sa kraljevskim egom i zastrašujućim moćima, Zeleni Zrak pod uticajem kompleksa i infantilnom željom za dokazivanjem superiornosti među ostalim super-ljudima, Kiborg tinejdžer u egzistencijalnoj krizi koji još uvek pokušava da ukapira ko pije a ko plaća, Betmen teži da bude centar sveta, Čudesna Žena vremenski , socijalno i politički dezorijentisana (ali je zato dominira kada zgrabi mač i navali na rke-koke), a Munja pokušava da ostane normalan u celom tom bućkurišu. Koliko god da ovde zvučim podrugljivo, meni je ova interpretacija u stvari fino legla.</span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
</span><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjA9Aiio7q6OaTaq9ZPdFAc_5HCDLnmcU2iT12rV_GOhyxkmAgWk8B8m2G0zL5PB3LsDdFuMKt9tHQmjeUeiKtAKqObpbFuSNFCnvpSz4RAQgMQk7QF4iX4iWX4q5Byb1fg4b5n5R_8hiU/s1600/16.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1011" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjA9Aiio7q6OaTaq9ZPdFAc_5HCDLnmcU2iT12rV_GOhyxkmAgWk8B8m2G0zL5PB3LsDdFuMKt9tHQmjeUeiKtAKqObpbFuSNFCnvpSz4RAQgMQk7QF4iX4iWX4q5Byb1fg4b5n5R_8hiU/s320/16.jpg" width="200" /></span></a><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Kao što već rekoh, preduboke studije likova nema, ali zato imamo prezabavnu interakciju među njima. Doskočice koje razmenjuju Betmen i Zeleni zrak u prvom delu priče su prezabavne, njihov okršaj sa "vanzemaljcem iz Metropolisa" je prava zakuska za one fanove koji debatuju na temu "ko je najjači", Čudesna žena je prezabavna i prebrutalna femme fatale, Akvamen konačno postaje "kul" i vizuelno i karakterno, Kiborg dobija svoj <i>origin story </i>u kojoj tinejdžer koji po paradigmi "loše mesto u loše vreme" dobija te svoje "super"-moći i gubi identitet sportiste odnosno dosadašnje poimanje sebe, odakle nastupa egzistencijalna kriza: više ne zna ko je, šta je, koja je njegova svrha, čemu treba da teži, šta da očekuje od života itd. Njemu je posvećen baš dobar deo naracije i sjajno je tempiran sa ostatkom fabule. Ipak, ako mene pitate, odnos koji se kroz celu knjigu razvija između Betmena i Zelenog Zraka je ona jedna narativna crta koja drži i začinjava kompletan ritam.</span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
</span><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjbCKNPzLgtyIAadvJVxJjhOqEicrGee3xCiqhKRFKUQ0rgQgV5SmsyTJyS7Hs2kU36dmxtscCUkKFQKvtm-sSXegyKO4QiQ6PM7z0HRhm0geEQE_1aOuUrKlhnGP1_iVBtpGCT1Z2t4GE/s1600/08.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1033" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjbCKNPzLgtyIAadvJVxJjhOqEicrGee3xCiqhKRFKUQ0rgQgV5SmsyTJyS7Hs2kU36dmxtscCUkKFQKvtm-sSXegyKO4QiQ6PM7z0HRhm0geEQE_1aOuUrKlhnGP1_iVBtpGCT1Z2t4GE/s400/08.jpg" width="257" /></span></a><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Počelo je upravo sa njima dvojicom, potpunim strancima i egoističnim solistima koji su tokom priče od uzajamnog podrugivanja, nadigravanja i prepucavanja na temu "čiji je duži" ( a tu bih izdvojio presmešan dijalog u kanalizaciji) svoj odnos doveli do poente Lige : "<i>ovo je veće od mene. Veće je i od tebe. Skloni se samom sebi s puta i fokusiraj se na ono šta je zaista bitno: na sve ostalo...moramo da budemo tim." </i>I Betmen i Zeleni Zrak su pre svega sebe smatrali jedinim dostojnim timskog prestola ( Vanzemaljac iz Metropolisa nije ni dolazio u obzir ) na osnovu sopstvenih talenata i to su kroz celu knjigu iz petnih žila nastojali da dokažu i nametnu kod ostalih. Ali, ta finalna tačka prosvetljenja jedinom stvari koja je zaista bitna je momenat koji je stegao sve prste na pesnici i doveo Ligu do trijumfa. Sjajno izvedena interakcija i perfektno održana dinamika cele knjige samo preko njih dvojice, pošto su jedini narativni element koji traje i sazreva od korice do korice.</span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhMoEM2DrnI7P1pBpvXGPnlToEJn0V474NjlC4h7yrimDckrJMThkZtq_AEdAIQI0hl6anDoukXe2Fpie8WDtY4XNDpeoTQntP16SxYbLsy4s6WYTLTM9f1AW1y4xloKKlIzXSnlkA8lTE/s1600/24.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1035" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhMoEM2DrnI7P1pBpvXGPnlToEJn0V474NjlC4h7yrimDckrJMThkZtq_AEdAIQI0hl6anDoukXe2Fpie8WDtY4XNDpeoTQntP16SxYbLsy4s6WYTLTM9f1AW1y4xloKKlIzXSnlkA8lTE/s400/24.jpg" width="258" /></span></a></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Jedina stvar koja u Ligi Pravde ne šteka je jednoličnost Supermena koji ovde nema ni grama svoje uobičajene inspirativnosti, harizme, vedrine (ne misleći time niti jedne sekunde na nekog tipa po imenu Kristofer Riv), pa ni karakterne definicije uopšte. On je stranac na zemlji, svemoćan, razdražljiv, strašan, maltene nepobediv... i to je otprilike to! Ipak, donekle ima smisla zbog tog vremenskog lokalizovanja radnje pet godina u prošlost kada društvo još uvek nije prihvatilo super-ljude i pokušava na sve načine da osujeti njihovo postojanje putem specijalnih odreda, medija, javnih demonstracija. Munja i Čudesna Žena uspevaju da zadrže svoj vid vedrine pored sveg tog progonskog stava javnosti, dok Betmen u tome nalazi samo hranu za svoju poslovičnu mrzovoljnost ("<i>Nužno je</i>"), ali Supermen je tuđin kojeg tretiraju kao tuđina te se na ovom svetu kao tuđin i oseća. On bije bitke za "nas", spasava živote, ali u odsustvu zahvalnosti društva on ostaje narogušen u senkama manje-više poput Betmena. S druge strane, lišen je centralizacije. Liga Pravde je ipak tim u čijem je grupnom prikazu Supermen vazda bio u prvom planu i glavna moralistička i harizmatična karika koja ih drži na okupu. Ovde ne. Ćutljiv je, u pozadini i rezervisan čak i kada je društvo na kraju prihvatilo superheroje.</span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">To i jeste jedna od glavnih tema ove knjige. Ne radi se samo o tome da se sedam super-ega spoji u jedinstvenu i nezaustavljivu silu, već i o tome da društvo konačno prihvati super-ljude pod svoje i pokloni im poverenje. Finale te putanje je vrlo korektno izvedeno i kao finale priče kroz inspirativni rukopis pisca Dejvida Grejvsa koji pratimo kroz poslednju od šest svesaka.</span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZG_BgQntFb5PTWVOf2f377bVYUxwzUXObgB_MVYa63yDJ0GR5axhhU22JnxWHs7hGdFEBHTFy2XNr4iUzDU-XjkUeyvDBIOWDELJO3sN3Xj6uUGoJ2fmF4Cqr4tNeL9Pbe30HUsIDWOw/s1600/14-15.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="1239" data-original-width="1600" height="308" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZG_BgQntFb5PTWVOf2f377bVYUxwzUXObgB_MVYa63yDJ0GR5axhhU22JnxWHs7hGdFEBHTFy2XNr4iUzDU-XjkUeyvDBIOWDELJO3sN3Xj6uUGoJ2fmF4Cqr4tNeL9Pbe30HUsIDWOw/s400/14-15.jpg" width="400" /></span></a></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Ali, ako Supermenova jednoličnost i ima svoje zašto (koje je moja apsolutno subjektivna pretpostavka), time se ne mogu pohvaliti Darksajd i njegova armija parademona. Parademoni su generičnai likovi za rke-koke koji, poput "glinenih" u <i>Moćnim Rendžerima</i>, odnosno postoje samo da bi Liga Pravde mogla u gotivnim pozama da razbija vilice i otkida udove bez previše izgovora...uz aktuelni propagandni zloća-koncept "bombaša samouobica". Darksajd /Tminostran ide korak dalje samo zahvaljujući fantastičnoj interpretaciji Džima Lija, ali kada to ostaviš po strani, posredi je glomazan lik sa retkom ali standardnom <i>villain </i>spikom, jači i moćniji od svakog člana Lige posebno ( "...<i>samo ako se udružimo..." </i>) i, realno, definicijski sterilan i dosadan do bola. Postoje neke aluzije na nešto dublje iza zavese ("<i>On </i>(Supermen)<i> je od vitalne važnosti za potragu za Darksajdovom kćerkom. Naš gospodar neće stati sve dok je pronađe!"</i>) što će se verovatno obrađivati u daljim sveskama New 52 univerzuma, ali ovde smo dobili tipičnog zloću koji samo izgleda sjajno i ništa više. Verovatno je cilj bio da se priča koncentriše samo na Ligi Pravde, sumnjam da bi se iko bunio da je <i>"Početak" </i>proširen za još jednu svesku i time se stvorio prostor za malo masnije izvođenje ovog kultnog lika DC univerzuma.</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif; margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFniZcc8lbMhymSYi4eeetlrkMGTOaf4WPjwatZHO0kHXOApR2W184FC9I7vqDtMaFM03mqSbKJX4qDI8UOCP5inW8XEIHitI4J2R9WDl_Qsudp0bvTgoaSWQvx1dDhYcDMOxPSGX4ikE/s1600/01.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="1440" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFniZcc8lbMhymSYi4eeetlrkMGTOaf4WPjwatZHO0kHXOApR2W184FC9I7vqDtMaFM03mqSbKJX4qDI8UOCP5inW8XEIHitI4J2R9WDl_Qsudp0bvTgoaSWQvx1dDhYcDMOxPSGX4ikE/s1600/01.jpg" /></a></span></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">
</span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Ako priča i ima svojih nedorečenosti, crtež Džima Lija sve to baca u sfere apsolutno nebitnog i akcenat stavlja na adrenalinsku akciju. Svaki od članova Lige je imao svojih veličanstvenih pet minuta grafičke slave, a svaka tabla je već sama po sebi pravi vizuelni spektakl krcat prštećom dinamikom, detaljima i fantastičnim kadrovima. Česta je upotreba splash-tabli ili celostraničnih kadrova, svako malo se dene i koja slika koja se ubila za štampanje na majicu, a kolor ne samo da je dostojan Lijeve olovke i Vilijamsovog tuša, nego još uspeva da ga začini. Ko je čitao "<i>Betmen: Muk" </i>u Darkwoodovom izdanju, za o čemu pričam. Ko ne zna, ispod teksta će naći Darkwoodov zavir u početni deo knjige.</span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Na kraju, ostaje da ponovim da je u svetu stripa "<i>Liga Pravde: na početku" </i>pravi letnji akcioni spektakl. Ništa manje, ništa više. Vrlo zgodna i pitka "mozak na pašu" literatura bez prevelikih dubioza, nakrkana akcijom, odličnim usputnim dijalozima među glavnim likovima, maestralnim crtežom i spakovana u sjajno izdanje pod žigom izdavačke kuće Darkwood. Ako ništa, barem da se u biokopu napraviš faca i nakon projekcije kažeš "strip je bio bolji" :)</span></span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Ocena: 7,5</span></span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
</span><br />
<div style="text-align: center;">
<a href="http://www.darkwoodprodavnica.rs/assets/files/pdfdownloads/Ligapravdezavir.pdf"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Zavir u početni deo knjige (KLIK!)</span></a></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEji9mTdreeCTSG_WDIN011qZfoZpsdwJ8jHBYka_pNfeys1FvDnOGphqJ8aAp2aSHTcIidc8zaMRlUtOgUa3Rmp5GVpCdR-gAwhDQ1d_4hskzH2TQmIAk3TqrOCvzJlxpne3so75vNDuFU/s1600/Justice-League-New-52_1-copy-600x410.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><img border="0" data-original-height="410" data-original-width="600" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEji9mTdreeCTSG_WDIN011qZfoZpsdwJ8jHBYka_pNfeys1FvDnOGphqJ8aAp2aSHTcIidc8zaMRlUtOgUa3Rmp5GVpCdR-gAwhDQ1d_4hskzH2TQmIAk3TqrOCvzJlxpne3so75vNDuFU/s1600/Justice-League-New-52_1-copy-600x410.png" /></span></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br /></div>
</div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-80103080495346617262017-10-10T23:00:00.002-07:002018-04-05T06:19:12.027-07:00Natan Never: Nakon revolucije<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj4odhUPxCO4UwtLVCOJ2FhSl97yT3DQW5XNzPdFUzF0f92GHiV6pWcnMgiT6RyqArixIGFupLTHkoUleyAp7hcDeBY1b57ef1aYUHNzsxHQEJ1Mi4JJ2vjRzxjRqoUTtlDngvzbPfWWUo/s1600/NN_SR_80.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="500" data-original-width="381" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj4odhUPxCO4UwtLVCOJ2FhSl97yT3DQW5XNzPdFUzF0f92GHiV6pWcnMgiT6RyqArixIGFupLTHkoUleyAp7hcDeBY1b57ef1aYUHNzsxHQEJ1Mi4JJ2vjRzxjRqoUTtlDngvzbPfWWUo/s400/NN_SR_80.jpg" width="303" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;"></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;"><i>16 godina po završetku revolucije u Mocamau u kojoj je
svrgnut sa prestola, diktator Arguedas se izgleda vraća među žive, navodno pod
imenom Keith Irona, kandidata za predsednika na aktuelnim izborima. Mala
revolucionarska grupa zove u pomoć i Nathana, čiji je drug Rick na koncu
revolucije poginuo njima uz bok...</i></span><span lang="IT"><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;"><i><br /></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;">Nathan Never 80 "Dopo la rivoluzione" (Libellus knjiga 27)</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;">Autori: </span><span style="font-family: "times new roman" , serif; text-align: left;">Alberto Ostini (tekst) </span><span style="font-family: "times new roman" , serif; text-align: left;">Ivan Calcaterra (crtež),</span><span style="font-family: "times new roman" , serif; text-align: left;"> </span><span style="font-family: "times new roman" , serif; text-align: left;">Roberto De Angelis (naslovnica)</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;">„<i>Za zemlju sa zdravljem od čelika</i>“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;">Zanimljiva parola. Osim što bi trebala da aludira na ime
potencijalnog budućeg predsednika Mocamaua, Keitha Irona, sama reč „čelik“
sadrži i druge asocijacije – pre svega na oružje (Conan Varvarin u pećini na
rumenkastoj svetlosti vatre udara čekićem na još užareno sečivo mača, pun gneva
i uzavrele ratoborne krvi), te na „pugno di ferro/acciaio“ iliti „čeličnu šaku“
kako italijani neretko kažu za strogo vodstvo, diktaturu, nemilosrdnost itd. Ne
znam kako glasi prevod u Libellusovom izdanju, da li daleko pravilnije Za
zemlju čeličnog zdravlja ili bukvalnije sa zdravljem od čelika, ali ovo drugo,
baš kao i u originalnom jeziku, nosi akcenat upravo na reči „čelik“ umesto na
„zdravlje“ i daje joj važnost i mogućnosti potonje analize. Da li je sad to
samo neka moja nebulozna filozofija ili se Ostini zgodno igrao sa rečima ne bih
znao da procenim.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;">Ali zašto zahtevam onda na tome na samom početku teksta?
Jednostavno, asocijacije koje nosi ta neugodno slatkorečiva parola su ustvari
centralna tema ove Nathanove „one shot“ avanture: oružje (na gotovs) i pre
svega diktatura. Revolucija je samo posledični element prikazan u
flashbackovima, daleko od tematskog statusa. Ako vas je na kiosku (/knjižari)
naslov uverio drugačije, ako se vaše oko zaustavilo na moćnom zvuku reči
„revolucija“, pogrešili ste. „Nakon revolucije“ konceptualno govori o nečemu
sasvim drugom, i daleko dubljem, socijalno kompleksnijem.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;">Šta se to desilo nakon revolucije? Diktatorski režim je
pao, diktator Arguedas podlegao pod „kukama i motikama“, Mocamau 16 godina u
toplom zagrljaju demokratije, inicijatori revolucije – što mrtvi što živi –
ostaju bez šereta, medalja i mnogih zasluženih priznanja. Oni živi su se
sklonili među ljude, ušuškali se u niže slojeve sistema i, kako ćemo naslutiti
u toku priče, u stalnom stanju pripravnosti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="DE" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: DE;">Ali ni demokratski sistem nije savršen. „Dok je ovaca
neće falit’ vune“ kaže pesma. Dok traje izborna kampanja za gradonačelnika
Mocamaua, favorit Keith Iron s jedne strane obećava kule i gradove ( i veoma
sigurno pobeđuje na izborima) a s druge sa kriminalističkom organizacijom
Network Rachel Baker muti s tržišnim ciframa i širi ruke nad Mocamauom (kao kao
kip Isusa Hrista nad Riom de Jeneirom) gledajući na sebe kao potpunog
gospodara. Diktatorstvo izgleda ima mnoge oblike, a Ostini će nam dualizmom
Iron/Arguedas indirektno ali svejedno simbolično neprijatno aludirati na
voždove našeg doba (u tolikim godinama koje dele Nathanovo i naše vreme, vidi
li iko ikakve razlike?) i uopšte na dešavanja (vazda aktuelna) u raznim
delovima sveta („sve je isto, sve su ostalo nijanse“) . Narod, čeljad Mocamaua,
kliče ime svog budućeg krvnika nagomilan po trgovima kao stado ovaca, noseći
njegov osmeh na prsima kao zvonce za kojim će slepo da stremi ka ambisu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;">Ostini veoma lepo vodi prvu polovinu priče. Simbolika
dualizma Iron/Arguedas, psihološka motivacija grupe revolucionara i Nathana
Nevera („Zaveti nemaju svoj rok trajanja“), sami tok priče i postavljanje
različitih psiholoških profila za „okrugli sto“.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;">Prvi uvodni flashback je, osim što je poslastica
Nathanovim fanovima, solidna odskočna daska za iniciranje besede: tri strane
Rickovog opraštanja od prijatelja kadeta i odlazak u Mocamau za učešće u
revoluciji (Nathan i Laura su mu najprisniji prijatelji). Drugi flashback je
vizelna suprotnost u odnosu na prvi: umesto visoko-tehnološke svemirske baze
scena je smeštena u šumi i prikazuje grupu revolucionara neposredno pred
akciju. Ne razlikuje se mnogo od onih na kakve smo navikli. Tu je logorska
vatra, vesela pesma i veselo društvo (Rick je malo melanholičan, i u odnosu na
ostale i u odnosu na prvi flashback). Dobro, logorska vatra je više u SF
verziji:) ali to je to. Naravno, naslućuje se poseban odnos između Ricka i
Valentine. Što se Nathanove umešanosti u priču tiče, Ostini je odlično
iskoristio njegovu emotivnu i melanholičnu prirodu, moralno čistu, da ga baci u
žarište nakon toliko godina. Prvih osamnaest strana je zaista pravo uživanje, što
vizuelno što narativno.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;">Uopšte, kao što već rekoh, prvi deo priče zaista obećava.
Narativa funkcioniše savršeno, sa ukomponovanim skokovima iz čiste urbane/sf
scene na emotivno snažne koje se odvijaju u goloj neokaljanoj prirodi (prelepa
Bahia del Espejo). </span><span lang="DE" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: DE;">Ustvari, vizuelno, kvalitet je konstantan. Scenario je
taj koji kasnije kreće da „šteka“.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="DE" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: DE;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;">Pre svega iritantna je upotreba moderne tehnologije kao
deus ex machina. Dok bi za rešavanje dileme oko Ironovog identiteta bio
dovoljan samo pramen kose radi DNA identifikacije, revolucionari se odlučuju na
daleko riskantniju i komplikovaniju otmicu. S druge strane imamo banalne
mikroskopske sonde koje se mogu tajno spojiti sa optičkim nervom osobe koju
želimo da špijuniramo i puštati kad god i gde god hoćemo registrovani snimak.
Najsmešnije je da ovce na trgu nisu niti jednog trena posumnjale u validnost
snimka koji im je pušten za vreme Ironovog izbornog govora (nisam mogao da se
ne setim ovde Tim Burtonovog filma „Batman Returns“ iz 1992.godine), u doba
kada bi svaki klinac mogao za kućnim računarom mogao sve savršeno verno da
lažira. Izgleda da ekran nikada neće izgubiti svoju moć manipulacije i
ubedljivosti. Mašina za kloniranje memorije jedne osobe u telo druge, koju smo
videli u NN 76 i 77, radi kontinuiteta serijala i sprečavanja deža-vua ovde
dobro obavlja funkciju ali je ne bih više koristio u serijalu jer bi onda u NN
univerumu svačiji identitet bio upitan, čime se gubi na efektu iznenađenja.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;">Tehnologija je možda delimično neprirodno ubačena u
svevremensku temu revolucije radi naučnofantastičnog žiga Nathanovog
univerzuma, ali to sve ima svoje čari i može joj se progledati kroz prste. Ono
šta me zaista iritira je za sve moguće priče na svetu tipični villain momenat
„mogao bih vas ubiti odmah ali palo mi je na pamet nešto efektije odakle ćete
se sasvim sigurno izvući“ (jedina scena koja baš nije takva, a koja mi trenutno
pada na pamet, je „Jeka prošlosti“ Lazarusa Ledda - bez mnogo priče, „licem na
zemlju“ i cev puške na potiljku. Ne razumem zašto se tako efektne scene retko
koriste). Govorim naravno o momentu kada Arguedas ostavlja revolucionare da
(bez ikakvog nadzora stražara i sl.) lagano umru od hipotermije (skoro sat
vremena) umesto da ih sve onako sočno izrešeta na licu mesta. Takođe, smeta
zbrzana akcija u kojoj Iron/Arguedas konačno biva pobeđen: sve se odvijalo kao
u standardnoj jurnjavi cestom između policajaca i kriminalaca. Fali onaj
„revolucionarni“ šmek. Ne mogu ga tačno definisati, ali fali.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;">Ali nemojte da me pogrešno shvatite. „Nakon revolucije“ je
kratak ali pitak momenat Nathanovog serijala. A ovi loše ocenjeni momenti, osim
što su baš samo momenti, su ustari samo manje dobri a ne loši. Npr. Loš
Arguedasov potez osude revolucionara na sporo umiranje je bilo svrsishodno za
ulazak privatnog agenta Solomona Burka (likom sličnog Ketminatoru Baneta Kerca
:) ) na scenu. Svi likovi su odlično isprofilisani i čine više nego
interesantan spoj. Tu je i ta slatka ljubav, jedna neispunjena ali uvek
intenzivna i druga ispunjena do srži, a obe vezane za Ricka.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;">Ivan Calcaterra je crtač debljih poteza i jačeg
kontrasta. Crtež je i funkcionalan i umetnički, u duhu serijala dakle. Jednako
dobro crta i stare i moderne građevine (zadržavajući se međutim samo na
osnovnim konturama istih), a scenama u prirodi pristupa posebno senzualno (opet
napominjem fantastičan pejzaš Bahije del Espejo). Žene sve redom su slatko oble
i šarmantne (hoću da upoznam njegovu ženu. Valjda nije sve ove curetke,
uključujući i Hadiju iz prošlih brojeva, crtao po vapaju svoje svakodnevnice i
bežeći imaginacijom iz realnosti doma svoga :) ).<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;">Naslovnica Roberta de Angelisa je odlična, kadar sjajan,
kolor neprikosnoven, a sve u globalu tera ruku da posegne za džepom.
Konceptualno je pogrešna pošto je situacija koju prikazuje skroz suprotna onima
koje se nalaze u svesci. Samo zbog toga mu 10-ku smanjujem za jednu ocenu.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;">Ugodno vam čitanje!</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;">ZANIMLJIVOSTI<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
</div>
<ul style="text-align: left;">
<li>Ova epizoda je u Italiji objavljena u januaru 1998.
godine, ali u Calcaterrinom potpisu na poslednjoj stranici vidimo da je
nacrtana već 1997. godine.</li>
<li>Počevši od ovog broja, redovna serija Nathana Nevera
poskupljuje sa 3000 na 3500 lira (Italija)</li>
<li>Prva priča koju je Alberto Ostini napisao sam. <span lang="DE" style="font-family: "times new roman" , serif;">Inače
je radio u paru sa Stefanom Pianijem (br.54 “Bauhaus Killer”).</span></li>
<li>Priča “Nakon revolucije” je inspirisana filmom “Zemlja i
sloboda” britanskog režisera Kena Loacha</li>
<li>U uvodu vidimo Nathana Nevera 18 godina pre aktuelnog
vremena radnje kao kadeta u svemirskoj bazi za obuku. Tada je još uvek imao
crnu kosu i bio je u društvu svoje (buduće?) supruge Laure.</li>
<li>Na strani 19 vidimo androide sa likovima Marilyn Monroe i
E.T.-ja.</li>
<li>Na bilbordu na strani 38 imamo Da Vincijevu “Mona Lizu”.</li>
<li>Reference na br. 76 “Fenice” 77 “Gospodarica smrti” i
specijal br.6</li>
<li>Delimični povratak Rachel Baker</li>
</ul>
<br />
<div class="MsoNormal">
ocena: 8</div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-24575237505585204152017-08-30T06:55:00.001-07:002018-04-06T01:31:22.882-07:00ZAGOR - OKRUTNI HAVAK<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi4EHAIw_x9XCRjBJ0P01BlQHRNg78iFl_QlwPDF3pi8hAjkeeA3QBF1IW6BCldDqmG0fQ1sdNh23SCFrSMnnpXawIUMCPm5nFlTepYw4yaV40JSF0mFgwWVsui-pbnjmdpuX4A_69lK2U/s1600/ZG_VEC_49.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="450" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi4EHAIw_x9XCRjBJ0P01BlQHRNg78iFl_QlwPDF3pi8hAjkeeA3QBF1IW6BCldDqmG0fQ1sdNh23SCFrSMnnpXawIUMCPm5nFlTepYw4yaV40JSF0mFgwWVsui-pbnjmdpuX4A_69lK2U/s640/ZG_VEC_49.jpg" width="480" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
Moram da priznam da sam ostao blago iznenađen scenarističkim i crtačkim kvalitetom, te sveukupnim utiskom koji ostavlja ova epizoda. Zaista, zbog hronološkog rasporeda pre i posle ove epizode bilo je za očekivati da će priča-prethodnica „Znaku zla“, epizodi koja je i izdavačima i čitaocima obećavala dobre rezultate, a to obećanje nije ispunila, biti u najboljem slučaju osrednja epizodica. Nisam bio u pravu. Nisam bio ni pri njenom prvom čitanju. Ovo mi je mislim prvi put da nastavak prve epizode pojačava sveukupnu dinamičnost i kulminaciju radnje do same poslednje stranice, a da prethodno to od nastavka nisam očekivao.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Epizoda inicira prikazom prolaska triju devojaka – Zoe, Isa i Frannie, zajedno sa Frannienim bratom Simonom, kroz šumu severne Pennsylvanije. Burattini nam jako suptilno ukazuje na njihovo građansko poreklo, pored očiglednog neiskustva – Isa za šetnju kroz divlje krajeve oblači dugu suknju, Simon je nenaoružan što je jako neoprezno kada se nalazite u graničnom području, kao i odabir Knifea i Jacksona, onako „lepih i dobronamernih“ lica, kao vodiče. Zaista nije bilo teško predvideti epilog te njihove šetnje, ili ga makar pretpostaviti. Najmanje što se očekivalo je da ih na prepad pokradu i izudaraju do besvesti (nikako ubiju, ipak je ovo strip), što je za Zagorov serijal već prilično tipično. No, malo toga je u ovoj epizodi već viđeno. Činjenica da su Cayuge (tj. Irokezi), indijansko pleme sa područja južne Kanade, imale običaj da bele žene uzimaju za robinje, kao neku nedobrovoljnu zamenu za manjak pravih indijaskih skwo, je istorijski potvrđena, kao i njihovo selo dugih koliba i neobične, nekako nabačene ali vredne poštovanja, palisade (vidi zanimljivosti).</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Pomalo mi je naivan Zagorov ulazak na scenu i kretanje sve do same tačke sela. Njegovo prisustvo u severnoj zoni šume, u koju zaista retko kroči bez valjanog razloga, ostaje neobjašnjeno. Za to bi možda bila dovoljna samo jedna rečenica u oblačiću, ne bi bilo prvi put, tipa „sreća da smo došli ovde da...“, međutim kada malo bolje razmislim o tome, bio bi to mnogo lošiji potez, s obzirom na brojne situacije u kojima bi se ovakav model ulaska na scenu iskoristio. Ono šta još moram da primetim glede Zagora novog doba je da crtači sve manje koriste lijane kao jedan od instrumenata njegovog kretanja. One jednostavno malo po malo nestaju iz Darkwooda, ako ne računamo pojedine crtače, što može naći svoje objašnjenje u povećanom naginjanju ka realizmu. Ovde, na primer, Zagor ovaj put zaista i bukvalno leti „sa grane na granu“, odskačući sa jedne i hvatajući drugu. Ne znam šta da mislim o ovome potezu, osim da time Darkwood pomalo gubi svoje draži i pretvara se u običnu šumu severne Amerike, umesto da ostane kutak mašte u kojem je sve moguće.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Naravno, ovo su jedine primedbe (mada ih ja ne doživljavam kao primedbe) koje mogu da nađem u okviru ove epizode. Za ostatak priče mogu imati samo reči hvale.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Scena u selu je kratka, ali upečatljiva i uverljiv prikaz života unutar njega. Bele zarobljenice prolaze kroz tunel batina, šaka i čega sve ne kao upozorenje na posledice pokušaja bega. Taj deo je surov, okrutan ali daje na realnosti i nekako, iako znamo da će se sve dobro završiti, na ozbiljnosti situacije. Kasnije, zajedno sa Zagorom preko zidina, kroz dvorište, pa po krovovima koliba i nosivim gredama unutar njih... Burattini je, vidi se, dao braći Esposito jasne instrukcije oko detalja koji moraju da se vide u ovim scenama. Raspored kuća, kuće uopšte, njihov enterijer – obratite samo pažnju na raspored „soba“ za spavanje i način na koji su napravljene. Pogledajte samo i detalje po dvorištu – ćebad, ukrasi, razni svrsishodni predmeti ornamentalno bogati, oružje, oruđe... Espositovci su bili na visini zadatka. Što se tekstualnog tj. scenarističkog dela tiče u okviru scena unutar sela, jasno su naglašene reči poput „tradicija“, „kao i naši preci“ sa preciznom namerom svojevrsnog davanja male antropološke lekcije čitaocima. Ovim podrazumevam, naravno, kada se ti pojedini tekstualni delovi saberu sa detaljnim crtežom.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUXE58RlYB3v9_ib8d3KeRNFPYwZS8teoDrKjPxuTfvz1wK59HXNuXq7LRaamqfF6xFmggATiZnHb9Pa9KmkPLfE5HmTM1shiYgXbQ972QWIkW9JD2VKsKUnp97eNTde4jRjW3lEDH5lw/s1600/ZG_VEC49-50_image001.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="268" data-original-width="580" height="294" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUXE58RlYB3v9_ib8d3KeRNFPYwZS8teoDrKjPxuTfvz1wK59HXNuXq7LRaamqfF6xFmggATiZnHb9Pa9KmkPLfE5HmTM1shiYgXbQ972QWIkW9JD2VKsKUnp97eNTde4jRjW3lEDH5lw/s640/ZG_VEC49-50_image001.jpg" width="640" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Pored toga, valja spomenuti kratku scenu požara u selu. U prvom planu je Hawakova sposobnost vođenja rulje u napadu panike, misli trezveno i ne dopušta da mu išta promakne. Pored tolikih žena, dece i staraca iz plemena na koje je morao da misli ( čija je muka lepo prikazana crtežom, gde se nalaze u prvom planu), on se brine i za sudbinu zarobljenica koje očigledno već računa kao na skvo Cayuga. Da je dobar vođa, vredan poštovanja, jasno je kao dan. Poređenja radi, tipično za serijal je da poglavica u sličnoj situaciji, nakon što se nabrzaka pobrinuo za slabije saplemenike, organizuje veoma hitro najbolje ratnike, do zuba naoružane, u istraživanje ko-zna-kako-oni-to-već-znaju ljudskog uzroka katastrofe.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Možda će neko od čitaoca ovakve stvari protumačiti kao nebitne i ignorisati ih, ali čak se ni strip (automatski uglavnom držan „lakom“ literaturom) ne može čitati na taj način. Scenaristi nisu mali klinci kojima je stalo da adrenalinsku akciju ubace u neku labavu priču koja je opravdava i od koje se uglavnom cene stvari koje su malo opširniji dodatak fabule. Čak ni kod Zagora, čija je primarna svrha da zabavi i opusti. Ova epizoda je jedan od mnogobrojnih dokaza toga. Svaki detalj, pisani ili crtani, je iz nekog razloga baš takav a ne malo drugačiji. Kada nas autori upute na neke stvari, gotovo pokazujući nam prstom, na takve detalje, valja ih ispoštovati i videti njihovu nameno. Ovde je, na primer, očigledno da su se autori više oznojili posvetivši se ovom srednjem delu prve sveske nego ostatku avanture.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Lov</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<b><br /></b>
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjO3sXSEYrCNuhU6wYxawMcbnHTyihmHsvv5AiEJNi6RVUNJoHtpFoj0qajdyrp9bY-U5cgmAF87a9jjIQvhqTSl9up0XyFuZgr_mUV0qH2qTAkB1BvGUaFmZMEGUU4bAxKu9fS_w2hJzY/s1600/ZG_VEC49-50_image002.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="262" data-original-width="580" height="288" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjO3sXSEYrCNuhU6wYxawMcbnHTyihmHsvv5AiEJNi6RVUNJoHtpFoj0qajdyrp9bY-U5cgmAF87a9jjIQvhqTSl9up0XyFuZgr_mUV0qH2qTAkB1BvGUaFmZMEGUU4bAxKu9fS_w2hJzY/s640/ZG_VEC49-50_image002.jpg" width="640" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<b><br /></b>
</div>
<div style="text-align: justify;">
Zagor beži glavom bez obzira koristeći se dobrim starim i pre svega „tradicionalnim“ nogama, bez lijana i uobičajene samouverenosti. To se zaista retko vidi. Ono šta zaista cenim u ovoj epizodi je njegova ljudskost, lišena sveprisutnog mita o šumskom duhu. Realističnost ove epizode je jedna od njenih najvećih kvaliteta. Zagor je čovek koji se u borbi za goli život čini na momente pesimistično osuđen da bude uhvaćen i savladan od strane besnih Cayuga. Neku slabašnu distancu uspeva da zadrži više koristeći se strategijskim rezonovanjem. Mi znamo da bi, kad bi bio sam, Zagor pobegao goničima čim bi se dohvatio prvog stabla šume, ili još bolje, sredio ih iz zasede, napadajući ih jednog po jednog iz krošnji drveća. Na taj način ova bi epizoda jedva videla više od pedesetak stranica :) Zato imamo ove tri prelepe žene uz njegov bok, da ga uspore i malo oduže jurnjavu. Lov na njih četvoro je uzbudljiv, dinamičan, napet i krcat odličnim kadrovima. Za vreme njega imamo priliku da maltene do srži upoznamo tri lepotice.</div>
<div style="text-align: justify;">
Zoe je mislim prva žena koja je moćnog Duha sa sekirom bez mane i straha spustila na čobanski nivo.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
„Isti si kao i oni, Zagore... Isti si kao i svi muškarci! Imala sam vremena da vas dobro upoznam. Znam zašto braniš Frannie... Zato što je ona plačljiva devojčica kojoj je potreban sirov i jak čovek kao što si ti! Znam ja šta vi hoćete... Devojčice koje upijaju svaku vašu reč... ili devojčice koje se uvek smeše... a dobri ste samo kada hoćete da nam kažete šta treba da radimo ili šta ne treba da radimo!“ (utom udari i grom sa neba)</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Devojka za poželeti-lepo izvajana karakterna plavuša. Šalu na stranu, njen napadački stav prema pripadnicima muškog pola je sve samo ne neopravdan. Otac ju je tukao, zbog čega je pobegla od kuće. Momci sa kojima je bila ili su je seksualno iskoristili ili su je terali na prostituciju („da budem ljubazna sa klijentima“), da bi nakon dugog niza godina završila kao Hawakova robinja („jedna kao ja će uvek biti zarobljenica, gde god da ode.“</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Slika govori hiljadu reči.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhlP7zL6dDBYjYyQUHFZ6ov1FKKGyqQfZiK7fZAZgWAZpNWauzhBg0N5NMvW45TMZG1qCWxi5TEfmCOBYq-96Y85tO-aO1z2Z7HQG6MRIRcS8V-0y812k6jELPEZs5vdGwCSncbLBErkMA/s1600/ZG_VEC49-50_image003.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="247" data-original-width="580" height="272" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhlP7zL6dDBYjYyQUHFZ6ov1FKKGyqQfZiK7fZAZgWAZpNWauzhBg0N5NMvW45TMZG1qCWxi5TEfmCOBYq-96Y85tO-aO1z2Z7HQG6MRIRcS8V-0y812k6jELPEZs5vdGwCSncbLBErkMA/s640/ZG_VEC49-50_image003.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ti kratki flashbackovi iz njenog života su puni emocija, teški, i manjak fiktivnosti u njima te natera da se osetiš kao svinja zato što si muškarac. Njena početna prgavost, odbojnost, ponekad i pesimizam u pogledu na svoju budućnost sa početka priče se uklapaju njen profil dat nam ovim flashbackovima. Ali, taj način života rezultira mnogim kvalitetima koje se ističu naspram ostale dve devojke. Hrabrosti i volje joj ne fali, to smo videli u penjanju ka izlazu iz pećine. Penje se bez kukanja, odlučna koraka, prethodno se postaravši da ostale dve što pre počnu uspon. Ne smemo zaboraviti i zadivljujuću snagu volje kada su je tukli u selu Cayuga („neću više da vrištim! Neću da im pružim to zadovoljstvo!“). Ta njena volja za životom se u toku epizode pojačavala, i na samom kraju dosegla traženi vrhunac koji bi trebao označavati happy ending čitaocima („Sada mi je mnogo bolje...i ne samo zbog rane. Osećam se bolje iznutra, u srcu. Ti si prvi čovek (Zagore) koji mi je pomogao a da ništa nije tražio zauzvrat. Lep je osećaj kad znaš da postoje ljudi poput tebe“).</div>
<div style="text-align: justify;">
Hawak je takođe lik koji čini epizodu posebnom. Neke njegove osobine sam već istakao, ali ostaje i to da je iznenađujuće koliko se pokazao opasnim i dostojnim protivnikom. Dvoboj između njega i Zagora to najbolje dokazuje (stari Zagi se pošteno namučio da bi ga savladao). Što se samog lova tiče, nema puno toga da se spomene osim što smo mogli da napajamo oči fantastičnim kadrovima, raznolikim ali prirodnim nizom poteškoća, a da i ne spominjem da je sve to vešto isprepleteno sa karakterizacijom velikog broja likova. Gomila pozitivaca i negativaca u prvom planu u ovakvom malom broju stranica obavezno rezultiraju narušavanjem dinamike priče, što za ovu epizodu nije slučaj.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Vraćanje korenima</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Crtež braće Esposito obiluje referencama na Ferrijeve crteže iz njegovih ranijih epizoda. Ko god je čitao prvih sto epizoda, a i one malo kasnije, lako će prepoznati Zagorove pokrete karekteristične njegovom grafičkom tvorcu. Nisu u pitanju samo kaiševi stripa, neki su crteži preneti i sa naslovnica (prepoznao sam kadar naslovnice sa „Avanturiste“ i „Metalne zvezde“). Bacanje sekire, preskakanje zida, aperkat, udarci nogom, trka kroz šumu, hvatanje pume za rep da bi je malo okretao oko sebe i bacio, lice, grimase na licu uopšte, običan stojeći stav...Bilo bi interesantno deo tih slika postaviti, ali već sam vam otežao čitanje predugačkim tekstom, pa bih skratio da ne smaram.</div>
<div style="text-align: justify;">
Ova „kopiranja“ ne spominjem u negativnom kontekstu. Naprotiv! Za razliku od brojnih Ferrijevih kopijatora, Braća Esposito su prvi koji to rade neusiljeno i nenametljivo. Ne pokušavaju oni stopostotno da „skinu“ Ferrijev stil kao npr. Verni ili Pini Segna (pala mi je na pamet epizoda „Požar u utvrdi Jericho“), već su nekako uspeli da prilagode ferrijevskog Zagora na svoj stil, sa pozitivnim rezultatima. Dali su nam Zagora na kojem smo odrastali i kojeg smo zavoleli. Imam razloga da verujem da je iznenadna scena sa pumom takođe ubačena sa tim ciljem. Ne bi bilo prvi put da produkcijska kuća SBE zaigra malo i na kartu nostalgije da bi pokupila simpatije čitalaca. Pa već i u sledećoj epizodi nas čeka povratak negativca kojeg svi nostalgičari željno iščekuju. Tu, u „znaku zla“, nostalgija će biti najfatalnija, ali ovde... Vraćanje tim korenima, ovako neusiljeno ali ipak primetno, na mene je pozitivno delovala.</div>
<div style="text-align: justify;">
Za kraj, u pitanju je epizoda koju toplo preporučujem za čitanje. Čita se u jednom dahu i u njoj su sažete brojne teme. Otmicu belih žena možemo da povežemo sa „Poslednjim Mohikancem“ Michaela Manna, pleme Cayuga je prilično prikazano prema njihovoj istorijskoj slici, lov „do poslednje kapi krvi“ kroz divlje predele, inferiorni socijalno položaj žene u pograničnim područjima s početka 19. veka. Zagor još jednom dokazuje da savršeno dobro egzistira u raznovrsnim tematskim i žanrovskim krugovima, bez da izneveri svoje čitaoce (što vremenom postaje sve teže i teže).</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsoAHN4pXNbgRPazQbCgNuXQq5DoKSztHObRraAWCTNw9BNMeb28aJ-_pKUjyNqRrMBd1ztJpsNWZjiCl-SZsT7Iog74NeMcG2CRlXwVRQW8TawrlpMkBC4yXNBMQgk3SiDP5xL18vvIc/s1600/ZG_VEC49-50_image004.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="270" data-original-width="580" height="296" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsoAHN4pXNbgRPazQbCgNuXQq5DoKSztHObRraAWCTNw9BNMeb28aJ-_pKUjyNqRrMBd1ztJpsNWZjiCl-SZsT7Iog74NeMcG2CRlXwVRQW8TawrlpMkBC4yXNBMQgk3SiDP5xL18vvIc/s640/ZG_VEC49-50_image004.jpg" width="640" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Napisano za </i><i>www.stripovi.com</i><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiF53Zsee-d4RJRHCJRi6bdy7kDNTohe95bBuGKKNA9WQjzuTk0C-XdJ44AGqeIOJo693rkKaEMsYIpvrbHcDip4-lYnLVoVxxkB-eYGloZ8JUZAS30P-oCZne22r6bD8lJCg9uJfqYQjU/s1600/logo-blue.gif" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="45" data-original-width="315" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiF53Zsee-d4RJRHCJRi6bdy7kDNTohe95bBuGKKNA9WQjzuTk0C-XdJ44AGqeIOJo693rkKaEMsYIpvrbHcDip4-lYnLVoVxxkB-eYGloZ8JUZAS30P-oCZne22r6bD8lJCg9uJfqYQjU/s1600/logo-blue.gif" /></a></div>
<i><br /></i></div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<br /></div>
<ul style="font-family: Arial, Verdana, sans-serif; font-size: 10px; list-style: none; margin: -1px 0px 0px; padding: 0px;">
</ul>
</div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-91458708086189478292017-08-28T17:22:00.000-07:002018-04-05T06:19:12.047-07:00Zagor - Dan invazije<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLRbl4O__-Ns1LlhgblV-TtFNkTpirQ0uyGY8n8S7GtER1LbHsudlgJ5cqgGu6Py5krNzKhklf8GqICPCpP2c8UZgSb7TQoESJxtwcTD5ipzTAX032mOQHH7-SsieOZFDf85ULqsGZtGQ/s1600/FB_IMG_1521105172860.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="970" data-original-width="700" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLRbl4O__-Ns1LlhgblV-TtFNkTpirQ0uyGY8n8S7GtER1LbHsudlgJ5cqgGu6Py5krNzKhklf8GqICPCpP2c8UZgSb7TQoESJxtwcTD5ipzTAX032mOQHH7-SsieOZFDf85ULqsGZtGQ/s400/FB_IMG_1521105172860.jpg" width="287" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">I tu smo, gospodo! Brojka od koje čovekovo srce prećuti jedan svoj otkucaj. Broj 600! Dignite čaše i nazdravite!</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Po mnogo čemu pamtiće Darkwood leto ovo dve hiljade i petnaesto. Mnoge nove staze su utabane, mnogi sjajni momenti upriličeni, mnoga oka zaiskrena. A kojom prilikom to sve da onako ozareni prečešljamo ako ne u recenziji jednog jubilarca? 7. jula, Zagor doživljava svoje prvo američko izdanje, zahvaljujući našem Igoru “D.J.” Maričiću i njegovoj izdavačkoj kući Epicenter Comics iz San Diega, a epizoda kojom se otvara niz najboljih Zagorovih epizoda je “Terror from the sea” Maura Bosellija i Stefana Andreuccija. S druge strane, matična Zagorova kuća “Sergio Bonelli Editore” će nas 28. jula počastiti prvim Zagorovim udruživanjem(izbeći ću reč team up iz bunta prema anglizmima) sa drugim junakom iste kuće – Dragonerom – u specijalcu pod naslovom “Avantura u Darkwoodu” i nastalu iz pera Stefana Viettija i Waltera Venturija. Iako u već spomenutom izdanju Epicenter Comicsa sjajne naslovnice potpisuje Michele Rubini, ovaj Dragonero Specijal br.2, osim što je prvo udruživanje Zagora i nekog drugog junaka, je, u sklopu izdavačke kuće “Sergio Bonelli Editore”, i prva Zagorova sveska čije koirce ne crta naš Gallieno Ferrinego baš Rubini! Treća sveska, i ona kompletno obojena kao i prethodne dve, a izlazi 1. avgusta, je prvi Zagor kojeg potpisuje neitalijanski autor, već ni manje ni više srpski crtač Bane Kerac, legenda naše domaće strip-scene i ovoga foruma uopšte! U pitanju je treći broj edicije Kolor Zagor pod naslovom “Prošlost “Gituar” Jima”. Dva od tri događaja, gospodo, uključuju Zagorovo jezgro sa ove strane Jadrana. Molim lepo, napunite ponovo čaše i navijte do dna...možete i dva puta. U svakom slučaju, lep je to niz od tri (četiri, ako računamo Rubinijevu naslovnicu kao slučaj sam za sebe) prva događaja u istoriji serijala. Ali tu ne staje priča. Ostatak godine, počevši od 4. Avgusta, posvećen je nečemu sedmom. Jedna reč je dovoljna. Hellingen.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ceo taj niz ovog leta invazije je 2. jula pokrenuo jubilarni broj 600, koji je već sam po sebi, simbolikom i sadržajem, veoma značajan. Po već ustaljenoj tradiciji naravno. Da... Tradicija. Ova jedna mala sveska budi u nas mnoga sećanja.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhgfTCRflMpxt3TBS-bnRBPZCwVRiVvsVG0jlFiEanDvciC2_9sDGaDbrEAEX7Iqmi1QLF3cV3tB-0Ob8aso7HiZcg181O9aeModA4gs7kfdW7N5w3Ngy4VoXMIZOnbqCge3Ep7PGujKbE/s1600/ZG600-image001.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" data-original-height="396" data-original-width="446" height="568" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhgfTCRflMpxt3TBS-bnRBPZCwVRiVvsVG0jlFiEanDvciC2_9sDGaDbrEAEX7Iqmi1QLF3cV3tB-0Ob8aso7HiZcg181O9aeModA4gs7kfdW7N5w3Ngy4VoXMIZOnbqCge3Ep7PGujKbE/s640/ZG600-image001.jpg" width="640" /></span></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Neminovno nas baca unazad na ostale jubilarce, nezaobilazne da ih se spomene pre nego što se zaista osvrnemo na sami broj 600. Kada bacimo pogled na ovako skupljene sveske, primetićemo da smo sada već po tipu priča u odnosu 3 na 3: Prva tri jubilarca (ZG 100 “Moj prijatelj Guitar Jim”, ZG 200 “Prokleto blago” i ZG 300 “Trka sedam strela”) su tri obične, masne, klasične priče koje samo boja razlikuje od ostalih epizoda regularne serije. Prve dve, Nolittina i Sclavijeva, kvalitetom daleko nadmašuju Toninellijevu priču, ali njihova zajednička suština je ista: tipična darkwoodska avantura, ovoga puta obojena i definitivno ograničena na tu jednu slavljeničku svesku. Ostala tri (ZG 400 “Dugin most”, ZG 500 “Indijanska magija” i aktuelni ZG 600 “Dan invazije”) su išla u simboličke vode, svaki posebno napisan kao svojevrsna posveta liku i serijalu. Boselli se “Duginim mostom” dotakao teme Zagorovog oca i stavljao tačku na nju, Burattini je “Indijanskom magijom” napravio posvetu svim cenjenijim scenaristima serijala, samim tim i dugom putu Duha sa sekirom, a Rauch ovaj broj 600 posvećuje samom Nolitti i Zagoru. Van te priče o tematskoj funkciji pojedinih jubilaraca, i ovim brojem se potvrđuju pravila o poštovanju tradicije. Sve stote jubilarce pišu različiti autori: nakon Nolitte, Sclavija, Toninellija, Bosellija i Burattinija, zadatak upriličavanja broja 600 dan je Jacopu Rauchu. Takođe, i naslovnice i crtež je potpisao jedan i nezamenjivi maestro Gallieno Ferri i, naravno, sve i jedna epizoda je u boji.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ceo niz ima samo dva presedana u tradiciji: Nolittin broj 100 je napisan u 130 strana, dok svaki sledeći sadrži samo 98 strana priče (velika je šteta što originalni obim nije ispoštovan pošto poslednja dva jubilarca vidno pate od manjka stranica za ugodno zaokruživanje svog koncepta), i Sclavijev broj 200 ne sadrži naslov epizode na Ferrijevoj naslovnici, već samo natpis “Zagor 200”.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">“Dan invazije” je jedna veoma “smela, klizava stranputica” (citiram UBC fumetti recenzenta Cristiana Di Clementea, ne aludirajući pritom na kvalitet epizode) kojom su se autori zaputili. Takva smelost je kod jubilaraca viđena jedino u broju 400 „Dugin most“, kada je Mauro Boselli odlučio da uzme u svoje ruke finale jedne od ključnih tema celog serijala: breme očevog greha, element koji je takoreći definisao i obeležio lika. Ne moram da napominjem koliko je hrabro serviranje takve priče fanovima koji su naslove poput „Zagor priča...“ i pojedine njegove nastavke uzdigli u nebesa, zar ne? Sa takvim nečim na kiosku će te ili razapeti na milanskom trgu ili ti isplesti jedan od onih lovorovih venaca. Sad, zamislite samo kakvu pometnju može da izazove „udarac u samo srce čitalaca“ (C.Di Clemente), budući da „Danom invazije“ dobijamo direktni nastavak legendarnog, nezaboravnog i kultnog „Terora šeste planete“ iz 1980. godine.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhf55pESe-HAFREh04uJIw8nfOkEmQShyBO-3FAQwEcht9SfmmpBIdv98TCTVBzKzSy7v5RtnY3_hbUpss59XCFe9phfwQsduPEARJLe6k8QHIQpdxCfvBhw_pN_NuO-WPFiY46wf0EL58/s1600/ZG600-image002.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" data-original-height="253" data-original-width="541" height="298" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhf55pESe-HAFREh04uJIw8nfOkEmQShyBO-3FAQwEcht9SfmmpBIdv98TCTVBzKzSy7v5RtnY3_hbUpss59XCFe9phfwQsduPEARJLe6k8QHIQpdxCfvBhw_pN_NuO-WPFiY46wf0EL58/s640/ZG600-image002.jpg" width="640" /></span></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">„Akkronijani bejahu vazda tamo negde gore i podmazivahu oružje iščekivajući da nam jednom banu ratoborniji nego ikad!“ </span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Jacopo Rauch, intervju povodom broja 600 za www.sergiobonellieditore.it</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Akkronijani! Jedan od najiščekivanijih povrataka u serijalu. Zar zaista iko mora da naglasi enormnost tog rizika? Poslednja Nolittina priča i remek-delo, jedan od najvoljenijih bisera serijala od strane fanova i klasik čija tematika mnogim stvarima pripada baš osamdesetim godinama. Da stvar bude gora, izostalo je jedino šta je moglo da smanji rizik inicijalne degradacije na osnovu halo-efekta: element iznenađenja. Jednostavno, svi smo znali unapred godinu dana šta nas čeka, tako su Zagor, Čiko i ostali indijanci na mestu događaja jedini koje je akkronijanski leteći brod prestravio obrevši se na nebu nad Čistinom Male Vode, dok je čitalac tu istu tablu video već u januaru ove godine. A i to je bilo nakon silnih najava, aluzija i Burattinijevih fotografija, pa je i tada puno iznenađenje izostalo.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">(Upozoravam čitaoce da recenzija od ovog trenutka sadrži brdo opakih spoilera (valja nam naći srpsku tj. hrvatsku reč za to) te da svako daljnje slovo čitaju na svoju odgovornost )</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgXGKlXFe4RnIWIaDSuHkF0uTzkOytPRaQLCC-Rl2_NLbCAr19WNF1MTpk9n72__n7v0ZxvvPayJ8GCnE8T8ky4VzohNUh2qp4i6ZC6bwDnOL_k5W25t0ZnWoZ45yiOEB3hLgpVHKHCRoU/s1600/ZG600-image003.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" data-original-height="768" data-original-width="685" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgXGKlXFe4RnIWIaDSuHkF0uTzkOytPRaQLCC-Rl2_NLbCAr19WNF1MTpk9n72__n7v0ZxvvPayJ8GCnE8T8ky4VzohNUh2qp4i6ZC6bwDnOL_k5W25t0ZnWoZ45yiOEB3hLgpVHKHCRoU/s640/ZG600-image003.jpg" width="570" /></span></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Srećom, ako je Burattini kao urednik išta uradio kako treba povodom ovog jubilarca, to je upravo odluka da njegovo pisanje poveri Rauchu – čoveku koji je sa prve dve sveske Color edicije dokazao svoje umeće baratanja pričama sa malim brojem stranica. Isto tako „srećom“, ideja povratka Akkronijana nije Burattinijeva (kako se govorkalo na mreži) nego baš Rauchova, jer je i sam veliki fan Nolittinih vanzemaljaca. Jedina (ali, majko mila, tako velika) muka koja je mogla da potisne njegov entuzijazam je zadatak da tu potencijalno epsku priču skuči na minorne devedeset i četiri stranice. To za njegove talente uopšte nije problem, ali Akkronijani su takav narativni potencijal da ne možemo nego da žalimo odluku uredništva što su odlučili da ih vrate u samo jednoj regularnoj svesci. I ovde, na forumu, smo znali da pričamo o tome kako bi povratak Akkronijana, njihova osveta jednom krvavom invazijom zbog poraza na brdu Naatani, sa sve celom armadom njihovih letećih tanjira i apsolutno dominantnijom destruktivnom silom, bila avantura za pamćenje. Svi smo stvarno uzeli u obzir samo takav scenario njihove sledeće pojave u serijalu. Ni Rauch nije izuzetak. Sinopsis je vrlo brzo osvanuo na papiru, veoma precizan, i od samog početka nije ostavljao mesta nesigurnostima. A scenario je izvukao u jednom dahu, oslanjavši se samo na njegovo uzbuđenje i određene planske odluke vođenja naracije ne obaziravši se pritom, i zahvaljujući tome, na pritisak koji zadatak može da donese (izvor: intervjui nawww.sergiobonellieditore.it i www.lospaziobianco.it).</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWcaHTM2TN5nAoCcL040B6doksqOgGbLQXOGfbhIYAQHAAv4VeXq_51iZ4BqMvqppwi1KUfkcUZHm491CxFts6_-nEm_35BOc0J9BIm19IzMaYHmmllcJYf8upjhnMs-_FU8Cltmhlvos/s1600/ZG600-image004.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" data-original-height="768" data-original-width="541" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWcaHTM2TN5nAoCcL040B6doksqOgGbLQXOGfbhIYAQHAAv4VeXq_51iZ4BqMvqppwi1KUfkcUZHm491CxFts6_-nEm_35BOc0J9BIm19IzMaYHmmllcJYf8upjhnMs-_FU8Cltmhlvos/s640/ZG600-image004.jpg" width="450" /></span></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Indicije koje je sebi postavio bile su jasne. Jubilarac slavi dug vek Nolittinog Zagora, stoga mora biti napisan u određenoj strukturi naracije, pravilima i paletama klasičnog doba. Zbog toga, priča se razvija linearno, „čitaočevom prijatelju“, onako kako je to Nolitta voleo. Jedini presedan je kratki uvod koji u formi narodnog predanja podseća čitaoca na događaje u „Teroru šeste planete“ (stilski vuče na njegovog mentora Bosellija i uvod „Duginog mosta“...isto tako, posredi je reinterpretacija priče koja je uklesana na zidovima Rakumove pećine), što se sa razmakom od 35 izdavačkih godina nikako nije moglo izbeći. Dalje, Rauch je sebi zadao da, opet radi poštovanja tradicije i svojevrsne posvete Nolitti i klasičnom dobu serijala, Zagor i Čiko ostanu na sceni tokom cele priče. Takođe, da u priču uvrsti što je više moguće opštih momenata i mesta darkwoodskog univerzuma: početak priče sa Čikovim gegom i pesmicama, sastanak poglavica na Čistini Male Vode, Zagorovo spektakularno pojavljivanje na sastanku, ubacivanje nekih najviđenijih likova iz serijala (vidi pod Zanimljivosti), ponovo jelen nakon kojeg se sve menja (kao u „Demonu ludila“, „Ponekad se vraćaju“ i „Čoveku koji je pobedio smrt“), brdo Naatani... Dodajte tome Ferrijev crtež: Akkronijane, unutrašnjost njihove letelice, sva ona prepoznatljiva mesta i likovi iz Darkwooda, dobri stari tradicionalni stil... “Dan invazije“ definitivno doziva doba klasika.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Radnja je jednostavna i pitko izvedena. Nakon što je bezvremenski bosellijanski prolog kratko ali efektno najavio pretnju, Rauch nas prebacuje na nultu tačku: simpatičnog Čika u lovu negde u šumi i spontano zabavnim gegom (vic se nikada ne prepričava, pa ću da prećutim) koji se pokazao i savršeno funkcionalnim po priču jer nas neprimetno dovodi do prvog zapleta: Darkwood je opasan nevidljivom i neprobojnom barijerom i ništa iznutra ili s vana ne može da prođe kroz nju. Odatle, razvoj događaja ide prilično brzo: sastanak na Čistini Male Vode povodom te nepoznate pretnje, kratki sukob sa opsednutim indijancima Powhatanima koji rezultira Zagorovim i Čikovim zarobljavanjem (i koji nas neodoljivo podseća na jedan sličan iz „Duginog mosta“...no, dobro. Mentor je mentor) i pojava Akkronijana koji onesvešćuju zblanutog Gospodara Darkwooda. Sve to u 33 strane. Zvuči prebrzo, i oseti se da se pisac hvatao u koštac sa malim brojem listova, ali se nikako ne dobija utisak nekakvog požurivanja. Različiti segmenti uvoda se bukvalno ulivaju jedan u drugi, i svaki prethodni nosi funkciju uvođenja sledećeg. Smena scena odrađena je u apsolutnom kontrastu: prvo jedna divna, harmonična šuma te gotovo magično veče na sastanku te dinamična strava i užas sukoba i pojave akkronijanskog svemirskog broda.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Centralni zaplet je drugačijeg tipa. To je jedna duga (ne i dosadna) scena u unutrašnjosti svemirskog broda, gde je Zagor okovan i vodi dijalog sa akkronijanskim komandantom Daimanom (Hellingenovog „Svemirskog brata“). Ustvari, to je osnovna narativna tačka zapleta oko koje Rauch malo „talasa“ da se ne bi sve svelo samo na burattinijevske razgovore, da bi se ova kratka pripovest produbila, ali i da bi određenim dodatnim segmentima već dao bazu što prirodnijem raspletu da isti ne bi ispao „iz neba pa u njedra“. Da ne ponavljam to opet, celi „Dan invazije“ je odlično osmišljen i građen kada je u pitanju tok priče. Svaka scena je unapred spremljena i podbočena, pa će sigurno da izostane utisak piščeve panike pred malim brojem stranica koji je ostao do kraja kao što je to bio slučaj sa „Indijanskom magijom“ i „Manituovim kovčegom“. Ne, ovde je sve odmereno, svaka stranica je pametno iskorištena, nema naglih skokova niti brzopletih momenata...sve teče, bukvalno.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Talasanje, varijacije, koje sam spomenuo su pre svega Zagorove vizije. Prva se odvija u dve strane, u vidu sna, neposredno (i uzrokovano istim) nakon onesvešćivanja u Čistini Male Vode, i u njemu se Zagor „budi’ u svojoj kolibi da bi ga na izlazu iz nje umesto močvare i guste vegetacije dočekala pustara i ukazao mu se Akoto s rečima: </span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">“Zalud zveraš oko sebe, Zagore! Tvoja močvara više ne postoji! Ovde sam da ti pokažem šta će jutrom ostati od Darkwooda! Obična beživotna pustoš posrnula pod vetrom...“</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjKVaq7TVL9UsaNMJFamJ9K08AhiS1qi41ggQbNuJGjIU5PtfbPkSY32FMzjAEAjHkAPcZN7NNx76iMeST3ueuz1u6gwUbA3A85mdxEpGqNOq4O1Mrra2tbzIAc6f9tDx5NVgjUTs7i7Sk/s1600/ZG600-image005.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" data-original-height="238" data-original-width="280" height="544" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjKVaq7TVL9UsaNMJFamJ9K08AhiS1qi41ggQbNuJGjIU5PtfbPkSY32FMzjAEAjHkAPcZN7NNx76iMeST3ueuz1u6gwUbA3A85mdxEpGqNOq4O1Mrra2tbzIAc6f9tDx5NVgjUTs7i7Sk/s640/ZG600-image005.jpg" width="640" /></span></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ovim proročkim snom u celu priču ulazi i indijanska magija, što se lepo kombinuje sa scenom u visokotehnološkoj prostoriji unutar svemirskog broda što sledi odmah potom. To je Rauch lepo preuzeo od Nolitte i svog mentora Bosellija: kombinacija futurističkog i drevnog (već sam vam o tome pričao u kontrarecenziji „Svemirske braće“ i recenziji „Skiptar Tin-Hinan“). Ovaj deo drevnog, prvi san-vizija, osim što svojim vizuelnim i tipskom različitošću začinjava i osvežava prethodnu i sledeću scenu, daje priči novu dubinu, a isto tako je i funkcionalna po njen tečniji razvoj. Jer, ona već priprema čitaoca i Zagora na ono šta će mu upravo potvrditi Demian, a šta nam u potpunosti pojašnjava zaplet koji smo delimično, kako sam već spomenuo, svi bili priželjkivali i naslućivali: </span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">„Vratili smo se da bi smo osvojili vašu planetu. Zbog rezultata prethodne dve ekspedicije baš na ovom mestu, Veliki savet je shvatio da vaša civilizacija, iako još uvek primitivna, predstavlja pretnju koja ne sme da bude potcenjena! Cela akkronijanska svemirska flota se trenutno nalazi u jednom delu vašeg sunčevog sistema i čeka trenutak da pohita u napad...trenutak koji će doći čim mi izvršimo zadatak zbog kojeg smo poslani u izvidnicu...to jest čim kompletiramo istragu zbog koje smo te zarobili...i nakon toga ćemo mesto zvano Darkwood, poprište tajne koja nas je porazila već dva puta, zbrisati sa lica Zemlje.“ (str.46)</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">„Zbrisati sa lica zemlje“ neće ničim drugim nego atomskom bombom čiju će eksploziju nevidljiva barijera zadržati samo unutar Darkwooda (ujedno i sprečiti uplitanje izvana). Tu je opasnost Akoto/Rauch najavio u prvoj viziji, šest strana ranije (slično je uradio i Boselli u specijalu „Crni plamen“, samo što je njegova simbolika bila opštijeg tipa). „Atomsku bombu“ (što vizuelno više podseća na visokotehnološki pulp bojler, u skladu sa vizuelnim rešenjem futurističke tehnologije još iz prvih Zagorovih epizoda, tačnije prvog Hellingena) svakako ne možemo i nećemo da povezujemo sa Wendigovom primamljivom poentom. Ona je tu kao pretnja i kao Zagorovo sredstvo za pobedu, funkcionalnija kao sredstvo nego kao pretnja, što bi malo pažljivijem čitaocu -koji je obratio pažnju na konstantnu anticipacijsku funkcionalnost svake scene koju Rauch ubaci- trebalo već biti prilično očigledno kada je ista stavljena samo par metara od kapije za teleportaciju direktno u matični brod svemirske flote (koja „čeka trenutak da pohita u napad“). Još je očiglednije ako ste gledali filmove „The Avengers“ iz 2012. godine i „Stargate“ iz 1994. Jednostavno da jednostavnije ne može biti. Zagor će se nekako osloboditi, baciti bombu kroz „zvezdanu kapiju“, bomba će se obreti na matičnom broju trenutak pre nego što eksplodira i svojom silinom uništi celu flotu. Ne znam kako je bilo u tvom slučaju, čitaoče, ali slutim da si poput mene došao do identičnog zaključka u identičnoj sceni.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Zašto baš tako? Zašto ne bismo gledali jedan sočan sukob između planete Zemlje/Zagora i svemirske flote? Zato što Zagor u takvoj situaciji ne bi imao nikakve šanse. Osim toga, strana je premalo da bi se nekako smislilo „opravdanje“ za Zagorov/Zemljin trijumf nad Akkronijanima, a i efektno pripremile, izrežirale i finalizirale scene sukoba. Ne kažem da je ideja inače suluda, može se tu napraviti dobar posao jednom u budućnosti. Ali, ovde je to jednostavno bilo nemoguće. Definitivnu potvrdu da „Dan invazije“ nije ništa dalje od dana potencijalne invazije je bilo već očigledno kada se na cca tridesetoj strani pojavio samo jedan akkronijaski brod. Dakle, da ne tupim o tome. Pretpostavili smo finale. Problem je sledeći: kako doći do njega? Zagor je okovan u komandnoj sali svemirskog broda, nije više „zemljanin“ za potceniti, daleko je od svetog Rakumovog oružja, i okružen je naoružanim akkronijanima. U očima čitaoca, to je poslednji problem, i ta čitalačka slast junakovog bezizlaza trajala je nekoliko strana. Rešenje? Rauch dela mudro, i bira ono najslađe: nolittansko.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Na stranu i ubacivanje mentalnog programatora, Rakumovog oružja, Rakumove pećine, samog Rakuma, par kaiševa sa dva leteća Akronijanina, Akota i drugih poznatih elemenata iz Nolittinog opusa, posmatranje Zagora kako kida metalne okove u napadu besa (dok posmatra masakr indijanaca) mi je baš zaiskrilo oke. Do vraga i logika i fizika i bilo šta u granicama zdravog razuma, ovo je biser slatko naivnog doba koji mi je baš trebao. Ništa komplikovanje ili deus ex machina intervencija...Zagor kida čelične okove jer je besan i tačka. Još kada je kratko šamaranje u stilu jedan na trideset-tras-dvadeset-smack-deset-tump-pet-pljas-par nastupilo, rekao bih da je svaki tradicionalista dobio svoj koitus :)</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjEO6AaQbHNy77sfy5IIUPB66_BReWxdQd5n9Od4bLSHLJ6iFGEIkimm6UQS4WEc0tDbWcdVPMt6W3GRDkINFKqwpiK8cTSuJZBOEzLhKkjd8CY4yhB1uaZzeqzlAXCi6jOuBhvUDtB_cA/s1600/ZG600-image006x.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" data-original-height="265" data-original-width="580" height="291" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjEO6AaQbHNy77sfy5IIUPB66_BReWxdQd5n9Od4bLSHLJ6iFGEIkimm6UQS4WEc0tDbWcdVPMt6W3GRDkINFKqwpiK8cTSuJZBOEzLhKkjd8CY4yhB1uaZzeqzlAXCi6jOuBhvUDtB_cA/s640/ZG600-image006x.jpg" width="640" /></span></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">"Oružje je ništa bez ruke koja ga steže"</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Rečenica-nosilja cele priče, jednostavna, lepa, efektna, pamtljiva. Drugi „san-vizija“ u kojem se pojavljuje, a u koji je Zagor zapao čim su ga Akkronijani onesvestili pri maločas spomenutom sukobu, malo je složeniji i šireg je spektra. Prvi njen dvostrani segment uključuje kratki Hellingenov cameokoji nam kroz njegove „spontane“ reči -„Jeste!...biće da je ovo samo ružna uspomena...ili možda, ko zna...vizija mogućeg sutra!“- najavljuje sledeće sveske. Inače, osamnaest godina nakon „Dvoboja u svemiru“ (najbolje grafičke interpretacije Hellingena ikad), pad Ferrijevog kvaliteta je na ludom naučniku najuočljiviji. Ovo ovde je jedva fleka omiljenog nam dijaboličnog profesora. Drugi segment uvodi pravog „živog“ Rakuma na scenu i podseća nas na scenu sa dva leteća Akkronijana koji jure Zagora. Lokacija: „Proplanak Divova“ na vrhu planine Naatani. Treći segment, koji se odvija u Rakumovoj pećini a baziran je na novom Zagorovom dijalogu sa Akotom, razotkrivajućeg je karaktera. Saznajemo da nismo u snu-viziji već u projekciji Zagorove unutrašnje borbe protiv akkronijanske mašine za kontrolu uma, kao u Burattinijevoj „Indijanskoj magiji“. U toj tzv. projekciji Rauch uvodi divinske elemente, Akota i Rakuma, i novu recku u već prilično složen profil „Heroja Dobra“. Da, isto ono šta smo dobili u „Demonu ludila“, „Sedam gradova Cibole“, „Osveti Vudua“, „Nultoj godini Darkwooda“, „Crnom plamenu“, „U kraljevstvu Songhaya“, „Junacima Crvene Grane“, nekim epizodama Južnoameričke odiseje i „Ostrvu srebrnih lisica“ ( službenog naziva „Gospodar ostrva“ ), a ovaj put se recka tiče prave tajne svetog Rakumovog oružja tj. činjenice da moćno oružje nije fatalno po Akkronijane ako nije u rukama Odabranog od Manitua. Prilično lep momenat, najbolji mogući da se još jednom proslavi veličina jedne izdavačke legende, stavljajući u centar pažnje element „Šampiona pravde“ i na neki način još jednom ukaže na ogromno prostranstvo njegovog narativnog potencijala (koji, istini za volju, i predugo čekamo da se iz potencijala uzdigne u jednu konstantu kvaliteta).</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">I to bi nam, u hronološkom predviđanju finala, bila poslednja slagalica od koje zalazimo u skoro apsolutno očekivano. Ali, ono šta sledi nije ni sterilno ni dosadno (nemaš ti vremena, čitaoče, da se dosađuješ u ovakve 94 strane).</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjvU7CneUKMTYo_Fp_UwM0bLjvT-_IgtgiO2KY2R4CBcjvBITpyo7rYez-NRIhR7WjHdqU-aaHjut5MATsdj4Kmwwpjon3TJ4824Zv0O_Kf0ow4gdVCyq7O9IUt8QnnIqAgNeuziMwfoBg/s1600/ZG600-image008.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" data-original-height="321" data-original-width="580" height="354" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjvU7CneUKMTYo_Fp_UwM0bLjvT-_IgtgiO2KY2R4CBcjvBITpyo7rYez-NRIhR7WjHdqU-aaHjut5MATsdj4Kmwwpjon3TJ4824Zv0O_Kf0ow4gdVCyq7O9IUt8QnnIqAgNeuziMwfoBg/s640/ZG600-image008.jpg" width="640" /></span></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Divinska intervencija u funkcionalnosti primitivnog oružja protiv tehnološki naprednije i superiornije vanzemaljske civilizacije kao motiv odlaganja sukoba (u priči), metod uprošćavanja fabule te začinjavanje iste, funkcija zapleta i raspleta, simbolični prikaz dugogodišnjeg pečata serijala...</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Potez na kojem jednostavno i kao zagorovac i kao recenzent skidam Rauchu kapu. Samo par stranica kasnije saznajemo da su Akkronijani, civilizacija kojem je divinski entitet i intervencija nepoznat pojam jer je njen napredak baziran na čistoj naučnoj perspektivi, proveli sve ove godine pokušavajući da prokljuve i sintetizuju Rakumov luk i štit tj. da naprave vernu repliku tog oružja koristeći identične materijale i „hemijsku strukturu“ da bi shvatili tajnu njegovog učinka. Nauka koja pokušava da konkretizuje nešto čija se tajna nalazi u religijskim sferama, njoj nedostižnima („znati“ koje se kosi sa „verovati“). Prepoznaćemo taj element naracije u raznim momentima serijala. On toliko „leži“ Zagorovom univerzumu da je meni lično vazda dobrodošao. Ali nije ono predmet mog divljenja ovde. Rauch je tom posvetom serijalu ustvari dao bazu kompletnom „Danu invazije“ kao direktnom i logičnom nastavku „Terora šeste planete“ . Nastavak koji, pored toga što je logičan, u duhu serijala opravdava izostanak prave osvetničke invazije, koja bi bila još logičniji nastavak, i ustupa mesto prisustvu samo jednog svemirskog broda na Zemlji („pre nego što uništimo Darkwood i osvojimo Zemlju, moramo prvo da shvatimo tajnu koju naša nauka nije uspela da razreši“). To neće uvrediti ničiju inteligenciju, jer, kada znaš da postoji civilizacija koja je toliko ponosna na status svog tehnološkog napretka, do granica egocentričnosti, normalno je da je tišti ono šta nije u stanju da objasni. Ono „šta devojci sreću kvari“ je poriv koji nadmašuje i vojnu strategiju i žeđ za osvetom. Moramo znati. I to je bilo po njih fatalno, u svakom mogućem smislu. Uglavnom, izbegavanjem motiva se fabula uprošćava sa globalnog-epskog na kolektivno ali individualno. Može se smestiti u jednu svesku jer se naracija lokaciono ograničava samo na Darkwood. Oko šume je barijera kojom Rauch-Daimon sprečava mešanje ikoga s vana (Boselli je u svom „Dvoboju u svemiru“ sličnom problemu pristupio tako što je dao samo mali pogled na svet van Darkwooda preko malih ekrana...veoma zgodno). A da se u priču ne bi mešala previše i indijanska plemena i vojska unutar barijere, Rauch-Daimon postavlja smrtonosna oružja po močvari oko svemirskog broda i još smrtonosnije leteće dronove pored kojih ništa živo ne može da prođe. Na taj način, u samo ukupno 5-6 stranica (koje su opet služile uvođenju drugih scena. Otkrivanje barijere dovodi do sastanka poglavica gde Zagor upada u akkronijansku zasedu, a masakr indijanaca preko dronova i „topova“ razjaruje Zagora da bi se on oslobodio okova), naracija se ograničava samo na Zagorovu intervenciju. Kada je taj element iz ideje prešao u rečenicu “Oružje je ništa bez ruke koja ga steže“, radnja se, kako sam već rekao, lepo začinila. O njenoj simboličnosti sam vam, takođe, već pričao. Sve to samo jednom prostom rečenicom.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ono šta nisam očekivao je pojava Rakumovog duha u ključnom momentu razrešenja. Još jednom, opet kao u „Duginom mostu“ i drugim Bosellijevim pričama, uz Zagorov bok za vreme bitke stoji mala „vojska“ duhova. Ovoga puta to su Akoto, Keokuk, Rakum i Manitu Bizonova Glava, specijalno za ovakvu priliku.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Elem, da se bacim na sveukupni utisak. Priča je pitka, dinamična, simpatična...prosečna. Sadrži u sebi taj šmek jubilarca koji joj povećava ocenu, a pisana je pod prokletstvom ograničenja jubilarca pa ćemo i tu zažmiriti na jedno oko. Ono šta je najinteresantnije, trebalo je mnogo domišljatosti (sve ono navedeno gore) da bi ovako kratka epizoda, sa ovako opsežnom temom, ičemu valjala. Početak je daleko dinamičniji od srednjeg dela koji je ipak blago razvodnjen dijalozima (u odnosu na celi niz događaja u par početnih strana), a finale nekako baš mlako, više krivicom crteža nego scenarija. Scenaristički, rešenje onako brzog uništavanja cele flote je nekako smešno, ali razumem da nije moglo ništa odmerenije. (Što je uopšte izabrao Akronijane za jubilarca, pitaćemo se ipak...). Za vreme čitanja se nisam mogao oteti misli koliko mi je žao (lično i zagorovski) što Ade Capone nikada nije doživeo zasluženu čast da se „overi“ u jubilarcu, jer taj čovek nije samo jednom smestio odlična scenarija za samo 94 table. Prema Rauchu ću biti sada blag i dati mu 8, iako je 6 daleko prikladnije nekoj objektivnoj slici. Dve ocene više dajem zbog spomenutog uspelog šmeka jubilarca, prokletstva manjeg broja strana i zavidnoj hrabrosti da ovako nešto uopšte i napiše. Koncept (priča) je svakako za 8. Ostaje nam da se poput Zagora zagledamo u zvezdano nebo i čekamo novu invaziju Akkronijana. Moglo bi i da bude. Videćemo.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ferri se nije puno izmenio u odnosu na prethodni jubilarac („Indijanska magija“). Zagor je i dalje mršav, perspektive su psihodelične, orao na Zagorovoj majici sitan krupni kadrovi jednostavno loši...ali se oseća onaj šmek sedamdesetih i osamdesetih godina, i neka puna emocija u svakom potezu tuša. Izvlače ga i dalje odličan osećaj za senčenje, njegovo tipično šrafiranje, ali i solidan kolor (osnovno kolorisanje sa dobro izabranom paletom boja). Neki kadrovi su izvrsni, i oko se nemalo puta zaustavlja da uživa u kaiševima. Njegova sinergija sa Rauchom je jača nego sa Burattinijem u „Indijanskoj magiji“ ili Bosellijem u „Duginom mostu“. Table su punije, spontanije i „masnije“. Ili Rauch piše po njegovom ukusu ili je posredi samo prisustvo Akkronijana...nebitno je. U ovom jubilarcu, scenario je prijao crtežu, i to se vidi. Emocija veli „daj mu deset!“, razum kaže „jesi li ti, bre, normalan?“. Staviću, onda 8. Nek nam poživi naš maestro na mnogaja ljeta. Nije to mala stvar, držati glavni kist već više od pola veka. U to ime ću da popijem još koju! Živeli! U Gallienovo ime!</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Uredništvu zbog propagandnih spoilera koji su upropastili svaki gušt čitanja dajem čistu jedinicu.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Naslovnica veoma solidna, i grafički i bojama. Štampana verzija je daleko lepša nego ona kričava digitalna. Zagor dovoljno kvalitetno nacrtan, nebo veoma fino, Rakumovo oružje vrlo efektno i simbolično...smetaju mi jedino ti leteći tanjiri i njihovi zraci, ali šta ćemo? Neka je ona sveukupno gledano dostojna svoga broja na rikni i radnog veka njenog realizatora.</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ostaje nam, sada, da se treznimo do 60 proleća postojanja serijala. Uzdravlje, Darkwoode!</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<i><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Napisano kao recenzija za</span></i></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<i><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">www.stripovi.com</span></i></div>
<div>
<i><br /></i></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<ul style="font-family: Arial, Verdana, sans-serif; font-size: 10px; list-style: none; margin: -1px 0px 0px; padding: 0px;">
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Ovaj strip je u Italiji izašao 2.jula 2015.godine. Mi ćemo, izgleda, morati malo da pričekamo...</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Kao i svaki jubilarac, ova epizoda je kompletna u boji.</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">U Bonellijevom univerzumu, do broja 600 je došao samo samo Tex. Sledeći serijal koji bi mogao dosegnuti taj broj je Dylan Dog, i to tek u martu 2027.godine.</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Tradicija različitih autora za stote jubilarce opet ispoštovana. Posle Nolitte, Sclavija, Toninellija, Bosellija i Burattinija, ovaj broj je poveren Jacopu Rauchu.</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Tradicija grafičkog autora opet ispoštovana: i naslovnicu i priču crta Zagorov grafički „tata“ Gallieno Ferri.</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Prva saradnja Jacopa Raucha i Galliena Ferrija.</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Ova epizoda je direktni nastavak epizoda ZG 178-172 „Teror šeste planete“ Guida Nolitte iz 1980.godine.</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Fanovima je već od avgusta 2014. godine najavljen povratak Akkronijana, a od januara 2015. se već sigurno znalo da je povratak smešten u jubilarni broj šeststo. Internet je bukvalno satro svako zadovoljstvo iznenađenja koje čitalac može da okusi za vreme čitanja.</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Na stranicama 59-61 vidimo Hellingena i najavljuje nam se njegov povratak</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Na stranicama 40, 68-69 vidimo Akota, mladog čuvara svetog Rakumovog oružja na brdu Naatani koji je preminuo u ZG 280</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Broj šeststo je inicijalno trebao da bude poveren Burattiniju, kojem je bilo palo na pamet da jubilarac bude prolog Hellingenovog povratka pod naslovom „Pobuna mašina“. Međutim, dok je scenario iz sinopsisa prelazio u scenario, Burattiniju su se rađale nove ideje pa je priča tražila više od 94 stranice, koliko jubilarac zahteva. Uvidevši to, Burattini je pitao Jacopa Raucha da li ima neku ideju koja bi mogla eventualno da posluži za jubilarca te je Rauchu sinulo da nema boljeg protivnika za proslavu broja šeststo od Akkronijana i da bi takva priča bila sjajna odskočna daska za ludog naučnika. Intrigantni sinopsis Rauch je napisao u vozu, vraćajući se za Firencu, i dan kasnije je prezentovao oduševljenom Morenu i redakciji. Tako je „Pobuna mašina“ premeštena za broj 601.</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">U svetlu prethodno napisane zanimljivosti, primetićemo da je tradicija različitih pisaca stotih jubilaraca sasvim slučajno ispoštovana. U intervjuu za www.lospaziobianco.it, Rauch navodi kako neka mistična sila nameće da smenjivanje autora kroz stote jubilarce nikada nije bila odrađena planski, već da je vazda bila slučajna i sticajem okolnosti.</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Priča se može čitati sama za sebe, kao i svi stoti jubilarci pre njega, ali Rauch i Moreno su se koordinirali tako da njeni pojedini elementi uzrokuju Hellingenovo sedmo pojavljivanje.</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Simbolično, broj šeststo služi i za probijanje leda novim povratcima koji će doći sledećih godina. Rauch nam najavljuje, pre svega, svoje dve priče za Color ediciju koje će ugostiti prvo doktora Metrevelića (crta opet Ferri) i Winter Snakea (crta Joevito Nuccio). Takođe, spominje povratke barona Rakosija, grofice Varga i priču koja će biti vezana za događaje u Nolittinoj tragičnoj avanturi „Život ili smrt“. Govorkanja sa mreže spominju i Supermike, Thundermana i Crvenog strelca.</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Forum ZTN povodom ovog jubilarca izdaje „Portfolio Zagor 600“, tj.skup naslovnica za stote jubilarce koje su reinterpretirali Zagorovi crtači: Gianni Sedioli, Bane Kerac, Raffaele della Monica, Esposito Bros, Joevito Nuccio, Mauro Laurenti, Alessandro Piccinelli, Braća Di Vitto, Stefano Andreucci, Giuseppe Prisco, Marco Verni, Alessandro Chiarolla, Walter Venturi, Marcello Mangiantini i Massimo Pesce. Tu je, naravno, i crno-bela verzija Ferrijeve naslovnice za „Dan invazije“. Protfolio je prezentovan na festivalu Rimini Comix 18.jula.</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Istovremeno sa brojem 600 je izašla i oficijalna Zagor facebook stranica.</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Reference na ZG 178-172 „Teror šeste planete“ i ZG 275-280 „Demon Ludila“</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Pojavljuju se stari likovi: Mnogooki, Tonka, Doc Lester, Rochas, Akoto, Rakum, Hellingen, Crni Nož (poglavica Powhatana), Akenat, Pukovnik Perry, Winter snake, Daimon (komadant Akkronijana) i Hellingen.</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Stare lokacije (Darkwood): Čistina Male Vode, brdo Naatani (Rakumova pećina i Dolina Divova).</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Neubedljivi momenat (SPOILER!!!): sve i jedno akkronijansko oružje je razvijeno na način da ne može biti upotrebljeno protiv Akkronijana osim „atomske bombe“ koja na kraju spasonosno uništava celu njihovu flotu, a izvidnički akkronijanski svemirski brod pre toga rizikuje i stavlja u svojoj neposrednoj blizini tu bombu. Zar im ne bi bilo pametnije da su u Darkwood postavili nešto šta isijava one dezintegrirajuće zrake na sve strane tako da bez rizika pobije sve živo?</li>
<li style="background-position: 0px 10px; background-repeat: no-repeat; border-top: 1px solid rgb(0, 1, 0); font-size: 1.1em; line-height: 1.091; margin: 0px 8px; overflow: hidden; padding: 5px 2px 8px 10px; width: 262px;">Rauch svoja scenarija najčešće piše u formi storyboarda (navika od malena)</li>
</ul>
</div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-24639534097840749592017-08-27T14:11:00.000-07:002017-10-12T01:55:29.254-07:00Stvorenje iz močvare - knjiga 1 (Darkwood)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYw3g48UmhU_yGWCB3Tizd2Rz3-XQnpXhzzbkZwjDaO5eNPXcvjliN_2Aj2iQ_XiZ6TY6laT5Y4oFS73WbzoDf2uyxIuQ3QF_Qe5sapoGOzZ_U70cb8kdBKm-6XsTS8r_hS5cNU6da3eY/s1600/Stvrorenje+iz+mocvare+1+%2528naslovna%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="450" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYw3g48UmhU_yGWCB3Tizd2Rz3-XQnpXhzzbkZwjDaO5eNPXcvjliN_2Aj2iQ_XiZ6TY6laT5Y4oFS73WbzoDf2uyxIuQ3QF_Qe5sapoGOzZ_U70cb8kdBKm-6XsTS8r_hS5cNU6da3eY/s640/Stvrorenje+iz+mocvare+1+%2528naslovna%2529.jpg" width="480" /></a></div>
<br />
<i><br /></i>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><i>"Nešto vreba u močvari. Stvorenje odbačeno od svih iako je plemenito; moćno ali skromno; jezivo ali dobro. U pitanju je Stvorenje iz Močvare, legendarni serijal koji je redefinisao američki mejnstrim strip i prvi pokazao da superheroji nisu sve što Amerika nudi. </i></span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><i>Darkwood vam predstavlja Stvorenje iz Močvare u pet knjiga. Od prvih brojeva gotskog horora koji su stvorili Len Vin i Berni Rajtson, pa do mračne višetomne epopeje koja je proslavila Alana Mura, prateći tako put ovog bića od jadne nakaze… pa do bezmalo svevišnjeg boga. </i></span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><i>Nešto vreba u močvari – spremite se da vas ulovi i ne pusti do kraja priče!</i></span><br />
<i><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"></span></i>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><i>A u prvoj knjizi, Len Vin, Berni Rajtson i Nestor Redondo vam predstavljaju rane jade Stvorenja iz Močvare!" </i>(Darkwood)</span><br />
<div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Prošlo je već dosta vremena kad sam sklopio ovu knjigu i uredno je vratio na policu. Ali, utisak se vratio sad dok čitam drugu knjigu (Etrigan uredno siluje nejač njihovim košmarima).</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Da se razumemo, "Čas anatomije" baca u senku ne samo celu prvu knjigu, nego i ceo Močvarkov opus (iz mog skromnog čitalačkog iskustva), pa i neke naslove u koje sam se "juče" kleo, ali prva knjiga je meni...čista emocija.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">"Smrad" Vinove i Rajtsonove močvare me je podsetio na trošnost jednog starinskog bakinog kauča unutar kojeg je, nekim neobjašnjenim čudom, ležala hrpa Eksovih i horor (ajkule, drakule...) stripova koje sam gutao po sto puta svakodnevno, pa je taj šmek američkog stripa 70-ih i 80-ih godina za mene ćudljivo opojan- i crtež i naracija.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Priče variraju oko naive, istina, ali su tekstualo bogati, sa masnim frazama i savršenom moći začinjavanja šmeka jedne klasične strave. Rajtsonov crtež fantastičan, čist a mračan, kadrovski složen i detaljan. Močvarko mu je lepo seo (vidi se po Betmenu;) ) i lik i atmosfera koja ga okružuje (močvara, dvorac strave, groblje...). Boje, takođe, na visini. Ne doprinose crtežu ali ga ni ne zagađuju.</span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Priče, doduše, nisu brzopotezno probabljive od korice do korice. Može se, ali nakon tri ili četiri priče, koncentracija i užitak padaju. Jednostavno, najveći je užitak čitati ih jednu po jednu. Konzumacija biva potpuna i duža. Na poslednjim pričama se oseća blagi zamor likom (kod mene ili kod pisca?) i da serijal kreće tokom koji nema veliku perspektivu. Srećom, Darkwood seče u pravom momentu: i drago ti je neznanje o onome šta dolazi i pomalo žudiš da vidiš šta se dalje dešavalo.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Darkwoodovo izdanje je prvoklasno. Mahovina-pliš pun pogodak, dizajn korica i unutar korica...ne videh bolje!!!, propratni tekstovi bez premca, prevodilac RASTURA!!!</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">9/10 zbog emocije i izdanja</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">8/10 bi bila neka objektivna ocena sadržaja...manje ne sme, jer sam prokleto uživao</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">desetku čuvam za Mura</span><br />
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><a href="http://www.darkwoodprodavnica.rs/assets/files/pdfdownloads/Stvorenje1privju.pdf">KLIK! Na močvarni zavir u knjigu 1</a></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://mrgan-dnevnik.blogspot.co.at/2017/04/stvorenje-iz-mocvare-knjiga-2-darkwood.html?m=1"><span style="font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">KLIK! na Dnevnik čitanja knjige 2</span></a></div>
<div>
<br /></div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-11452889151940150132017-08-26T03:34:00.001-07:002017-10-25T21:58:00.755-07:00Osvetnici: Građanski rat<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjL5O2tNzPQWF2cDhe_TK8zjaj9KxeqNml4a6JaGUfik8B0BC_6a-vVE-FFr35rMkqPLW73Bd2xoTJCsnKXRGBg-1eR-Q7ckGzNsKxG-eIWCpUabximYcTsWKiKZnvihypsdNYxJXpjbGQ/s1600/Gradjanskiratnaslovna1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="450" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjL5O2tNzPQWF2cDhe_TK8zjaj9KxeqNml4a6JaGUfik8B0BC_6a-vVE-FFr35rMkqPLW73Bd2xoTJCsnKXRGBg-1eR-Q7ckGzNsKxG-eIWCpUabximYcTsWKiKZnvihypsdNYxJXpjbGQ/s640/Gradjanskiratnaslovna1.jpg" width="480" /></a></div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Taman sam igrom slučaja danas popodne obavio ono presudno drugo čitanje, pa se tu prvobitno razočarenje podiglo u neki lepši utisak.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">To prvo razočarenje me je iznenadilo, jer me detinjstvo veže baš za Marvelove gaćeše a "Građanski rat" je, po mnogima do čijeg mi je mišljenja stalo, THE Marvelov gaćeša odnosno jedna od must have priča iz tog univerzuma. Nisam očekivao nešto naročito "inteligentno", ali sam opet očekivao nešto. Pri drugom čitanju je polet zamenjen čistim skepticizmom, kako to inače biva, te su na videlo izašle stvari koje menjaju kompletnu sliku.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Stavljajući potpuno/delimično apolitične idealiste u situaciju striktnog odlučivanja na koju stranu zakona će da stanu i povinovanju glasu javnosti koji nikada nije u tolikoj meri toliko uticao na njihove odluke, Milar dobija brašno za svoju pogaču: dve reakcione struje junaka-čitaočevih miljenika, polet Superman-Spiderman 60/70-ih godina na nekim gadnim steroidima. Prijatno me iznenadio podatak da nije suprotno tj. da ta osuda poltičkog pritiska današnjice nije bila cilj, već metod, jer je vraški dobro urađeno (za priču za strip ovog tipa). Neki su me momenti toliko pogodili da sam ih zapamtio napamet (parafraziram):</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">"<i>Razmišljam o klincu kojeg sam sreo pre deset minuta. Obećao sam mu da ćemo igrat bejzbol u njegovom dvorištu, ali tamo sve vrvi od plaštoubica. Ukrali su nam male stvari ovim registracionim đubretom. A te male stvar nas čine onim što zaista jesmo."</i></span></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-style: italic;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<i><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">"Rekao bih da je to trideset prvi novčić koji si do sada sakupio, je li? Spokojno spavaj, Judo."</span></i></div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-style: italic;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<i><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">"Ovo je zato što su nam ruke ogrezle u krvi Bila Fostera, a ti si toliko zaslepljen svojim grafikonima i procenama da nisi to u stanju ni da vidiš"</span></i></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Te tu je ono jedno debalansiranje Kapetanovog karaktera kada je i on doveo dvojicu super-zlikovaca u svoj tim, Spajdijevo skidanje maske (znao sam da se desilo, ali ne u kojoj priči), Spajdijev sukob sa Bundevom (tako se zvao u Eksu) i onim drugim super-zlikovcem u kanalizaciji, tabla sa Punisherom kako donosi izmasakriranog Spajdija u Kapetanou bazu, Kapetanov moralni sunovrat u finalnom sukobu, ministrovo sprdanje o Kapetanu i pilotu aviona te jednako "neozbiljne" reakcije nekih njegovih sagovornika (samo nacrtano), Suino napuštanje Rida Ričardsa...ima tih malih momenata poprilično i zaista su za zadržati se na njima. Međutim, problem je što je priča koja obuhvata previše likova u premalo stranica (190), pa vlada sveopšta gužva u dijalozima radi fabule, akcionih sekvenci koje su superherojski spektakularne samo na momente i skraćene da bi fabula mogla da dosegne što šire razmere (vremenski, lokaciono, likovima) na račun karakterizacije samih likova. Tako je Kapetan blago izignorisan u većem delu stripa, da bi Punisher i Su ostavljali daleko jači utisak na čitaoca. Uglavnom, veoma (previše) sadržajan strip kod kojeg čovek rizikuje zasićenje negde od polovine, ne zbog dosade več zbog pozamašne količine teksta i dešavanja. Zato, preporučujem čitanje dva po dva poglavlja da bi se delo najpotpunije okusilo.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Crtež i kolor su sjajni. Odlično kadriranje, nekoliko vizuelno veoma veoma moćnih momenata, čist kontrast crno-belog i fantastčno dopunjavanje kolorom. Vizuelna dominacija!!!</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Darkwoodovo izdanje je, po običaju, prvoklasno.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Ne žalim lovu koju sam dao za njega</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">U rangu stripova uopšte "Građanskom ratu" dajem 7/10.</span></div>
<div>
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiUR6KttW5QYG7uw5b2AdSKYKq3l049COxGyoEAOszG241o8f84690lB7oKAuFcs_S-yhal14BnvK4x7fZzYisunEfcXy-nveV_tlaW6mxK36xPBC5N280UZjtw4eFiuzlfydrzSb0pnDo/s1600/marvel-civil-war-comics-600x350.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="350" data-original-width="600" height="372" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiUR6KttW5QYG7uw5b2AdSKYKq3l049COxGyoEAOszG241o8f84690lB7oKAuFcs_S-yhal14BnvK4x7fZzYisunEfcXy-nveV_tlaW6mxK36xPBC5N280UZjtw4eFiuzlfydrzSb0pnDo/s640/marvel-civil-war-comics-600x350.jpg" width="640" /></a></div>
<div>
<br /></div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-48018481572136581472017-08-03T20:28:00.001-07:002018-04-05T06:19:11.939-07:00Zagor: Kraljevstvo straha<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgweCAcik42p9dw8H5qpjoAHcCj-Ul9SlJrVDksRYCOjRfT9mEKKO1RP6MIQmMRGLH65ydI-DSn-cHCFsW94hP0RqWwffs2aZ-Qtw32JgUcireYd7EG4Fs7C_P3gI_VHHjVv84bl1S9QLU/s1600/ZG_VEC_34.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="450" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgweCAcik42p9dw8H5qpjoAHcCj-Ul9SlJrVDksRYCOjRfT9mEKKO1RP6MIQmMRGLH65ydI-DSn-cHCFsW94hP0RqWwffs2aZ-Qtw32JgUcireYd7EG4Fs7C_P3gI_VHHjVv84bl1S9QLU/s400/ZG_VEC_34.jpg" width="300" /></a></div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Šaroliko li je novije Zagorovo doba! Beše tu zaista svega, momenata koje bi svaki tvrdokorni čitalac najradije poslao u zaborav, no i onih koji raspaljuju čitalačku žeravicu. Ali, da neka sveska vrati čitaocu iluziju zlatnih godina, e to se retko događa! Capone je zaista retka sorta...od onih koji samo jednom žive. Maksimalno sam uživao i pri današnjem drugom čitanju ove priče.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Spomenuli smo već sudare divova, gde se Kralju Darkwooda suprotstavljaju Iron-man, Supermike, Pekvot itd. Većina tih likova pripada dvorani slavnih slavnih u serijalu, neokrnjenih i vazda ponositih bista. Rekao bi čovek "videli smo sve, nema potrebe za dalje". Capone nam opet maše glavom, smešeći se.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Temelji za jednog Entaka možda jesu istrošeni, ali kompletna konstrukcija odiše stabilnošću i inovativnošću. Ade gradi lika koji korača stazom sagrađenom iluzijama o sopstvenom divinizmu i moralnim uverenjima. On nije varalica, njegova slava nije rezultat pozorišnih efekata, već harizme zemaljskog hrama šumskoga duha: sveto drvo, sveti izvor, pojas mrtve šume. Prema Caponeovoj iluzionističkoj scenografiji močvara Mo-Hi-La izgleda kao parkić u koji odeš hraniti golubove.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Sudar dvaju divova iz Manituovog rukava je astronomskih, skoro epskih dimenzija. Vratolomna akcija koju čitaš u jednom dahu, ali koja ti ne dopušta brzo okretanje stranice zbog naratorske i grafičke potpunosti tabli. Zašto kažem epski? Pa, veličanstvenost svakog aspekta ovog sukoba ne dozvoljava mršavije reči. Sa fizičkog aspekta superiornosti sa Entakove i Zagorove strane se neprestano razmenjuju- niti Zagorova čuvena sekira nije dovoljno učinkovita protiv čiste snage Entakovog tela. Sa psihološke strane imamo primamljivo komplikovanu caponeovsku karakterizaciju- ova dva lika su u suštini veoma slična.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Entak je još jedna od varijanti Duha sa sekirom, odgovor na pitanje "šta bi bilo kad bi bilo" nametnuto poslednjom rečenicom "[i]Život mu je bio upropašćen još dok je bio sasvim malo dete...Uostalom, naše priče su slične...Ali ja sam naleteo na Skitnicu Ficija. On mi je pokazao pravi put. A Entak je imao tu nesreću da je rastao uz pogrešnog čoveka! Sad se pitam da li naša sudbina zavisi samo od osoba koje je sudbina odredila da budu pored nas![/i]". Ali ta kvazi-pouka cele priče nije ostavila ni približno jak utisak koliko ostatak velike slike. Entak je indijanac obeležen tragedijom nastalom krivicom belog osvajača (nije mi jasno samo koliko se on seća toga). I budući da je dobio taj dar od Manitua on je "znao" da ga čeka misija u njegovo ime. Razlika u toj misiji je ta što će se zalagati za mir tako da zbriše sa lica zemlje ili oboriti na kolena belog čoveka. Takva je njegova percepcija pravde. Ona je opravdana, i bez da je lišena slobodne volje. Mislim, tako na pravdu gleda i sami indijanski narod (Ko će kriviti poglavicu Onondaga za onakav stav prema belom čoveku koji se usuđuje da previše gura svoj nos u njihovu svetinju-Šumskog Duha?) te u njemu vide svog duhovnog vođu. Niski udarac po Gospodara Darkwooda je i činjenica da niko nikada nije u dolini Widegreen čuo za njega, njegov autoritet tamo nema nikakve podloge osim bahatog ponašanja.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Ono što Entaka izdvaja od svih ostalih momaka iz dvorane slavnih je iskrena ubeđenost u divinsku česticu unutar svoje duše. Nije posredi nikakav materijalni cilj poput slave i moći već to verovanje u uzvišenu svrhu sopstvenog postojanja. Zato je Zagor u položaju belog varalice, šarlatana, samoprozvanog glasnika Manitua, jer njegova slika branioca crvenog naroda je pred Entakom naprosto smešna. On je uljez, prosjak pred dvorcem, njegova sekira je samo mali oblutak protiv čitave jedne šume...Zato je u dvoboju onaj koji stoji pravo baš Entak, čija je harizma ravna njegovoj snazi i čiji je lik zbog svoje prirodnosti stopljen sa celom atmosferom na ostrvcetu jer se međusobno nadopunjuju. Sveto mesto i sveti čovek protiv belog šarlatana. I šarlatan pada, ovako ili onako, ali pada!</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Na toj tački nastupa epski tonalitet priče. Zagor ako i jeste šarlatan, on je šarlatan sa stilom, dragocenim iskustvom, ispravnom perspektivom i opravdanim statusom. Entakova harizma nije bila dovoljna da nametne autoritet svim rasama u svom okruženju, on se morao poslužiti magijom iliti prirodnim opijatom da bi sebi uz bok imao i crvenokošce i belce, a opet sve u svrhu sveopšteg nasilja u ime pravde. To je etički pogrešno. Capone time nameće Zagorove vrline i neizbežnost konačnosti ili fatalnosti sukoba. njih dvojice. A između prvog i konačnog, scenarista je spremio par psiholoških kolačića. Na primer, Zagorov san posle prvog dvoboja otkriva tajne Zagorovog pokretačkog stimulansa: pao bi pod uticajem vode sa izvora (Entakov znak na košulji umesto Ptice Groma) da podsvesno nije prizvao svog uzora Skitnicu Ficija („ja sam čovek koji ti je pokazao put kojim treba da ideš“), Salivenove i „ruku na ramenu“ tj. Tonku- ličnosti koji su mu, živi ili mrtvi, pomogli da determinuje „put kojim treba da ide“ i na njemu ustraje. Mentalna blokada (u ovom slučaju pod dejstvom izvora) je moguća samo ako ne naiđe na dovoljno jak otpor uma, a Zagorov um ima jasno konkretizovane „vodiče“ te je shvatio da treba da „skine“ majicu čiji ga je plamen zahvatao. Interesantna je paralela sa Čikom. Ako su Zagora iz okova hipnoze izvukla ljudska otelovljenja njegovih ideala, Čika su izbavili njegovi strahovi. Odlična Caponeova ideja: meksikančev stimulans za egzistenciju je „mamaupom...“. To i nije toliko ludo, i zato mi se sviđa. Da bi čovek prošao neke prepreke bitna je borba, a njegova je upravo ono suprotno- beg i vrištanje. Caponeu je jako stalo do spontanog psihološkog prikaza naših junaka, metode koje je primenio u ovoj epizodi su slične onima u „Hiljadu lica straha“ gde se mešaju konkretizacije unutrašnje borbe sa invokacijom starih neprijatelja. Osim što je ta invokacija svojevrsni ommage dobrim starim vremenima, ona je i dobar način da podseti čitaoca na to šta je sve glavni junak prošao da bi stigao do ove tačke na kojoj je sada, ali pre svega da mu stavi do znanja da i on (scenarista) a i junaci čiju priču kroji takođe imaju svest o tome, što ipak menja i produbljuje kompletnu sliku oduzimajući joj „kratkoročni“ status.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Stimulans je prisutan i kod Entaka, simbolički bogat: otkucaji sata. Čitaoc može pretpostaviti da je ono fizička veza sa prošlošću, što je donekle i istina. Ali pretpostavljam da je to jedna od Caponeovih skrivenih spoilera čitaocu. „Ovo je zvuk koji si želeo da čuješ pre nego što zaspeš...poslušaj ga opet...dopusti da ti smiri dušu kao nekada“ tik tak tik tak. Ne podseća li ovo na čisti proces hipnoze? Nije li to jedna od metoda kojom osvetom opijeni Šakan gasi sumnjičave Entakove misli? Manipulacija radi opsesije koja je jača od ljubavi prema rodu svome. </span></div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-40796325387441856982017-08-03T19:31:00.003-07:002022-02-18T11:26:48.202-08:00ZAGOR: SKOK U PROŠLOST<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg-JMzo6whXq54zrlnY21ZZAB7BpPuWj58PV9UzjHwuir3CGYlWrL3z4PV4X_KsSnNig6bnh3BqTkx0XZDv0PJy08vH1xqfjXSoCc8RZyW9TxFksGMvnOfWA0StMVrGrjGpBYIsETERESevm5b7g2eRHv0oNsWZ9f51MMbplAtSl5LunHgmxGmxMSW3=s1055" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1055" data-original-width="800" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg-JMzo6whXq54zrlnY21ZZAB7BpPuWj58PV9UzjHwuir3CGYlWrL3z4PV4X_KsSnNig6bnh3BqTkx0XZDv0PJy08vH1xqfjXSoCc8RZyW9TxFksGMvnOfWA0StMVrGrjGpBYIsETERESevm5b7g2eRHv0oNsWZ9f51MMbplAtSl5LunHgmxGmxMSW3=w486-h640" width="486" /></a></div><br /><span style="text-align: justify;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><span style="text-align: justify;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><span style="text-align: justify;">Nema mnogo šta da se kaže o ovom Gianluigijevom uratku osim činjenice da je probio led mnogim drugim žanrovski sličnim. No, “ćale” je imao osećaj za neke stvari. On je od Darkwooda napravio bezvremensku i vanlokacionu dimenziju, tako da ovakvi vremenski skokovi i nisu imali velike potrebe za jakim opravdanjem. Da najbolje objasnim, uzmite i čitajte njegove epizode i pokušajte da se setite u kom delu Amerike se Darkwood nalazi. Nije nemoguće, ali atmosfera epizode ne dopušta da se poklopi sa kasnijom geografskom konkretizacijom. Mračna, svemoguća, čudesna...Na sve strane su patuljci i druge čudne rase, svako malo naiđe se na narod koji iznad poplavljenog tla gradi svoje selo na platformama na granama iako su lako mogli da žive na dobroćudnijem mestu. Sve je oslikano tako da čitalac na svakoj strani očekuje ono nešto, jer u Gianluigijevom Darkwoodu sve je moguće. A o prostoru van njegovih granica, na kojima budeš dočekan najmračnijom mogućom scenografijom, vratolomnom dinamikom narativnog toka i najgušćim živim pljuskom strela i kopalja njenih razjarenih čuvara, da i ne pričamo. Tu počinje nepoznato te piscu ostaje da samo odabere najdraži mu od dimenzionih skokova.</span></div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<span face="Arial, Helvetica, sans-serif"><br /></span></div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<span face="Arial, Helvetica, sans-serif">Šta ovde onda imamo? Van granica izolovanog Darkwooda postoji jedna izolovana golet na kojoj u izolaciji od ostatka sveta jedan narod i dalje živi omeđen srednjovekovnim normama, moralnim i socijalnim, nesvestan da je trenutno možda jedina tačka sveta koja se ne okreće sa ostatkom Zemljine kugle (Nikola Kopernik i Galileo tamo nisu imali nikakvih fanova). Ideja mi je i ko klincu bila totalno opičena ali nimalo dosadna. Čak sam bio ubedio sebe da je tako nešto moguće, pogotovo u svetu bez novina, televizije, kompjutera i mobilnog telefona (da nije bilo Zagora i to bi ih zaobišlo) pa sam čitao sa užitkom, onim istim koji gustiram evo upravo sada kada je prelistavam. Ako preskočimo naivu u krucifikaciji Kenebeka toliko van domašaja grada, bez ikakvih čuvara,Zagorovo iznenadno poznavanje francuskog jezika (italijan je zaboravio da Zagor nije italijan), vreme kad je priča nastala i mnoge druge nagomilane sitnice u scenariju, priča može i da prođe. No, čar nepoznatog sveta traje samo pri ulasku u grad. Kasnije se više selimo u stare crno-bele filmove srednjovekovne tematike (najbliže [url="http://www.youtube.com/watch?v=x73nPX-06X8"] Robinu Hoodu iz 1922 [/url]) te gušt menja svoj ukus ali ostaje gušt, ako ništa drugo u onom nostalgičnom duhu. Zagor od putnika prvi put postaje borac za ljudska prava prvi put van indijanskog faha, Čiko degustator u duhu kulturološkog obogaćivanja, Moses nejasan povod tako smelom putešestviju (u tolikoj meri da srednjovekovni grad nikada više nismo videli) a led ka nepoznatim svetovima bi jednom za svagda probijen. Sin će znati kako to da iskoristi.</span></div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<span face="Arial, Helvetica, sans-serif"><br /></span></div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<span face="Arial, Helvetica, sans-serif">ocena:4/10</span></div>
</div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-7186883901515016622017-08-02T23:59:00.000-07:002019-05-17T22:20:53.182-07:00Zagor: Zenit 666<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://i.ibb.co/zN4kWnk/Zagor-147-zenit-666-QWKZ.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="800" data-original-width="577" height="640" src="https://i.ibb.co/zN4kWnk/Zagor-147-zenit-666-QWKZ.jpg" width="459" /></a></div>
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Upravo pročitao ovu ipak simpatičnu i vrlo solidnu posvetu
Sclaviju i Dilan Dogovom tridesetogodišnjem jubileju. Priča teče u duhu starih
Nolittinih, linearno (stil koji je po Nolitti "čitaočev prijatelj"),
vrlo pitko i sa maltene sveprisutnim glavnim junakom, osim u onim retkim
momentima kada scena mora da ga napusti. <span lang="IT">Ne znam šta bih vam rekao, a da ne odajem previše. Ideja je odlična i
ostavlja prostora maestralnoj avanturi: ubačeni su i međusobno povezani
elementi i likovi oba serijala (Vuk Samotnjak, Crni Gospodar, Knjiga Vremena,
Stara Galija u Sekvehani (ZG 200) i mapa koja vodi do nje, Golnor, nešto sitno
Ksabaras i Ružičasti Zec itd.) i moram reći da je metod njihovog povezivanja u
jednu jedinu storiju i na na neki način povezivanje Zagorovog i Dilanovog
univerzuma neočekivano sjajno i podosta intrigantno uspelo, tako da mi je to
najsvetlija tačka cele sveske. Ideja, dakle.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT">Scenario, na
žalost, ne doseže tu crtu. Vuk Samotnjak, na primer, i pored ogromnog prostora
koji mu je posvećen ne naliči karakterno onom iz čuvenog "Kruga
života"- lik je, poput Caina u "Atlantidi" i "Skiptru
Tin-Hinan" nakon razrešenja lične tragedije koja mu je odredila
antijunački psihološki profil koji smo svi mi voleli, jednostavno krenuo dalje
i otrgao se od svojih korena dospevši tako u bezličje. Golnor, s druge strane,
gubi svoj primarni kvalitet zbog manjka prostora za realizaciju. kao i cela
druga polovina sveske. Ipak, ideja vadi stvar. Ona me je prvom delu sveske
nekoliko puta ostavila otvorenih usta, a bome i na poslednjem delu – samo što je,
na žalost, loše izvedeno. Mignacco je bio na tragu nečega veličanstvenog i
epskog, ali zbog nekog gadnog prokletstva ovakvi potencijali završe u slepoj
ulici tesnih jubilaraca i ispadnu ćorak (mada je diskutabilno koliko je 95
stranica prostora tesno, budući da možemo videti fantastične priče odrađene i
na upola manje stranica).<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT">Piccato je
definitivno problem za oko. Trebalo mi je nekoliko stranica da se naviknem na
njega, ali nakon toga mi nije nimalo smetao. Dapače, svojim unikatnim stilom i
pomalo infantilnim tonom pristupa mi je postao deo magije “Zenita 666” po
pitanju bajkovitosti i određenoj dilandogovskoj romantičnosti. Istina, ima
jedno desetak imena DD staffa koje bih video radije potpisane u ovoj svesci,
ali dok god je ovako izolovan događaj i u svetlu ovakvog jubileja...predstavlja
više nego dobrodošlo osveženje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT">Ideja 10 -fantastično<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT">Priča 6 –ideja je diže za ocenu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT">Crtež 5 – realno.
<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT">Kolor 2 Drečavo.
Kolorista je trebao da baci pogled na Avanturu u Darkwoodu za primer kako se
određene scene trebaju bojiti <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT">Naslovnica 9 –
ima par momenata za popravku<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
ukupna ocena: 6,4</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-1500993006409909672017-08-02T15:13:00.002-07:002017-10-12T01:56:27.030-07:00Dedpul: Mrtvi predsednici i druge prodane duše<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhP6sG-smWO48-LXl5LdidXzRD5FGpDzXaQe2qpf4vaaONRTYaNNF8Jqi1lH2zExgTo92QS20_jMIEkGY44k_ANhXZSwNj2Xcn8GCSZozPmQ83JL3DW7cxB6SNN_66mpcbqr__qM519ueg/s1600/Dedpul1naslovna1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="450" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhP6sG-smWO48-LXl5LdidXzRD5FGpDzXaQe2qpf4vaaONRTYaNNF8Jqi1lH2zExgTo92QS20_jMIEkGY44k_ANhXZSwNj2Xcn8GCSZozPmQ83JL3DW7cxB6SNN_66mpcbqr__qM519ueg/s400/Dedpul1naslovna1.jpg" width="300" /></a></div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Nisam se ovako pomahnitalo smejao stripu još od Pahekovih "1300 Kadrova" banjalučke Devete Dimenzije.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Mislim, odakle da krenem? Od naslova poput "Prokleta je Amerika","Kad budem mrtav i crven", "Budženje sile","...biće zemlja proleterska", "Bolje biti pijan nego Stark", "Krivo je more" ili od nabače Lepe Brene u Tonijev ček, prozivanja Strejndža Big Laletom ili Oktopusa Josifom Tatićem, podprcavanja one sajber-štularke pesmom "Duge nogee za igraanjee...", forumaških šegačenja sa Kenom Parkerom, natpisima Dekara, Gil-Galad i čuvenom VČ registracijom, pa čestih internih šega sa Eksom, stripovskom tradicijom, "Tekseee", pa i samima sobom, serviranja "Dedpul se rodi!" gde stoji "Here comes Deadpool!" i bujuk slično genijalnih prevodilačkih rešenja (ne pamtim kad sam zadnji put čuo ili pročitao "Čibe!") u onom masnom, čisto srpskom uličarskom duhu (i Bendžamin u etno-dositejevskom [hail])</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Roganoviću, Roganoviću...ti, jebeni, neopevani kralju.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Pristupio si svom poslu časno i odradio ga krune dostojno. Daizvinemoderacija jebeš i Ramba i nabijanja zapadnjačke kulture tamo gde klinčadija nema pojma o Slavku Štimcu, Josifu Tatiću, Big Laletu i ostalim bistama iz dvorane velikana, ali zato napamet fura redosled američkih predsednika. Napravio si od ove knjige literarni paradoks - strip pun USA patriotkih šega, a miriše srpski kao retko koji pre njega.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">O pričama nemam šta da tupim. Sve redom su glupe, ali si svestan da su samo izgovor da bi stranicama prštali krv, creva i šega. Uživanje do apsoluta, smeh do besvesti. Ne mogu da poredim celine sa Predsednicima i Vetisom, osim u smislu da je Roganović u predsednicima uživao u prevodilačkim slobodama (najviše se oseti na Bendžaminu npr. jer prema kraju knjige sa dositejevskog izraza lagano prelazi u "normalno" šprehanje) pa mi je ta poslednja polovina maaaalko manje sela,ali daleko od toga da je išta u vasceloj knjizi ispod vrlo dobre ocene. Bolesna preporuka svima!</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Ocena: hahahahahahahahaha</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">oliti devečetina</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">prevodiocu spomenik u Knez Mihajlovoj</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Meni naslovnicu sa predsednicima...morao sam da spadnem na onu sa "proburazilom" (Roganoviću, Roganoviću...ti, jebeni, neopevani kralju)</span></div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-74827049233292540302017-07-31T17:38:00.000-07:002017-10-12T02:06:49.341-07:00Enter the Fobia<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhLPPMKAiv2lTcvUb-cf3gXfPPqa9Nws_8lmLGo0-v5gBMnAErKuzfEM5lty_Wq57ChJeE1vyMFhzRI7HLuDZ40VCZCVJUGud5-e9ugUANP1FsKhZSUHerkQ25h5_iqXNCDBsQv_DUMuAg/s1600/16938525_710282719139456_4055410203624616600_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><img border="0" data-original-height="960" data-original-width="638" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhLPPMKAiv2lTcvUb-cf3gXfPPqa9Nws_8lmLGo0-v5gBMnAErKuzfEM5lty_Wq57ChJeE1vyMFhzRI7HLuDZ40VCZCVJUGud5-e9ugUANP1FsKhZSUHerkQ25h5_iqXNCDBsQv_DUMuAg/s400/16938525_710282719139456_4055410203624616600_n.jpg" width="265" /></span></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZdWJdGLposK-BafAZqg4cAiF5svvZDaLAkNhehhsev6tve8T2nGpqilGJKO6GCjEJyQ58b-s6WHujYNFU9tg2BuEBLzDN42KKXcywg-DdGcSGuHy1D1vv6_YmXdlcT5gJ4QMovUgG54c/s1600/pixlr_20170801024536820.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><img border="0" data-original-height="1250" data-original-width="1600" height="310" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZdWJdGLposK-BafAZqg4cAiF5svvZDaLAkNhehhsev6tve8T2nGpqilGJKO6GCjEJyQ58b-s6WHujYNFU9tg2BuEBLzDN42KKXcywg-DdGcSGuHy1D1vv6_YmXdlcT5gJ4QMovUgG54c/s400/pixlr_20170801024536820.jpg" width="400" /></span></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0p7ot_BUOn7sxmFc6hl2aZ1iyLhGCQ8DQR2qNZcwDN92dTNEq6EVLpdRFy8McVmgVRvdE02Hb6uSNyc6ZWBYFNXdMLEFZkaVK5Mi462e6UJtAHtzHvvRejXS6mjIiNIGs-mcI6Rce7YQ/s1600/vincent+price.png" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><img border="0" data-original-height="922" data-original-width="920" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0p7ot_BUOn7sxmFc6hl2aZ1iyLhGCQ8DQR2qNZcwDN92dTNEq6EVLpdRFy8McVmgVRvdE02Hb6uSNyc6ZWBYFNXdMLEFZkaVK5Mi462e6UJtAHtzHvvRejXS6mjIiNIGs-mcI6Rce7YQ/s320/vincent+price.png" width="319" /></span></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Reci mi, stranče, poznaš li svom strahu lice?</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Koliko si se puta našao na pragu te mračne prostorije i ustuknuo, zalupio vratima i ignorisao njeno postojanje uveren kako će život i mimo nje da ide dalje? A koliko puta si udahnuo duboko i zakoračio u taj mrak, zatvorio vrata za sobom i dopustio da te tmina proguta, tvoje aveti ščepaju i protresaju svaki atom tvoga bića? </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Strah nije banalna stvar. Ono je naš stalni saputnik, crv sumnje u svima nama na kojem se gradimo i definišemo. Svaki problem koji smo zbog nemoći suočavanja zaobišli ili “mudro” izbegli, će nas do kraja života kočiti i ostaviti ožiljak. A svako suočavanje, iako su se sve aveti sveta udružili da do toga ne dođe, završiće trijumfom iz kojega izlazimo jaki, samopouzdanja puni. Jer, upravo tada smo uvideli da nedaća nije veća od nas kao što smo prethodno umislili: strahu poznadosmo obličje, dadosmo mu ime, pogledasmo mu lice i spoznasmo mu slabost. Kao što reče Glasow: “Fear is the lengthened shadow of ignorance”. Mrak možemo da razbijemo</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">samo svetlom. Bez njega, osuđeni smo da njime lutamo i strepimo od svega šta se u njemu krije.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"> U predivnoj priči Adea Caponea, ući ćemo u Zagorovu bit kao nikada do sada, dotaći se njegovih iznenađujuće brojnih kriptonita. Iako su brojni užasi iz kojih je ovaj klasični junak izašao dostojanstveno i osokoljeno, Capone više nego bilo koji drugi tvorac njegovih avantura naglašava ono ljudsko u njemu, što plače, krvari i avete mnogih mračnih soba ostavlja iza zalupljenih vrata. Za pedeset godina serijala, spomenuli smo to više puta u ovoj ediciji, Duh sa Sekirom se suočavao sa svim mogućim obličjima zla i svakavim noćnim morama. No, po staroj Nolittinoj tradiciji, kraj svake avanture bi se vratio u status quo odnosno na početnu utopijsku tačku koja je prethodila entropiji. Svi su sretni, život je lep, glavni junaci iskreno nasmejani. Ade Capone je lupio sekirom o sto i rekao “ne može!” Osoba koja na sebi ne nosi ožiljke traumatičnih iskustava ne može biti osoba, a kamoli heroj. Kao što reče Kafka “My 'fear' is my substance, and probably the best part of me” ili Mandela o herojstvu “hrabrost nije odsustvo straha, već trijumf nad njim. Hrabar čovek nije neko ko ne oseća strah, već neko ko ga pobedi.” Zato će nam Capone dati Zagora sa preokupacijom prošlim i dopustiti da psihološka definicija lika sama kreira priču i vodi fabulu, a da lik sam manifestuje njemu sklonije i ljudski spontane reakcije koje neće da se uklapaju u klasični model heroja-uzora već nekoga u koga će čitaoci moći da veruju i razumeju, možda i predvide, svako njegovo delanje. Da bi to postigao, vratio se nikad zaboravljenom ali pripovedački prilično zapostavljenom konceptu Zagorovog okidača – tog jednog razloga zbog kojeg je preuzeo ulogu miroljupca-lučonoše.</span></div>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><b><br /></b>
<b>Face of the father</b></span><br />
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><b><br /></b>
</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMWGEUKkE3LZMk3EmBgz_hxjQ6aDM7ZM6e0yVjsr0gnJwagfjtk_q57Dw1w4aIND9gl5FV-lmGKhn8nCyXp2dGHkn-TXdhQTmi7ewOXJWauYdW4Ig3AZHhtq0xRe4kWJm40hdOiA_sqGE/s1600/20170801_005005.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><img border="0" data-original-height="737" data-original-width="1600" height="183" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMWGEUKkE3LZMk3EmBgz_hxjQ6aDM7ZM6e0yVjsr0gnJwagfjtk_q57Dw1w4aIND9gl5FV-lmGKhn8nCyXp2dGHkn-TXdhQTmi7ewOXJWauYdW4Ig3AZHhtq0xRe4kWJm40hdOiA_sqGE/s400/20170801_005005.png" width="400" /></span></a></div>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">To lice seća na epizodu “Zagor priča…” koja pripoveda mučno Zagorovo poreklo i rađanje Duha sa Sekirom. Flashback iz srednjeg dela priče će ti preneti jedan njen deo, malen ali dirljiv, koji niti delimično ne odgovara na pitanje koji je Zagorov problem sa njegovim ocem i šta je zaledilo njegove reflekse u šumi podno svetog brega. Nemoj ni od mene tražiti da ti išta po tom pitanju zborim, stranče. Užitak otkrivanja čitanjem je onaj najslađi, pa se zadovolji čarima misterije dok te Epicenter tom prelepom epizodom ne počasti (Igore, smiluj se!). O nečemu, pak,možemo da proćaskamo: očeva figura Zagorov je skiptar.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">“U prošlosti sam uspevao da održim visok nivo optimizma u siuacijama koje su bile daleko gore od ove! Ali ovoga puta…ovoga puta je u pitanju nešto neobjašnjivo…nešto što je uzelo lik moga oca! Ono šta sam video duboko me uznemirilo, Čiko. Nisam bio pripremljen na to.” </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Smrt roditelja, dakako, jeste breme koje proklija pravdoljubljem i surva čoveka u ambis (svi znamo za Brucea Waynea) ali je kod Zagora taj slučaj pokopan. Boli, ali ne ulazi u uzročne vode. Ne pušta krik iz njegovih pluća, ne poseza za sekirom za pojasom i ne iska univerzalnost pravde. A pre svega, ono nije lice njegovog straha. To je njegov otac. On je suština Duha sa Sekirom, istovremeno i pokretač i kočnica, nerazrešena trauma koja ne da životu da ide dalje, “srce crnog metala” koje tek treba da se iskuje. Pred tim licem on je paralizovan, “nepripremljen”. Sva njegova volja da suzbije zlo, spašava živote, potisne Wildinga u sebi i krene dalje jednostavno nije dovoljna. Pri buđenju, tom momentu kada je čovekova duša najotvorenija, Zagor će prvo da krikne uspomenu na susret sa ocem u šumi, a tek onda da se upita za Čikovo zdravlje (“...sada se sećam! Šuma,moj otac i...Čiko!”). Preokupacija ocem je snažnija od bilo čega drugoga. Zato će nastaviti da se parališe pred njim čak i nakon rituala predaka – taj strah počiva u najdubljem sloju podsvesti. Sličnu moralnu paralizu Capone prikazuje i kada Tei-Kan predlaže Zagoru da “umiri svoje srce...sačeka da svetlost novog dana otera užas koji će obojiti noć krvlju” (“reči vrača i ton kojim su izrečene čine da Zagor nekoliko trenutaka ostane nem...”). Naravno da Zagor odbija da sedi skrštenih ruku, to mu je u prirodi. Ali tih “nekoliko trenutaka” su oni koji se broje, jer se oni kod njega nikada ne dese...”ali ovoga puta...ovoga puta je u pitanju nešto neobjašnjivo.”</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Sva ta tama Zagorovog uma i dalje ostaje balansirana sa eskapističkom prirodom serijala. Pojavi se da napomene pa se povuče nazad u dinamiku avanturističkog horrora. Slučajno ili namerno, Capone je podsvesnog Zagora ubacio u već stopostotnu prezentaciju njegove površinske suštine, znanu iz ranijih epizoda. Dela kao posrednik između dva oštro konfliktna pola, pregovaračkog stava sa “bad guys” i sa maksimalnim poštovanjem verovanja i običaja (koliko god ih držao besmislenim) od “good guys”. Isto tako, ne prođe mnogo strana da ne upadne u kratke sukobe i sa jednima i sa drugima, ne izostaje ni čuveno šesto čulo koje ga upozorava na zlokobnu energiju oko Točka Medicine, rešava misterije ubistva, prisustvuje istoriji (gradnja utvrđenja), svedoči indijanskoj magiji, kreće se šumom u svom stilu i dela u prostoru koji mnogo čim –atmosferom, političkom situacijom, vegetacijom – podseća na voljeni Darkwood. Sve je tu! A zahvaljujući Caponeovom običaju da glavnog lika okiti ličnijom, manje univerzalnom karakterizacijom, možemo slobodno da kažemo da smo u “1000 Faces of fear” više nego ikada dobili jednog punokrvnog Duha sa Sekirom. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFoL_IoQWVuyznKwJ4EX8jbRqeijTNRN-WnkxXnP5Hm1It_eCqRwKvZpjCFd9-QoLlA3f_1EpktoQdLMnuJEgTIf-OaorAbb_azAx23-32G6Qsom6qYSjdzDbRArep-mxG6jNQliIhDwI/s1600/20170801_005730.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><img border="0" data-original-height="844" data-original-width="1001" height="539" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFoL_IoQWVuyznKwJ4EX8jbRqeijTNRN-WnkxXnP5Hm1It_eCqRwKvZpjCFd9-QoLlA3f_1EpktoQdLMnuJEgTIf-OaorAbb_azAx23-32G6Qsom6qYSjdzDbRArep-mxG6jNQliIhDwI/s640/20170801_005730.png" width="640" /></span></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Podvrgavanje ritualu predaka radi duhovnog bratimljenja sa Gavranovima deluje kao brza posveta mnogim kultnim naslovima serijala ali, kako to inače običavam da kažem, krije se tu mnogo više. Ritual kopa po površini Zagorove prošlosti ne bi li dopro u njegove najdublje strahove, a oni su se svi redom manifestovali kao traumatični događaji. Iako u nizu imamo sitne nepravilnosti, nameće se osećaj da ritual oživljava uspomene unazad po vremenskoj hronologiji. Suština je, međutim, da je Capone kao rešenje Zagorove frustracije zbog nemogućnosti suočavanja sa ocem stavio indijansko-religijsku verziju psihijatrijske seanse, onu koju će dete-čitalac manje turobno da proguta. Pored toga, nagoveštava nelogičnosti tradicionalnog statusa quo: svaka Zagorova avantura je morala da ostavi tragove nerazrešenosti u glavi glavnog junaka koji nije mogao doveka da ih ignoriše. A kada se suočio sa samo jednim licem koje mu je reklo da ne može više svemu tome okretati leđa, Zagorova samouverenost je dosegla svoju prelomnu tačku. Treba mu lečenje. Ritual predaka je dotakao mnoge bolne tačke, kopajući sve dublje i dublje do stvarno najtragičnijeg momenta Zagorovog života (slučajno i vremenski najdistanciranijem), ali ne i da ga u potpunosti rastereti. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Istina je, proživljavanje turobnih trenutaka iz trećeg lica unazad do momenta dečačke nevinosti je dovelo do pročišćenja ličnosti – dečak se iz mračne i neprijateljske vode zahvaljujući predaku lučonoši ponovo uzdiže u čoveka. Zavirio je u samoga sebe i spoznao svoje demone, sad je spreman da se sa njima i suoči. Ali finalno suočavanje nam govori da je ritual samo delimično uspeo.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWp-daDH44GrTU2idqCA_Az5EmRF3Zd8EybYmym-naDMfGNqV6QsW5Olamwobj2ROWkutDEKPgPZOzFX8yq2VQEBfH2GOJlCBRjGGMZ9iuAydUXT6WW2G1A2xlm9qStsPHgcCN20pn1fc/s1600/20170801_005706.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><img border="0" data-original-height="467" data-original-width="1600" height="186" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWp-daDH44GrTU2idqCA_Az5EmRF3Zd8EybYmym-naDMfGNqV6QsW5Olamwobj2ROWkutDEKPgPZOzFX8yq2VQEBfH2GOJlCBRjGGMZ9iuAydUXT6WW2G1A2xlm9qStsPHgcCN20pn1fc/s640/20170801_005706.png" width="640" /></span></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Kada su se pred Zagorom manifestovali likovi Vukodlaka, Supermikea, profesora Hellingena, Vampira Rakosija možemo još jednom da uvidimo “nemi” momenat ustuknuća koji ga stavlja u poziciju inferiornosti pred strahom. Iskreno, taj niz slika sam smatrao ničim više do običnom posvetom najvoljenijim villainima serijala sve dok mi Igor nije najavio da Epicenter izdaje ovu priču i naterao me da postavljam sebi pitanja. Prisustvo vukodlaka iz stare, ne toliko efektne epizode “Čovek vuk” iz 1969. godine u kojoj je za svagda pobeđen i vampira Rakosija – lice straha koje smo videli da je ritual predaka uklonio iz Zagorove podsvesti- nisu mi imali nikakve logike. Tada mi sinu scena iz “Zagor protiv vampira” u kojoj Zagor, nakon što je ustrašenom saborcu nagovestio kako je Baron Rakosi običan čovek (“Doktora je verovatno malo previše ponela mašta...a i uzbuđenje! Veruj mi, baron je čovek poput tebe i mene! Imao sam priliku da mu osetim mišiće, meso i kosti!...Osim toga, pogledaj ga! Spušta se niz zid poput čoveka, a ne leteći kao kakva utvara!”) svojim očima video kako se vampirovo telo pretvara u prah pri zracima sunca te dobija retroaktivni napad straha i panike (“ovo je apsurdno...kako je ovo moguće?...Hiljadu mu skalpova! Čini mi se da ludim! Onako snažno telo se raspalo u samo nekoliko sekundi!... Do vraga! Ja...ja...Još uvek ne mogu doći k sebi...”) koji traju oko tri table. Onda mi sinu i slična “nemost” pred smrću vukodlaka odnosno dobrog čoveka doktora Stubba – Zagor je bukvalno klečao nad provalijom u koju se prijatelj-čudovište survao užasnut prizorom i slomljen nemilosrdnom igrom sudbine. Oba lika su ostavila vrlo jak emotivni utisak na glavnog junaka, toliko pokopan u podsvesti da ni ritual nije uspeo da ga ukloni. Traumatične događaje verovatno jeste, između ostalog i nabijeni sukob sa baronom Rakosijem, ali ne i bol na koji podsećaju sama lica nekih avantura. Supermikea smo već dobrano obradili u prethodnoj knjizi “Zagor versus Supermike” pa nema potrebe da naglašavamo kompleksnost njegovog psihološkog uticaja po Duha sa sekirom, a profesor Hellingen je poslastica koja te, stranče, tek čeka u epizodama “Teror šeste planete” i “Demon ludila”. Te “nemosti” nemam nameru da ti ičim kvarim!</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Najočigledniji dokaz razlika između uticaja doživljaja i lika iz doživljaja je upravo dualizam flashback scene iz “Zagor priča...” i lika njegovog oca. Gledamo malog Wildinga kako se na časak “opet” predaje mračnim vodama da bi, umesto jakog emotivnog naboja koji ga je bio originalno spasio (“najednom osetih kako se u meni budi novi osećaj...prvo neodređen zatim jasan i silovit...osećaj koji mi je dao snage da preživim”), on sada pristupio čistom rezonovanju iz trećeg lica (“Nisam se predao tada, pa neću ni sada. Moram da ignorišem bol”) koje uspeva da ga očisti od originalne melanholije, očaja i, naravno, strave. Žal za roditeljima svakako ostaje, ali ne caruje njegovim delanjima. “Da, Za-Gor-Te-Nay...ponovo si čovek! Tvoja tragična sećanja su gotova...i uspeo si da ih prebrodiš samostalno...ne znam da li će ti pomoći da “ga” (strah p.p.) pobediš, ali ti je ovo sigurno dalo novo saznanje! Ono se usadilo u tvojoj duši i tvom umu, omogućujući ti da ne poklekneš pred opsenarskim moćima zlog duha...”. Ali, taj mrski otac ga i dalje koči. Njegova i majčina smrt su prebrođeni, ali ostaje to nešto šta Zagor mora sa sobom da raščisti, a vezano je samo za njega kao samostalnu ličnost umesto kao aktera tragičnog događaja. I to nešto ga stavlja među lica kletih neprijatelja (odmah ću ti reći da on villain nije...ali će Igor da bude, ako se ne smiluje!) koja će i posle do sada oslobađajućeg natpisa “Kraj epizode” nastaviti da sputavaju njegovu poslovičnu neustrašivost. Razrešenje oca kao bremena će uslediti tek stotinjak izdavačkih meseci nakon ove epizode kada Boselli (čitao si njegovu “Morsku stravu” i “Osvetu Vudua” u našim knjigama) pošalje našeg junaka s one strane stvarnosti, preko Duginog mosta. Do tada, mnogi su strahovi dobili svoje lice te je čovek po imenu Zagor dobio snage da se nad njima uzdigne. No, mnoga su ostala u tami da na “kraj epizode” zakucaju gorki i ironični upitnik. Borba se nastavlja!</span></div>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtSzvyT0qjouj3WQofqd583ZriBCigLXY9rpodQTxKGk_r0zUcBnXyVTbiikFVKLMawR1m19jM-yIaxbv65zBlHdJiiNoMHSWZOLA7Cz-dkvwFMWNqDjXU6CGLSr8RM87_5YnWZ-DwoRI/s1600/20170801_005626.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><img border="0" data-original-height="725" data-original-width="1547" height="298" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtSzvyT0qjouj3WQofqd583ZriBCigLXY9rpodQTxKGk_r0zUcBnXyVTbiikFVKLMawR1m19jM-yIaxbv65zBlHdJiiNoMHSWZOLA7Cz-dkvwFMWNqDjXU6CGLSr8RM87_5YnWZ-DwoRI/s640/20170801_005626.png" width="640" /></span></a></div>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span>
<div style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Face of the foe </span></b></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhGLK6hQLI00-OkF-vtaSA2QUS7YYpC9BtLwlbzJNKugN3EeRA_ePMU_BMy6-OAVKTFyRQaf08ruF6PtUkO3R0Pg_DT9SqOiFg1T91w_4zEJjTPZsPDYRidNHu0Fqd8H6bjHcAc4ruHLU0/s1600/20170801_005532.png" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: justify;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><img border="0" data-original-height="1071" data-original-width="957" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhGLK6hQLI00-OkF-vtaSA2QUS7YYpC9BtLwlbzJNKugN3EeRA_ePMU_BMy6-OAVKTFyRQaf08ruF6PtUkO3R0Pg_DT9SqOiFg1T91w_4zEJjTPZsPDYRidNHu0Fqd8H6bjHcAc4ruHLU0/s200/20170801_005532.png" width="178" /></span></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Bezličje. Denu se fanatik koji bi iz čistog rasističkog stava da vodi pokolj nad drugačijima, ili da iz puke zlobe ili ludila smišlja velike planove o dominaciji ili destrukciji sveta, da pljačka banke i građane samo radi pljačke a ne zbog rešavanja teške novčane situacije. Oni su samo loše individue jednog lepog, vrlog sveta. Bezrazložan truli plod na stablu krcatom sočnim voćem. Česta je to pojava kod ljudskih zlikovaca, ostavština klasičnih naslova iz sveta stripa ili filma. Capone ne dozvoljava sebi pad u takve banalnosti. Ni zlo ni dobro u čoveku ne mogu da se rode tek tako, bez razloga. Kapetan Flint je mogao da bude jedan u nizu vojnih fanatika koje čitalac mrzi za vreme zapleta i raduje se zasluženoj kazni koja ga je sustigla u raspletu, ali nije. Sa istovetnom tragičnim gubitkom najmilijih, on dobija karakterni sloj (“Užas...ja sam video užas!” ) koji ga ne stavlja naspram Zagora samo kao idealistički antipod već i jednu njegovu varijaciju – Zagora koji je nakon smrti roditelja krenuo putem mržnje (“Razumite da i iskusan komandant može da pogreši kada predugo u sebi nosi mržnju...ona ga sprečava da stvari sagledava na pravi način”) i Zagora koji se sa svojim strahom nije suočio. Kao što bi Mooreov Joker rekao, bio je dovoljan samo jedan loš dan da se obojici izmeni život iz korena, a samo jedan izbor da među njima učini drastičnu razliku. Model nasilnog, arogantnog i bolesno rasističkog vojnog časnika je tipičan za serijalu čiji glavni junak održava mir među ljudima, ali Capone vešto vodi i tu jednostavnu crtu te svaki dijalog između Zagora i Flinta biva obeležen jakim nabojem na ivici konflikta (sa neretkim izletima preko</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">ivice).</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">“Vojska gradi predstraže upravo da bi se zaštitila od tih divljaka! Ako budu želeli rat, dobiće odgovarajući tretman! Ova nacija će biti spokojna samo kada svi crvenokošci nestanu sa lica zemlje! Kao i idioti koji ih uporno štite!”</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Njegova mržnja je slepa, ali je od njega izgradila sjajnog vojnog stratega i hladnog borca. To je pored fanatičnog rasizma bilo evidentno i u dijalozima sa Zagorom. U njima je uspeo i da ga isprovocira, ponizi, pridobije ili nadargumentuje. Na primer, scena pridobijanja poverenja radi “zajedničkih interesa” izvršavanja istrage pokazuje mnogo takta i socijalne metodike (nahrani Čika, pokaj se zbog ponašanja ali se drži svoga stava) dok scena u kojoj se čuvenim AHYAAAAAAAK i sekirom na gotovs manifestuje privremeni privid Zagorove apsolutne superiornosti –fizičke, mističke, autoritativne, borbene – a koju Flint u svim njenim slojevima prekida lomljenjem samo jednog zajedničkog nosećeg elementa: sekire. Jednostavno, domišljato i elegantno brutalno. Ali, ako išta zaista možemo da zaključimo iz svih dijaloga sa kapetanom Flintom je to da sa njim nema dijaloga. Nema poštovanja prema drugim mišljenjima, niti prema drugim kulturama i nema druge percepcije do one vojne destruktivne koja je uzrok svim užasima oko Svetog Brega.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Ali opet, Capone ubacuje te finese. “Proklet bio, Zagore...tvoje reči su bile istinite! Ali sada je prekasno da se kajem...Kao vojnik, navikao sam se da se borim, a ne da se žalim.”, ohrabrivanje svojih prestravljenih vojnika, herojski čin žrtvovanja za Zagora i ispovest na samom kraju. Daleko od toga da se Flint ikako iskupio za sve zlo koje je naneo, ali je sva ta mržnja dobila jedno ljudsko “zašto” koje je svako od nas u stanju da razume...i uvidi da je strah prešao dalek put u duši ovog čoveka. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Face of the Fortress </span></b></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPqY7UC7pnIiYHGoY7asQH4tai1wuOx92jsFeSswDYfjo7xYWgFjbbseSn5kcpJxtJ1ZfhPPprLUs92yLNedizGSlPHZ4aOWuex4E-1aasNa5abtkGu5haxrULfOLcMOPfcQaA6qLhRu0/s1600/20170801_005504.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><img border="0" data-original-height="707" data-original-width="1525" height="296" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPqY7UC7pnIiYHGoY7asQH4tai1wuOx92jsFeSswDYfjo7xYWgFjbbseSn5kcpJxtJ1ZfhPPprLUs92yLNedizGSlPHZ4aOWuex4E-1aasNa5abtkGu5haxrULfOLcMOPfcQaA6qLhRu0/s640/20170801_005504.png" width="640" /></span></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">„Ne postoji samo jedna istina već mnogo različitih istina, a svaka od njih zaslužuje poštovanje! Nije mi teško da pretpostavim kakav bol je osećao kapetan svih ovih godina nakon što je na onakav način izgubio najdraže, ali to ne može da opravda mržnju prema čitavom narodu...Narodu koji je kriv samo zato što je živeo na ovoj zemlji mnogo pre nego što su došli beli ljudi!“</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Takva beše pouka priče. Ne znam, stranče, kako su na ovu temu razmišljali ostali Zagorovi pripovedači, ali Capone je ove, i mnoge druge slične, reči rekao od srca. U svojim knjigama i stripovima je uvek zagovarao univerzalnu pravdu, ljudsku, građansku, vojnu, moralnu i pokušavao na sve načine da povrati njenu snagu u prljavštinu današnjice. Međutim, za opskurne momente iz istorije samo žal može da se izrazi...i prenese pouka za naše sutra.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">“Opskuran” po Caponeu u ovoj priči je upravo beli čovek. Indijanci su okrenuti Prirodi, harmoniji fizičkog i apstraktnog, suštini života, velikoj slici balansa čoveka i svemira. A tajna balansa se krije upravo u statičnosti koju neguje znanje (antipod Straha) što su im preneli preci. Priroda ima svoja oruđa-ne menjaj je prema sebi nego oseti dušu svakog njenog zrna. Kao što će Capone reći u serijalu Lazarus Ledd “Veliki Duh se nalazi u svakoj vlati trave, komadu kamena ili kapi vode”. U takvoj idealiziranoj bonellijevskoj postavci karakterizacija dobrih i loših, beli čovek je apsolutno zlo. On narušava prirodni balans, teži dinamičnosti, iz njegovog crnog srca se rađa užas pokolja, užas rata.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Tvrđava u izgradnji je daleko više od skupa debala – ona je face of the Future, vesnik Sudbe (@D.J. Fate), tumor u ekstazi...mučna kontra Zagorovom statusu quo. Jer, setićeš se, šablon održavanja višerasnog suživota se sastoji u beskonačnoj razmeni utopije i ratnog haosa, u jednom večnom ponavljanju borbe protiv zla. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">“Sada je zaista gotovo!”-“Da...barem dok neka nova grupa usijanih glava ne dođe ovamo kako bi iskoristila idealnu stratešku poziciju ovog brega i ne sagradi novu tvrđavu ili čak i selo! Selo koje će privući druge ljude, a možda čak i železnicu! Ne možemo ignorisati činjenicu da civilizacija napreduje, Čiko...” </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Za Zagora, odbrana utopijskog statusa njegov je krug života, beskonačno ponavljanje borbe sa vedrim i optimističnim početkom i krajem, koliko god da je ta borba ostavila gorak ukus u ustima i koliko god mi svi bili svesni da će već sledeća avantura da donese još jedan od bezbroj oblika zala koji će narušiti harmoničnost male darkwoodske vaseljene. Ta repeticija status quoa ima svoj smisao jer neguje nadu, dušu hrani verom. I mi i Zagor osećamo smisao te borbe jer smo okusili utopiju koja joj je prethodila i znamo sladak ukus povratka nultoj tački cikličnosti. Rat daje smisao miru, mir daje smisao ratu, rat i mir daju smisao Zagoru. Sve je krug. Čak i vreme.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Nasuprot tome, realan svet neumitno ide dalje po pravoj liniji. Priča se otvara pozivom u pomoć u mrkloj noći a završava podsećajući da užasi “vrebaju u senci i čekaju” neizbežnost sudbine “Svetog Brega”. U tim poslednjim tablama, Capone jasno udara realizmom po eskapističkoj bajkovitosti. Simbolika Svetog Brega i Točka Medicine (magije) tada biva multiplicirana. Točak medicine je mesto uporišta Prirode protiv zla na koje dolazi beli čovek da sabotira balans. Ono je i sveto mesto jednog drugog naroda, kamenom obeležen crkveni oltar, bukvalno crkva koju je osvajač ruši bez da trepne. Tvrđava koja se gradi (nije deblo po deblo, jer mrka istorija još uvek zadire u cikličnost) je prava rana na njegovoj koži jer simboliše rat, otuđenost od prirode, maniju nad dominacijom (strateški položaj za nadgledanje cele okoline), mržnju, strah (čemu zidine?) od kojeg je Breg, ironično, zaštita... Pored toga imamo i Točak Medicine sela Gavranova kao simbol tradicije jednog naroda, folklorni element kojeg je nadahnula religija (Sveti Breg). Čovek dolazi sa ognjem. Glavni problem usvemu tome leži u nerazumevanju i nepoštovanju drugačijih kultura. Vojska važnost uloge Svetog Brega smatra “glupim sujeverjem” i bez ikakvog pokušaja dogovora sa “vlasnicima” počinje sa izgradnjom utvrđenja. To je kao da neko u tvom dvorištu saliva temelj za svoju kuću bez da te je išta pitao. S druge strane, taj drugačiji narod biva tretiran kao “šaka glupih divljaka”, “neljudski krvoločnici”, ubice, životinje, upadaju im u kuću pljujući po pragu, vređaju i gledaju s visoka, tuku, potežu oružje...sve samo zato što ne razumeju <span style="white-space: pre;"> </span>njihov <span style="white-space: pre;"> </span>pogled <span style="white-space: pre;"> </span>na <span style="white-space: pre;"> </span>svet. A nerazumevanje <span style="white-space: pre;"> </span>je <span style="white-space: pre;"> </span>sinonim neznanja, neznanje uzročnik straha, strah se “hrani mržnjom”, mržnja sazreva u teror. A teror, čisto da na pomenem, je slučajno sinonim za užas (@D.J. prevedi “horror”) i za rat. Naslućujemo dvojakost simbolike čudovišta iz Svetog Brega, zar ne? Isto tako, lako nam je da razumemo i hronologiju “njegovog” pojavljivanja. Dok je odnos vojnika prema indijancima bio baziran samo na skrnavljenju Točka Medicine, nerazumevanju težine tog čina, “on” je iskasapio samo dva stražara (čija funkcija simbolizuje strah) i dva vojnika koja su kopala ispod svete ploče (akt nepoštovanja i “bele” pohlepe za bogatstvom), a u šumi napao Zagora i Čika za koje smo utvrdili da su nosioci dubokih strahova i Flinta koji ne samo da je nosioc straha nego i mržnje iz koje je nameravao da Zagoru i Čiku puca u leđa. Izolovani, individualni slučajevi bez većih razmera. Tek kada je mržnja dosegla svoj apsolut, kada se sa Svetog Brega – elementa religije (od čega svi ratovi i kreću) proširila i na folklor odnosno na selo</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Gavranova (“plamen ubrzo proždire šatore (nečiji dom), kao i veliku kolibu Magije (kultivatora tradicije). Ubrzo se logor pretvara u veliku lomaču čiji odblesci obasjavaju lica vojnika”), užas rata je počeo... “strašniji i čudovišniji nego ikada pre!”</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh6riSbdmZAO0Gl0BepuLwgMq3R4sVB7rviYSuz37Wo_T2SifrRlN4ezmYIVP7gVciiFUhqwQrY62Q25qcMyz_k0B70WsFFxoTAAaIC-dApqvncmxEDIfr9sQCDOjt4B4QrSsX3EOlrvIw/s1600/20170801_005359.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><img border="0" data-original-height="983" data-original-width="1035" height="606" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh6riSbdmZAO0Gl0BepuLwgMq3R4sVB7rviYSuz37Wo_T2SifrRlN4ezmYIVP7gVciiFUhqwQrY62Q25qcMyz_k0B70WsFFxoTAAaIC-dApqvncmxEDIfr9sQCDOjt4B4QrSsX3EOlrvIw/s640/20170801_005359.png" width="640" /></span></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Caponeova simbolika doseže zaista daleko. Hronološki niz uzroka i posledica od nerazumevanja do ratnog užasa i nerazumnog pokolja priziva istoriju i kritikuje je iz svih mogućih uglova.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">A Zagor…kao i uvek, on svoje bitke trijumfuje ali ga Capone uskraćuje za slad repeticije. Sveti Breg jeste vraćen na nultu tačku, ali postaje takođe i tačka svedočanstva neizbežnosti budućih užasa(“ostavi tu pušku, vojniče! Zar je moguće da nisi shvatio ništa od svega onoga šta sam maločas rekao?”) koji zgužvani po nebu poslednjeg kaiša najavljuju sve buduće ratove. Zagor je opet na čistoj nultoj tački (vidi sliku ispod), ali gorčina budućnosti satire spokoj.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgSIUyyq2jAVBNiSpIiUUD8il06NWWbmWhbooMbi8M6pzrbMb66jPG_sNze02LQPvYt1XYe4QI22s1K4zETaHq2vh9SizvveyfmOuf0THpwHu-9YwLsf7pgigDZQVvPqvz0mxnMH5p_btM/s1600/20170801_005427.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><img border="0" data-original-height="733" data-original-width="1600" height="292" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgSIUyyq2jAVBNiSpIiUUD8il06NWWbmWhbooMbi8M6pzrbMb66jPG_sNze02LQPvYt1XYe4QI22s1K4zETaHq2vh9SizvveyfmOuf0THpwHu-9YwLsf7pgigDZQVvPqvz0mxnMH5p_btM/s640/20170801_005427.png" width="640" /></span></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Maj 2017.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<i><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Napisano kao predgovor američkom izdanju Zagora</span></i></div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: center;">
<i><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;"><br /></span></i></div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: center;">
<i><b><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Zagor n.5 "1000 Faces of Fear"</span></b></i></div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: center;">
<i><span style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;">Epicenter Comics (San Diego)</span></i></div>
</div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjUxyYVORxiLNaKaDvIMIlJI7SKCqpPCKU_FUojV0dxGQqLHDRb2XEZ0qdpMbltIrj9YkdG96AUeoTF-du185gwtLK77eA7vB7gQSGGyc1lO4wx-U7uNpEWnZeaYQJFd9xlMX8fidctVgE/s1600/546926_113080658859668_1748082601_n-e1355532616953.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="364" data-original-width="441" height="264" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjUxyYVORxiLNaKaDvIMIlJI7SKCqpPCKU_FUojV0dxGQqLHDRb2XEZ0qdpMbltIrj9YkdG96AUeoTF-du185gwtLK77eA7vB7gQSGGyc1lO4wx-U7uNpEWnZeaYQJFd9xlMX8fidctVgE/s320/546926_113080658859668_1748082601_n-e1355532616953.jpg" width="320" /></a></div>
<div>
<br /></div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-59112355319336218232017-07-27T06:48:00.000-07:002017-10-12T02:06:49.333-07:00Clash of vanity<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjM_mgp4wH5D9aev-17fuFfBsu3Dbh7EhPG6g1ZICnJiwmHcGTUVx2UbPVbsE4z65UH4ZtbDcvWfh9dwKbxsYgO2zbw_rlEjgppoU4l4h8N7pf12537Q22If5z40kd_Na5dUTtnHXjxU3c/s1600/9781942592105.MAIN.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjM_mgp4wH5D9aev-17fuFfBsu3Dbh7EhPG6g1ZICnJiwmHcGTUVx2UbPVbsE4z65UH4ZtbDcvWfh9dwKbxsYgO2zbw_rlEjgppoU4l4h8N7pf12537Q22If5z40kd_Na5dUTtnHXjxU3c/s400/9781942592105.MAIN.jpg" width="266" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
<i><span style="font-size: x-small;"><br /></span></i></div>
<div style="text-align: center;">
<i><span style="font-size: x-small;"><br /></span></i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Napisano kao predgovor američkom izdanju Zagora</i></div>
<div style="text-align: center;">
<i><br /></i></div>
<div style="text-align: center;">
<i><b>Zagor n.4 "Zagor Versus Supermike"</b></i></div>
<div style="text-align: center;">
<i>Epicenter Comics (San Diego)</i></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<b>The Fist of iron</b></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
Setićeš se, dragi stranče, kada sam ti prepričavajući teskobnu zgodu sa White Snakeom spominjao krhku utopiju darkwoodske šume i neku konstantnu težnju da se sa njen gospodar zbaci sa prestolja. Ponekad bi se tome pristupilo zarad loše krvi koja kulja među narodima, kao u slučaju Winter Snakea. Ponekad samo zato što je neka individua na tu stolicu bacila oko, te svakakvim sistemima pokušava da je preotme aktuelnom vladaru.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Sergio Bonelli je sa tom temom u „Zagoru“ počeo vrlo rano, 1966. godine, sa epizodom br.15 „Iron man“. Svakako, ona je prilično zgodna kad za glavnog lika imaš kostimiranog heroja sa titulom Gospodara. Taj prvi tip, Iron-man, beše neki kovač po imenu Sam Fletcher koji je slučajem otkrio laganu ali vrlo otpornu vrstu metala od koje je sebi skrojio kostim. Njime će se poslužiti da u sukobu sa Zagorom manifestuje divinsku nepobedivost i postigne prestiž kod sujevernih indijanaca. To ti je, stranče, prvi put da je iko video da je veliki Duh sa Sekirom bačen u prašinu u jednom poštenom dvoboju (vraga pošten...Iron-manova sekira je bila otrovana, pa je ona mala ogrebotina potpuno onemoćala našeg junaka, ali neka im bude) i izgubio integritet pred celim plemenom i vrlo uskoro nad svim plemenima. Samo po sebi je takva situacija, budući da je u pozamašnom nizu bila i prva tog tipa, već bila velika stvar koju pamte i Darkwood i njegovi verni čitaoci. Ali to nije ono šta je moju malenkost najviše zaintrigiralo, već reakcija tih indijanaca dok je posmatrala sunovrat svog kralja: osmesi, gromoviti usklici jednog apsolutnog zadovoljstva, razdraganost na licima kao u robova kojima neko upravo kida lance ili na psima kada ih gazda oslobađa uzica. U početnom Nolittinom Darkwoodu, Zagor je sa svojim idealima o međurasnom miru bio sam protiv celog svog univerzuma i samo su njegov autoritet, nepobedivost i iluzija diviniteta – sve ono šta mu je Iron-man u sekundi oduzeo – sprečavali sveopšti rat koji bi se završio istrebljenjem tih istih indijanaca koji svim silama naginju ka konfliktu u čemu ih Manituov izaslanik, Duh sa Sekirom, uspešno sprečava. Paradoksalno, zar ne? Borac za mir i pravdu u svetu bezakonja i konstantnih tenzija, u svetu koji nije bure baruta koje može već želi da eksplodira. Za jedan vrlo naivan period sveta stripa, Nolitta je servirao vrlo tešku priču. Prikazao je kako se Darkwood bez Zagorovog vodstva pretvara u jedno bolesno i izopačeno mesto, poprište zle tačke ljudske ćudi koja izleće na videlo onda kada oseti manjak moralnog nadzora. Tek kasnije će ideal Za-Gor-Te-Naya početi da se biva zajednički primljen i negovan od svih stanovnika šume, ali sada...to je samo kap slatke vode u slanom okeanu. Ništica koliko postojana i neizbrisiva toliko i neizbežno sitna.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Teško je reći da li je Nolitta (umetničko ime Sergia Bonellija) ciljano izveo priču balansirajući spektakularnost sukoba dvaju </div>
<div style="text-align: justify;">
kostimiranih divova sa nečim dubljim u pozadini – poentom ka kojoj je evidentnije težio u avanturama koje su usledile – ili je ta demonstracija haosa bila jedna od brojnih manifestacija njegove spontanosti u izvođenju malih momenata koji se za svagda urezuju u pamćenje čitaoca. Siguran je jedino snažan utisak koji ostavlja.</div>
<br />
<div style="text-align: center;">
<b>The character exposure</b></div>
<br />
<b>The yellow one</b><br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Kroz Supermikea, Nolitta se manje bavi opštijim porukama o čovečanstvu ili umetničkim doživljajima univerzuma naslovnog lika, a više samim likom. Mike Gordon je namenski postavljen kao protuteža, Zagorov odraz iz ogledala, prvobitni prkos koji će kasnije izrasti karakternu definiciju. Već od prve pojave, u samo par stranica kratkih demonstracija cenjenih osobina, njegova dominacija scenom je apsolutna – baca u senku i Duha sa Sekirom koji je do sada u serijalu bio osa avanture, tačka oko koje se ostatak sveta vrti.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kad je kočijaš Buddy odbio da primi Mikea u kočiju, Zagor se ograničio na verbalnu reakciju dok je Mike delao na licu mesta i skočio na kočiju. Samo tim potezom su se demonstrirali učinkovitost u reakciji i fizička spremnost. Nakon toga, očitavanje lekcije starom Buddyju šakama, metoda koju Zagor neretko rado primenjuje na sitnim grešnicima, demostriralo je viši nivo autoritivnosti. Sve do tog mesta nam je prikazivan lik pri uzdizanju do Zagorove ravni. No, kada je samom ulasku u kočiju usledila demonstracija dvorske učtivosti, netipične za to područje i period, Mike tu ravan premašuje.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
„Žao mi je što ćete zbog mene malo kasniti, gospođo! I postiđen sam što sam Vam ponudio onako brutalan prizor. Takav je život na granici, nažalost!“</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Tu dvorsku odnosno građansku slatkorečivost ćemo primetiti u svim frazama koje izlaze iz plavokosog mladića, nezavisno od situacije u kojoj se trenutno nalazi. Ona je prvi u nizu elemenata koji ga stavljaju u poziciju superiornosti i obaraju Zagora na nivo priprostog divljaka iz šume. Virtouzni izvođač kompleksnih muzičkih dela na raznim instrumentima (malo sutra samo na flauti), majstor u heklanju, nenadmašan glumac, atleta, bankar, pokeraš, revolveraš i mnogo toga još. A kao ukras: osmeh i dečačka razigranost. Praštaš mu čak i tu „opravdanu“ taštinu – pardon, supertaštinu – budući da i ona nekako ide u paketu te vragolaste simpatičnosti. Ukratko, strip o Zagoru je postao strip o Supemikeu. </div>
<div style="text-align: justify;">
Mi ga rado pratimo, a Nolitta se ludo zabavlja vodeći ga ( do te mere da je čak i Chicov </div>
<div style="text-align: justify;">
početni gag izostao ).</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Pokretačka sila Mikeove odiseje Amerikom je evidentna – on kroz celu priču traga za granicama svoga multitalenta da bi iste i savladao, dokazao sebi i ljudima da je najbolji. To mu uspeva bez po muke. Kako i po prašnjavom Zapadu naleće na personifikovane superlative određenih delatnosti – „Big“ Samsona ili „Pijavicu“ Johnsona – tako ih bez po muke savladava. I to je otprilike i Mikeov problem- nedostaje izazov, dostignuće kojim će moći dugoročno da se diči. Sve te sitne duše na koje naleće nisu u stanju da do apsoluta nahrane njegovu zavisnost o samoljublju. Zbog toga se veoma zainteresovao za pistolera „Flasha“ Thompsona – nadjačavanje u brzini najhitriji revolver Divljeg Zapada je igra u čijem je zalogu goli život. Zar to nije daleko uzbudljivije nego nadjačavanje nekog seljaka koji sam sebe zove Samson? A „Flash“ ne samo da poseduje tu izazovnu sposobnost koju jedan „super“ tip mora da nadmaši, nego je i kao lik dosegnuo nivo legende među ljudima (pogledajte samo transformaciju atmosfere u saloonu po njegovom ulasku). Izbrisati taj prestige traži upravo izuzetnost kojom Mike voli da se kiti. Stoga će čoveku sipati piće, pokušati što više da prodre u njegov lik i analizirati ga u potpunosti. Interesantno je prvo pitanje koje je Supermike postavio revolverašu: „da li ste zaista toliko brzi da zadobijete taj nadimak?“. Element koji želju za pariranjem dovodi do apsoluta: superherojski nadimak. „Flash“. Možete misliti koliko je to značilo tipu koji sam sebe zove Supermike!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Tada Zagor upada u scenu i sve se menja. „Flash“ pada na nivo „pistolera mojih cipela“, a Supermike konačno ima priliku da uvidi veličanstvenost misterioznog čoveka sa kojim je putovao u kočiji. „Ono je Zagor, kralj Darkwooda“, kaže barmen. Tada, opet sipala se čaša (evidentno je koliko je Mike i socijalno inteligentan tip) i do detalja se slušala kafanska legenda. „William „Flash“ Cadogan...Zagor...moj boravak u ovom mestu počinje da obećava“. Zamislimo na tren šta Supermike ima tačno pred sobom – dve lokalne legende. Jedna, „Flash“¸ je od onog tipa koju može da raskrinka samo jednim metkom. Zagor, pak, je tip čija je izuzetnost složenija i daleko teža za nadvladavanje. Tu je taj element apsolutnog „super“ što se tiče fizičkih sposobnosti i unikatnosti (kostim), utisak nedostižnosti, čuvenje, uticaj i značaj u celoj regiji i šire...a i „super“ ime. Da li je potrebno naglasiti kolika je želja za pariranjem i nadvladavanjem Zagora počela da zuji mislima Supermikea? Ne od nezgode sa „Flashom“ nego baš od momenta kada je saslušao sve moguće priče koje su mu servirane u saloonu. Naravno, za sve to vreme mi ne prestajemo da simpatišemo lika. A bogami ni Nolitta.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Prelomni momenat našeg stava prema Supermikeu je bio taj dvoboj sa „Flashom“ Thompsonom. Tu Supermike prelazi granicu vragolaste simpatičnosti i otkriva koliko daleko je spreman da ode radi dokazivanja atributa „super“. Sada nam je već jasno da pred sobom imamo novog villaina serijala (podsetimo se da čitaocima originalnog mesečnog izdanja naslov „Zagor protiv Supermikea“ dolazi tek nakon tog otkrića). Nakon dvoboja sa „Flashom“, odnos između Zagora i Supermikea ulazi u sfere ličnog – Zagorova pesnica je tome pečat. Dobili smo prvi sudar dvaju divova taštine (@ DJ -vanity titans?) A budući da se prvi sudar (@DJ – clash) slomio na Mikeu iznenada i „bez šanse da se brani“, što je suprotno njegovim težnjama ka ravnopravnom nadmetanju u kojem bi on trijumfovao, u igru pored dobre stare naplate računa ulazi i pariranje Duhu sa sekirom po svim aspektima.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Sad, nemoj da mi se zbuniš, stranče. Mi jesmo maločas zaključili da je pariranje Mikeova volja još od saloona. Nolitta je ozvaničio nakon dvoboja, ali se sve ustvari zakuvalo „iza kulisa“ odnosno u onom praznom belom prostoru između sličica na prelazu sa scene u saloonu na polazak kočije sa zarobljenim „Flashom“. Jer, videli ste, pre toga smo ostavili Supemikea u saloonu i dosipa sagovorniku piće, isto kao što je činio sa „Flashom. Da je svaki njegov pokret nakon toga odrađen ciljno da bi ušao u bilo kakav konflikt sa Zagorom, prvi dokaz je da to što je uopšte zahtevao na konverzaciji čim je ušao u kočiju. Drugi dokaz, zakukuljen snažnim besnim tonom, je Supermikeov monolog kojim najavljuje osvetu:</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
„Dopustite da ja održim jedan daleko interesantniji (govor) mnogopoštovanom braniocu Darkwooda. Sposoban si, Zagore, to ne mogu da negiram, ali maločas si me pogano napao bez da si mi dao vremena da se branim, a to je nešto šta ne podnosim...Nateraću te da se gorko pokaješ za maločašnje udarce, učiniću sve da ti moje ime predstavlja poniženje i bes...Izazvaću ti više nevolja nego što si ih imao za celoga života...rasturaću dan za danom kraljevstvo koje si mukotrpno godinama gradio!“ (@DJ- str.193/194 prevoda SCLS 49)</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Prvo će nam upasti u oči koliko početak monologa priziva govor koji mu je Zagor održao u kočiji, onaj o pogrešnoj upotrebi bogom danih darova („Sposoban si...to ne mogu da negiram“). Em ga parafrazirajući priziva, em mu parira (komparativ u „daleko interesantniji govor“), staloženo i spontano obećavajući verbalnu superiornost nad njim. „Pogano si me napao...a to je nešto šta ne podnosim“ je opravdavanje željenog konflikta, a istovremeno i pristup lažnoj moralizaciji radi iskazivanja prezira (kako je i Zagor učinio u kočiji). Konkretni iskaz pretnje u nastavku je tek pravi dokaz da je Mike unapred analizirao sve aspekte Zagorovog života i shvatio na koju tačku treba da udari da bi potvrdio svoju apsolutnu dominaciju. Srednja fraza je najinteresantnija. „Učiniću sve da ti moje ime predstavlja poniženje i bes“. Pored toga što su Zagorov integritet i autoritet bili zaista ozbiljno ugroženi, ovaj deo je najsočniji – udarac u srce. Koliko je u tome uspeo, kazaće nam poslednje dve stranice priče i bes koji je ustrajao i nakon Supermikeovog pada. Mike je samo u tri poteza postigao sve. Parirao je Zagoru u svemu – kriku, teatralnosti, veličanstvenosti, sposobnosti, snazi – i u samo par udaraca šakom tu i tamo mu oduzeo sve. Sve što je „godinama mukotrpno gradio“.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Najveći punch izaziva vizuelni paritet – kostim. I u očima Zagorovih podanika (indijanaca) i u očima čitalaca. Mislim da je neizbežno da se svi zapitamo za svoje preferencije (čoveče, ala se ovde Nolitta ludo zabavljao!). Supermikeov kostim sa mnogo elemenata prkosi Zagorovom. Jedinstvena jarka žuta boja je iznenađujuće primamljivija oku nego kombinacija crvene, plave i žute. Znojnice na rukama dozivaju one koje je Zagor nosio u prvim epizodama 60-ih godina, ali su iz nekog razloga izbačeni iz grafičke upotrebe. Kragna je tu, resice na rukavima su izostavljene da bi se naglasila Mikeova snažna građa (vizuelna superiornost- vidi Ferrijevu originalnu naslovnicu za Zagor versus Supermike) a na prsima je izveden maltene istovetan simbol: svetli krug sa crnim znakom u sredini. Maltene istovetan. Razlika je itekako bitna – Zagorov orao simboliše Pticu Gromovnika iz indijanske mitologije, ima svoje opšte i globalno značenje dok Supermikeovo „M“ ipak predstavlja samo njega samog ( istovremeno je i Ferrijev omaž svom starom liku „Maskaru“ kojeg možete videti u TEKSTU O FERRIJU). Njegov simbol otvoreno prikazuje čisto samoljublje u svim njegovim delima, dok je Zagorov orao ipak, uprkos toj taštoj noti u karakteru, opravdan njegovim aktivnostima – cilj mu je opšte dobro.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ipak, pored takvog cilja, interesantno je koliko je lično na njega delovala Supermikeova pojava</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<b>The one with the hatchet</b><br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
“Šta da ti kažem, Chico? Onaj Gordon je sigurno polu-ekscentrik, ali je isto tako neporecivo da se radi o izuzetnom tipu! Kakogod, ako nastavi sa tim sistemima, pre ili kasnije će naleteti na nekoga ko će ga naučiti pameti” (@ DJ str.139 prevoda SCLS 49)</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
“Pa, ne vidim zašto bih to poricao: ne sviđate mi se, Gordone. Sve što se vas tiče mi veoma ide na živce!”</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Prepoznaćeš, stranče, određenu dozu ljubomore u svakom Zagorovom slovu tokom cele avanture. Taština mu je izložena pred čitaoca kako se prvi sjaj stao pojavljivati oko Supermikea. Njegov moralni kodeks i šesto čulo jesu dobar argument za objašnjenje antipatije prema plavokosom njujorčaninu, ali je evidentno da tu ima nečega više, čega ćemo kulminaciju posmatrati sve do momenta kada stabilni Gospodar Darkwooda u konačnom napadu besa počne da vrišti Supermikeovo ime kroz šumu dok ga Chico žalosno posmatra zaključujući kako je njegov prijatelj konačno poludeo. Taština, stranče. Taština. Nikako ne otvorena i „super“ kao kod Mikea, ali svakako toliko snažna da ga izjeda malo po malo. Ona je prikrivena, negirana, opravdana moralnim ubeđenjima i idealima pa je Zagor nije ni svestan. Taština koja nije zaobišla niti jednog kralja. Ona ga je pokretala da svakoj reči darkwoodskih stanovnika bude tačka, da svakog događaja bude centar, da svakom drzniku ostane gospodar. To ga je pokretalo i da u spomenutoj krizi sa Iron-manom povrati svoje prestolje, da se u Red Sandu suprotstavi Winter Snakeu na prolećnom skupu plemenskih poglavara i da ovde održi svoj prestiž (kao i u mnogim avanturama čije je naslove trenutno besmisleno navoditi). Pojavio se čovek koji ga fizičkim predispozicijama, harizmom i izvanrednošću baca u svoju senku, tera iz centra univerzuma nazad u gomilu smrtnika, pa kraljevski ponos lagano propada u fazu bunta. Naravno da ima pravo povodom Supermikea, strip je to dokazao, ali to je apsolutno nebitno. Ovo nije priča o dobrom i lošem momku, već o dvama oblicima taštine – Mikeovoj otvorenoj i Zagorovoj prikrivenoj – dvojice narativnih divova. Supermike vodi svoje mini-misije kroz prvi deo stripa neuslovljeno ni na koji način Zagorovim prisustvom (on na Zagora jedva da je obratio pažnju), dok je cenjeni Duh sa Sekirom kroz maltene celu priču uslovljen Supermikeovim delima i samim prisustvom.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kada je otvoreno pariranje krenulo, sa sve kostimom i šumskim egzibicijama, Zagor je pokleknuo pred sopstvenim emocijama i opijen očajom samo posmatrao kako njegov svet propada. Bio je toliko van sebe do besa da je bilo dovoljno delati odmereno i blago inteligentno da bi ga se oborilo. Tako je ostao ponižen pred dva indijanska plemena i vojnicima – skakao je „grlom u jagode“ dopustivši emocijama da ga vode. Maltene se sam poslužio Supermikeu na srebrnoj tacni za žigosanje slovom „M“. To je narativni cilj cele priče: psihološko igranje sa taštim umom glavnog junaka. Izazivanje emotivne reakcije, provociranje šablonske stabilnosti i prikazivanje karakterne krhkosti jednog junaka koji decenijama hodi netaknut kroz nemoguće avanture. Jer, dok Zagor udarac za udarcom (svaki zapečaćen slovom „M“ na obrazu) sve više pada na psihološkom testu, čitalac strepi od tačke na kojoj će njegov glavni junak završiti. Da je to između ostalog Nolittina namera, evidentno je u Ferrijevoj zaključnoj naslovnici priče (vidi naslovnicu „Sedma runda“) koja prikazuje Zagora u gnevnom kršenju svojih moralnih principa – trijumfalno, sa nožem u ruci, posmatra Supermikea kako pada sa platforme na kopljima načičkano tlo. Nije to nikakav spoiler. Čitalac zna da će glavni junak na kraju da pobedi plavokosog hvalisavca. Ali, ako pobeda uključuje situaciju koju će mu taj preview naslovnice sledećih mesec dana demonstrirati, čitalac će tu imati više razloga za strah nego da mu je Ferri opet nacrtao Zagora u nekoj inferiornoj pozi. Zagor je slomljen, pokleknuo pod pritiskom.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Srećom, nije tako završilo. Izazivanje Supermikea na direktno suočavanje pred gledaocima je znak da je Zagor konačno razumom nadvladao emocije i preuzeo situaciju u svoje ruke – shvatio je da je svaki put dopustio Mikeu da ga iznenadi i nadigra na kartu besa, da javnim nastupom izjednačava šanse i stavlja Supermikea na otvoreno i da mu je protivnik takvog psihološkog sklopa da neće odbiti takmičarsku prirodu izazova. Mada, te famozne „runde“ pred stanovnicima Darkwooda nisu ni najmanje ravnopravne – one su povratak poganom pariranju sa iluzijom poštenog pristupa. Zagor je igrao na kartu njujorčaninovog neiskustva u šumskom životu (zvečarka, puma, dvoboj na indijanski način), a Mike na sigurnu superiornost u goloj snazi i atletici (dizanje kamena, ronjenje, streljaštvo). Jedino je trka sa preponama bila na ruku obojici, a tu je evidentno da je samo slučaj presudio u Zagorovu korist. Ipak, ta darkwoodska verzija olimpijade je finalni deo stripa gde je Nolittino poigravanje sa Zagorovom psihologijom prestalo i gde je dopustio priči da primi čistu eskapističku prirodu u kojoj i on i čitalac mogu da se „zavale u stolicu“ i samo uživaju.</div>
<br />
<div style="text-align: center;">
<b>Not ordinary but Super</b></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
Ipak, iako priča ima svoje duboke psihološke momente, ona u Nolittinom nežnom peru ne beži od svoje eskapističke namene. Radnja je prosta, linearna i postepeno razvijana bez velike žurbe. Imaš vremena i malo obratiti pažnju na usputna i nebitna (ništa nije nebitno!) dobacivanja pijanaca iz saloona, ući u dušu sporednom liku poput Buddyja, žaliti zbog ranjene šerifove ruke ili uzaludne višednevne građevinske patnje vojnika, saosećati sa zebnjom mladog indijanskog ratnika za upravo otetom mladom, do suza se nasmejati malom Chicu kako pred facom prijatelja kojem je svet upravo propao maše gazom i bočicom sredstva za brisanje žiga srama...sve obični ljudi različitih profila u čiju smo svakodnevnicu zavirili usput, savršeno ih shvatajući. Za sve njih ti Nolitta daje vremena i dopušta ti da udahneš dašak života svakoga. Glavna priča može da čeka, ali se njen tok ničim ne remeti. Bukvalno, da je bolje – ne bi valjalo. Nolitta je običnom čoveku uvek poklanjao pažnju. A super-ljude...njih je obožavao.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
„Ne prođe mesec a da ne prelistam nekoliko sveščica koje opisuju podvige klasičnih američkih superheroja....Godinama ih pratim s znatiželjom i (priznajem) određenom dozom zavisti, počevši samo od činjenice da te sveske krase prebogate naslovnice, odličan papir i, pre svega, vrlo sposobni crtači...A tek kostimi! Kostimi raznih superheroja su toliko neverovatni da sam, tada, odlučio da čitaocima Zagora ponudim lika koji, krenuvši od samog kostima, nema na čemu da zavidi protagonisti serijala.“</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Nolitta se, naravno, ograničio da od „super“ elemenata njegov lik ima, pored prefiksa „super“ u ratnom imenu, samo fizički izgled bez ikakvih supermoći koji obeležavaju junake izdavačkih kuća DC, Marvel i ostalih. „Super“ antagonista je morao da bude običan čovek: lep, atletski građen, simpatičan, odlučan da unese paniku u Zagorovo kraljevstvo. I upravo je ta njegova običnost trebala da učini gorčim poniženje koje je darkwoodski Duh sa Sekirom doživeo na oči svojih podanika i prijatelja. Svakako, tu je određena vizuelna sličnost sa Supermanom (frizura na naslovnici, stas, simbol) i Fantomom (prsten za žigosanje udarenih protivnika). Pored toga što je njegova ljubav prema superherojskim stripovima inspirisala nastanak Supermikea, ideja o sukobu dvojice kostimiranih junaka je rođena i pod uticajem sve brojnijih i brojnijih crossovera u Marvel i DC stripovima (Spider-man sa Daredevilom, Batman sa Supermenom, Avengers, Justice League of America itd.), a slučajno se poklopilo i Marvel/DC crossoverom „Superman vs Amazing Spider-man: Battle of the Century“ koja je izašla samo dva meseca posle (a i nama je još uvek sveže u sećanju sukob unutar Avengersa u filmu „Captain America: Civil War“ i Supermana i Batmana u „Dawn of Justice“). A tu je i Nolittina želja da uzdrma malo lika:</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
„Uzalud je negirati kako se kod svih naših junaka pre ili kasnije oseća zasićenost zbog činjenice da oni pobeđuju uvek, retko kad dobiju poštenih batina i tako dalje; zbog toga, budući da svaki put pokušavam da kreiram sve „čvršće“ antagoniste, najlakša stvar koju sam mogao realizovati je da ubacim nekoga ko čini iste stvari kao i Zagor. Tada mi je pao na pamet o tipu nalik na Supermana koji će čak da nadjača Zagora. Sviđala mi se i sama misao o olimpijadi među njima dvojicom, sa raznim izazovima, a na kraju sam čak došao do stadijuma kada mi je Supermike postao draži od samog Zagora, onako arogantan i hvalisav.“</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Zaista, svima nam se Supermike u priči toliko uvukao u kožu da nam je i Zagora bacao u drugi plan. Nolitta je baš te 1975. godine pokrenuo svoj novi serijal Mister No čiji je protagonista do svoje prve pojave predstavljen van klasičnog šablona junaka bez mane i straha – nalazimo ga u Manausu pijanog i pretučenog. Možemo slobodno zaključiti kako je čelnik kuće Sergio Bonelli Editore u to vreme počeo da gaji određene spisateljske simpatije prema anti-junacima. Nije ni čudo, onda da se i sa Supermikeom malo zaneo. Zato, u trenutku kada antagonista treba da napusti scenu i Zagor povrati svoju centralnu naslovnu poziciju, Nolitta vadi iz rukava najšablonskiji mogući čin poganosti koji će oboriti antagonistu postaviti na njegovo mesto: kukavički napad s leđa sa još tipičnim unutrašnjim monologom: „Proklet bio...proklet bio...Nećeš dugo uživati u svom trijumfu, huljo! Zbogom, Zagore...“. Ipak, Nolitta nije odoleo da mu da još dva dostojanstvena odjavna momenta u kojima antagonista sa svojim zaraznim smejuljkom obećava da će se vratiti.</div>
<br />
<br />
<br /></div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-67613638725705871902017-04-10T00:02:00.001-07:002017-10-12T01:56:27.039-07:00Jezovnik - Berni Rajtson (Darkwood)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUN6mUgIqQa5LHsZBAUO7A7dc5HlGdg4KWF-wAJhXmj6FHBL0c6R4jhJFuZI-b0YCGIGLzrrcfdBN0qZ0GibhpIv3b7a4EE9-UE65GzkiseichqKtRPqlYMZrV6V0_D0r5yx89bjSNoEM/s1600/29230_1351553862.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUN6mUgIqQa5LHsZBAUO7A7dc5HlGdg4KWF-wAJhXmj6FHBL0c6R4jhJFuZI-b0YCGIGLzrrcfdBN0qZ0GibhpIv3b7a4EE9-UE65GzkiseichqKtRPqlYMZrV6V0_D0r5yx89bjSNoEM/s640/29230_1351553862.jpg" width="480" /></a></div>
<span style="background-color: #060f17; color: white; font-family: "trebuchet ms" , "tahoma" , "verdana" , "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span>
<span style="background-color: #060f17; color: white; font-family: "trebuchet ms" , "tahoma" , "verdana" , "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span><br />
<div style="text-align: justify;">
<div class="MsoNormal">
<i>"U svetu horor stripova, ime
Bernija Rajtsona ima posebnu težinu. Sposoban da dočara jezu, strah i ludilo
kao retko ko drugi, Rajtson je s pravom postao jedan od klasika ovog žanra.<o:p></o:p></i></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;"><i>
</i></span></div>
<div class="MsoNormal">
<i>Prva knjiga biblioteke JEZOVNIK
sakuplja Rajtsonove radove iz legendarnih časopisa Creepy i Eerie." </i>(Darkwood)</div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;">Kada me neki strip strefi, filozofija staje – u rukama mi je stripčina.
Arkam pogađa ekspresionističkim ludilom, Stvorenje iz Močvare zamašćenošću,
Sendmen poetičnošću...Jezovnik upravo jezom. Sav sam se skupljao u sedištu dok
sam na bledom svetlu u autobusu, onom tupavom malom žućkastom lampicom iznad
sedišta, iščitavao "Crnu mačku" i "Dženifer"...znate šta
mislim pod skupljanjem, je li? Ono kao kad gledaš u kinu kako mornarskim užetom
Džejmsu Bondu gnječe prepone. A, moram priznati da nisam ni slutio ni Dženiferinu
seksualnu navalentnost u sredini priče, a finale (iako tipično) još manje.
Poovu "Crnu Mačku" sam čitao davno, još u osnovnoj školi, pa mi je
adaptacija nakon toliko godina bolesno legla (uz skupljanje heh), stranica za
stranicom. Fenomenalno otvaranje albuma. Grafički i pripovedni koitus,
čitalački apsolut, jeza u pravom smislu te reči...do koske.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;">Od "Klaris” već kreće mali pad
kvaliteta, ali eksperimentalnost grafičke i tekstualne forme to nekako
nadoknađuje. Uglavnom, na tom mestu sam se uplašio ulaska u šliht tematike i
hiperiščitavanja te sam se ograničio na po jednu priču dnevno. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;">To nije pomoglo previše pričama "Seoska Cura" i "Brzi
Đorđe" čim sam već zaboravio njihov sadržaj. A i ne mogu da cenim
Infantinov “čist” stil među Rajtsonovim masnim tablama koje pršte senkama i
ljudskim ludilima. Ali ih ne pamtim ni po zlu. Goli prosek, dakle.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;">Sa "Marsovskom Sagom" smo više zašli u SF vode ali je priča više
nego okej, opet u malo drugačijoj formi nego ostale priče. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;">"Čovek koji se smejao" nastavlja da drži osrednji kvaltitet
svojih prethodnika, a "Čudovište iz jezera Peper" i crtežom i pričom
lagano naginje naviše. Jednostavna priča čiji se efekat poput
"Dženifer" oslanja na kružnu formu (kraj te vraća na početak) i na
fantastičnu Rajtsonovu ruku.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;">Još je veći akcenat na Rajtsonu u "Kad padne noć" gde većinski
deo efekta leži na grafičkom prikazu, iako ni sama priča nije loša. Vrlo vrlo
dobro. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;">Lavkrafttov "Hladan vazduh" je lepo adaptirana i vrhunski
nacrtana pripovest, odličan povratak početnom štihu “do koske”. Moram priznati
da mi je u originalnoj tekstualnoj formi nekako izmakla, pa je izostalo ono
"knjiga je ipak bolja". Odlična naracija i jezivo finale. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;">Na "Privatnom njuškalu" sam zbog crteža imao izrazito niska
očekivanja, pa me je ugodno iznenadila. Ostaje to goli srednjak, jedna tipična
više-avanturistička pripovest sa pulp začinom. “Čudovište od ilovače” je pravo
kolorno osveženje, vrlo poetičan hororac koji začinjava album.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;">Da zaključim, popriličan je ovde broj osrednjih priča, ali “Crna mačka”,
“Dženifer”, “Kada padne noć”, “Hladan vazduh” i “Čudovište od ilovače”
nadoknađuju sve. Priče sa akcentom o beskraju ljudske izopačenosti sa tu i tamo
kojim masnim “rogonjom” iz Zone Sumraka + Rajtsonov crtež koji ne treba ni da
spominjem. Kome je ovo izmaklo, svakako ga je morao primetiti u prvoj knjizi
“Stvorenja iz Močvare”. Topla preporuka, ako je još iko poput mene okasnio sa
nabavkom ove knjige. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Realna ocena je 8<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Lična ocena ne može do
jedna jeziva DESETKA KAO KUĆA! Dotaklo je nekoliko puta, neću da grešim dušu
tupavim kvazi-intelektualnim diskursima.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><a href="http://www.darkwoodprodavnica.rs/assets/files/pdfdownloads/JEZOVNIK001privju.pdf">KLIK! na jezivi zavir u knjigu</a></span></div>
</div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-82351782043947363502017-04-09T23:56:00.000-07:002017-10-12T01:56:27.043-07:00Stvorenje iz Močvare - knjiga 2 (Darkwood) <div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgI9j_DwzI4xiIXMGSTsYfotn9VqNxkg_NODMPvdg0bJkPDcrItKIgtAMPjch7YyfbTSzLDHWvLYoZmUAfrOrTMNXNdDhin9w_0G3ja0SmjWd0kxV1ADTx1GNQM9SGnB8EVHSzpUr_vJ4c/s1600/Stvorenje+iz+mocvare+2naslovna.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="450" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgI9j_DwzI4xiIXMGSTsYfotn9VqNxkg_NODMPvdg0bJkPDcrItKIgtAMPjch7YyfbTSzLDHWvLYoZmUAfrOrTMNXNdDhin9w_0G3ja0SmjWd0kxV1ADTx1GNQM9SGnB8EVHSzpUr_vJ4c/s400/Stvorenje+iz+mocvare+2naslovna.jpg" width="300" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt;">"Stvorenje iz Močvare. Alan Mur. Čas anatomije. </span><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt;">Istorija.</span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="DE-AT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: DE-AT;"><i>Darkwood vam predstavlja Stvorenje iz Močvare u pet
knjiga – od prvih brojeva gotskog horora koji su stvorili Len Vin i Berni
Rajtson, pa do mračne višetomne epopeje koja je proslavila Alana Mura, prateći
tako put ovog bića od jadne nakaze… pa do bezmalo svevišnjeg boga." (Darkwood)</i><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"> </span><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt;">Prvi se put guštalo
frenetično, od korice do korice u rekordnom roku. Jednako tako je odmah posle
prošla i treća knjiga, pa četvrta i peta. Tek kada su mi korice drugih knjiga
rekle “dobro te je”, vratio sam se prvim Murovim pričama, u laganom guštu.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Svođenje računa” je
više korisna nego kvalitetna priča. Teško, ustvari, da se tu o nekom kvalitetu
može i govoriti, budući da je jasno i iz aviona da joj ni Mur nije pristupio
preterano ambiciozno (osim što je gradio most ka momentu zbog kojeg je i
pristao da preuzme istrošeno “ruglo što baulja baruštinom”). Stavljena je tačka
na Arkanusa, malo ispoetizirana veza između njega i Stvorenja (kliše “You
complete me” veza između junaka i nemezisa) i donekle ispoštovane pulp margine
unutar kojih se Stvorenje kretalo. </span><span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;">Moram
reći da mi je žao što više nećemo imati prilike da vidimo Den Deja na delu što
se tiče ove edicije. Jako lep crtež. Priča je, realno, za zaborav. Mada, nije
ni za bacanje. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;">“Čas anatomije” je već pokupila mnogo ovacija i među ovdašnjim čitaocima,
ali za nju hvale stvarno nikada dosta. Mur je napravio samo jedan potez, jednu
odluku, i promenio sve! Dvadesetak savršeno ukomponovanih, ispripovedanih i
grafički iznetih stranica je satrlo jedinu komponentu koja je držala serijal –
Močvarkovu nadu da će povratiti čovečnost. Lucidna i mračna, inteligentno
ispripovedana priča koja Močvarka plasira u strip vredan čitanja. Da je kolor
na tim stranama bolje ispratio sve sitne detalje oko Močvarkovog izbezumljenog
pogleda, mislim da bih zaplakao. Ovako sam se “samo” naježio i maksimalno
sje*ao. Takođe, primetna je znatna grafička izmena glavnog junaka. Telo je
delimično apstrahovano i unečovečeno spletom granja i lišajeva. Divlja i izvitopirena...smesa...kojoj
je svaka čovečnost uklonjena i čije nas zverstvo istovremeno plaši i baca u
melanholiju. Mur je “običnu” i na toj tački već besmislenu
pulp-horror-superherojštinu uzdigao u jednu od najlepših priča koje je deveta
umetnost ikada ispričala. A sebe...sebe je doveo u galeriju velikana. Stvarno,
ovoliko obrnuti lika - za to je trebalo muda.
Neviđena muda. Eto zašto je Mur jedini jedan od dva tri autora koji su u
stanju čak i od superherojskog stripa da naprave nešto bolje od uobičajenog fabričkog
otpada koji se nemilosrdno štancuje u tom sistemu proizvodnje crtanih slika.
Uživam u pomisli da me čeka još tristotinjak strana za čitanje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;">Trilogija odnosno tematska celina “Umočvaren”/ “Vrli zeleni svet”/”Koreni”
koja sledi nakon “Časa...” je korektno zamašćeno nastavlja, cementira
psihološki užas i pušta ga u vode DC univerzuma, poetično iznoseći Močvarkovo
reidentifikovanje i nalaženje novog smisla i lepote postojanja. Bolšumove
ludorije su me, moram priznati, malo smarale i ne bi mi držale pažnju da se
glavni lik nije tako znalački razvijao ka svojoj moralnoj resurekciji – od
statusa apsolutne predaje i rastapanja svoje svesti u statični biljni svet
postojanja do epskog uzdizanja, trijumfovanja, pečatiranja njegove čvrste veze
sa biljnim svetom i finalnog “pozdrava
suncu”. Poslednje dve table su poetične... prelepe. Knjiga drži svoj emotivni
kvalitet i tera te dalje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;">Sledeća trilogija odnosno tematska celina “San razuma”/”Vreme za
bežanje”/”Pod vođstvom demona” utvrđuje Murovu tendenciju ka međusobnom
stapanju priča. Tzv. Beli majmun sa moćima Kingovog It-a još je manje
interesantan od Bolšuma ali uspeva da drži pažnju, kao i Etriganov ljudski
alter-ego u fenomenalnom uvodnom delu “Sna razuma”. Ali, akcenat je na
obelodanjivanju Močvarkove uske veze sa prirodom, takoreći duboko psihološke.
Spektakularna, u mrak klasičnog horora ušuškana psihološko-trileraško-akciona
pauza od poetičnosti prethodne trilogije, ali i sasvim korektan nastavak.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;">“Sahrana” ugošćuje crtača Mekmanusa i daje poslednje zbogom čoveku po imenu
Alek Holand. Vrlo slatka pripovest posvećena novom stadijumu resurekcije i
uzdizanja Stvorenja iz Močvare, u funkciji dramaturško-horoske međuigre pred
gromoglasno finale.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;">“Ljubav i smrt”/ “Oreol od muva”/ “Sumporni ples” su u poslednjoj tematskoj
celini koja je tačka vrenja cele knjige. Arkanus nikad grđi, psihološki užas
nikad gušći, Met nikada tragičniji, ljuba glavnog junaka nikada trošnija, izvor
Močvarkove moći nikad apsolutnije prikazan
(taj izolovani krug trave u ledenom svetu). Sve mi je u ovoj
mini-trilogiji fantastično, sočno i masno...da li crtež, da li didaskalije,
monolozi ili dijalozi, a bome i dinamika scenarija i emocija koja njime vlada.
Odlično!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;">Epilog “Dole među mrtvima” je Močvarkov korak napred, izuzetnost koja se
kao u “Umočvaren” rađa očajem, granice njegove moći (a bome i dosega majke
prirode) koje se neumitno šire. Pakao je lepo uprizoren, odiseja njime slatko
ispripovedana i story arc je elegantno zaokružen stripovskom mini-verzijom
“Božanstvene komedije” (provetljenje hodom kroz Pakao dok hrli ka svojoj
ljubi). Sami kraj mi je takođe lepo poentiran. “Plačeš” kao odgovor na “...i da ima suza, potekle bi” iz prve
knjige, znak da je Stvorenje iz močvare doseglo čovečnost, koje se krilo, ne u
mesu, već u nečemu drugom.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: IT;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Ocena: 10<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">za sve: od priče,
emocije i crteža do samog Darkwoodovog mahovinastog izdanja. Apsolutna i najtoplija preporuka!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><a href="http://www.darkwoodprodavnica.rs/assets/files/pdfdownloads/Stvorenje2zavir.pdf">KLIK! za močvarni zavir u knjigu 2</a></span></div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-20539336478167213372016-11-13T00:33:00.003-08:002018-04-05T06:19:11.883-07:00Zagor "Predatori"<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggUALD5tAmhAnZ59kPmpuo41L1ObNxJbykIDYFHAo90atEBJuP78kDLx7Ib-Jsu1yZfoOV4DrfWUkD1Fg1jG9tPMMWGmlhrUExHbZTqNHQR5ffe_I7R0y1CO2CSfqfv_cOGKW_HuiCMjo/s1600/ZagorGigant07a.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggUALD5tAmhAnZ59kPmpuo41L1ObNxJbykIDYFHAo90atEBJuP78kDLx7Ib-Jsu1yZfoOV4DrfWUkD1Fg1jG9tPMMWGmlhrUExHbZTqNHQR5ffe_I7R0y1CO2CSfqfv_cOGKW_HuiCMjo/s320/ZagorGigant07a.jpg" width="224" /></a></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<i><span lang="SR"><br /></span></i></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<i><span lang="SR"><br /></span></i></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<i><span lang="SR"><br /></span></i></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiS-1CyQWrMPyJCZEB_O27KXiJc4fVNdhObkS3HgLK0ZFl3LS_9xzcl3qDc_PmppqjWxT4XRbqaC1NgjG0hTRGhV3ObdLHtJ_EHmpuO_TTbSkdmUau3reI72AKjYRx0RsCiZOiaG5TJx3Y/s1600/Untitled-6.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="292" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiS-1CyQWrMPyJCZEB_O27KXiJc4fVNdhObkS3HgLK0ZFl3LS_9xzcl3qDc_PmppqjWxT4XRbqaC1NgjG0hTRGhV3ObdLHtJ_EHmpuO_TTbSkdmUau3reI72AKjYRx0RsCiZOiaG5TJx3Y/s640/Untitled-6.jpg" width="640" /></a></div>
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
I tri! Nakon Burattinijeve „Mortimer: poslenji čin“ i Marolline debitantske „Hellgate u plamenu“, Burattinijeva priča „Predatori“ (držaću se tog radnog naslova u ovoj recenziji) je treća u nizu izvrsnih priča koje su išle jedna za drugom nakon stavljanja tačke (neka to budu tri tačke) na Južnoameričku odiseju. Sve tri priče su tematski veoma različite, neverovatno pitke i kvalitetno iznešene, vezane međusobno jedino neizmernom napetošću koja prate razvoj njihovih naracija. U ovom slučaju, tema je čovek kao najveća od zveri. </div>
<div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Radnja nije posebno originalna, ni za Burattinija
ni za Zagora uopšte. Posredi je priča o golom preživljavanju u ekstremnim
uslovima na ograničenom prostoru nabijenim opasnostima koje bi za normalnog
čoveka bile fatalne. Ostrvo puno zveri koje je radi sopstvene zabave fanatik
poput Kaufmana skupio iz užitka posmatranja adrenalinskog lova na čoveka doziva
pre svega književni klasik iz 1924. godine <b>„<i>The most dangerous game</i>“ Richarda
Connella</b>, koje je u sledećih trideset godina doživelo tri ekranizacije i
inspirisalo ceo jedan niz filmova na sličnu tematiku. Kako već znamo,
Connellijev grof Zaroff je već u mnogome kumovao kreaciji Nolittinog Alexa
Nicholsona iz <b>„<i>Ljudske lovine</i>“</b> pa možemo pretpostaviti da se Burattini pored
Conella inspirisao i svojim mentorom i idolom Nolittom. Prisilno savladavanje
opasnosti iz etape u etapu radi, osim golog preživljavanja, spasavanja Chica
negde tamo na kraju staze bez dileme podseća na „<b><i>Planinu bogova</i>“ Tiziana
Sclavija. </b>Burattini obema ovim Zagorovim avanturama negira direktan uticaj
na kreiranje „Predatora“ pozivajući se na činjenicu da, pored svih sličnosti
koje imaju, razlika između ova tri naslova ima i previše. Iako ovih dana
Burattini nije čuven po originalnosti i iako je njegovo posvećivanje Nolitti
postalo već poslovično, rekao bih da nemam zbog čega da mu ne verujem. Kada su
u pitanju priče koji se ne bave povratkom starih neprijatelja ili nastavkom
nekog klasika, Moreno je često pribegavao tematikama u kojima se ističe
Zagorova veličanstvenost i jedinstvenost u ulozi borca, heroja ili mita. Setimo
se samo giganta „<i>Čovek koji je pobedio
smrt“, </i>specijalca<i> „Darkwood godina
nulta“, „Okrutnog Hawaka“, „U potrazi za Zagorom“</i> i ostalih. U poslednja
dva čak imamo identičnu situaciju glavnog junaka bačenog u ekstremne uslove
koje mora da preživi sam samcat i bez mnogo nade. Siguran sam da, ako bismo
uzeli da prečešljavamo serijal naslov po naslov, našli još najmanje desetak
sličnih primera koje je, pak, nekorektno povezati sa „<i>Predatorima</i>“. Česta tema kao
i svaka druga u sklopu avanturističkog žanra. Ovde, kao i u svim takvim
pričama, akcenat je na Zagoru kao čoveku jedinstvenih sposobnosti i neviđene
otpornosti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<i><span lang="SR">„Prava je krvoločna zver i
on, Tamau...Možda i najopasnija od svih koje smo zatočili na ovom ostrvu.“<o:p></o:p></span></i></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Da. Konkretno na toj tački. Naracija ističe <b>Zagora kao najvećeg predatora</b>. Ne klasičnog heroja kao u slučaju „<i>Planine bogova</i>“ ili borca sa bogatim
iskustvom iz šume kao u „<i>Ljudskoj lovini</i>“,
čak ni pravog majstora u veštinama preživljavanja iz „<i>Okrutnog Hawaka</i>“ ili „<i>U
potrazi za Zagorom</i>“. Burattini kombinuje scenu na način da se istakne
upravo divlja, zverska strana Duha sa Sekirom – stavlja ga u situaciju u kakvoj
preživljava samo životinja u čoveku. A scena je...pa...manje „komplikovana za
mozak“ nego inače. Zagorova herkulovska odiseja ostrvom, od jedne čeljusti do
druge. Neki vremenski ultimatum ne postoji, ali je trka toliko „očajnička“ i
nabijena adrenalinom da se suprotan utisak sam nameće. <b>Primarni motivator</b> kretanja sa jedne tačke do druge, preko svih tih
„nivoa“, je Chico u zarobljeništvu (sa standardnim frazama tipa: „ako ne učiniš
kako ti tražimo, ubićemo tvog debelog prijatelja“) i držim vrlo interesantnim
da „izlizanost“ tog motivatora ničim ne utiče na kvalitet, doživljaj i
verodostojnost priče. <b>Sekundarni
motivator</b> je onaj koji malo vređa inteligenciju, a nekako mislim da njega
možemo uračunati u naknadno dodanih 80 strana scenarija kojima je Burattini
planirani Specijal prebacio u regularnu seriju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<o:wrapblock><v:shapetype coordsize="21600,21600" filled="f" id="_x0000_t75" o:preferrelative="t" o:spt="75" path="m@4@5l@4@11@9@11@9@5xe" stroked="f">
<v:stroke joinstyle="miter">
<v:formulas>
<v:f eqn="if lineDrawn pixelLineWidth 0">
<v:f eqn="sum @0 1 0">
<v:f eqn="sum 0 0 @1">
<v:f eqn="prod @2 1 2">
<v:f eqn="prod @3 21600 pixelWidth">
<v:f eqn="prod @3 21600 pixelHeight">
<v:f eqn="sum @0 0 1">
<v:f eqn="prod @6 1 2">
<v:f eqn="prod @7 21600 pixelWidth">
<v:f eqn="sum @8 21600 0">
<v:f eqn="prod @7 21600 pixelHeight">
<v:f eqn="sum @10 21600 0">
</v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:formulas>
<v:path gradientshapeok="t" o:connecttype="rect" o:extrusionok="f">
<o:lock aspectratio="t" v:ext="edit">
</o:lock></v:path></v:stroke></v:shapetype><v:shape alt="Untitled-9.jpg" id="Picture_x0020_1" o:spid="_x0000_s1034" style="height: 339pt; left: 0; margin-left: 47.25pt; margin-top: 28.5pt; mso-position-horizontal-relative: text; mso-position-horizontal: absolute; mso-position-vertical-relative: text; mso-position-vertical: absolute; mso-wrap-distance-bottom: 0; mso-wrap-distance-left: 9pt; mso-wrap-distance-right: 9pt; mso-wrap-distance-top: 0; mso-wrap-style: square; position: absolute; text-align: left; visibility: visible; width: 366.75pt; z-index: -9;" type="#_x0000_t75">
<v:imagedata o:title="Untitled-9" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image001.jpg">
<w:wrap type="topAndBottom">
</w:wrap></v:imagedata></v:shape></o:wrapblock><br />
<b><span lang="SR" style="color: red; mso-ansi-language: SR;"> </span></b><b><span lang="SR">Norfolk-Stare vrednosti i
užasi <o:p></o:p></span></b><br />
<b><span lang="SR"><br /></span></b>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhcOd89oKwVhEgC3hnD0vQkPW_-CeAeOsaxPLtAbK7yQFLBPCw9DcasbIEiNyRJCkmM8MjulnjGFfEknmL4Zqon_cYVVmc82wBW35Ly5U8tQkgjP4nI2Vw_5cPfjgVSgtw_mhqcxsXzsXo/s1600/Untitled-9.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="297" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhcOd89oKwVhEgC3hnD0vQkPW_-CeAeOsaxPLtAbK7yQFLBPCw9DcasbIEiNyRJCkmM8MjulnjGFfEknmL4Zqon_cYVVmc82wBW35Ly5U8tQkgjP4nI2Vw_5cPfjgVSgtw_mhqcxsXzsXo/s320/Untitled-9.jpg" width="320" /></a></div>
<b><span lang="SR"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<v:shapetype coordsize="21600,21600" id="_x0000_t202" o:spt="202" path="m,l,21600r21600,l21600,xe">
<v:stroke joinstyle="miter">
<v:path gradientshapeok="t" o:connecttype="rect">
</v:path></v:stroke></v:shapetype><v:shape id="_x0000_s1026" style="height: 77.25pt; left: 0; margin-left: 413.95pt; margin-top: 23.55pt; mso-height-relative: margin; mso-width-relative: margin; position: absolute; text-align: left; width: 90.05pt; z-index: 2;" type="#_x0000_t202">
<v:textbox>
<!--[if !mso]-->
<!--[endif]--></v:textbox>
</v:shape><b><span lang="SR"> </span></b></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Dakako, govorimo o Norfolškom delu priče, o
ubijenom <b>Marku Shooneru</b> i njegovoj
usamljenoj, nezaštićenoj i prestrašenoj sestri <b>Susan</b>. Prisutan je utisak delimične suvislosti tog segmenta zbog
efekta gušenja ubrzanog pulsa naracije i Burattinijeve šablonske težnje ka
patetiziranju i nolittiziranju (koliko koristimo ovaj termin, već bi ga trebalo
uvrstiti u rečnik). Ustvari, ono što najviše iritira u celom tom segmentu je
Susan Shooner kao sekundarni motivator. Brat joj je ubijen, ona je (zajedno sa
bratom dok je još bio živ) u Norfolku žigosana kao čudna te je u celoj toj
situaciji usamljena i bez ikakvog zračka nade, nešto dijabolično čuči iza
Markove smrti i svega oko njega...i eto ti Zagora koji se zaklinje Susan da će
Markova smrt biti osvećena i ceo slučaj razjašnjen. To je početak cele priče.
Kada dodamo (odličan) gag sa Trampyjem nije teško zaključiti da nam je serviran
najstariji od svih šablona serijala – dugi gag, ubistvo, unesrećena devojka,
nesebični i pravdoljubivi Zagor koji u pomoć skače grlom u jagode i akcija do
poslednje korice.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Tas pomalo važe i na drugu stranu. Kako <b>„Norfolk“</b> (nazovimo ga tako, da
izbegnemo smenjivanje sinonimima poput „deo“, „naracija“, „segment“ i sl.)
utiče na ritam centralne narativne linije (Kaufmanovo ostrvo) je pitanje koje
ćemo proći malo kasnije. Kao posebna celina, ona nas vraća, kako smo već
utvrdili, klasičnom Nolittinom stilu pripovedanja. Trampy je ime koje vežemo za
mnoge kultne epizode (mada, funkcioniše toliko nezavisno od ostatka priče da
malo ko može da poveže njegove gegove sa naslovima svesaka). <b><i>Gag</i></b><i> </i>kao inicijator naracije vežemo
praktički za sve Nolittine naslove i one koje u post-nolittanskom razdoblju
prizivaju njegov stil pisanja. Nakon netipičnog <i>in media res</i> starta koji je mogao da pokrene mnogo toga dobrog da
se samo na njemu ostalo, Burattini vuče čitaoca iz stanja šoka nazad na
udobniji tradicionalistički kanon. Tu se iz starog šešira povuklo nekoliko jako
dobrih stvari, od onih koje je serijal vremenom zapostavio i zaboravio. <b>Zagoru </b>je vraćena antička kruna <b>dobrovoljnog borca za pravdu</b>, onog
kojem je sama nepravda dovoljna da ga gnevnog povuče u akciju, na tački
događaja kada je realnije da okrene glavu i ode. Taj momenat se, istina, desio
mnoštvo puta i nakon Nolittinog doba, pa i u poslednje vreme...ali, Zagora se
uglavnom stavljalo u središte događaja takoreći slučajno,što rezultira njegovim
prihvatanjem da (nastavi da) pomaže
nakon što je već bio u situaciji da to učini. A da ga stave na ovu tačku
dešavanja, kada ga događaji još nisu ni dotakli, to nismo videli dugo. To smo
dobili ovde: zaboravljenu nesebičnost, plemenitost, Zagorove stare heroistične
aspekte. Ne smemo zaboraviti i <b>gustu
horror atmosferu </b>„zaposednutog zdanja“ koja priziva klasike poput „<i>Kuće užasa</i>“ ili „<i>Teskobe</i>“, a obavija staru trošnu brvnaru na strmoj obali čiju
dijaboličnost definišu čudni zvukovi, gusta magla, golo drveće i nezaobilazni
faktor „ljudi govore“. Mističnost oko brata i sestre Shooner je tom sočnom
segmentu uvertira ili, bolje, začin jer se narodno predanje o čudnim zvucima iz
„kuće duhova“ razvija paralelno. Burattini je to lepo dozirao. Trajalo je
dovoljno kratko da ne guši pravu prirodu priče, ali je bilo dovoljno intenzivno
i efektno da nas seti na superiornost klasičnog horrora. Dodavanje <b>Frighta</b> kao element zastrašivanja na
osnovu fizičkog izgleda koji možemo da dodamo u bizarnu galeriju
toninellijanskih karikatura (sećate se svi njegovih nakaza, zar ne?) je ispalo
kao jagoda na šlag na tortu: jeza je jača i nostalgija ka klasici zadovoljena. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Kao posebna celina, „Norfolk“ funkcioniše odlično.
Poštuje stare Zagorove kanone glede razvitka naracije, karakterizacije glavnog
lika i potpunosti atmosfere. Čista nolittijanština u više od pola jedne sveske.
Što se tiče Zagorovih fanova, takav potez je dobrodošao. U svetu stripa,
međutim, moramo da se zapitamo: <b>1)</b>
da li oživljavanje Nolittinog stila obavezno definiše kvalitet naracije? <b>2)</b> da li je oživljavanje Nolittinog
stila bilo potrebno da bi centralni segment
tj. „Kaufmanovo ostrvo“ funkcionisao potpunije? <b>3)</b> da li je „Kaufmanovom ostrvu“ uopšte trebalo dopunjavanje i kako
ono funkcioniše samostalno? <b>4) </b>kako
„Norfolk“ utiče na „Kaufmanovo ostrvo“ na nivou ritma naracije? Da li ga
klasikom guši ili obogaćuje? Prva dva pitanja apsolutno zavise od čitaoca i
njegovih preferencija. Treće pitanje delimično od čitaoca: pozivam sve da
pročitaju ovaj Gigant preskačući norfolški <i>flashback
</i>da bi stekli sliku. Na četvrto ćemo sad da se osvrnemo, eventualno da
odgovorimo i na pitanje <b>5) </b>da li su <i>flashbackovi </i>uopšte bili potrebni?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<b><span lang="SR">„Jedan napred, nazad sad...i mešaj!“<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEit_rcHvZh6b45DQPqkXQ_MHeRTdTsqdCPJ3_c3_Dcbs5VMyf7JNqkfSd1Fb4x0u2-v3LyW_w9_UCHLWBu_y-GED68u_7mty-mq32a4T6OzjxzI_oLfbciVfoUyl49UN-_2N49A9APSoug/s1600/Untitled-12.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEit_rcHvZh6b45DQPqkXQ_MHeRTdTsqdCPJ3_c3_Dcbs5VMyf7JNqkfSd1Fb4x0u2-v3LyW_w9_UCHLWBu_y-GED68u_7mty-mq32a4T6OzjxzI_oLfbciVfoUyl49UN-_2N49A9APSoug/s320/Untitled-12.jpg" width="320" /></a></div>
<v:shape alt="Untitled-10.jpg" id="Picture_x0020_3" o:spid="_x0000_s1033" style="height: 210.75pt; left: 0; margin-left: 1.5pt; margin-top: .35pt; mso-position-horizontal-relative: text; mso-position-horizontal: absolute; mso-position-vertical-relative: text; mso-position-vertical: absolute; mso-wrap-distance-bottom: 0; mso-wrap-distance-left: 9pt; mso-wrap-distance-right: 9pt; mso-wrap-distance-top: 0; mso-wrap-style: square; position: absolute; text-align: left; visibility: visible; width: 150.75pt; z-index: -7;" type="#_x0000_t75" wrapcoords="-215 0 -215 21523 21707 21523 21707 0 -215 0">
<v:imagedata o:title="Untitled-10" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image002.jpg">
<w:wrap type="tight">
</w:wrap></v:imagedata></v:shape><b><i><span lang="SR">In media res</span></i></b><i><span lang="SR"> </span></i><span lang="SR">početak kojem je Burattini pristupio
namenski radi šokiranja čitaoca je pun pogodak. Čitalac se automatski udubi
–pardon - usisa u priču, hvata i izmišlja konce dok suzdržanog daha prati
adrenalinski ritam priče. Takvo nešto se od „Zagora“ ne očekuje, jedva da je
metod prisvojen uopšte u Bonelliju. Ovakvo odstupanje od kanona je delimično
primenjeno i u Marollinoj debitantskoj epizodi „<i>Hellgate u plamenu</i>“ – Zagor i Chico se pojavljuju u središtu
događaja bez da je objašnjenje o primanju poziva u močvari, putovanju i
okolnostima za vreme putovanja prešlo više od dva lepo uklopljena oblačića, dok
je esencija Zagora u mnogome ostala i više nego ispoštovana. Kad je Burattini
upotrebio sličnu metodu u pozitivno brutalnijem maniru, činilo se da svedočimo
scenarističkom sazrevanju koje će izvršiti veliki uticaj na eru koja kreće
brojem 600, novi vid pripovedanja koji će „Zagora“ malo približiti modernijem
stripu i izvući njegovu formu iz žabokrečine tradicionalizma. <i>„Okrutni Hawak“ </i>je već pokupio brojne
aplauze. „<i>Predatori“ </i>su mogli da budu
još jedan korak napred koji bi scenaristu naterao da misli u tom smeru. Čitalac
bi uz samo nekoliko lepo i spontano raspoređenih oblačića u jednom ludom trku
nakrcanim čistim adrenalinom shvatio sve... kojih god godina da je. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Ali nakon 9 strana biva jasno da je <i>in media res </i>postavljen samo radi <i>in media res</i>, odnosno efekta
koncentrisanog oko tog momenta. Burattini pribegava koraku nazad – <b>retrospektivi </b>ili <b><i>flashbacku</i></b>, sistemu koji
je u Gigantu 2 „<i>Čovek koji je pobedio
smrt“ </i>pokupio burne aplauze. Problem je što Burattini ne shvata da je
aplauz zaslužen upravo „masnoćom“ centralne linije, a da je duga retrospektiva
bila, iako delimično korisna po „masnoću“,
više nego diskutabilna. Ne zbog činjenice da je ona iskorištena.
Naprotiv, istu je Nolitta uspešno primenjivao u mnogim kultnim naslovima poput
„<i>Tigar“, „Kralj Orlova“, „Vatreno
krštenje“</i>, „<i>Zagor priča...“ </i>(iako
je u njoj retrospektiva istovremeno i centralna linija) i drugim. Problem je u <i>kako </i>je iskorištena. Ovde je, pre svega,
diskutabilna <b>količina </b>i <b>količinski odnos </b>sa centralnom linijom.
U tri smene tematskih celina „Kaufmanovo ostrvo“ i „Norfolk“, u otprilike prvih
140 strana, „Kaufmanovo ostrvo“ se razvija u ukupno 49 stranica, a „Norfolk“ u
89 (Da, brojao sam). Najagresivnija razlika je upravo u početku. Na 9 strana
koje iniciraju radnju vratolomnog tempa, Burattini nadovezuje 38 strana
klasicistički spore naracije u formi retrospektive. Jedno <i>zašto </i>ili <i>kako </i>koje je
čitalac mogao da se pita, i zalet koji je uzeo zajedno sa zadihanim
protagonistom, nalaze pre svega ogroman korak nazad u neprivlačno šablonski
početak (to se uviđa zbog inovativnosti <i>in
media res </i>metode) koji se bavi gomilom pitanja koja niko nije postavio: <i>gde je počelo? </i>(Norfolk), <i>otkud oni tamo? </i>(Zagor je morao rešiti
„uobičajen“ birokratski problem sa dostavom potrepština plemenu Crne
Mokasine), <i>Šta ih je zadržalo u Norfolku? </i>(Chico naleteo na Trampyja, Zagor
plaća štetu, pojavljuje se telo Marka Shoonera) itd. Čitaočeva pažnja se usput koncentriše na taj
segment te retrospektiva tehnički postaje centralna narativna linija, dok
Zagorova odiseja ostrvom prima ulogu intermeca ili međuigre. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Istovremeno, dok Burattini opravdava Zagorovo
prisustvo na Kaufmanovom ostrvu<b>, ritam
se znatno usporava</b>. Štaviše, početni zalet se toliko guši da je ritam na
čistoj nuli, a to nakon početnog obećanja nije baš pohvalno. Ukratko - ono šta
ovde ne valja je postavljanje dvaju početaka iste priče u vrlo kratkim
razmacima što rezultira međusobnim kontraefektom. Sledeće dve smene narativnih
linija su u znatno boljem količinskom odnosu (21-20 i 19-31) te se ustaljuje
određeni ritam koji omogućuje čitaocu da oseti krešendo koji ga vodi napred.
Susret sa <b>Salanderom</b> i deluje kao
odlična međuigra između sukoba sa <b>komodo
zmajevima</b> i <b>gorilama</b>, a dolazak
na ostrvo (koji uključuje sukob sa <b>pacovima</b>)
se, pored toga što nas spaja sa <i>in media
res </i>početkom sa <b>nosorogom</b>, već atmosferom i sastavom nadovezuje na
centralnu liniju pa je sve već prihvatljivije i stiče se utisak balansa. Ipak,
taj utisak čitalac ima uglavnom zbog neviđenog pada adrenalina pri prvom skoku
u retrospektivu i docnijem oporavku od šoka tokom čitanja, pa ne možemo da se
ne zapitamo koliko je uopšte tolika upotreba <i>flashbacka </i>bila neophodna? Najstrožije i tehnički rečeno, <i>flashbackovi </i>su bili apsolutno
nepotrebni i suvišni.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Pre svega, ako spojimo dva i dva, odnosno
prebrojimo ukupno <b>89 stranica</b><i> flashbacka</i> i setimo se Burattinijeve
izjave da je, namenivši „Predatore“ za regularnu seriju umesto za ediciju
Specijal, na originalni scenario dodao <b>80
stranica</b>, te osetimo manjak spontanosti u njihovom prisustvu, zaključićemo
da su baš <i>flashbackovi </i>naknadno
načičkani na originalni storyline. Dovoljno naknadno da Burattinijeva
stvaralačka inspiracija ode predaleko i u tom smeru, više se obazirući na
tehničko-ritmičku nadopunu i balansiranje (na nultu tačku: jedan korak napred
traži jedan korak nazad) nego na prirodnu nadogradnju i obogaćivanje.
Pretpostavimo da je dodavanje tih 80 strana urednička potreba popunjavanja
manjka prostora do broja 600 (između „<i>Predatora</i>“
i ZG 600 „<i>Dan invazije</i>“ stoji samo
kratka Rauchova priča ZG 599 „<i>Bubnjevi u
noći“)</i> da izbegnemo uzaludno preispitivanje mudrosti same odluke dodavanja.
S druge strane, centralna linija, kada je pročitate preskačući <i>flashbackove,</i> deluje sterilno i pomalo
zamorno. Postoje masni momenti u predasima između sukoba sa zverima, poput
susreta sa Kaufmanom na šumskim pasarelama, ali sve u globalu deluje nedovoljno
i zrelo za nadogradnju (govorim, dabome, o prvoj polovini priče). Tačaka na
kojima naracija poprima nezdrav razvoj ritmom i atmosferičnošću ima dovoljno da
se tih 80 stranica bez velike muke pravilno rasporedi i izvede nešto što će ući
u galeriju velikana među pričama. Što se tiče (ipak potrebnog) razjašnjenja
otkud Zagor i Čiko tu i šta se otprilike dešava, čitalac nije glup. Par dobrih oblačića i vrlo kratkih
retrospektiva bi bili sasvim dovoljni. Uzmimo na primer prvi momenat reza
narativne linije tj. prvi skok u flashback koji smo nazvali „Norfolk“ i koji se
odvija između dva Zagorova unutrašnja monologa:<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR"> Zagor (pred
flashback): <i>Moram da potražim Chica, ne
gubeći nadu da je još uvek živ! Niko od nas dvojice nije mogao da predvidi šta
će nas zadesiti kada je pre tri dana cela ova prokleta zgoda počela.</i><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Zagor (odmah nakon flashbacka): <i>Kada sam obećao Susan da ću istražiti smrt
njenog brata, nisam mogao ni da zamislim šta ću otkriti na ovom ostrvu!<o:p></o:p></i></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Kao što se može videti, ova dva oblačića koji
hronološki idu jedan nakon drugog, kada isečemo flashback između njih, gotovo
potpuno objašnjavaju svrhu „očajničke trke“ Kaufmanovim ostrvom. Ovako spojene,
fraze svakako vrište za izmenama ( Burattini nije baš čuven po spontanosti u
dijalozima i monolozima ), ali uzmimo u obzir da između njih stoji 38 stranica
i obratimo pažnju na njihovu funkcionalnost i bez izleta u „Norfolk“. Maltene
je sve jasno. Malo ih izmeni da bi dobio na ležernosti, ostale bitne
informacije rasporedi u oblačićima negde desetkama stranica posle, stavi samo
jedan ili dva kaiša flashbacka ako je po koji izlet unazad nephodan, posveti se
Zagorovom preživljavanju u šumi (mala digresija: zbog čega, zaboga, nije u
nedostatku vatrenog oružja sebi olakšao egzistenciju izradom luka i strela ili
po kojeg koplja? Zagor iz „<i>Ljudske lovine</i>“
je daleko realnije razmišljao i snalazio se u ovakvim situacijama ), dodaj još
malo mesa na Kaufmana jer je od svih protagonista i antagonista on ostao jedini
nedorečen (mada njegov profil možemo i ovako da naslutimo), ubaci kratku
verziju dogovora sa Salanderom ako nalaziš zgodnim finiširanje priče sa
pretposlednjom scenom-intermecom, pojačaj adrenalin i podebljaj emociju...Dobio
bi daleko bolji rezultat uz manje truda. Sa takvom namerom bi i sa 80 stranica
lufta bio tesan prostor za realizaciju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<v:shape alt="Untitled-2.jpg" id="Picture_x0020_4" o:spid="_x0000_i1026" style="height: 210.75pt; mso-wrap-style: square; visibility: visible; width: 456.75pt;" type="#_x0000_t75">
<v:imagedata o:title="Untitled-2" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image003.jpg">
</v:imagedata></v:shape><span lang="SR"><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Šta bi bilo kad bi bilo...Potencijal je baš gadno
gramatičko vreme kada čitaoci umisle da su i sami pisci. Ali smatram da je
razlika između gore napisanog i u stvarnosti realizovanog samo u jednoj lošijoj
odluci o stvaralačkom smeru nadopune originalnog scenarija. <i>Flashback </i>sam po sebi jeste doneo neke
sjajne trenutke (odličan <i>gag </i>sa
Trampyjem, povratak u zaboravljeni klasični Zagorov karakter, „masna“ horor
atmosfera oko kuće na litici itd.) i služi balansiranju i obogaćivanju ritma i
atmosfere priče. Kada pročitaš sve u kompletu, doprineo je pozitivnom
čitalačkom iskustvu i dao „<i>Predatorima“ </i>određenu
dubinu. Ali, ja se lično ne mogu oteti ustisku suvislosti tako opširnog izleta
u <i>flashback </i>s jedne, i nedorečenosti
centralne linije sa druge strane. Sama Susan Shooner kao sekundarni motivator,
zbog koje se prvi <i>flashback </i>i desio,
mi se čini neubedljivom i, pored spomenute funkcionalnosti Chica kao primarnog
motivatora, nepotrebnom. Zagorovo prisustvo na ostrvu se moglo objasniti
jednostavnim zarobljavanjem od strane Kaufmanovih plaćenika zbog njegovog
čuvenja po borilačkim sposobnostima. No, tu se već previše približavamo
Sclavijevom konceptu iz „<i>Planine bogova</i>“
i jednom novom „šta bi bilo kad bi bilo“. Ostaje da je zbog vremenskog razmaka
između pisanja originalnog scenarija i dodavanja <i>flashbackova</i> (Rongov i Kourbov <i>flashback
</i>ne brojim u tu nadopunu zbog savršene funkcionalnosti na toj tački
naracije) Burattini bio maksimalno posvećen u izradi istih te je postigao
određenu potpunost i sočnost svakog od ta tri segmenta posebno i ipak uspeo da
održi kakvu-takvu kompoziciju uratka.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Ipak, zbog svega gore nabrojanog, Burattini od
mene dobija tu jednu ocenu manje. Druga ocena manje ide na osećaj zasićenosti
njegovom navikom da svoje priče zatrpava <i>flashbackovima
</i>kad god oseti da naraciji treba dodati malo nečega. <o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<b><span lang="SR">Najveća od zveri<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<b><span lang="SR"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgwlOa5Ld3tMr0FO5R5L3ta08PbGgQjzePtPmYVaNhe3JYY4-nEZ00AoTYmSTGSYassFxMxNbO0awujckjhI5NBak2oiTgCAL0-DGIDPkaKsbDfpGa9H7zewOb0r-2Xt1bryXbuEl2Tkdw/s1600/ZG_SI_3_68.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="304" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgwlOa5Ld3tMr0FO5R5L3ta08PbGgQjzePtPmYVaNhe3JYY4-nEZ00AoTYmSTGSYassFxMxNbO0awujckjhI5NBak2oiTgCAL0-DGIDPkaKsbDfpGa9H7zewOb0r-2Xt1bryXbuEl2Tkdw/s640/ZG_SI_3_68.jpg" width="640" /></a></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<b><span lang="SR"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<b><v:shape alt="ZG_SI_3_68.jpg" id="Picture_x0020_6" o:spid="_x0000_i1025" style="height: 223.5pt; mso-wrap-style: square; visibility: visible; width: 468pt;" type="#_x0000_t75">
<v:imagedata o:title="ZG_SI_3_68" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image004.jpg">
</v:imagedata></v:shape></b><b><span lang="SR"><o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Svrha sedam izazova sa „najsvirepijim primercima
životinjskog sveta“ svakako nije postavljanje pretnje pred protagonistom priče,
mada je trčanje pred nosorogom i kasnije gepardom delovalo prilično jezivo.
Nakon svih vampira, zombija, vanzemaljaca, drevnih bogova, mađioničara,
dinosaurusa i svakakvih još likova sa kojima se Duh sa Sekirom osećao kao svoj
na svome, zveri koje Burattini ovde postavlja tehnički nisu ni izazov, niti scene
sa njima odavaju takvu namenu. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Batrganje sa <b>pacovima
</b>u jami možda nekome deluje smešno, ali je ipak jezivo realno i
jezivo...jezivo. Gomila malih glodara u skučenom prostoru nije nešto protiv
čega pomažu gola snaga, brzina ili inteligencija. Čak i Duh sa Sekirom takvoj
situaciji može i mora da pribegne klasičnom sistemu bega. Tu ćemo se setiti
Chica i Zagora u jami sa crvenim mravima iz Nolittinog bisera <b>„<i>Marš
očajnika</i>“ </b>gde je situacija maltene identična - protagonista prepušten
na milost i nemilost sićušnim čeljustima. Iako ovo nije ni blizu zamisli Memhis
Joea, budući da Zagor sad nije vezan, a izlaz mu je dostupan preko daleko nižih
i grbavijih zidovima od onih sa čuvene Kamene Kule iz Castellijeve „<i>Velike zavere</i>“ te nema potrebe za
sudbinskom pojavom Fride Land za izvlačenje iz gabule. Nedostatak narativnog
faktora jeze je nadoknađen detaljnom Nucciovom posvećenošću detaljima (sve i
jedan pacov je crtan dlaku po dlaku) i izborom kadrova za prikaz težine umesto
burlesknosti situacije. Efektnost cele scene se bazira uglavnom na toj
vizuelnoj komponenti. Da je Burattini grafički deo realizacije ove epizode dao
bilo kome drugom iz trenutnog Zagor <i>staffa</i>,
verovatno bi ovu scenu morao da izbaci.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<b><span lang="SR">Nosorogu</span></b><span lang="SR">, pak, pripada čast spektakularog
otvaranja priče. Veći deo njegove efektnosti se zasniva na faktoru iznenađenja <b>in media res</b>-a (za razliku od skoro
svih ostalih Kaufmanovih zveri, njegov ulazak na scenu nije postupan ili
očekivan) i dinamičnosti Nucciovog kadriranja (i početnog uživanja u njegovom
stilu crtanja, dok se oko još nije naviklo), pa je i utisak te životinje kao
prave pretnje potpun i uspešan.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<v:shape alt="3311vt1.jpg" id="Picture_x0020_0" o:spid="_x0000_s1032" style="height: 228.75pt; left: 0; margin-left: 254.25pt; margin-top: 1.35pt; mso-position-horizontal-relative: text; mso-position-horizontal: absolute; mso-position-vertical-relative: text; mso-position-vertical: absolute; mso-wrap-distance-bottom: 0; mso-wrap-distance-left: 9pt; mso-wrap-distance-right: 9pt; mso-wrap-distance-top: 0; mso-wrap-style: square; position: absolute; text-align: left; visibility: visible; width: 228pt; z-index: -6;" type="#_x0000_t75" wrapcoords="-142 0 -142 21529 21600 21529 21600 0 -142 0">
<v:imagedata croptop="19011f" o:title="3311vt1" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image005.jpg">
<w:wrap type="tight">
</w:wrap></v:imagedata></v:shape><b><span lang="SR">Komodo zmajevi </span></b><span lang="SR">je već scena u kojoj grafička komponenta
prevazilazi onu narativnu. Niti postoje tenzije niti neka posebna svrha do one
da se Zagor suoči sa životinjama koje ranije nismo videli u serijalu. Ona je
čista akciona sekvenca koja nam omogućava kratko uživanje u Zagorovom
atraktivnom mahanju sekirom levo-desno i usputnom razbijanju nekoliko
reptilskih lobanja, i čiji je vrhuac blekovski momenat zamene sekire sa deblom.
U jednom od intervjua, Nuccio je izjavio da su mu od svih zveri iz Kaufmanovog
zoološkog vrta ovi varani bili najteži – na njima je trošio stravično mnogo
tuša. Zaista, Komodo zmajevi su nacrtani toliko detaljno da izgledaju kao
fotografije zalepljene za stranice stripa, dok je ostatak scene ostao u
najjednostavnijem i najosnovnijem mogućem kontrastu. Nedostaje balans.
Narativni balans je, s druge strane,
postignut, pošto je akciona sekvenca postavljena kao savršen predah od
prvog i najdužeg <i>flashbacka.<o:p></o:p></i></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<v:shape alt="Untitled-5.jpg" id="_x0000_s1031" style="height: 210.75pt; left: 0; margin-left: 1.5pt; margin-top: .15pt; mso-position-horizontal-relative: text; mso-position-horizontal: absolute; mso-position-vertical-relative: text; mso-position-vertical: absolute; mso-wrap-distance-bottom: 0; mso-wrap-distance-left: 9pt; mso-wrap-distance-right: 9pt; mso-wrap-distance-top: 0; mso-wrap-style: square; position: absolute; text-align: left; visibility: visible; width: 230.25pt; z-index: -3;" type="#_x0000_t75" wrapcoords="-141 0 -141 21523 21670 21523 21670 0 -141 0">
<v:imagedata o:title="Untitled-5" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image006.jpg">
<w:wrap type="tight">
</w:wrap></v:imagedata></v:shape><b><span lang="SR">Odmeravanje snaga sa Gorilama </span></b><span lang="SR">je narativno i grafički najpotpuniji
segment cele Zagorove odiseje Kaufmanovim ostrvom. Nuccio je sa istom
manijačkom posvećenošću crtao i Zagora i gorile i šumski ambijent, a Burattini
nam je priredio do bola napetu akcionu sekvencu u kojoj nam se više nego ikada
ukazala <b>zverska strana karaktera našeg
Duha sa Sekirom</b>. Konačno smo u samo jednoj sceni dobili i prividnu
bezizlaznost situacije i žestoku kombinaciju borbe sa sekirom sa povremenim
letom među krošnjama, a u svemu tome Zagora koji divljački „reži“ i razmeće se
snagom mašući svojom sekirom. Moram da
kažem da je ovo od onih Zagora koje baš volim da čitam. Zagor sa ovakvom
karakternom postavkom, hoću reći. Solista, opak, divlje inteligentan.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Kao finale ove scene, previše lepe a da Burattini
propusti priliku da je začini <i>flashbackom</i>,
nastupio je i efektan prvi susret između Zagora i Kaufmana koji je isceniran
samo da bi se naglasila poenta kako je „<i>Zagor
najkrvoločniji od svih zveri“ </i>– em sami zaključak od nekoga ko se zverima
bavi celoga života em činjenica da ga je samo kavez spasao od Zagorovog
bes(nil)a. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Šteta što je <i>flashback</i>
morao tako krvnički da je remeti<i>. </i>Ako
ništa drugo, makar je poslednji od naknadno ubačenog i na ovoj tački već
prilično napornog niza kojeg smo pratili od samog početka<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<b><span lang="SR">Smrtonosna trka sa gepardom </span></b><span lang="SR">predstavlja čisti vizuelni užitak s
mrvicom narativne tenzije koji se odvija u samo četiri table, taman koliko je
Burattiniju bilo dovoljno da iskoristi sve kapacitete Zagorovog susreta sa tom
životinjom (bežanje pred najbržom od svih zveri i sukob) i Nucciu da bez zamora
prenese na papir svu gracioznost gepardovih pokreta i same pojave uopšte. Iako
je zver i ovoga puta do najsitnijeg detalja prenesena sa Nucciu dostupnih
fotografija, sve četiri table su savršeno izbalansirane u odnosima likova i
pozadine – ne možeš tek tek tako preći na sledeći kaiš, jer Nucciova četkica
bukvalno traži od tebe da joj se diviš nekoliko sekundi duže nego obično. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<v:shape alt="Untitled-7.jpg" id="_x0000_s1030" style="height: 177.75pt; left: 0; margin-left: 270.75pt; margin-top: -.35pt; mso-position-horizontal-relative: text; mso-position-horizontal: absolute; mso-position-vertical-relative: text; mso-position-vertical: absolute; mso-wrap-distance-bottom: 0; mso-wrap-distance-left: 9pt; mso-wrap-distance-right: 9pt; mso-wrap-distance-top: 0; mso-wrap-style: square; position: absolute; text-align: left; visibility: visible; width: 200.25pt; z-index: -5;" type="#_x0000_t75" wrapcoords="-162 0 -162 21509 21681 21509 21681 0 -162 0">
<v:imagedata o:title="Untitled-7" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image007.jpg">
<w:wrap type="tight">
</w:wrap></v:imagedata></v:shape><span lang="SR">Direktno na ovu scenu je
nadovezan susret sa <b>Lavom Laayom</b>–
kraljem svih životinja. Za razliku od svih svojih prethodnika, Laaya svojim
nastupom dobija i na težini zahvaljujući emotivnoj povezanosti sa Masaji <b>Kourbom</b> (jednim od Kaufmanovih
plaćenika), a koja nam je prikazana u <i>flashbacku
</i>za vreme međuigre u kojoj Kourbo i maori Rongo prepričavaju zgode pri
kojima su stupili u Kaufmanovu službu. Da ne prepričavam Kourbov <i>flashback, </i>dovoljno je reći da je ovoga
puta posredi vrlo prijatno i funkcionalno Burattinijevo odstupanje od centralne
narativne linije koje ovoga puta ne objašnjava kako, zašto i slično, već
nadograđuje priču emotivnom notom i malo kompleksnijom karakterizacijom dvaju
inače nevidljivih likova. Na taj način, osim što smo kratko uživali u Zagorovom
okršaju sa „ćaćom“ svih mačaka (opet vizuelno), dobili smo i impresivan prikaz ljubavi koja može da
vlada između čoveka i životinje. Kaiš u kojem Kourbo i Laaya trče jedno drugom
uz bok preko „savane“, sa siluetom Kaufmanovog balona na nebu, je predivan i
efektan, kao i scena u kojem Laaya oplakuje palog gazdu...o želji za osvetom u
pogledu iz krupnog kadra i kasnijem finalnom nastupu da i ne pričamo. Inače, <i>Laaya </i>na somalskom jeziku znači <i>Ubica. <o:p></o:p></i></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<b><span lang="SR">Bela ajkula </span></b><span lang="SR">isto kao i Laaya ima svoj <i>flashback </i>ali ne i emotivnu bazu. <i>Flashback </i>je više vezan za maori <b>Ronga</b>, njegovo poreklo i porodičnu
tragediju za vreme fantastično prikazanog (bravo, Moreno!) lova na ajkule. Sam
Zagorov susret sa ajkulom nije ni blizu teatralan kao prethodna tri (gorile,
gepard i Lav Laaya) niti predstavlja ni na koji način novitet u serijalu, osim
što je konkretno posredi bela ajkula i što Zagorov susret sa njom nije
uključivao nikakav nož ili bilo koje drugo oružje. Zato smo umesto pravom
okršaju prisustvovali suludom izbegavanju filmski upriličenih čeljusti i još
suludijem jahanju ajkule. Jedina bitnost cele ove scene je ta što je u pitanju
poslednja zverska etapa pred konačni susret sa Kaufmanom i njegovim
plaćenicima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Ništa od svega ovoga nije bilo previše
spektakularno odnosno ne bi bilo da je za crtež bio zadužen <b>bilo ko </b>osim Nuccia. Najveći adut jeste
njihov grafički prikaz, a fatalna mana Burattinijevo presecanje radnje, toliko
ekstremno brze i nabijene akcijom da čitalac ne bi stigao ni da razmisli koliko
su ovi izazovi ustvari izazovni za nekoga poput Zagora (jer, realno, oni to nimalo
nisu), norfolškim retrospektivama koji nuliraju/ubijaju svaki vid čitalačkog
adrenalina i pri tom zamaraju. Ove etape preporučujem da se pročitaju
preskačući retrospektive, negde pri naknadnom čitanju, čisto da bi se osetila
potpuna moć akcije i evaluirao gotov proizvod i ono šta je on mogao da bude.
Tada će i Burattinijevo isticanje Zagora kao najvećom od zveri doći do većeg
izražaja.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<b><span lang="SR">Homo homini lupus<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEghuRPlknbV-wGuqe7hEQxjgBsMnwVc0zCaqL3wQ5PKGQbyRxTSzt1XX66r_JAZ_Cz36oRxcvAF3Yhwjo_yMydSEEVam7I1LFUdzzNoZQe4ACUempdjEW03IsiHtfUrlQvmFcDz8A5QVKc/s1600/Nuccio.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEghuRPlknbV-wGuqe7hEQxjgBsMnwVc0zCaqL3wQ5PKGQbyRxTSzt1XX66r_JAZ_Cz36oRxcvAF3Yhwjo_yMydSEEVam7I1LFUdzzNoZQe4ACUempdjEW03IsiHtfUrlQvmFcDz8A5QVKc/s400/Nuccio.jpg" width="282" /></a></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<v:shape alt="Nuccio.jpg" id="Picture_x0020_2" o:spid="_x0000_s1029" style="height: 311.25pt; left: 0; margin-left: -1.5pt; margin-top: 2.55pt; mso-position-horizontal-relative: text; mso-position-horizontal: absolute; mso-position-vertical-relative: text; mso-position-vertical: absolute; mso-wrap-distance-bottom: 0; mso-wrap-distance-left: 9pt; mso-wrap-distance-right: 9pt; mso-wrap-distance-top: 0; mso-wrap-style: square; position: absolute; text-align: left; visibility: visible; width: 217.5pt; z-index: -4;" type="#_x0000_t75" wrapcoords="-149 0 -149 21548 21600 21548 21600 0 -149 0">
<v:imagedata cropbottom="1507f" cropleft="1705f" cropright="2004f" croptop="1507f" o:title="Nuccio" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image008.jpg">
<w:wrap type="tight">
</w:wrap></v:imagedata></v:shape><span lang="SR">„<i>Čovek je čoveku vuk“</i> je druga poenta koju Burattini nameće kao
glavno naravoučenije priče. Iako smo videli neke od najsurovijih primeraka iz
životinjskog carstva, najveće zlo pripovesti ostaje čovek odnosno, u ovom
slučaju <b>Kaufmanova grupa plaćenika. <o:p></o:p></b></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR"> <b>Salander </b>je jedan enciklopedijski
primerak bahatog građanina 19.veka „koji bi za određenu cenu prodao i vlastitu
mater“. <b>Fright </b>i <b>Hurt </b>su isto tako tipični primerci
beskrupuloznih plaćenika bez posebne psihološke karakterizacije ili bilo čega
po čemu bi ih izdvajali od cele plejade sličnih likova iz serijala, osim što
Fright svojim nakaznim licem služi svrsi pri sceni sa „zaposednutom kućom“ u
prvom <i>flashbacku</i> i što je u
kombinaciji sa ostalima pridoneo vizuelnom šarenilu grupe. Malajac <b>Tamau</b> je najistaknutiji od trojice
„egzotičnih“ Kaufmanovih plaćenika, i najverniji. Kao i većina istočnjačkih
istreniranih desnica glavnog negativca, Tamau je škrt na rečima, lak na
teatralnim pokretima i vazda rezervisan prema ostatku grupe. Apsolutna vernost
Kaufmanu je nastala kao znak zahvalnosti
za spasavanje života njegove žene i sina pri porođaju. Burattini tom
razjašnjenju posvećuje iznenađujuće malo retrospektivnog prostora, dok je
ostatak karakterizacije izvršen uglavnom ležerno. Od prve pojave je izuzetno
interesantan lik i obećava mnogo: častan ratnik, neverovatan borac,
autoritativnog stava prema svima osim Kaufmanu, primamljivo tajanstven iz
perspektive čitaoca i definitivno tvrd orah za Zagora u neizbežnom sukobu jedan
na jedan koji ćemo kroz celu priču da iščekujemo. <b>Silat</b>, borilačka veština kojom vlada, je (bravo Burattini!) <b>tematski tesno povezana sa pričom </b>jer
je posredi tehnika koja je nastala <b>posmatranjem
prirode </b>odnosno <b>direktno je
inspirisana odbrambenim i napadačkim tehnikama određenih životinja. </b>Među
najpoznatijim stilovima koji se poklapaju sa „Predatorima“ su „tigar“, „mačka“
i (komodo?)“zmaj“. Iz te perspektive gledano, Tamau je tehnički poslednja
divlja zver (odnosno spoj više njih) sa kojom se Zagor suočio na Kaufmanovom
ostrvu, highlight njegovih etapa. A sami sukob je bio pravi spektakl! Masaji <b>Kourbo </b>je uobičajena slaba karika
plaćeničkog lanca, dobra duša koja se našla u Kaufmanovoj službi samo da bi
ostao u blizini svog Laaye. <i>„Učinio sam
to zato što mi je Laaya spasio život...Moja duša mu je pripadala!...i još uvek
mu pripada“. </i>Iako je sukob između Zagora i Laaye zbog toga bio umereno
predvidljivog kraja i iako je uvek postojao rizik prevelikog zalaženja u
patetiku, Kourbova priča je od onih koje su baš fino sele ovoj pripovesti – što
upravo zbog emocije što zbog dva <i>deus ex
machina </i>efekta kojeg je njegova smrt izazvala (Rongovo odmetanje i
Kaufmanov kraj). Maor <b>Rongo</b><i> </i>je treći „egzotični“ plaćenik, vizuelno
atraktivan poput Frighta zbog tradicionalnih tetovaža po celom telu, častan
poput Tamaua ali na religijskoj osnovi, „slaba karika“ poput Kourba i jedini
koji je živ dočekao kraj priče. U mitologiji Maora, <i>Rongo </i>je ime boga ratarstva i meseca, takođe je i maorska reč za <i>mir.</i> Isto tako, sama reč <i>Maori </i>se može prevesti kao „čovek koji
se razlikuje od bogova“ što je otprilike i element Rongove karakterizacije-
pošao je za Kaufmanom zato što ga je smatrao za polubožanstvo Māui, a prešao na
Zagorovu stranu zato što je on čovek „zaštićen od bogova“, „pošteđen od strane
boga mora“ i da zaište pravdu za ubistvo prijatelja Kourba. Burattini je sa
njim, Kourbom i Tamauom odradio fantastičnu vezu između različitih kultura i
same priče. Rongo i Tamau su bukvalno definisani direktno preko njihovih
etničkih oznaka. Inače, sama ta priroda <b>multietničnosti</b>
grupe, da li plaćenika da li Kaufmanovih životinja, priziva tradicionalistički
Nolittin stil spajanja različitih egzotičnih elemenata u jednu skupinu na
domaćem terenu mesta radnje i čine narativne karaktere koji pripovesti dodaju
vrlo ugodan ton i boju, istovremeno naglašavajući osnovnu poruku serijala o
suživotu više naroda, rasa i kultura. Sam <b>Kaufman
</b>je ostao najjednoličniji od svih negativaca ove epizode. Vojni pruski lekar
koji skuplja najopasnije predstavnike životinjskog carstva radi sportskog
(kladioničarskog) užitka u posmatranju lova na čoveka. Ne tražimo neku posebnu
karakterizaciju pošto prethodna fraza bukvalno govori sve o njemu: vojnik,
fanatik, beskrupulozan, autoritativan, iskompleksiran, svirep i tako dalje
redom. To nam je sve jasno. Problem je što nemamo nikakav motiv (Moreno, kako
je moguće da si to propustio?) njegovog delanja. Hoću reći, nije problem jer za
tim nema neke velike potrebe – vidimo da ima bolesne navike i dosta. Priča može
da ide dalje. Ipak, moram priznati, čudno je i nedorečeno. S druge strane,
vizuelno funkcioniše odlično kao <i>nemesis </i>–rado
bih ga gledao i nakon ove avanture iako je njome već izgubio svoju svrhu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Sukob sa Kaufmanovim plaćenicima dosegao je viši
narativni (napeto do bola) i grafički (najbolje nacrtan deo stripa) nivo nego
oni prethodni sa životinjama. Dosegao je epičnost. U toj sceni se ističe i
Zagorovo „zverstvo“ i krvoločnost njegovih ljudskih protivnika – niko od ljudi
u utvrđenju nije posustajao, niko nije imao niti jedne sekunde predaha. Sjajna,
nabijena akcija u krvlju i znojem okupanoj atmosferi i scena završnog obračuna
dostojna da bude upisana u listu najboljih u serijalu uopšte. Budući da je tako
maestralno odrađena, etape sa divljim zverima se bukvalno povlače u neko davno
bledo sećanje (a bile su argument obećavanja spektakla nekoliko meseci ranije)
i doslovno gube na komparaciji krvoločnosti. Zaključak koji je Zagor (spontano
haha) izveo na kraju je time i delovao kao potpuno osnovan:<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<i><span lang="SR">„U životu sam se suočio sa
zverima svih mogućih vrsta, na onom ostrvu, ali čak i pre toga,drugde...s
lavovima, tigrovima, medvedima, krokodilima, ajkulama, pumama, anakondama...ali
najgori predator, to sam već shvatio, uvek ostaje čovek.“<o:p></o:p></span></i></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<b><span lang="SR">Nova nada<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span lang="SR"><br /></span></b>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTYQ2jbAXiB2JhrmxW0yPtLvaib4zQnWrHQPiCBvvtaOlwae0F25byd4aFkgvjuZ80_xI_COHkGGrNDo-XJFXEjxpkvVLWYIbS8lCIqtdgYcLViHHZiQtgZh5ZQZi-3TvVR3VdGuZUMfo/s1600/Untitled-1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="377" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTYQ2jbAXiB2JhrmxW0yPtLvaib4zQnWrHQPiCBvvtaOlwae0F25byd4aFkgvjuZ80_xI_COHkGGrNDo-XJFXEjxpkvVLWYIbS8lCIqtdgYcLViHHZiQtgZh5ZQZi-3TvVR3VdGuZUMfo/s400/Untitled-1.jpg" width="400" /></a></div>
<b><span lang="SR"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Joevito Nuccio me svojim trenutnim crtačkim
kapacitetom, ali i potencijalom za nešto mnogo više, podseća na mog omiljenog
modernog crtača Sergio Bonelli Editorea – Alessandra Boccija. Baš kao i Bocci u
svojim počecima na Caponeovom serijalu <i>Lazarus
Ledd</i>, Nuccio je startao sa odličnim osećajem za detaljni prikaz likova i
okoline, anatomije likova, perspektive, kadra, atmosfere, efektnosti i
dinamičnosti izraza, ozbiljnošću pristupa, ambicijom ka perfekcionizmu, ali i
sa određenim <b>problemima</b> u istome. Na
primer, iako je svaki lik nacrtan sa posebnom pažnjom i raznovrsnošću u
detaljima i senčenju, vidljiva je Nucciova borba sa osnovama <b>anatomije i proporcijama</b>. Glave su
često prevelike ili nasađene na trup, </span><v:shape alt="Untitled-1.jpg" id="Picture_x0020_4" o:spid="_x0000_s1028" style="height: 244.5pt; left: 0; margin-left: -3pt; margin-top: .75pt; mso-position-horizontal-relative: margin; mso-position-horizontal: absolute; mso-position-vertical-relative: margin; mso-position-vertical: absolute; mso-wrap-distance-bottom: 0; mso-wrap-distance-left: 9pt; mso-wrap-distance-right: 9pt; mso-wrap-distance-top: 0; mso-wrap-style: square; position: absolute; text-align: left; visibility: visible; width: 258.75pt; z-index: 8;" type="#_x0000_t75">
<v:imagedata o:title="Untitled-1" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image009.jpg">
<w:wrap anchorx="margin" anchory="margin" type="square">
</w:wrap></v:imagedata></v:shape><span lang="SR">ruke pod određenim ugovima
znaju da deluju izvrnute (npr. prst na Salanderovoj šaci kada drži revolver)
ili neprirodno sitne ili krupne, lica u krupnom kadru znaju da imaju oči van
međusobne ravni (jedno da bude više od drugog) ili razmak između nosa i
usne/usne i brade zna da bude presitan, telo u kompletu (najčešće Zagorovo jer
nosi usku </span>odeću i teži ka teatralnosti pokreta pa crtačevo poznavanje anatomije tu najviše dolazi do izražaja) pod određenim uglovima hoće da izmakne crtačevoj kontroli i sl. Iako je vidljivo <b>zadivljujuće poboljšanje</b> u odnosu na prvenac „<i>Pun Mesec</i>“, „<i>Predatori“ </i>su krcati svakakvim tehničkim greškama. Ipak, Nuccio je mnogim svojim crtačkim (već navedenim) vrlinama uspeo da zataška ih i pokupi snažne ovacije od Zagorovih čitaoca. Ne znam kakav utisak ostavljaju ove table u formatu edicije Gigant pošto istu još nisam nabavio, ali ove tri sveske regularne italijanske sadrže table koje kipe od maestralnog plesa Nucciove četkice i koje grafički stavljaju „<i>Predatore“ </i>među najpoželjnije naslove poslednje decenije (<i>„Izgubljeni svet“, „Hellgate gori“,“Huroni“...) i šire.</i></div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" style="width: 100%px;">
<tbody>
<tr>
<td><!--[endif]-->
<br />
<div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
</div>
</td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<i><span lang="SR"><br /> </span></i></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Stilski definitivno spada među ferrijevce (Verni,
Venturi, Sedioli) ali je on svoju inspiraciju (kao i Venturi) uglavnom
ograničio na interpretaciju. A interpretacija se svodi uglavnom na osobine
Zagorovog i Čikovog tela (Zagor: zaobljen trup sve do pojasa, oblik glave,
frizura i neke crte lica, rame i biceps, oblik butina) ali tek toliko da se
uoči Ferrijev pečat. Unutar poznatih kontura i oblika nalazi se stopostotni
Nucciov potpis: senčenje, šrafiranje, tretiranje određenih mišića, lice i
frizura se drže Ferrijevog „zakonika“ ali prate Joevitovu ruku, čak se i
konture i oblici koje sam spomenuo ograničavaju na to da Ferrija samo
ispoštuju, a potpisanog autora izraze. Teško je objasniti. Ovaj Zagor mnogo
liči na Ferrijevog, ali kada uzmeš table da ih uporediš sa njime vidiš dva
skroz različita crtača. Dakle, Nuccio je
ferrijevac i ne beži od toga, ali mu možemo pripisati i prepoznatljiv autorski
izraz. Još uvek je u tome nesiguran i neiskusan ali se debelo trudi da na
Ferrijevim temeljima ostane svoj i originalan koliko je u tom svetlu to moguće.
A ono šta je najlepše – ne samo da ne precrtava nego se i ne ponavlja. U
njegovom opusu ne možeš naći dva identična kadra. Čovek eksperimentiše i,
istini za volju, zbog toga i čini spomenute greške. Ali eksperimentiše! Testira
sebe i svoje mogućnosti, ne ide na sigurno već teži ka crtačkom izazovu i pod
cenu da se zezne negde usput. Rezultat: razlika između <i>„Punog meseca“ </i>i ove priče. Mislim da to govori dovoljno. Ako ne
bude pravio pauze i ako nastavi ovim manirom, siguran sam da će vremenom da
nadmaši svoj uzor stilom, tehnikom i emocijom. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Konkretno, za buran aplauz su scene sa gorilama,
gepardom i Laayom, neki sitni momenti u šumi...a završni obračun u tvrđavi
odnosno poslednjih cca 50-ak strana je za vilicu do poda. Maestralno obavljeno!
<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<b><span lang="SR">Ocene:<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<b><span lang="SR">Priča: 6</span></b><span lang="SR">
-ruku na srce, ne previše originalno. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<b><span lang="SR">Scenario: 7</span></b><span lang="SR">
-ima sjajnih scena, međuigara, emotivnih momenata i adrenalinske akcije,
ali prostor od 80 strana je previše samo za <i>flashbackove
</i>i Susan o’Shooner nisam nikako mogao da progutam. Odličan „Zagor“ za
čitanje i više puta, ali davanje veće ocene bi bio greh prema svemu ostalome
šta ovaj serijal sadrži.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<b><span lang="SR">Crtež: 9</span></b><span lang="SR">
-Briljantan. Atmosfera, detalji, dinamika, emocija. Spuštam za ocenu
zbog tehničkih grešaka i u nadi da time ostavljam prostora za poboljšanje koje
nas čeka u budućim pričama<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<b><span lang="SR">Naslovnice (Ferri): 8,4,6 </span></b><span lang="SR">Prva je korektna poster naslovnica,
precrtana sa Barisonova ilustracija. Ostale dve su dosta slabije i vrlo loše
kolorisane.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<b><span lang="SR">Naslovnica (Nuccio, za
Ludens): 10 </span></b><span lang="SR">Odlična! Nije
na nivou nekih desetki koje znamo da vidimo po SBE stripovima poslednjih
godina, ali ko ih šiša!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span lang="SR"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0zz0A33FnlPPdOlcKhurBBSxbg4Czm_d1X-fgT1W-sRSygQmL_2YyCy3SlosetxEboEnqYkGC1t1vcToKxAjo-tqPd35GMbjQ5mPeGOwscnEH4MAWHbJQv1Ji_Yq0uT7L1vH1nE3shTw/s1600/Untitled-3.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="301" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0zz0A33FnlPPdOlcKhurBBSxbg4Czm_d1X-fgT1W-sRSygQmL_2YyCy3SlosetxEboEnqYkGC1t1vcToKxAjo-tqPd35GMbjQ5mPeGOwscnEH4MAWHbJQv1Ji_Yq0uT7L1vH1nE3shTw/s400/Untitled-3.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<div class="MsoNoSpacing">
<b><span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;"><br /></span></span></b>
<b><span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">Zanimljivosti:<o:p></o:p></span></span></b></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">- U Italiji,
ova epizoda je objavljena u martu, aprilu i maju 2015.godine, u brojevima 596,
597 i 598 regularne serije (Zenith Gigante 647, 648 i 649).<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">- Naslovi
triju epizoda redom: „<i>Očajnička trka</i>“,
„<i>Kaufmanov zoološki vrt</i>“ i „<i>Tvrđava na školju</i>“<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">- Drugi rad
koji potpisuje Joevito Nuccio. Prethodno smo ga videli u trodelnoj epizodi ZG 534-536 „<i>Pun mesec</i>“ (ZG LU 216-218, ZG VČ 66-68)<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">-240 tabli
koje čine ovu priču Nuccio je crtao više od četiri godine.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">-Par meseci
nakon izlaska u Italiji, ova priča je izdata i u Hrvatskoj kao sedmi broj
edicije Gigant. Naslovnice Giganta su dve: regularna Ferrijeva za prvu od tri
sveske priče („<i>Očajnička trka</i>“) i
alternativna Nucciova, koju je on nacrtao specijalno za ovo izdanje. Kako se
moglo pretpostaviti, verzija Giganta sa Nucciovom naslovnicom postala je
preteška za naći. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">-Trampy je i u
ovoj avanturi dobio svojih „pet minuta“<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">-„Kaufman“ na
nemačkom znači „trgovac“<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">-Priče sa
sličnom postavkom iz Zagorove hronologije: Nolittin ZG SR 29-30 „<i>Ljudska lovina</i>“ (suočavanje sa divljim
zverima) i Sclavijeva ZG SR 184-186 „<i>Planina
bogova</i>“ (prisilni zadatak podeljen po etapama). <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span style="color: blue; font-size: xx-small;"><span lang="SR">-Književno
delo koje je najviše inspirisalo Burattinija (sudeći po njegovim člancima na
blogu </span><a href="http://www.morenoburattini.blogspot.com/"><span lang="SR">www.morenoburattini.blogspot.com</span></a><span lang="SR">) je „<i>The
most dangerous game</i>“ Richarda Connella. Na isti naslov se referirao i Guido
Nolitta govorivši o nastanku „<i>Ljudska
lovina</i>“.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">-Radni naslov
ove epizode je „<i>Predatori</i>“
(recenzentu lično daleko draži od bilo kojeg od tri regularna naslova)<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">-Sinopsis ove
priče je bio jedan od pedesetak onih koje je Burattini krajem 2009. godine
ponudio Sergiu Bonelliju kao predlog za kolor epizodu namenjenoj proslavi
pedesetogodišnjeg jubileja. Sergio je tada odabrao „<i>Manituov kovčeg</i>“ a za „<i>Predatore</i>“
je prokomentarisao da bi mogli biti odličan Specijal.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">-Ranije
namenjena za ediciju Specijal (nakon odabira „<i>Manituovog kovčega</i>“ za jubilarca), prvi scenario „<i>Predatora</i>“ je imao 160 stranica. Kad se
Burattini odlučio da epizodu smesti u regularnu seriju, proširio je za dodatnih
80 stranica.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">-Masaji Kourbo
u par navrata priča na svom jeziku. Fraze nisu nasumične već su ispisane na
pravom masaji jeziku. Burattini je preko ugandske devojke koja studira u
Italiji uspeo da kontaktira ženu iz Afrike koja mu je prevela tih nekoliko
rečenica.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">-Nuccia ćemo
videti u ediciji Color Zagor koji će se baviti prošlošću Winter Snakea.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">-Nuccio je
nakon crtanja ove priče postao stalni saradnik izdavačke kuće Sergio Bonelli
Editore.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">-Na strani 31
treće sveske „<i>Tvrđava na školju“ </i>Nuccio
delimično precrtava naslovnicu „<i>Sekire i
sablje“</i> koja ga je navukla na
kupovanje stripova i u potpisu na tom crtežu stavlja posvetu Ferriju.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">-Hrvatsko
izdanje u formi Giganta sadrži nekoliko kaiševa koji su zbog potreba formata
regularne serije (počeci i krajevi svesaka na kojima se mora ostaviti po jedan
kaiš prazan) kod italijanskog izdanja izostali.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">-Životinje s
kojima se Zagor suočio, hronološkim redom (ne u narativnoj hronologiji, zbog
početka <i>in media res </i>i nekoliko <i>flashbackova)</i>: <b>pacovi, nosorog, varani (komodo zmajevi), gorile, gepard, lav i ajkula.</b></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="SR"><span style="color: blue; font-size: xx-small;">-Zagor nije
izazvao smrt niti jedne životinje sa kojom se suočio, makar ne direktno. </span><o:p></o:p></span></div>
</div>
</div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-50023896926809668922016-10-18T12:25:00.003-07:002017-10-17T03:36:46.041-07:00Crossroad Blues<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjK5-kyMfw8FYzmHQAHSJruW0jCFOPyaewVQ_JPMjJbJPD9I_jcfX3qK66EayaBifj1oN6xE49OnS8CutgwdllDTJbB3n3syMDJOGw4-mLDQQ80jqDNjW-hOjogZFoJ33wcriMxAVvuJRM/s1600/Zagor_Voodoo_Vendetta_cover_RGB.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="background-color: #444444; color: white;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjK5-kyMfw8FYzmHQAHSJruW0jCFOPyaewVQ_JPMjJbJPD9I_jcfX3qK66EayaBifj1oN6xE49OnS8CutgwdllDTJbB3n3syMDJOGw4-mLDQQ80jqDNjW-hOjogZFoJ33wcriMxAVvuJRM/s320/Zagor_Voodoo_Vendetta_cover_RGB.jpeg" width="212" /></span></a></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<b><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "times new roman" , "serif";"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<v:shapetype coordsize="21600,21600" filled="f" id="_x0000_t75" o:preferrelative="t" o:spt="75" path="m@4@5l@4@11@9@11@9@5xe" stroked="f" style="background-color: #999999;"><span style="background-color: #444444; color: white;">
<v:stroke joinstyle="miter">
<v:formulas>
<v:f eqn="if lineDrawn pixelLineWidth 0">
<v:f eqn="sum @0 1 0">
<v:f eqn="sum 0 0 @1">
<v:f eqn="prod @2 1 2">
<v:f eqn="prod @3 21600 pixelWidth">
<v:f eqn="prod @3 21600 pixelHeight">
<v:f eqn="sum @0 0 1">
<v:f eqn="prod @6 1 2">
<v:f eqn="prod @7 21600 pixelWidth">
<v:f eqn="sum @8 21600 0">
<v:f eqn="prod @7 21600 pixelHeight">
<v:f eqn="sum @10 21600 0">
</v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:f></v:formulas>
<v:path gradientshapeok="t" o:connecttype="rect" o:extrusionok="f">
<o:lock aspectratio="t" v:ext="edit">
</o:lock></v:path></v:stroke></span></v:shapetype><v:shape alt="Samedi.gif" id="Picture_x0020_0" o:spid="_x0000_s1044" style="height: 267.75pt; margin-left: -26.3pt; margin-top: 1.05pt; mso-position-horizontal-relative: text; mso-position-horizontal: absolute; mso-position-vertical-relative: text; mso-position-vertical: absolute; mso-wrap-distance-bottom: 0; mso-wrap-distance-left: 9pt; mso-wrap-distance-right: 9pt; mso-wrap-distance-top: 0; mso-wrap-style: square; position: absolute; visibility: visible; width: 189.2pt; z-index: -19;" type="#_x0000_t75" wrapcoords="-171 0 -171 121 5137 1936 171 4719 342 5203 4281 5808 1199 6292 -171 6897 -171 8955 -388 9681 -479 10197 -611 11669 -685 12399 -1073 13396 -982 14114 -919 15663 -816 18393 -799 19462 -171 21176 -171 21539 9076 21539 8049 21297 15412 20329 15412 19361 16611 17788 16782 17425 19008 15610 19180 15489 21235 13674 21235 13553 21577 11980 21406 9681 20378 7866 20378 7745 19522 5566 17638 3872 19351 2662 19351 1936 21577 121 21577 0 -171 0">
<v:imagedata o:title="Samedi" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image001.gif" style="background-color: #999999;"><span style="background-color: #444444; color: white;">
<w:wrap type="tight">
</w:wrap></span></v:imagedata></v:shape><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "times new roman" , "serif";"><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "times new roman" , "serif";"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiIki-IMmr5ZFIt9Nl81Z2ViibPPzFDT87umz4o8JU72-2MZWNuktXsalcQuQtoB9zYTVeMa7PbY4Bplhtcmqgr1TmMeUARs3aosm1x_dKZsEnDHoKUGzCNy6IIxBDNUFtjKxr8gnmtres/s1600/baron_samedi_by_shtefanizkiy-d4bveqx.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><span style="background-color: #444444; color: white;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiIki-IMmr5ZFIt9Nl81Z2ViibPPzFDT87umz4o8JU72-2MZWNuktXsalcQuQtoB9zYTVeMa7PbY4Bplhtcmqgr1TmMeUARs3aosm1x_dKZsEnDHoKUGzCNy6IIxBDNUFtjKxr8gnmtres/s320/baron_samedi_by_shtefanizkiy-d4bveqx.jpg" width="226" /></span></a><br />
<div class="MsoNormal">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Uđi, stranče<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Prođi kroz kapiju, imaš moju dozvolu. Slobodno kroči
maglom međ’ spomenike, dopusti žicama (strings) gitare i treperavom Johnsonovom glasu<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="background-color: #999999;"><span style="background-color: #444444; color: white;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%;">“I went to the crossroad / fell down on my knees /
Asked the Lord above "Have mercy, now / save poor Bob, if you please”…”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="background-color: #999999;"><span style="background-color: #444444; color: white;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%;">da te opiju, ritmom i harmonijom hipnotišu i povedu
ka središtu, gde svi oblici magije spajaju<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="background-color: #999999;"><span style="background-color: #444444; color: white;"><br /></span></span></div>
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%;">“…Didn't nobody seem
to know me / everybody pass me by / Mmm, the sun goin' down, boy / dark gon'
catch me here / oooo ooee eeee / boy, dark gon' catch me here…”</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<i><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="background-color: #444444; color: white; font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Tamo odaberi kojoj od njih ćeš dopustiti da te obuzme.
“Osvetom Vudua” nudi ti se sve. Iz šešira Maura Bosellija smo dobili mešavinu
različitih narativnih oblika, ritmova i opšteg ugođaja…Zagora, jednom rečju.
Daleko od toga da se ovim elementima nudi nešto novo. Štaviše, skoro svaki je
dobrano obrađen u serijalu ( i stripu ili pop-kulturi uopšte).</span><br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="background-color: #444444; color: white; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p></o:p></span></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="IT" style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8hct-kATUcApB-7bxwEFNPeiUZg92xw2eODjTpbUdoTOeqEWplSCy_5Q1s4L7qm1nySVLLQB-jsDkasuzrOiYzTkOmosj3rAdm0oCCOxtnkhELk4n05oMfHRAUrnGfQn6Omdh_hDPiR8/s1600/ZG_SR_93.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8hct-kATUcApB-7bxwEFNPeiUZg92xw2eODjTpbUdoTOeqEWplSCy_5Q1s4L7qm1nySVLLQB-jsDkasuzrOiYzTkOmosj3rAdm0oCCOxtnkhELk4n05oMfHRAUrnGfQn6Omdh_hDPiR8/s320/ZG_SR_93.jpg" width="243" /></span></a><v:shape alt="Vudu! " id="Picture_x0020_1" o:spid="_x0000_s1043" style="height: 252pt; left: 0px; margin-left: 274.5pt; margin-top: 1.85pt; position: absolute; text-align: justify; visibility: visible; width: 191.35pt; z-index: -18;" type="#_x0000_t75" wrapcoords="-169 0 -169 21471 21673 21471 21673 0 -169 0">
<v:imagedata o:title="Vudu! " src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image002.jpg"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
<w:wrap type="tight">
</w:wrap></span></v:imagedata></v:shape><span style="background-color: #999999;"><span style="background-color: #444444; color: white;"><span style="background-color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><a href="file:///E:/Darko/Epicenter%20dox/EC3%20Vendetta%20Voodoo/Tekst-Crossroad%20Blues/Crossroad%20Blues%20(final).docx#_ftn1" name="_ftnref1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="line-height: 115%;"><span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Vudu kao religija i centralna tema priče, na
primer, je već upotrebljen 1973.godine u epizodi “Vudu!”</span></span></span></span></span></a><span lang="IT" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: IT;"> </span></span><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;">koju su potpisali
Guido Nolitta (videli smo već njegov “The Red Sand” u prethodnoj knjizi) i
crtač Franco Bignotti. Po uzoru na miskoncepciju vudua kao dijabolične
underground religije u popularnoj kulturi, pretežno u filmu, Nolitta ga koristi
kao bitan element stvaranja tada već klasičnog (njemu posebno dragog) horror
ugođaja. Veštičarenje, vudu-lutke, zombiji, jezivi rituali i sve ostale
“divote”</span><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;"> </span><span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 12pt;">koncepta. Naravno, Nolitta ne
bi bio Nolitta kada bi horror bio sam sebi dovoljan za nošenje cele priče. Ono
jeste u prvom planu, naglašeno na naslovnicama kao glavnina radi stvaranja
“mamca” mladim čitaocima, ali ustvari zauzima možda jednu trećinu cele priče.
Pravo težište je na haitian vodou kao kulturno-istorijskom događaju. Mladom
čitaocu je predstavljen Haiti s početka 19. veka i ropstvo koje je tada bilo na
izmaku u tom delu Novog Sveta. Akcenat je, dakle, na vuduu kao religijskom
kutku u kojem se porobljeni crnci sa obližnje plantaže mogu vratiti svojim
korenima, čovečnosti, časti i prividu slobode što vremenom, otprilike po
Zagorovom dolasku, budi buntovnički duh u njima koji će rezultirati borbom i na
kraju izborenom slobodom.</span></span></span><br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="IT" style="background-color: #444444; color: white; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p></o:p></span></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<i><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<v:shapetype coordsize="21600,21600" id="_x0000_t202" o:spt="202" path="m,l,21600r21600,l21600,xe"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
<v:stroke joinstyle="miter">
<v:path gradientshapeok="t" o:connecttype="rect">
</v:path></v:stroke></span></v:shapetype><v:shape id="_x0000_s1027" style="height: 51.75pt; left: 0px; margin-left: 329.85pt; margin-top: 255.25pt; position: absolute; text-align: justify; width: 169.8pt; z-index: 6;" type="#_x0000_t202">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><v:textbox>
<!--[if !mso]-->
<!--[endif]--></v:textbox>
</span></v:shape><i><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"> </span></i></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgbCt-XsJookdfRDY2nAuXvIOxlUJu6xt09oG_-26tBLSS0y8oMA-M_VbnxHUozPMXbu9pjwgmjfIgUqmv62rdnU2FumuSvX1vT-HmXigVd-H2qWL1kJrHGFfdoSu4HliwH7vN3MfQSby0/s1600/ZG_SR_415.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: justify;"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgbCt-XsJookdfRDY2nAuXvIOxlUJu6xt09oG_-26tBLSS0y8oMA-M_VbnxHUozPMXbu9pjwgmjfIgUqmv62rdnU2FumuSvX1vT-HmXigVd-H2qWL1kJrHGFfdoSu4HliwH7vN3MfQSby0/s320/ZG_SR_415.jpg" width="243" /></span></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">Ropstvo</span></b><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"> i <b>borba za slobodu </b>su još od najranijih Zagorovih epizoda postali
jedna od ključnih tema serijala. Usko su vezani za samu ideju Darkwooda, ideala
međurasnog suživota i tolerancije, univerzalnog pojma jednakosti i pravde, čega
je Zagor simbolički predstavnik. Tako je, malo po malo, Nolitta uveo tu temu u
anale serijala, preko nje dao Zagoru sve šire aspekte lične misije provođenja
univerzalne pravde u periodu izopačene perspektive iste. Počelo se sa malim
indijanskim plemenom na prinudnom radu u rudnicima zlata, nastavilo sa
prodavanjem otetih crnaca ili kineza u roblje, kulminiralo u beznadežnoj borbi
Seminola i negde usput sa težišta na Zagorovoj plemenitosti i herojstvu prešlo
u tragičan ton koji je pripovestima davalo prelepu, večnu i poetičnu crtu u
kojoj je šumski čovek u čudnoj crvenoj majici dobio daleko dublji smisao. <o:p></o:p></span></span><br />
<span style="background-color: #999999;"><span style="background-color: #444444; color: white;"><span style="background-color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><br /></span></span>
<span style="background-color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"></span></span></span></span><br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="color: white; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><i style="background-color: #444444;">“I went to the crossroad / fell down on my knees /
Asked the Lord above "Have mercy, now / save poor Bob, if you please”…”<o:p></o:p></i></span></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: white; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><i style="background-color: #444444;"><o:wrapblock><v:shape id="_x0000_s1041" style="height: 284.95pt; left: 0px; margin-left: 90.7pt; margin-top: 83.6pt; position: absolute; text-align: center; visibility: visible; width: 313.85pt; z-index: -16;" type="#_x0000_t75">
<v:imagedata cropbottom="23297f" cropleft="2836f" cropright="3045f" croptop="2750f" o:title="ZC078_dfx 152" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image004.jpg">
<w:wrap type="topAndBottom">
</w:wrap></v:imagedata></v:shape></o:wrapblock><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"></span></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div style="text-align: center;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Obećanje dato dijaboličnim
naslovima je faktički ostalo samo na koricama. Čak su i <b>zombiji </b>koji se pojavljuju u finalu priče nedavno upokojeni robovi
koji upadaju na plantažu svojih tlačitelja i ubica radi osvete, selektivno i
demonstrativno. Nije bilo previše vrisaka, prikradanja iz mraka, trilera senki i sličnih tematskih šablona. Poenta ideje o
slobodi je ta koja je snažna i efektna. Poenta i emocija koja je prati. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiwsXUPOYMQyMsqI1um0EFfrl8Xsy_EvqFSeyGqxszSpCwNL-UrZBDeJ2szIKXaEatdnENoN_pVX0ZiSElyTzr5pcTAZ_RD9RDkSYQL0ExNCX33fH6ldmPQXI9nJ6nWUrTIg49GWTLZTZs/s1600/ZC078_dfx+152.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiwsXUPOYMQyMsqI1um0EFfrl8Xsy_EvqFSeyGqxszSpCwNL-UrZBDeJ2szIKXaEatdnENoN_pVX0ZiSElyTzr5pcTAZ_RD9RDkSYQL0ExNCX33fH6ldmPQXI9nJ6nWUrTIg49GWTLZTZs/s400/ZC078_dfx+152.jpg" width="290" /></span></a><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<v:shape id="_x0000_s1026" style="height: 48pt; left: 0px; margin-left: 308.85pt; margin-top: 245.75pt; position: absolute; text-align: justify; width: 169.8pt; z-index: 5;" type="#_x0000_t202"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></v:shape></div>
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="text-align: justify;">Ali
budući da govorimo o Zagoru kojem horror bukvalno kumuje, sada smo već i ovom
edicijom došli do tačke kada je suvislo spomenuti njegov uticaj po prirodu
serijala. Živih mrtvaca svakako nije falilo, čak i ako izuzmemo vampire
Rakosija i Yleniju Vargu, keltskog druida Kandraxa, Vukodlake, mumije,
sablasti, hodajuće kosture i slične Universalove lepotane. Zombiji kao hodajući
leševi-jedači ljudskog mesa pojavili su se nekolicinu puta, prvi put u punom
sjaju tek u </span><i style="text-align: justify;">“Prokletom blagu”</i><span style="text-align: justify;"> Tiziana
Sclavija i Galliena Ferrija (sa Sclavijevim pisanjem ćemo se upoznati u nekoj od
sledećih knjiga. A crtežu “tate” Ferrija smo se divili u prethodnoj knjizi pod
naslovom </span><i style="text-align: justify;">“The Red Sand”</i><span style="text-align: justify;">), gde su nam
upriličeni isključivo radi izazivanja bolesno prijatnog osećaja čiste jeze
karakterističnoj samo za priče klasičnog štiha. Izašli su iz senki potpalublja
starog fantomskog broda i tiho se približavali
prestravljenom Duha sa Sekirom. Sukob je bio kratak ali psihodeličan,
stravičan, tesan, neizmerno napet,
beznadan i od onih koji se urezuju za svagda u čitaočevo sećanje.</span></span><br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<div style="text-align: justify;">
<i><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">“…mmm, the sun goin'
down, boy / dark gon' catch me here…”<o:p></o:p></span></i></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<div style="text-align: justify;">
<i><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></i></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ono
šta je najbitnije, puni efekat strave beše postignut poštovanjem klasičnih
kanona: dijabolična pretnja je apstrahovana, izvedena presažeto da bi se
čitaočevi apetiti zadovoljili, ali dovoljno dugo da se potpuno okusi, uklonjena
pre nego što je odnos snaga između armije mrtvaca i Zagora konkretno
predstavljen. Stari zagorovci će primetiti slične komponente kod tih zombija iz
<i>“Prokletog blaga”</i> i ove Bosellijeve <i>“Osvete Vudua”</i> – gusarsko poreklo.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" style="text-align: justify; width: 100%;"><tbody>
</tbody></table>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEY1ukZ2uJKnI_XohnOVZOXj9TsEPGBdFhb8-XAHDxhbPZyRlscxsDrxb4G-PyBeyHl2kWiL3nWACJRdvo_gxnIvvuk6eQtKNjD4zfuXT1zciu2JtetO-6ACoGHGhjBSyOZP5caevrsh8/s1600/ZG_SR_99.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: justify;"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEY1ukZ2uJKnI_XohnOVZOXj9TsEPGBdFhb8-XAHDxhbPZyRlscxsDrxb4G-PyBeyHl2kWiL3nWACJRdvo_gxnIvvuk6eQtKNjD4zfuXT1zciu2JtetO-6ACoGHGhjBSyOZP5caevrsh8/s320/ZG_SR_99.jpg" width="243" /></span></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<v:shape id="_x0000_s1028" style="height: 29.65pt; left: 0px; margin-left: 91.5pt; margin-top: 304.4pt; position: absolute; text-align: justify; width: 182.8pt; z-index: 9;" type="#_x0000_t202">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><v:textbox>
<!--[if !mso]-->
<!--[endif]--></v:textbox>
</span></v:shape><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">Gusari
</span></b><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">su u <i>Zagoru</i> tek redovna zakuska. Horror i
naučna fantastika su vazda imale svoju publiku i nestvarno ležale serijalu,
robovlasništvo i rasizam su ožiljci sistema koji će avanturu da začine moralnim
pitanjima i davati joj dublji smisao, akcija i komedija su toliko deo svega da
su nezaobilazan faktor, ali gusari… Oni su jedini koje je Nolitta koristio da
bi avanturističkom žanru dodao čistog avanturističkog žara. Zaobilazila se i
istorija, i logika. Posredi je uvek bila ljubav prema egzotičnim morskim
avanturama, skrivenim blagima, istrošenim kartama sa čuvenim “X” ispod kakve
palme na ostrvu u obliku kostura i neopisiva pasija prema “mozak na pašu”
pričama. Kada na sve te klasične motive dodate Nolittin dar za poetski izražaj
dobiješ...punu emociju…čiji odjek i dalje ispunjava fanovske liste najlepših
ili najdražih priča u serijalu. Ništa naivluk. Samo emocija. Nolittina ljubav
prema avanturi koja je bila toliko snažna da je uspeo njome da zarazi i sve nas
koji smo došli u dodir s njome. Čak i kasnije pisce: Sclavija, Toninellija,
Bosellija, Burattinija, Bosellija i tako dalje redom.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgzGipmgKLX6PANBU-W6BINXf1bvNlfPRZX8YX_eXarqMbvTCSTHYb8MlBkedJ-vTvIQlMIlo7qq8Dxu8E5buhqBehN9hvmMpvUXqhaD-Ztq8eW9aLooJC1_SS7cxheuOYh3EXcoNCeS_o/s1600/VENDETTA+VODOU+4.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgzGipmgKLX6PANBU-W6BINXf1bvNlfPRZX8YX_eXarqMbvTCSTHYb8MlBkedJ-vTvIQlMIlo7qq8Dxu8E5buhqBehN9hvmMpvUXqhaD-Ztq8eW9aLooJC1_SS7cxheuOYh3EXcoNCeS_o/s400/VENDETTA+VODOU+4.jpg" width="288" /></span></a><v:shape alt="VENDETTA VODOU 4.jpg" id="Picture_x0020_5" o:spid="_x0000_s1039" style="height: 301.15pt; left: 0px; margin-left: 248.35pt; margin-top: 2.4pt; position: absolute; text-align: justify; visibility: visible; width: 218.55pt; z-index: -12;" type="#_x0000_t75" wrapcoords="-148 0 -148 21518 21644 21518 21644 0 -148 0">
<v:imagedata o:title="VENDETTA VODOU 4" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image006.jpg"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
<w:wrap type="tight">
</w:wrap></span></v:imagedata></v:shape><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ne može se reći
isto i za <b>romantičnu stranu Zagorovog
života. </b>Igrom slučaja, u ovim prvim trima knjigama naše edicije smo te
upoznali sa četiri najvažnije i skoro pa i jedine Zagorove ljubavi u istoriji
serijala. Dama u nevolji, vala, nikada nije falilo, kao ni dama čiji seksipili
(baziran više na klasičnom šarmu nevine devojke krupnih oka nego na pravom
seksipilu) na neki način nose epizodu…ali da se Zagoru posreći sa nekom od njih
je nešto veoma, veoma, veoma retko. <b>Frida
</b><i>iz “The Red Sanda”</i> (naša druga
knjiga) je prvi led na čije se lomljenje Nolitta <b>jedva usudio</b> tek nakon sto i kusur brojeva. Prva Zagorova ljuba, po
mnogim fanovima jedina “prava” i dostojna junaka iz Darkwooda. Sa <b>Virginijom </b>iz <i>“Morske strave”</i>, ljupkom Fishlegovom nećakom, se uglavnom sve
svodilo na simpatično ljubakanje pri slučajnom susretu ako bi neka nevolja
Zagora odvukla na palubu broda “Golden Baby”. Nju, uglavnom, viđa “svake
prestupne”, a Frida je morala na svoju drugu pojavu da posle nedaća sa Kiowama
Winter Snakea da čeka punih dvadeset godina i, iako ljubav između nje i Zagora
još uvek plamti, u drugom susretu je silom prilika frcalo manje varnica pa je
status njihove “veze” još uvek nejasan. Do <i>“Osvete
Vudua”</i> te dve devojke su jedine vredne pažnje po pitanju romanse. Čemu
takvo izbegavanje? Mislim da Zagorov odgovor na kraju ove avanture možemo
savršeno da asimiliramo narativno-metodološkim razlozima: stalna žena bi
narušila previše nosećih komponenti serijala, a redovne kratkoročne devojke bi
bile kontradiktorne slici Zagorovog davno definisanog karaktera kojeg se autori
drže već pola veka, smelo odolevajući težnji ka prilagođavanju vremenu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ako
izuzmemo Bosellijeve sitne varijable…<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgoYMw4ivHYItBlYxpNQKLrwpr_d6srAaErV3T701qMJuysFkMSrgh7QYXKPtjtOLagEAKbHo5ZV8we4QZ9VupDu8DiEii_tFbb9ZjIw1ANFluUx35VfUb2otiNAw9t8pzqb0kIxK8foYQ/s1600/Untitled-1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" height="294" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgoYMw4ivHYItBlYxpNQKLrwpr_d6srAaErV3T701qMJuysFkMSrgh7QYXKPtjtOLagEAKbHo5ZV8we4QZ9VupDu8DiEii_tFbb9ZjIw1ANFluUx35VfUb2otiNAw9t8pzqb0kIxK8foYQ/s640/Untitled-1.jpg" width="640" /></span></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-no-proof: yes;"><v:shape id="Picture_x0020_1" o:spid="_x0000_i1025" style="height: 209.25pt; mso-wrap-style: square; visibility: visible; width: 458.25pt;" type="#_x0000_t75">
<v:imagedata o:title="" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image007.emz">
</v:imagedata></v:shape></span></i><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><o:p></o:p></span></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<div style="text-align: justify;">
<b><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Rhapsody that
became a blues<o:p></o:p></span></b></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<div style="text-align: justify;">
<b><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></b></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Nakon
svega šta smo iskopali iz duge i bogate istorije serijala i bacimo pogled na “<i>Osvetu Vudua” </i>zaista je teško reći da je
Boselli bio tematski inovativan. Ali je zato sve pojedinačno pomerio za
nekoliko značajnih lestvica.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">Vudu </span></b><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">ne samo da je ostao kao događaj
kulturno-istorijske vredosti, ovoga puta smo se umesto haićanskoj posvetili
luizijanskoj struji, nego je iskoristio sve ostale narativne kapacitete. Osim
ritualnih plesova i pesama, društvene polarizacije između elitnih belaca i
siromašnih crnaca, istorijski elaboriranog preciznog prikaza Luizijane s
početka 19.veka i još jednog uspešnog Zagorovog vandarkwoodskog poglavlja
dobili smo odličnu upotrebu metafizičke strane vudua.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Pre
svega, u svrhu što boljeg dočaravanja vudu-atmosfere, upoznaćemo likove koji
likom ili imenom aludiraju na neke tipske elemente vudu-mitologije. <b>Criminel </b>će nas podsetiti na jedno od
brojnih imena Barona Samedija, gospodara groblja, kojem je i fizički vrlo
nalik,<b>Gris-Gris </b>je nazvan po
vudu-talismanu, Nolittin lik <b>Guede’ </b>je
imenjak porodice Loa of death and fertility (kod Nolitte samo simpatični i
komični predstavnik Haitija, kod Bosellija obavezna pojava na prelazu između
života i smrti), <b>Ton-Ton -</b>simpatični
pevač sa Lasalleove zabave- je dobio ime po haićanskoj mitološkoj frazi <i>Ton-Ton Macoute</i> koja znači “Bogey Man”, <b>laguna</b> svojom magijskom svrhom
prizivanja Carrefoura (osim što krije mrtve gusare sa “Pridea”) vrlo moguće
aludira na <i>Ville au Camp </i>tj.
podvodnom carstvu Loa (underwater capital of the Loa), <b>Kapetan Zombi </b>s druge strane aludira na jedan od najpoznatijih
horror oznaka vudua i tako dalje…Takođe, baš kao u slučaju haićanske avanture,
izazvano aktuelnim problemom ropstva i samim tim i problemom nacionalno-verskog
identiteta razvija se underground grupa crnaca pod imenom <b>Vlandingues</b> koji u činu osvete napadaju elitnu klasu
belaca-robovlasnika pribegavajući zasedama, pljačkama i, na koncu, crnoj magiji
Vudua.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiHOnFKW0BQUsHDPEXNYCzQUktcAr0r-9zOc65zkX0BF9pmVOlIb2xayKyO-DeW2MXoBFSFmjn4Lzoqhn60w-QCzoVfk2se9snwWp9wc1ID2UhGFSdgg2H5gGCWWeoepVrK0H6AlWckAX8/s1600/britishlaffitegraphic.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: justify;"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiHOnFKW0BQUsHDPEXNYCzQUktcAr0r-9zOc65zkX0BF9pmVOlIb2xayKyO-DeW2MXoBFSFmjn4Lzoqhn60w-QCzoVfk2se9snwWp9wc1ID2UhGFSdgg2H5gGCWWeoepVrK0H6AlWckAX8/s400/britishlaffitegraphic.jpg" width="316" /></span></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<v:shape alt="VENDETTA VODOU.jpg" id="Picture_x0020_9" o:spid="_x0000_s1038" style="height: 199.5pt; left: 0px; margin-left: 198.75pt; margin-top: 424.1pt; position: absolute; text-align: justify; visibility: visible; width: 273.75pt; z-index: -9;" type="#_x0000_t75" wrapcoords="-118 0 -118 21438 21659 21438 21659 0 -118 0">
<v:imagedata cropbottom="43534f" cropleft="2416f" cropright="24786f" croptop="1100f" o:title="VENDETTA VODOU" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image008.jpg"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
<w:wrap type="tight">
</w:wrap></span></v:imagedata></v:shape><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif";">Ropstvo</span></b><span style="font-family: "times new roman" , "serif";"> u ovoj Bosellijevoj priči nije
centralna tema kao u Nolittinom slučaju, ali je pitanje koje se stalno proteže
kroz dijaloge u svrhu dramskog okidača i moralnih karakterizacija pojedinih
likova. Čitaocu će biti potrebno da pređe samo desetak strana Zagorovog i
Čikovog boravka u Lafayetteu da bi se u detalje uhvatila klasna polarizacija i
društveno-istorijska slika Luisijane. Aristokratska grupa belaca poput Erica
Lassalea je superiorno pozicionirana u odnosu na crne sluge i sluškinje,
domare, lokalne muzičare, malograđane i fizičke radnike čija odeća, ponašanje i
držanje govore više od hiljadu reči. Pored toga, postojanje underground grupe
poput Vlandinguea<b> </b>nam jasno stavlja
do znanja kako je razlog za kolektivni bes prisutan i motivaciono snažan te nam
dovoljno govori o celoj situaciji. Ali, ponavljam, iako je detaljno i snažno
prikazana, društveno-storijska slika Luisijane funkcioniše samo kao dramska
podloga. </span></span><v:shape alt="britishlaffitegraphic.jpg" id="Picture_x0020_6" o:spid="_x0000_s1037" style="height: 276.75pt; left: 0px; margin-left: 0px; margin-top: 1.2pt; position: absolute; text-align: justify; visibility: visible; width: 218.85pt; z-index: -10;" type="#_x0000_t75" wrapcoords="-148 0 -148 21541 21615 21541 21615 0 -148 0">
<v:imagedata o:title="britishlaffitegraphic" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image009.jpg"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
<w:wrap type="tight">
</w:wrap></span></v:imagedata></v:shape><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Slično možemo
reći i za temu <b>gusarstva. </b>Haiti i
Luisiana su mesta na kojima su pirati uvek bili “kod kuće”. U “<i>Osveti Vudua”</i> je ono već vezano za
prošlost, pa je pored obogaćivanja priče lepo iskorišteno i za nadogradnju
likova i odnosa među njima. Saznajemo da je <b>Eric Lassale</b> (grafički kreiran prema glumcu Clarkeu Gableu) bio
jedan od gusara čuvenog <b>Jeana Laffitea </b>(cca
<span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial;">1780 – cca 1823), kasnije i da je
svoje bogatstvo izgradio na izdavši i njega i drugare sa “Pridea”, da je nekada
bio u vezi sa <b>Marie Laveau </b>koja je
pukim slučajem izmakla izdaji i krvoproliću. Scena je postavljena! Horror
dobija egzotičnu primesu a istorijska i alternativno-istorijska podloga drže
celu priču dovoljno blizu stvarnosti da čitalac ne očekuje koliko daleko priča
može da ode. Slično mešanje horrora sa vuduom i gusarima ćemo naći u čuvenom
naslovu Tima Powersa “<i>On Stranger Tides”</i>,
lako je moguće da je taj klasik privukao pažnju i našem Boselliju i delimično
ga inspirisao.</span><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif";"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEirFowD8phYlVZcYNwfXSvSRzGn45h-fIvFJQXF15WOWtwofdIWuKsRB1gALz5z-FmOthKc5PyoMl57SzIOZcUH2pWKIq2w-GQ_m7632VhULOah27klR1csSF16oc6On4lu0ys74R_yWJg/s1600/Untitled-2.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" height="292" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEirFowD8phYlVZcYNwfXSvSRzGn45h-fIvFJQXF15WOWtwofdIWuKsRB1gALz5z-FmOthKc5PyoMl57SzIOZcUH2pWKIq2w-GQ_m7632VhULOah27klR1csSF16oc6On4lu0ys74R_yWJg/s400/Untitled-2.jpg" width="400" /></span></a><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; font-family: "times new roman" , serif;">U celom tom klupku liko</span><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; font-family: "times new roman" , serif;">va, najkompleksniji i
najharizmatičniji lik je već spomenuta seksipilna “mambo” <b>Marie Laveau</b>, koju je Mauro Laurenti kreirao po liku top-modela Naomi
Campbell. Za primetiti je da je Bosellijeva autorska koncentracija bila najviše
na njoj pošto se prožima kroz sve žanrovske sfere njegove naracije i jednako je efektna i
harizmatična u svakoj od njih. Nepredvidiva koliko i lepa uspeva da zaintrigira
čitaoca od prve do poslednje stranice. Na samom klišeiziranom horror prologu
(groblje, mrak, kiša, spodoba u mantilu i kapuljači koja izgledom aludira na
smrt,jezivo ubistvo grobara koji je dobio dovoljno prostora da pobere simpatije
čitalaca) Marieina lepota dovodi do zbunjole u toku otkrovenja, nakon slike
koju onako surovo ubistvo pijukom u vrat, jeziva kreatura na groblju i uopšteno
mračne scenografije </span><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; font-family: "times new roman" , serif;">groblja mogu da nam predstave. Ceo njen lik
intrigira primamljivom složenošću: kontrast između lepote i zla, neoprostivo
zlo i lična tragedija koja ju je motivisala, pa opet neoprostivo zlo i
tragedija njenog naroda (ropstvo) kao motivacija, dela koja čini i šarm i
seksipilnost kojima zrači dok ih čini. Na njoj se simpatije i antipatije kod
čitalaca samo smenjuju, osciliraju iz strane u stranu.</span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<div style="text-align: justify;">
<i><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">I haven't got no lovin' sweet woman that /<o:p></o:p></span></i></div>
</div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<div style="text-align: justify;">
<i><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">love and feel my care<o:p></o:p></span></i></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" style="text-align: justify; width: 100%;">
<tbody>
<tr>
<td><!--[endif]-->
<br />
<div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
</div>
<!--[if !mso]--></td>
</tr>
</tbody></table>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-BuAmz4moriQJK6aaVWJsEPT9lmhnsm8p_OGTNh1cTc942XcP4P3M5SRD9nEotNJyq2XA6YKg6FSRmoNBInnUWDFGgrBxSQX90HVHHQhUwoh2oPIda8sUJyluudq96vbuarOBpDPDF24/s1600/Untitled-3.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: justify;"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-BuAmz4moriQJK6aaVWJsEPT9lmhnsm8p_OGTNh1cTc942XcP4P3M5SRD9nEotNJyq2XA6YKg6FSRmoNBInnUWDFGgrBxSQX90HVHHQhUwoh2oPIda8sUJyluudq96vbuarOBpDPDF24/s1600/Untitled-3.jpg" /></span></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<v:shape id="_x0000_s1029" style="height: 106pt; left: 0px; margin-left: 121.05pt; margin-top: 345.3pt; position: absolute; text-align: justify; width: 229.35pt; z-index: -6;" type="#_x0000_t202" wrapcoords="-87 -153 -87 21447 21687 21447 21687 -153 -87 -153">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><v:textbox>
<!--[if !mso]-->
<!--[endif]--></v:textbox>
<w:wrap type="tight">
</w:wrap></span></v:shape><v:shape id="_x0000_s1035" style="height: 211.5pt; left: 0px; margin-left: 65.25pt; margin-top: 152.55pt; position: absolute; text-align: justify; visibility: visible; width: 179.25pt; z-index: -7;" type="#_x0000_t75" wrapcoords="-181 0 -181 21447 21690 21447 21690 0 -181 0">
<v:imagedata o:title="" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image010.emz"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
<w:wrap type="tight">
</w:wrap></span></v:imagedata></v:shape><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ironični
Boselli tu ne staje sa igranjem. Rušeći jednan šablon kontrastom između Marieine
pojave i scenografije, nekoliko strana kasnije će nam na isti način predstaviti
i lepu plavušu <b>Gambit,</b> tipsku i
vizuelnu suprotnost od Marie (poželjna čitaočeva reakcija – u ovom slučaju
strah od mračne kreature- se kao i uvek kanališe kroz Čika). Baš kao i ostali
likovi koje Boselli obrađuje, Gambit ne jede prostor statičnim predstavljanjem
već dopušta samoj priči da to uradi bez da se ičim remete događaji. Izdvojio
bih sjajan momenat čitanja tarot karata u kojoj ona i Marie indirektno
odmeravaju snage kao dva narativna elementa. Gambit upada sa Čikom na žurku
među južnjačke aristokrate i maltene svim likovima “krade” scenu zahvaljujući
svojoj lepoti, duhovitosti i harizmi. Taman kada smo pomislili da će se tim
tonom nastaviti, mistična strana Marie Laveau stavila se u superioran položaj
naspram Gambitine ljupkosti i podseća čitaoca na zlokoban ton <i>“Osvete Vudua”.</i> Sjajna položajna
interakcija dva važna ženska lika i smenjivanje balansa u toku cele priče, čime
se naša pažnja drži do samog kraja. Kada spominjemo interakciju među likovima,
za naglasiti su sjajni i komični dijalozi između <b>Zagora, Čika i Digging Billa</b> u raznim scenama, najuočljivija u sceni koja je usledila neposredno nakon
prologa na groblju. U tih desetak stranica se tri principijalna lika
predstavljaju vizuelno-tipski (Laurentijev sjajan osećaj za govor tela), karakterno
(Zagor strpljivi i iskusni heroj-tutor, Chico večito nervozno gunđalo i nosilac
komičnog štiha, Digging Bill odraslo dete sa nerealnom dozom optimizma i
odlučnosti) i dijaloški inteligentno, domišljato i nadasve duhovito. Zagorovski
fandom te karakakteristike inače naziva <b>“nollitianity”</b>
i Boselli ih je na zadovoljstvo mnogih fanova tradicionalnog <i>Zagora</i> sasvim lepo prisvojio u svoj stil
pisanja i dao na svom štihu. Na primer, u “<i>Osveti
Vudua</i>” međusobno upoznavanje, zadirkivanje, pošalice i manifestovanje
individualnih karakteristika traju kroz celu priču i time scenario dobija na fluidnosti,
savršeno balansirani sa heavy ton glavne tematike. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJ2w8vpRPDeoSOt9SIuZWNpSnog8nFXr5JX4_KLSd8zUW9zjoaoWEvSvLISPdfLuGsTFtd_qLunZgRecck053WfQ_jm_4orAbgOj9DMrdMrCBBYdX1wI6mqhLj_ntLR1KAzzwjWHvwU3A/s1600/Untitled-4.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJ2w8vpRPDeoSOt9SIuZWNpSnog8nFXr5JX4_KLSd8zUW9zjoaoWEvSvLISPdfLuGsTFtd_qLunZgRecck053WfQ_jm_4orAbgOj9DMrdMrCBBYdX1wI6mqhLj_ntLR1KAzzwjWHvwU3A/s1600/Untitled-4.jpg" /></span></a><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Stvaranjem i realizovanjem te interakcije među junacima priče, kao
i akcenat na istorijskoj podlozi, horror i prisustvo magijskog su u prvoj polovini
priče delimično zapostavljeni radi docnijeg šoka pri povratku istome (Zagorova
smrt). Kratka podsećanja su bila u kratkim scenama poput Gambitine introdukcije
i Marieinog gatanja u karte, ali je ipak kreirana varka da je posredi još jedna
klasična avanturistička priča s osvrtom na temu Luizijane s početka 19.veka.
No, kada se Zagorovom smrću stvori paralelizam sa dijaboličnim prologom i povratak
kompletne priče na nultu fazu vudu (“S tvojim dopuštenjem, Barone Samedi,
Gospodaru groblja”) i zombi (vaskrsnuće mladog Jacquesa Lassalea-vaskrsnuće
Zagorovo) tematike, događaji počinju da poprimaju vratolomnu brzinu i priča
doseže nove nivoe: od scene u imaginarnom carstvu Songhaya (koje je inače
uništeno krajem 16.veka) <b>pravedni Duh sa
Sekirom ulazi u novo poglavlje</b>.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<div style="text-align: justify;">
<i><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">“…You
can run, you can run…”<o:p></o:p></span></i></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<div style="text-align: justify;">
<i><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></i></div>
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgbvG3JAKLT0RJ9jGF6aIMq2cPjdkN_yD14_NKTYzpVmh9deB0Xj7KHQQ1BLZalMoVFD29_Xy4LbjyBTW-j9rkdUWTm610YiKPysjF0zx3XI4ItyXmDJI1ZZAw60aQ_HYijT-UfgEL0ZZ8/s1600/DRKW+Year+One.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: justify;"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgbvG3JAKLT0RJ9jGF6aIMq2cPjdkN_yD14_NKTYzpVmh9deB0Xj7KHQQ1BLZalMoVFD29_Xy4LbjyBTW-j9rkdUWTm610YiKPysjF0zx3XI4ItyXmDJI1ZZAw60aQ_HYijT-UfgEL0ZZ8/s400/DRKW+Year+One.jpg" width="278" /></span></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<v:shape alt="DRKW Year One.jpg" id="Picture_x0020_8" o:spid="_x0000_s1034" style="height: 299.25pt; left: 0px; margin-left: 0.75pt; margin-top: 0.55pt; position: absolute; text-align: justify; visibility: visible; width: 209.25pt; z-index: -5;" type="#_x0000_t75" wrapcoords="-155 0 -155 21546 21677 21546 21677 0 -155 0">
<v:imagedata o:title="DRKW Year One" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image011.jpg"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
<w:wrap type="tight">
</w:wrap></span></v:imagedata></v:shape><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Manje-više
vam je jasna priča o Zagoru. Kažem “manje” za vas koji još uvek niste čitali
origins Duha sa Sekirom u čuvenoj dvodelnoj Nolittinoj priči <i>“Zagor priča…”</i> ili Burattinijevu nadogradnju u <i>“Darkwood
Year Zero”</i>. <i>“Zagor priča…”</i> nam je
otkrila emotivni uzrok ideala koji će jednog mladića po imenu <b>Patrick Wilding</b> na kraju dovesti do uzdizanja
u Zagora i mit o Duhu sa Sekirom. Budući da će te epizode dobiti svoje mesto u
ovoj ediciji, ostaviću vas još malo u blaženom neznanju. Za sada je dovoljno da
znate da je simbolika univerzalne pravde koju lik i njegovo delo nose zahvatila
mnoge horizonte moralnog i etičkog i to smo već delimično prošli kroz prethodne
dve sveske, kako samim pričama tako i uvodnicima. Ipak, ta simbolika je
uslovljena harizmatičnošću lika kao ljudskog bića, čoveka koji postoji i dela
unutar jednog momenta istorije čovečanstva i unutar ljudskih granica s
neophodnim hero-varijablama. I pored svih izleta u svet nemogućega, posredi je
junak iz jednog izmišljenog Darkwooda u Americi s početka 19.veka. Izolovan
vremenski, lokaciono i opsegom. Čovek, jednom rečju. Značajan pomak se desio
1988. godine kada ga Tiziano Sclavi u <i>“Demonu
ludila” </i>dovodi u vezu sa Manituom, indijanskim božanstvom. Taj je kontakt,
iako blešteća medalja za dotadašnje Zagorovo junaštvo i simboliku, ipak imao
uticaja samo na tu jednu (prelepu i mind-blowing) pripovest. Tek će Mauro
Boselli u priči “<i>Crni Plamen” </i>iz
1991.godine i <i>“Crnoj duši” </i>iz 1996.
iskoristiti i razviti taj Sclavijev one-shot koncept Duha sa Sekirom kao <b>Borca Dobra unutar indijanske mitologije</b>
radi preporoda lika i izgradnje jedne nove, velike slike mita o Duhu sa
Sekirom. U međuvremenu je 1995.godine, u priči “<i>Sedam Gradova Cibole”</i> u svoje kazanče dodao Zagorovu predodređenost za borbu za pravdu
preko krvne linije koja se proteže milenijumima unazad : ukazuje nam se Zagorov
predak i dvojnik (samo sa bradom) <b>Pahana
</b>– mirotvorac iz doba drevnih civilizacija Atlantide i Mua koji je kod indijanskog
plemena <b>Hopi</b> štovan kao polu-božanstvo.
To je rezultiralo redefinicijom Zagora koju smo dobili i u <i>“Osveti Vudua”</i> devet meseci posle.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<v:shape alt="00055-scan edit aquila della notte.jpg" id="Picture_x0020_10" o:spid="_x0000_s1033" style="height: 369.75pt; left: 0px; margin-left: 42.75pt; margin-top: 239.9pt; position: absolute; text-align: justify; visibility: visible; width: 407.25pt; z-index: -4;" type="#_x0000_t75" wrapcoords="-80 0 -80 21556 21640 21556 21640 0 -80 0">
<v:imagedata cropbottom="2296f" cropleft="1956f" cropright="4565f" croptop="22802f" o:title="00055-scan edit aquila della notte" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image012.jpg"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
<w:wrap type="tight">
</w:wrap></span></v:imagedata></v:shape><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ta
nova definicija je vezana za problem uticajnog opsega Duha sa Sekirom,
gospodara Darkwooda i polu-boga. U Darkwoodu, on je više od mesa- divinitet,
pravednik, zakon, heroj, simbol. Van njega, ta titula i ime gube svako značenje
jer je pisac primoran da Zagora “spusti” na više ljudski nivo, uglavnom čineći
ga ravnopravnim pripadnikom grupe i podređenim lokalnim zakonima. Time se
Zagoru kao liku oduzima narativni identitet, prepoznatljivost. Stoga će Boselli
da pribegne prilagođavanju i Zagoru dati novi divinski <i>self</i>, legitimitet i nadležnost. U Luisijani, pripisuje mu se
autoritativnost jednog od glavnih lokalnih božanstava – <b>Damballaha</b>. Ta ideja nije jednokratne funkcionalnosti, niti je tek
jedna zgodna dosetka prebacivanja Zagorovog duhovnog identiteta od regije do
regije čisto da bi se njegova mističnost održala. Ona je deo jedne veće
konstrukcije koja se u “<i>Sedam gradova
Cibole”, “Osveti Vudua” </i>i<i> “Crnom
plamenu” </i>tek počela izgrađivati i od koje još uvek vidimo samo delove (o
tome ćemo kasnije da pričamo). Simbolizam <b>Zagor-
Damballah</b> uspostavlja novu dimenziju njegove univerzalnosti, <b>izjednačavanje</b> pojma <i>heroj </i>u više kulturnih, verskih,
nacionalnih i uopšteno ljudskih perspektiva te <b>povezivanje</b> istih upravo posredstvom hero-faktora koji ne zna za
političke granice, razlike u jeziku i religiji nego je na svakoj tački sveta
sveprisutan i apsolutno plemenit. Zato će na kraju, na finalnom okršaju u
laguni krcatoj zombijima, Zagorova pojava biti spektakularna, potpuna,
punokrvno herojska kako likovima na sceni (i dobrim i lošim “momcima”) tako i
samom čitaocu. Vratio se izgrađen, potpun.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiaGdAfFMST8xQH78bx9pkQROJHJsnTNUiShDgyqzuEBBa5zvhTnZKx2VkuojtR5LGK2cs1kQNJb6rr4UjgONidUrfWYepfK2oowo3JN3U0DOCfhq_X_ibmkNGnRX8jp7e_VAKpXUgw4A8/s1600/Untitled-6.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" height="580" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiaGdAfFMST8xQH78bx9pkQROJHJsnTNUiShDgyqzuEBBa5zvhTnZKx2VkuojtR5LGK2cs1kQNJb6rr4UjgONidUrfWYepfK2oowo3JN3U0DOCfhq_X_ibmkNGnRX8jp7e_VAKpXUgw4A8/s640/Untitled-6.jpg" width="640" /></span></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; margin: 0in;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif; text-align: justify;">Ali Zagor kao utelotvorenje Damballahovo
ne počiva samo na Bosellijevoj ideji nadogradnje lika ili na Marieinim
tvrdnjama pod napadima ludila. Ima tu nešto više. Mnoštvo stvari se poklapa sa
originalnom vudu-mitologijom, kao i njenom popularnom verzijom. Skoro sve šta
je Boselli ubacio ima svoje zašto, pažljivo je složeno i detaljno elaborirano.</span></div>
<div style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; margin: 0in; text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; margin: 0in; text-align: center;">
<div style="text-align: justify;">
<i><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">“…You can run, you can run…”<o:p></o:p></span></i></div>
</div>
<div style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; margin: 0in; text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; margin: 0in; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgrvS144aQ20uUM0eptczAqdVpNldlRBYG-ySL1IBqZGmJoBO15QeO0Pc29C5dxt94H6bCuDqLb5i1G_ou5tLHwaX-siRn4JcwgyGxxTMV5s9O241vkXHgKhEjFXTz4T0lEt3UgEb4xcQc/s1600/laurenti_narni_1.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgrvS144aQ20uUM0eptczAqdVpNldlRBYG-ySL1IBqZGmJoBO15QeO0Pc29C5dxt94H6bCuDqLb5i1G_ou5tLHwaX-siRn4JcwgyGxxTMV5s9O241vkXHgKhEjFXTz4T0lEt3UgEb4xcQc/s400/laurenti_narni_1.jpg" width="280" /></span></a><v:shape alt="laurenti_narni_1.jpg" id="Picture_x0020_13" o:spid="_x0000_s1032" style="height: 321pt; left: 0px; margin-left: 249.75pt; margin-top: 156.25pt; position: absolute; text-align: justify; visibility: visible; width: 219pt; z-index: -3;" type="#_x0000_t75" wrapcoords="-148 0 -148 21499 21600 21499 21600 0 -148 0">
<v:imagedata cropbottom="5291f" cropleft="5804f" cropright="5320f" croptop=".0625" o:title="laurenti_narni_1" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image013.jpg"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
<w:wrap type="tight">
</w:wrap></span></v:imagedata></v:shape><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Koristeći miskoncepciranu
sliku iz pop-kulture po kojima se dve kuće ili nanchons vudu duhova–Rada i
Petro- dele na dobro i zlo poput hrišćanskog raja i pakla, Boselli na “dobre
momke” šalje Petro Loa Maitre Carrefour-a, gospodara raskršća (master of the
crossroad) između života i smrti koji je na globalnom nivou sinkretizovan sa
satanom, a s kojim će Zagor imati finalni okršaj u “<i>Morskoj stravi</i>”<a href="file:///E:/Darko/Epicenter%20dox/EC3%20Vendetta%20Voodoo/Tekst-Crossroad%20Blues/Crossroad%20Blues%20(final).docx#_ftn3" name="_ftnref3" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="line-height: 115%;">[3]</span></span><!--[endif]--></span></a>. Zagor i Carrefour su
perfektno postavljeni na dvama simbolički sukobljenim stranama i simbolizuju
još jednu od <b>večnih borbi između Dobra i
Zla</b>. Pored toga, zgodna je “koincidencija” da je, kao Maitre Carrefour sa
nečastivim, Damballah sinkretizovan sa Svetim Patrickom (known as the
"Apostle of Ireland") što će se zgodno poklopiti sa Zagorovim pravim
imenom ( Patrick Wilding ) i njegovim irskim poreklom. Prisutno je i poklapanje
kod opisnih karakteristika - kao što Zagor leti drvećem sa lijane na lijanu,
tako je Damballah Sky Father; kako Zagor na rasistički, verski i nacionalno
podeljenom području poziva na mir, razum i toleranciju tako Damballah vlada
umom, intelektom i kosmičkom ravnotežom (mind, intellect, and cosmic
equilibrium); Damballah je, osim sa Svetim Patrickom, sinkretizovan i sa Mojsijem
koji je između ostaloga oslobodio jevreje iz lanaca ropstva što je, kako smo
videli, jedan od glavnih Zagorovih “navika” unutar borbe za pravdu; Na toj
tački moje verovanje u slučajnosti staje. Previše je tih nimalo nebitnih
detalja leglo na lik i glavne komponente serijala (i to na onim na čijim će
razradama Boselli zahtevati u svojim docnijim radovima) a da mislim kako
Boselli nije pri kreiranju scenarija i istraživanju teme koju obrađuje nije
zloupotrebio sličnosti jednog vudu entiteta i glavnog lika serijala. Pitaću se
međutim da li je i prisustvo dvaju žena oko Duha sa Sekirom takođe rezultat tog
istraživanja, primena naučenog gradiva na scenario. Naime, po priči Marie
Laveau, Zagor i Marie su po svom duhovnom identitetu (Zagor kao Damballah i Marie
kao kraljica Songhaya) predodređeni da budu supružnici i među njima dvoma se
oseti baš jaka hemija. S druge strane, tu je jednovečernje ljubakanje i maženje
sa Gambit, devojke avanturističkih i moralno ne previše čistih navika (pored
svih naših simpatija prema njenom liku). Ne bi bilo iznenađujuće da je to
Bosellijevo igranje sa vudu-mitologijom i na narativnoj bazi. Zagor sa dve
takve žene oko sebe bi se poklopilo i sa činjenicom da je 1) Damballah imao suprugu
pod imenom Ayida-Weddo - loa plodnosti, duga, vetra, vode, vatre i zmija - sa kojom možemo bez problema da povežemo našu
šarmantnu“mambo” i 2) da je imao konkubinu pod imenom Erzulie Fréda – duha
ljubavi, lepote, nakita, plesa, luksuza i cveća – koju karakterno ne možemo
previše da razlikujemo od Gambit. Da li je moguće da se Boselli zabavio i na
tom polju?<o:p></o:p></span></div>
<div style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; margin: 0in; text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; margin: 0in; text-align: center;">
<v:shape id="_x0000_s1030" style="height: 41.7pt; left: 0px; margin-left: -59.75pt; margin-top: 1.15pt; position: absolute; text-align: justify; width: 139.7pt; z-index: 19;" type="#_x0000_t202"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br />
<v:textbox>
<!--[if !mso]-->
<!--[endif]--></v:textbox>
</span></v:shape><span style="background-color: #999999;"><span style="background-color: #444444; color: white;"><i></i></span></span><br />
<div style="text-align: justify;">
<i><i><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">“…tell my friend-boy Willie Brown…”</span></i></i></div>
<span style="background-color: #444444;"><span style="background-color: #999999;"><span style="color: white;"><br /></span></span>
<span style="background-color: #999999;"><span style="color: white;"><br /></span></span>
</span><br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-style: italic;"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-style: italic;"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></span></div>
</div>
<div style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; margin: 0in; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhmZrZDjWoN-ZC-aXgRE_LMcpypLmXvBwscKKmiKNAXlUBgqk93lafQhEsZuxBZ2KA8AeojuHErLW789YpKkcwA6AAPfL1VUWlFaYrI0X2wQBzDt6onUn0am8tZngjtg0d3OvVNu_06M6w/s1600/Untitled-7.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhmZrZDjWoN-ZC-aXgRE_LMcpypLmXvBwscKKmiKNAXlUBgqk93lafQhEsZuxBZ2KA8AeojuHErLW789YpKkcwA6AAPfL1VUWlFaYrI0X2wQBzDt6onUn0am8tZngjtg0d3OvVNu_06M6w/s1600/Untitled-7.jpg" /></span></a><v:shape id="_x0000_s1031" style="height: 183pt; left: 0px; margin-left: 1.5pt; margin-top: 6.6pt; position: absolute; text-align: justify; visibility: visible; width: 222.75pt; z-index: -2;" type="#_x0000_t75" wrapcoords="-145 0 -145 21423 21673 21423 21673 0 -145 0">
<v:imagedata o:title="" src="file:///C:\Users\WIN7\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\clip_image014.emz"><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">
<w:wrap type="tight">
</w:wrap></span></v:imagedata></v:shape><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Ono šta je još teže
poverovati je fluidnost kompletne radnje od korice do korice, nakon svih stvari
koje smo nabrojali. Divinski oreol oko Zagora neće otići u dubiozu, niti jedna
emocija neće otići u patetiku, ni jedan momenat neće primiti toliku težinu zbog
koje će čitalac stati na trenutak i usporiti čitanje. Sve je komplikovano i
zapetljano, a opet neverovatno jednostavno i relaksirajuće. U jedno jedino delo
od 180 strana, Boselli je ubacio sve žanrovske dragulje serijala koji se tipski
znatno razlikuju jedni od drugih. U muzici, samo bi jedan kompozicioni oblik u
stanju da toliko tema i ritmova da iznese kao jednu celinu: <b>rapsodija</b>. Njome bismo manje-više mogli
krstiti celu ovu epizodu (a nju kao minijaturnog raprezentanta celog serijala)
jer se teme horora, ropstva, istorije, romanse, gusarstva, folklorne
mitologije, trilera i mistike spontano smenjuju jedna za drugom i jedna unutar
druge činivši tu jednu celinu. Sve, naravno, uz izvrsnu scenografiju, bilo da
govorimo o egzotičnosti jedne močvare, raskoši južnjačkih vila, karakternog i
vizuelnog šarenila sporednih likova, sjaju i mraku koji se znaju smenjivati
unutar bogataških odaja, užasu i epičnosti hodnika drugog sveta,
veličanstvenosti afričkih palata ili mizernosti trošnih seoskih koliba. Četkica
<b>Maura Laurentija</b> jednako je
izražajna i u apstraktnom prikazu užasa, arhitektonski preciznoj gradskoj
sredini, emotivnom izrazu i komičnoj urnebesnosti. U inače statičnim scenama
njegova ruka nalazi dinamiku u sitnim pokretima, uglovima “kamere” ili igrama
senki. Stilski je ispoštovao statičnost tradicionalnog italijanskog izraza (i
Ferrijevog stila) ali je uspeo i da da oduška svojoj umetničkoj težnji ka
ekspresionističkome. Svaki tematski aspekt unutar “<i>Osvete Vudua” </i>je prikazan jednakom snagom i efikasnošću, na način
da naše oko neće uopšte osetiti pregršt tih vizuelnih i atmosferskih skokova.
Maestralnost u crtanju žena da i ne spominjemo. Reklo bi se da Boselli nije
mogao da izabere boljeg crtača za ovu priču, doslovno parnjaka u manijačkoj
veštini uklapanja toliko elemenata u jedan savršen tok. Što je najbolje, meni
lično ne može da padne na pamet epizoda koja toliko prikazuje suštinu celog
serijala i Zagorovog lika uopšte. Sav ovaj trud Maura Bosellija i Maura
Laurentija ne bi bio u ovoj meri efikasan da Duh sa Sekirom nije toliko
prilagodljiv svim žanrovima, njihovo ukrštanje ustvari gradi tu njegovu
jedinstvenu čaroliju, pripovest složene podloge a avanturističke
jednostavnosti. Muzika koja prati više pravaca i u kojoj ritam-sekcija
razmenjuje mnoštvo raznolih frazeologija a na neki način ostaje uvek u tom
jednom, jednostavnom ritmu i dubokim pečatom umetničke duše. To onda nije
rapsodija već čisti bluz. Duša koja nam se otvara u pravilnom pulsu i prostoj
harmoniji, veseli zveket lanaca i treperava emocija iz ogoljenih prsa…pesma
nastala iz plača da mami osmeh, tamo dole, na raskršću.<o:p></o:p></span></div>
<div style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; margin: 0in; text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; margin: 0in; text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<div style="text-align: justify;">
<i><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">“…Lord,
that I'm standin' at the crossroad, babe<o:p></o:p></span></i></div>
</div>
<div class="MsoNoSpacing" style="text-align: center;">
<div style="text-align: justify;">
<i><span style="background-color: #444444; color: white;"><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">I
believe I'm sinkin' down.”</span><span style="font-family: "times new roman" , serif;"><o:p></o:p></span></span></i></div>
</div>
<div style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; margin: 0in; text-align: justify;">
<span style="background-color: #444444; color: white;"><br />
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="color: white; font-family: "times new roman" , serif;"><b><i style="background-color: #444444;">Napisano kao predgovor američkom izdanju Zagora</i></b></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="color: white; font-family: "times new roman" , serif;"><b><i style="background-color: #444444;"><br /></i></b></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><i><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Zagor n.3 "Voodoo Vendetta"</span></i></b></div>
<span style="background-color: #444444;"><span style="background-color: #999999;"><span style="color: white;"><span style="background-color: white;"></span><br /></span></span>
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: center;">
</div>
<span style="background-color: #444444;"><span style="background-color: #999999;"><span style="color: white;"><br /></span></span>
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="font-family: "times new roman"; font-size: medium; font-style: normal; font-weight: normal; letter-spacing: normal; text-align: center; text-indent: 0px; text-transform: none; white-space: normal; word-spacing: 0px;">
<div style="margin: 0px;">
<i><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;">Epicenter Comics (San Diego)</span></i></div>
<div style="margin: 0px;">
<i><span style="background-color: #444444; color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span></i></div>
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5mGvZ1H0umdNp1VJR_phZPer6pk5xrXTkC8-RjZt928Oh24OkBHXtnNVZlDwayLuRVsjssGWSYwA9y32fMpEkLcAPZsn92K5N7QlfYp4wrMfDnlNiHgQfE34fj6YPJ2WLI0n2g3hvCtA/s1600/546926_113080658859668_1748082601_n-e1355532616953.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="background-color: #444444; color: white;"><img border="0" height="264" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5mGvZ1H0umdNp1VJR_phZPer6pk5xrXTkC8-RjZt928Oh24OkBHXtnNVZlDwayLuRVsjssGWSYwA9y32fMpEkLcAPZsn92K5N7QlfYp4wrMfDnlNiHgQfE34fj6YPJ2WLI0n2g3hvCtA/s320/546926_113080658859668_1748082601_n-e1355532616953.jpg" width="320" /></span></a></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="background-color: #444444; color: white;"><br /></span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="background-color: #444444; color: white;"><br /></span></div>
</div>
<div style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; margin: 0in;">
<span style="background-color: #444444; color: white;"><br /></span></div>
<div style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; margin: 0in;">
<span style="background-color: #444444; color: white;"><br /></span></div>
<div style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; margin: 0in;">
<span style="background-color: #444444; color: white;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="background-color: #444444; color: white;"><br /></span></div>
<span style="background-color: #444444; color: white;"><br />
</span><br />
<div>
<!--[if !supportFootnotes]--><span style="background-color: #444444; color: white;"><br clear="all" />
</span><br />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<!--[endif]-->
<br />
<div id="ftn1">
<div class="MsoFootnoteText">
<span style="background-color: #444444; color: white;"><a href="file:///E:/Darko/Epicenter%20dox/EC3%20Vendetta%20Voodoo/Tekst-Crossroad%20Blues/Crossroad%20Blues%20(final).docx#_ftnref1" name="_ftn1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "calibri" , "sans-serif"; font-size: 10.0pt; line-height: 115%;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></a>
Zagor Regularna Serija br. 92 “Do poslednjeg daha”, br.93 “Vudu!”, br.94 “Noć
magova” i br.95 “Zombiji!”</span></div>
</div>
<div id="ftn3">
<div class="MsoFootnoteText">
<span style="background-color: #444444; color: white;"><a href="file:///E:/Darko/Epicenter%20dox/EC3%20Vendetta%20Voodoo/Tekst-Crossroad%20Blues/Crossroad%20Blues%20(final).docx#_ftnref3" name="_ftn3" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "calibri" , "sans-serif"; font-size: 10.0pt; line-height: 115%;">[3]</span></span><!--[endif]--></span></a> Kao
što smo već jednom spomenuli u prvoj knjizi, “<i>Osveta Vudua</i>” je početak minijaturne tematske sage koja se završava
u “<i>Morskoj stravi</i>”</span><span lang="SR"><o:p></o:p></span></div>
</div>
</div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2806529860455168807.post-87722130520199571252016-07-24T03:23:00.000-07:002017-10-07T02:16:02.966-07:00Vekovnici knj.1 "Rekvijem"<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjznxg4LsVJ4jBaNp64qSf1RidYlj3kK0ZYdz26-E4aCxGSRcLnE6cOQFKaycE3FcgTk3xMcSpbK0zBkwLKplPSB0ShHZt2ir_a-FtTpwn8Dn7HZ7udGzTlFlXUV5CUcniYte1flALzRFE/s1600/VKVC_SC_1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjznxg4LsVJ4jBaNp64qSf1RidYlj3kK0ZYdz26-E4aCxGSRcLnE6cOQFKaycE3FcgTk3xMcSpbK0zBkwLKplPSB0ShHZt2ir_a-FtTpwn8Dn7HZ7udGzTlFlXUV5CUcniYte1flALzRFE/s400/VKVC_SC_1.jpg" width="300" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<i><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Napisano za konkurs 18. Balkanske smotre mladih strip autora, Leskovac 2016. godine,</span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<i><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">i pri istome osvojio plaketu "Nikola Mitrović Kokan" za najboljeg strip-teoretičara Balkana</span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Maltene je nezamislivo bistrog
slova izneti čega su sve Marko Stojanović i Srđan Nikolić Peka dohvatili u
prvoj svesci avanturističkog serijala „Vekovnici“. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">„Rekvijem“ je prvi od trenutnih
sedam junačkih prkosa „Vekovnika“ surovim uslovima domaće strip-scene. Radnja
se bavi besmrtnim Markom Kraljevićem koji se u carskom Beču s kraja osamnaestog
veka udružuje sa vampirom Čenom i dolazi u posed mape koja će od druge knjige
diktirati njihovo epsko putešestvije. Istovremeno, kompozitor Volfgang Amadeus
Mocart po nalogu Hajnriha Mercera pokušava da završi „Rekvijem“ dok u bečkim
krčmama i dvorovima sve vrvi od vampira koji su se kroz vekove potpuno
integrisali u društvo. Kao što se može naslutiti samo iz sinopsisa, scenarista
Marko Stojanović (u daljem tekstu samo Stojanović ili scenarista, da bi se
izbeglo brkanje sa njegovim imenjakom Mrnjavčevićem/Kraljevićem) je vrlo smelo
u samo pedeset strana ubacio pregršt istorijskih ili mitoloških likova, pravu
galeriju rizično velikih imena, i sa njima započeo spretan ples na vrlo tankoj
žici. Krenimo samo od samog glavnog lika - <b>Marka
Kraljevića.<o:p></o:p></b></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><b><br /></b></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Harmonija mitskog, istorijskog i fiktivnog<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Stojanović ga u prvom nastupu,
tučom u krčmi „Crni Mačak“, oslanjajući se na karakterizaciju iz epskih pesama,
predstavlja pre svega kao usamljenog
„konjanika“ prgavog karaktera, strastvenog u vinu, silnog u maču i priprostom u
govoru. Iako svojom pojavom pleni pažnju čitaoca, centralna uloga u prvoj
trećini albuma ostaje na vampiru Čenu koji je pokrenuo naraciju i ponudio
čitaocu svoju primamljivu poziciju sveznajućeg i iznad situacije. Marko je i
nakon ulaska na scenu ostao prevelika misterija te čitalac još uvek ne zna kako
na njega da reaguje i šta od njega da očekuje. Otkud on u Beču? Kako je moguće da ga nalazimo toliko posle
14.veka? Otkud sad ta njegova besmrtnost? Čak će i Čen u interakciji sa
čitaocem prokomentarisati: „<i>Ovde se ne
radi o tome šta sam ja, već o tome šta si ti?“</i>. Potpuna centralna uloga će
mu biti dodeljena tek nakon što se, kako to obično biva, osveta za tobože
mrtvog prijatelja Tila Ojlenšpigela ubaci kao primarni motivator njegovog
učešća u radnji i nakon što Stojanović utvrdi njegovu logičnu vezu sa Markom
Kraljevićem iz epskih pesama i istorijskih udžbenika s ciljem stvaranja
fiktivne verodostojnosti. Taj ključni momenat je tečno izveden u reminiscenciji
kojom Marko pripoveda dešavanja oko Maričke bitke i Bitke na Rovinama. Po uzoru
na Konstantina Filozofa, koji je u „Žitju despota Stefana Lazarevića“ izmirio
kontradiktornost narodnog predanja o Marku kao srpskom junaku i istorijske
činjenice o njegovom vazalskom odnosu sa Turcima<a href="file:///E:/Darko/Recenzije/Gotove%20recenzije/Vekovnici%20I%20Requiem/Vekovnici%20knj.1%20Rekvijem%20%5brec.Darko%20Mrgan%5d.docx#_ftn1" name="_ftnref1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span lang="SR" style="font-size: 11pt; line-height: 115%;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></a>,
Stojanović pedalj po pedalj sve tri njegove verzije – epsku, istorijsku i
fiktivnu – stapa u jednu jedinu narativno-funkcionalnu celinu. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"> „<i>Moj
otac Vukašin, Bog da mu dušu prosti, bio je surov i ohol čovek – upravo onakav
kakav je morao biti da bi od peharnika Cara Dušana stigao do sopstvenog
prestola! To što ga je učinilo kraljem sopstvene zemlje, na kraju ga je odvelo
pod zemlju...Njega i hiljade drugih u strašnom porazu na Marici! Uistinu, nisam
bio mnogo drugačiji od svog oca, ali sa stupanjem na presto od mene se
očekivalo da to postanem...inače bi drugi platili cenu! Jedino po čemu sam se
zaista razlikovao od Vukašina bila je činjenica da nisam voleo da
vladam...valjda stoga što sam uvek imao teškoću da se savladam!...“<o:p></o:p></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><i><br /></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEghyphenhyphenAoT65tmz-s1Urte9w5LBpPv7mNkO4HFPyyi8-TuSCt8eQ-S2H9WRG0rf89cJfJIHp0QerzccrZqGlWpR7GW0X3gI_WiHAU39qTcRQqSopEItH61hlcMavjhJNVOH_-619IhaYNdmFQ/s1600/Marko+Kraljevi%25C4%2587.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEghyphenhyphenAoT65tmz-s1Urte9w5LBpPv7mNkO4HFPyyi8-TuSCt8eQ-S2H9WRG0rf89cJfJIHp0QerzccrZqGlWpR7GW0X3gI_WiHAU39qTcRQqSopEItH61hlcMavjhJNVOH_-619IhaYNdmFQ/s400/Marko+Kraljevi%25C4%2587.jpg" width="282" /></a><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Vladavina Vukašina
Mrnjavčevića, Marička bitka i pogibja Vukašina i srpske vojske te Markovo
nasleđivanje prestola. Istorijski momenti koji Stojanoviću služe isključivo kao
podloga na kojoj će da naglasi <b>psihološki
aspekt likova</b> . Marko je na oca „<i>surov
i ohol čovek</i>“, a upravo ga očev primer uči da obaveza krune traži nekoga
drugačijeg. Poslednja fraza je najinteresantnija: domišljatom igrom reči, Marko
komentariše svoju nesposobnost kontrole besa kao deo karaktera koji se kosi sa
nametnutom političkom dužnošću i koji već „pravda“ u ime naracije i njegovu
prošlost i fiktivnu sadašnjost.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"> „<i>Kako to
biva, upravo sam ja morao da ljubim skute onima koji su mi upokojili oca...da
bi služio svom narodu...da bi ga spasao ognja i mača!“ </i>ili <i>„Iako sam jahao sa begovima i pašama, nisam
tog dana na Rovinama sejao kroz hrišćane za Turke, već za čast svoju i svog
naroda...“<o:p></o:p></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><i><br /></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">U ovim segmentima se ističe
motiv žrtve sopstvenih principa radi opšteg dobra, i patriotskog i hrišćanskog,
ukombinovanih sa elementom svojevrsnog viteškog morala (...“<i>za čast svoju i svog naroda...“</i>) koji na
kraju portretizuju ličnost sposobnu da i pored svoje prgave naravi vidi dalje
od svoga sečiva i sagleda širu sliku, teško vidljivu običnom čoveku. To je
Stojanoviću bilo neophodno da bi uklonio diskutabilnost Markovog lika u očima
čitaoca, izdići ga iz mulja istorijskih podataka nazad u epsku veličinu ( svi smo
mi prvo gutali te deseteračke stihove, pa se onda razočaravali udžbenicima ) i
određeni status patriotskog ponosa. Scenarista je to postigao samo malo
razradivši, proširivši te upotrebivši spomenutu frazu Konstantina Filozofa
zarad minimiziranja fiktivnih elemenata i ubacivanja utiska verodostojnosti
kojom će fikcija da se pokriva. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">„<i>Svih tih godina, moj mač je, za razliku od ognja, mirovao u koricama.
Oganj gneva me je proždirao. Nije mogao da se ugasi...ma koliko vina sipao u
njega!“<o:p></o:p></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><i><br /></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Ovo je već tačka gde se Markova
poslovična prgavost („<i>oganj“</i>) i
sklonost preterivanju u alkoholu iz epskih pesama (<i>„ma koliko vina sipao u njega!“</i>) opravdava prethodno iznešenom
istorijom i stabilizovanom karakterizacijom koja će ući u punu službu naracije
(<i>„idem da se napijem...kao svinja!“</i>).
Kao finalni rezultat dobili smo kompletiranog lika, realistično-istorijski
odraz njegovog epskog naličja (mač, oganj i vino) čiji će svojevrsni nastavak čitalac rado da
prati kroz „Vekovnike“. Što se tiče privlačenja pažnje srpskog čitateljstva,
Stojanoviću bi verovatno bilo dovoljno i samo ime Marko Kraljević bez ikakvog
obaziranja na protivrečnost između stihova i svedočanstava, servirajući samo
dobro poznatu junačko-karakternu verziju začinjenu epitetom besmrtnosti kako
krči sebi stazu kroz vampire i, docnije, vukodlake odnosno psoglave u svrhu
kreiranja vrlo interesantnog štiva. Samo što „Vekovnici“ tada ne bi imali ni
trunku trenutne dubine i što bi serijal koji će da vrvi bićima i opštim mestima
iz srpskih bajki i mitologije izgubio tu jednu dozu realističnosti koja će
naraciju da drži pod određenom kontrolom. Pored toga, konkretno u slučaju
„Rekvijema“, to ne bi bilo ni blizu Stojanovićevoj zamisli i autorskoj
inspiraciji. Primarni cilj je upravo <b>izmirivanje
mitskog i istorijskog</b>, izazov popunjavanja rupe u protivrečnosti, pokušaj
izvođenja celine iz apsolutne konfuzije. U slučaju Marka Kraljevića, svi
elementi su već postojali u našoj literaturi. Stojanović ih je samo vredno
skupio i sastavio. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Sličan metod je učinjen i sa
klasičnim kompozitorom <b>Volfgangom
Amadeusom Mocartom</b>. On nije toliko zadirao u fiktivne vode poput epskog
ciklusa Marka Kraljevića, ali se uz njegovo ime vežu mnoge stvari koje su pravo
brašno za Stojanovićevu pogaču. Pre svega, tu su tajanstvenost okolnosti njegove
prerane smrti koja je izazvala toliko spekulacija da su na kraju uzdignute na
nivo mita. Dodajmo tu i njegovu umešanost sa bečkom masonskom ložom,
nepoznanicu lokacije njegovog groba, genijalni „Rekvijem“ koji nije stigao da
završi...Intriga koja kruži oko Mocarta prosto priziva fiktivnu nadopunu.
Stojanović od njega čini osu kompletne priče, segment koji se razvija paralelno
sa onim od Marka Kraljevića i bečkih elitnih vampira, isprva bez ikakve
narativne veze sa njima, da bi na kraju
ispao ključni deo zapleta.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">„<i>Glas božji na zemlji</i>“ koji po tajnoj narudžbi bečkih elitnih
vampira ( masoni?) komponuje „Rekvijem“ koji bi za nemrtve svojim himničnim
karakterom bio prkos božjem poretku stvari. Za vreme komponovanja se predomisli
i odbija da ga završi (iz idealističko-umetničkih pobuda, po Stojanovićevom
udžbeniku). Vampir mu u znak zahvalnosti zariva očnjake u vrat (misterije oko
Mocartove smrti) te se preminuli kompozitor povampiri i besciljno, otrgnut od
svoje muzike, luta bečkim ulicama (misterija Mocartovog grobnog mesta). Fiktivno
kod Marka Kraljevića je, kako smo videli, nastupilo tačno od mesta koje
istorija i ep prestaju da pokrivaju. Kod Mocarta, Stojanović upliće apsolutno
fiktivno već za njegovog života, u one momente koje zvanična istorija nije uspela
da objasni.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-DTUrwB3XmZiWflnTLS-G16ZZs35d5DxkJx9_jZcLveYDgRwVWpLNlQdXVwnx-sB4fAajrTL0TaLesCyilI12QmBEN1nwqTq94vRcbP_OLGKPK60wg-g7sGBfdjr8rPVTiiJU44elJS0/s1600/Karlo-i-Jozef.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="315" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-DTUrwB3XmZiWflnTLS-G16ZZs35d5DxkJx9_jZcLveYDgRwVWpLNlQdXVwnx-sB4fAajrTL0TaLesCyilI12QmBEN1nwqTq94vRcbP_OLGKPK60wg-g7sGBfdjr8rPVTiiJU44elJS0/s400/Karlo-i-Jozef.jpg" width="400" /></a><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Igra sa istorijskim ličnostima
nije ni tu stala, i ovde se moram usuditi da pretpostavljam. Dvojica
vampira-aristokrata koji se pojavljuju u priči – takozvani <b>Karlo i Jozef</b>- su likovi čije pojave se poreklom ne razlikuju
previše od Marka i Mocarta. Jozef likom podseća na Jozefa fon Zonenfelsa
(austrijski književnik, pravnik, Mocartov prijatelj i svojevremeno Veliki
Majstor masonske lože), ali sve su prilike da nam je Stojanović ovde ipak
upriličio <b>Jozefa II Habzburškog</b>,
rimsko-nemačkog cara koji je preminuo godinu dana pred dešavanja u „Rekvijemu“
(pa ga je scenarista povampirio za nas). Za Karla se ne bih toliko usudio
pretpostavljati vezu sa <b>Karlom VI
Habzburškim</b>, rimsko-nemačkim carem preminulog 50 godina pred „Rekvijem“, da
Pekine prve vinjete sa njim na neki način ne odaju referencu na portretima tog
doba i da, parafraziraću samog Stojanovića, <i>„ironija
toga nije toliko očigledna da čak ni nama ne bi smela da promakne...baš onakva
kakva ironija treba da bude...u isto vreme bolna...i slatka“.</i> Dva bivša
cara, oba vezana za Beč, i povampireni neguju svoje aristokratske navike, vuku
konce podzemlja, bahate se filozofijama i punokrvnim devojkama. Karlo će u
jednom trenutku da spomene obezglavljivanje <b>grofa San Žermena</b> (1690 - 1784.), evropskog velikaša, avanturiste, muzičara
i alhemičara oko čijeg je imena nastala legenda koja govori o njegovoj navodnoj
besmrtnosti, a koju će scenarista spontano da napomene kao vampirsku. Kratko
ali efektno prisustvo u svesci upriličeno je i <b>jednom
od trojice vitlejemskih mudraca</b> kojeg je Stojanović iznjedrio iz Biblije.
Tu je i sveprisutni <b>Til Ojlenšpigel </b>–
legendarni lakrdijaš izvučen iz starije nemačke književnosti<span style="color: #f3f3f3;"> </span></span><span style="background-color: black; font-family: "times new roman" , serif;"><span style="color: #cccccc;">16. veka. i čija je autentičnost i dan danas predmet polemike. Mudračeva i
Tilova funkcija u „Rekvijemu“ ide mnogo dalje od Karlove, Jozefove, pa čak i
Mocartove koji su ipak ograničeni „samo“ na ovu svesku, ali ćemo se na to
osvrnuti kasnije. U okviru teme asimilacije mitskog, istorijskog i
Stojanovićevog fiktivnog, izveden je pregršt kompleksnih spojeva sva tri
naličja koji od čitaoca zahtevaju prethodno ili makar potonje poznavanje
referentne materije. U suprotnom, nemoguće je potpuno proceniti, ceniti i
razumeti „Rekvijem“. Što se autora tiče, koliko god da se moje dosadašnje
izlaganje čini hvalospevnog karaktera, gore navedene reference nisu uopšte
produkt genijalnosti već puke domišljatosti preko koje možemo videti samo
Stojanovićevo odlično poznavanje istorije i književnosti. Genijalnost je faktor
koji je bio neophodan da se svi ti likovi – Marko Kraljević, Mocart, Jozef II,
Karlo VI, vitlejemski mudrac i Til Ojlenšpigel – sklope u tehnički razumnu,
logičnu i „masnu“ narativnu celinu koja niti jedne sekunde u svom tesnom
prostoru od 50 tabli neće iskočiti sa koloseka.</span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
</div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Disonance, pasaži i intermeca<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<i><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">„Jedna od mojih prvih lekcija, a davno sam bio dete, beše da svaka stvar na
ovome belom svetu ima svoju senku...a senka, to ti je čudna stvar...“<o:p></o:p></span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<i><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Kako to obično biva sa većinom
stripova sa tendencijom ka dubljem, umetničkom izražaju, „Rekvijem“ se otvara
poetičnim didaskalijskim monologom. Gotska katedrala Sveti Stefan u prvom planu
pri noćnoj atmosferi, u kombinaciji sa didaskalijom („<i>svakog svetla porod tama...putokaz za mrak...pakao..“ </i>) i krvlju
koja lije sa naslovnice, imenom krčme na drugoj tabli („Bei schwarzer Katze“
ili „Kod crnog mačka“), reči poput <i>„putokaz za mrak“, </i>„<i>rupa“, „pakao“</i> za vreme kojih
ulazimo u krčmu...ugođaj ukletog
je apsolutan. Prva pojava vampirskih očnjaka je maltene bila logičan nastavak
započete kulminacije strave, pa ne deluje nimalo šokantno. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1GHqilIqZDctP_jfSSUbQ_cIxhm1l3qztEqo2JvfnT3hay1K50JFhWpO7KUfLj55-aCECfXQqrSCCebyPF16e2cZ0KHcUghqesdmykcNiqfXX_6M72uVsJiW9tL0ufkQv3Q0oUoO1Jso/s1600/Marko+i+%25C4%258Cen+by+Bane+Kerac.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1GHqilIqZDctP_jfSSUbQ_cIxhm1l3qztEqo2JvfnT3hay1K50JFhWpO7KUfLj55-aCECfXQqrSCCebyPF16e2cZ0KHcUghqesdmykcNiqfXX_6M72uVsJiW9tL0ufkQv3Q0oUoO1Jso/s400/Marko+i+%25C4%258Cen+by+Bane+Kerac.jpg" width="280" /></a><b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Scena u toj krčmi</span></b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">, gde preko Čena srećemo vampire i Marka Kraljevića, je
prvi od jedina dva šablona koje će Stojanović da upotrebi u „Vekovnicima“ne bi
li čitaoca što više „zagrejao“ za priču. Ona je čistog <b>akcionog karaktera</b>. Nasilna, dinamična i krvava, sa koreografijom
udaraca koja jasnije nego išta nakon nje prikazuje karakterne razlike između poetičnog
Čena i prgavog Marka (iako će se Stojanović dobro potruditi da to kasnije
istakne kroz dijaloge). Sa ravnomernom smenom njih dvojice po vinjetama,
videćemo da je Čen u svojim udarcima odmeren, precizan, gibak i istreniran, dok
je Marko, s druge strane, živa hodajuća sila, sirov, besan, brutalan i pri
sečenju ili probadanju gleda da protivnicima pusti što je više krvi (pogledajte
samo taj poslednji kaiš na tabli 6 i prva dva na tabli sedam). Ritam je akcijom
pokrenut, karakteri su postavljeni, čitalac je osvežen i namamljen. Drugi
šablon je isto vezan za tu scenu, i otprilike ostatak celog do sada izašlog
serijala – <b>karakterne suprotnosti dvaju
glavnih likova</b>. Baš kao što svaki tipični <i>pard </i>u klasičnom italijanskom stripu (na primer Čiko u serijalu „<i>Zagor“</i>) služi pre svega radi
naglašavanja sposobnosti i junačkog faktora naslovnog lika, tako <b>Marko i Čen oslikavaju jedan drugoga</b>. U
odnosu na Čena, već smo rekli ali valja ponoviti, Marko izgleda još više nagao,
prost, neuk, sirov i nervozan, dok će se uz Marka najjasnije oslikati Čenova
vekovna mudrost, spokoj, učenost, tiha superiornost i inteligencija. Isto tako
će se, preko dijaloga sa Markom na tablama 22 i 23 te na sceni okršaja na krovu
katedrale, podvući veselost, razigranost, lakrdijaška inteligentncija i
složenost <b>Tila Ojlenšpigela</b>. Dva
Markova saputnika, dve karakterne disonance u funkciji dramaturškog sklada u
melodiji koje nam ukazuju upravo na Marka kao baza teme Stojanovićeve uvertire.
To savršeno narativno poklapanje triju različitih likova će nositi serijal i
olakšavati njegov tok.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">A taj tok,on je u „Vekovnicima“
jedna <i>„čudna stvar“</i>, konfuzija čije
shvatanje i pri</span><span style="font-family: "times new roman" , serif;">hvatljivost variraju od čitaoca do čitaoca, zavisno od njegovih
čitalačkih navika. Problem je u tome što je Stojanović bez mnogo objašnjenja
počeo paralelno da razvija tri celine koje presecaju jedna drugu i zahtevaju
maksimalnu koncentraciju. Nakon prvog segmenta sa Markom i Čenom ćemo se naglo
prebaciti u Mocartovu porodičnu dramu i odatle na filozofsku diskusiju plemića
Karla i Jozefa, uz minimum dodirnih tačaka (vampirski očnjaci tu i tamo, i „</span><i style="font-family: "Times New Roman", serif;">Mocart! Mocart!</i><span style="font-family: "times new roman" , serif;">“). Kako smo Marka i Čena
prihvatili kao centralnu narativnu liniju, ostale dve poprimaju prirodu
intermeca ili međuigre, dok će i ona sama jednom napraviti izlet u
retrospektivu koja „remeti“ otprilike sve. Narativni tok biva ispresecan u redovnim
i kratkim smenama, u toj meri da čitalac, navikao na prostije linearno
razvijanje priče uz umerene pomake napred ili nazad, nije više u stanju da joj
odredi putanju.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Zbog toga, svaka smena tih
narativnih linija je izvedena jednostavnim pasažima poput anadiploznog
ponavljanja reči („...<i>ne razumeš...“-„Ne
razumem, tačno. Nikada nisam i neću razumeti...“</i>), jednostavnog prenosa
dijaloga jedne u didaskaliju naredne scene ili celostranim intermecima koje
prate didaskalije filozofskog tipa. Na taj način, naracija bukvalno teče iz
jednog momenta u drugi, dok Stojanović lagano oko svakog od likova gradi
određeno težište. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Za <b>Mocarta</b> odmah saznajemo da ima 36 godina, da živi u siromaštvu,
stvaralačkoj krizi, krizi identiteta i bračnoj krizi. Stojanovićeva verzija
Mocarta funkcioniše odlično i na bazi alternativno-istorijske verodostojnosti i
na narativnoj bazi. Fizički, kompozitor priziva Formanov film „Amadeus“ iz
1984. godine ( kao i česti element „kažu“ koji ga ovde ujednačuje sa Markom
Kraljevićem). Psihološki, Mocart je do srži posvećen muzici koju piše, i
vizionarski i emotivno, toliko ekstremno da ljubav prema notama prevazilazi
ljubav prema sopstvenoj ženi i deci. Na toj tački smo dobili nekoliko dramski
bogatih scena koje su služile kao odličan predah između akcionih sekvenci sa
Markom i Čenom i jedini momenti u kojima će čitaoc moći da se reši utiska haosa.
Jer, za razliku od ostalih paralelnih narativnih linija u „Rekvijemu“, Mocartova
je jedina <b>lokaciona i dramska konstanta</b>
čiji je sadržaj od početka jasan– cela se odigrava u njegovoj radnoj sobi i
tiče se samo njegovog emotivnog odnosa prema muzici ( supruga Konstanca i
Hajnrih Mercer su bukvalno posrednici kojima nam se Stojanovićeva vizija
Mocarta spontanije prenosi). Ona je jedina umereno zapetljana i shvata se
postupno, iz stranice u stranicu iako nije imala maltne nikakvog dodira Markom,
Čenom, vampirima-plemićima i fabulom uopšte, ako izuzmemo vampira Mercera i
činjenicu da ukleto bečko podzemlje nešto želi od „glasa božijeg na zemlji“.
Tek će na 36. strani Stojanović obelodaniti njegovu pravu ulogu u „Rekvijemu“
(Stojanovićevom, ne Mocartovom) i
otprilike odatle stati da nudi rešenja ostatka razbacane slagalice. Ne samo to.
Desetak strana ranije, kada imamo tu slatku čast na pratimo Mocartove prste po
čembalu, Stojanović direktno na stranice stripa stavlja nizove tonova u notnom
sistemu koji će plesati između kaiševa
nepokolebljivo i bez prekida sve do poslednje table. Dakako, Stojanović
nije tip koji će išta staviti „onako“, pa su i te note ustvari <b>direktno prenešene iz orkerstarske
partiture „Rekvijema“</b> (Mocartovog, naravno). Tačnije, iz uvodnog stava
„Introitus“ i delimično „Kirije“. Time Stojanović postiže tri stvari. Prva:
strip dobija muzičku podlogu kao sistem postizanja dramskog krešenda,
kulminacije svih narativnih linija ka razrešenju na poslednjim tablama. Da bi
se taj krešendo osetio u punom jeku, od čitaoca se traži iskustvo u slušanju
„Rekvijema“ (opet, ranije ili potonje) i da čitajući Stojanovićev i Pekin
uradak u glavi „sluša“ i Mocartove čemerne harmonije, čisto da bi doživljaj bio
što veći. Druga: apsolutno objedinjavanje svih tih paralelnih narativnih linija
u jednu jedinu koherentnu celinu. Mocartova partitura se protezala kroz sve
scene i one su istovremeno sa time konačno počele da dobijaju međusobni smisao.
Marko i Čen provaljuju u dvorac Karla i Jozefa, Mocart se ispoveda Merceru oko
„Rekvijema“ i razloga zašto ga nikada neće završiti, stalno prisustvo katedrale
je napokon jasno (objasniću)...ukratko, sve je složeno. Treći efekat je meni
lično i najinteresantniji, a tiče se <b>uske
veze između Mocartove partiture i Stojanovićeve umetničke vizije</b>, a koja
nam objašnjava u potpunosti i Mocartovo tumaranje ulicom na poslednjoj tabli i
mrmljanje „<i>Gde je moja muzika, gde?...Ne
čujem je više, ne čujem...“. </i>Kao što znamo, Mocartov „Rekvijem“ je, kao i
na primer „Opelo“ našeg Mokranjca, muzičko delo napisano da prati tekst svete
molitve za pokoj duše preminulog. Sa te strane gledano, njeno prisustvo u
stripu aludira na <b>prisustvo božanskog</b>
(kao i katedrala, vampiri itd.) koje se Mocartu javlja kroz muziku („<i>glas božji na zemlji“</i>). Ustvari, u
Mocartovom slučaju, božansko i umetnički doživljaj su sinonimi. Zato ćemo,
nakon Mocartovog povampirenja videti i da note sa linijskog sistema nestaju, i
to upravo na stavu „Kirije“, koji inače ima tekst „Gospode, pomiluj nas“ ili
„smiluj se na nas“. Mocart je vampir, van božje milosti, i zato ne oseća
njegovo prisustvo („<i>Gde je moja muzika?“</i>)
i ne čuje njegov glas („<i>Ne čujem je
više...“</i>). Odličan, efektan kraj.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">„Rekvijem“ (Stojanovićev) broji
još dva elementa koje vežemo za <b>božansko</b>.
Prvi je svakako <b>jedan od vitlejemskih
mudraca</b>, prvi koji je darovao Isusa. On je prvi događaj koji je pokrenuo
razrešenja „Rekvijema“ nakon Mocartovih prvih tonova sa klavičembala, događaj
koji odgovara na pitanje šta Čen radi u Beču pored „<i>nezavršenih poslova sa vampirima“</i>. Ne treba puno spominjati kakav
efekat izaziva njegova pojava iz mračnog sokaka, niti koliko je dosetljiv način
na koji ga je Stojanović uveo („<i>Loša dela
privlače loše stvorove. Dobra dela, po toj logici, privlače dobre! Nevolja je
sa onima što se opiru definiciji....“)</i>. Bitno je samo napomenuti da mu je
dodeljena najstarija od uloga u istoriji književnosti, od onih koje smo sretali
i u starim grčkim epovima: uloga proroka, prenosnika proročanstva u tesnoj vezi
sa događajima koje ćemo tek čitati. Taj momenat je otprilike jedina garancija
ovog albuma da Marko Stojanović ima u planu da piše njegove nastavke. A, na
stranu vazda drag paradoks koji je u antičkoj književnosti izazivalo
proročanstvo i sve ostale divote koje čitalac okusi čitajući već na početku kako
je kojem liku suđeno da svrši, mudračevo pripovedanje budućnosti je toliko lepo
skrojeno da je za citiranje, kao i većina Stojanovićevih fraza:<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">„<i>Onima koje je nesreća sastavila, ma šta oni uradili, sreća nije suđena:
ne mogu se zatvoriti vrata koja nikada nisu otvorena!“ „Dušmani su oni od
vajkada, vatra i led, al’valjda prvi put nestrpljivo pucketaju u isti glas:
nečastivog ne treba častiti! On uzima i šakom i kapom!“ „Od gluposti niko nije
imun, ali je od drugih veća budala onaj koji veruje da mu je, samo zato što
vera radi o glavi, nevera sklona: kapija je kapija, čak i kad ne vodi nikuda!“
„Jao onom ko zavisi od pomoći bespomoćnih: nebesa mori žeđ, mora su u plamenu!
Trgovci još vele: najkvarljivija od sve robe je čovek...“<o:p></o:p></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><i><br /></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Najkvarljivija od sve robe je
čovek, veli Stojanović. Da kao i svaki pisac ima tendenciju da satiriše, iznosi
ruglu određene aspekte društvenog sistema, možemo najjasnije da vidimo preko
kvazi-filosofske diskusije koju vode <b>Karl
i Jozef</b>. Dva plemića koji iz podzemlja, pardon, carskoga dvora vuku sve
konce koji se pletu oko šija glavnih junaka, uz jaki utisak nedodirljivosti kojim
se diče svi stvorovi duboka džepa, ne miču se iz svoje raskošne prostorije,
bahate se vinom, krvlju i trima mladim devojkama dok teže da proniknu u tajnu
smisla života i sličnih besmislica. Scene sa njima su karakterno neka
izopačena, gnusna verzija alanfordovskog prikaza ljudi višeg staleža (Karl i
Jozef mnogo podsećaju na Secchijevu trojicu gradskih većnika dijaboličnog
izgleda). Kako drugačije, osim čistim oblikom satire, protumačiti Jozefove
izjave iz kojih Karl nikako da pogodi da li su njihov subjekt plemići ili
vampiri? „<i>Suština vašega života, mog
života...jeste upravo u preterivanju, prevazilaženju lažnih granica!...Zapravo,
čvrsto sam ubeđen da je naša vrsta stvorena upravo da bi preterivala!“
(„Vampiri?“ „Plemići!“) </i>te, nekoliko strana kasnije „...<i>I
u tome je, ako dozvoljavate, Vaša
nevolja...Vi ste trudite! To je greška! Mi nismo ovde da se trudimo, nego da
ubiramo tuđe plodove...da uživamo!“ („Plemići?“ „Vapiri!“)</i>. Nalazi se tu
nekoliko jakih osuda na račun gospodarske klase, ali asimilacija pojmova
„vampir“ i „plemić“ preko tog sočnog nadimka „krvopija“ je nešto što,
kombinovano sa ove dve fraze i sa Markovom izjavom da jedino šta mrzi više od
plemića jesu vampiri, stvarno govori samo za sebe. Baš kao i Mocartova
narativna linija, i Karlova i Jozefova fukcioniše kao međuigra koja početno
nema velike veze sa centralnom narativnom linijom i razvija se znatno sporijim
tempom u nastojanju da se ukrsti sa Mocartovom i centralnom Markovom i Čenovom,
ostavljajući time Stojanoviću prostora da se igra dijalozima i simbolikama. Satira
nije izbegla ni crkvu, u određenom smislu - Marko: „<i>Ispravi me ako grešim, ali mislio sam da vi krvopije ne podnosite crkve
i sunčevu svetlost...“</i> Čen: „<i>Kako ko!
Sunce me, istina, čini slabijim i ranjivijim, ali sa katedralama nemam
nevolja...“.</i> Da li Čen, na spomen crkve u Markovom pitanju, namerno
izostavlja pojam „crkva“, a nameće katedralu jer iz nekog razloga samo sa
katedralama nema problema? Da li Stojanović, na osnovu krvave istorije
katoličke crkve i mnogo čega još, oduzima tim glomaznim objektima prisustvo
svetog i divinskog, pa zato vampir poput Čena nema čega tu da se boji ili...?
Vrlo je moguće, ako ćemo se složiti da ni jedna Stojanovićeva reč u ovom albumu
nije napisana „tek onako“.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEio249Kxvz9VIc0cn8GMjpRUWA_QM0cpoJh0cBinJfbDWwxWqWJE_zDrfEfg2QrWmz6xnSFawptOnmKFsFnMSZbP59elivcYe4eIa6z4Glq2jeJXod6N4KBh_tQHuy644FHYfDbr-0TsNk/s1600/Vinjeta+1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="346" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEio249Kxvz9VIc0cn8GMjpRUWA_QM0cpoJh0cBinJfbDWwxWqWJE_zDrfEfg2QrWmz6xnSFawptOnmKFsFnMSZbP59elivcYe4eIa6z4Glq2jeJXod6N4KBh_tQHuy644FHYfDbr-0TsNk/s400/Vinjeta+1.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">A tu dolazimo i do drugog
elementa koji navodi prisustvo božanskog: <b>bečka
katedrala Svetog Stefana.</b> Ona je sveprisutno, opšte mesto oko kojeg kruži
cela naracija. Njome „Rekvijem“ počinje, razvija se i završava. Prate je mračna
atmosfera, motiv smrti i patnje u unutrašnjim monolozima koji je prate i čisti
oblik intermeca (više nego narativne linije Mocarta, Karla i Jozefa). Kako
čitamo strip, pratićemo unutrašnje monologe koje ćemo vezati prvo za Čena, te
redom za Marka, Tila, nesretnog kočijaša i, na kraju za Tila. Ako ćemo čitati
pažljivije (izazivam te, čitaoče, da samo preletiš preko ovakve priče), i pre
nego što nam finalno izlaganje u didaskalijama to oda, moći ćemo da uvidimo
nelogičnost privida pripadanja tih misli likovima koji se u tom trenutku u
sceni prikazuju. Didaskalije u prvoj sceni možemo lako da pripišemo Čenu,
budući da je posredi lik sklon filosofskom pogledu na stvari: „<i>svaka stvar na ovome belom svetu ima svoju
senku...a <b>senka</b>, to ti je čudna
stvar... podsetnik da je svakog svetla porod tama...nepogrešiv putokaz za
mrak...“. </i>Sećanje na očevu surovost iz druge scene sa katedralom ćemo
takođe vrlo lako da vežemo za Markov odnos sa Vukašinom, kao i za uopšte odnos
sa prestolom: „<i>„Nikada nisam i neću
razumeti žene, kraljeve i ljude koji ne jedu sir...kao i onog koji očekuje
ikakvu korist od nauka koji mu je prosto poklonjen...Plakao sam...i suzama
plaćenu<b> lekciju</b> naučio!“</i>. Mada,
dve stvari su nejasne. „Ljudi koji ne vole sir“ je pomalo smešan deo izjave
koji se ničim ne može pripisati Marku (osim preko stare srpske navike da prosto
obožavamo domaći kajmak ili sir) i sam stil razmišljanja je izjednačen sa
prethodnim Čenovim, a videli smo koliko se Stojanović potrudio da se ta dvojica
razlikuju u svemu. Naravno, didaskalije sa unutrašnjim monologom su vazda bili
više odraz autora nego lika te im je stil univerzalan, pa ćemo tu
mini-nelogičnost preskočiti bez problema. Treća već počinje da biva sumnjiva,
jer tekst u didaskalijama pripada osobi koja u sceni nije prisutna. Odnosno,
prisutan je ali je mrtav. „<i>Jednu stvar
bez prisile priznajem životu (pod prisilom priznajem sve!): ako te ne ubije pre
vremena, traje! ... To <b>sećanje</b> je đavolja
stvar! ...Kao ogroman špil brižljivo promešanih slika, zvukova i mirisa.
Sećanje je nemoguće preseći a da se ne posečemo na neku uspomenu!“</i> <b>Tila </b>ćemo upoznati par strana nakon ove
scene, ali već znamo da nije među živima, što bi značilo da treći intermeco sa
katedralom sadrži tekst koji nije istovremen sa scenom. On je odjek iz nekog
drugog vremena. Takođe, primetićemo velika poklapanja sa prethodna dva
razmišljanja: „<i>senka, to ti je čudna
stvar</i>“ sa „<i>to sećanje je đavolja
stvar!</i>“, burlesknost delova fraza „<i>ne
razumem...ljude koji ne jedu sir“ </i>i „<i>pod
prisilom priznajem sve!“</i> u više nego ozbiljnom, ličnom i pomalo teškom
momentu iznošenja neke poente <i> </i>i, opet, uopšteno identično slovotvorstvo.
Ne trebam da ponavljam da je katedrala prisutna u svakoj od scena, zar ne? Da
smo od početka priče naslućivali pogrešan šablon pripisivanja misli prisutnim
likovima će nam definitivno zacementirati četvrta izjava, koja bi po svim
prilikama trebala da pripada ubogom kočijašu. <i>„Prvi put sam video mrtvog čoveka kad mi je umro otac! Bio sam taman
toliko odrastao da se od mene očekivalo da do zore stojim pored njegovog odra i
taman toliko dete da sam se gušio u suzama i jecao celu noć! Pred zoru mi je
prišao ujak koji je slovio za mudrog čoveka. Pomilovao me je po glavi i rekao
da ne treba da plačem...jer je <b>smrt</b>
ono šta daje vrednost životu! ...Ponovio sam mu </i>(ujaku, na njegovoj
samrtnoj postelji) <i>ono šta mi je rekao
pored odra mog oca...nije prestajao da plače!“</i> Tu već dobijamo elemente
koji stapaju sve didaskalije u misao jedne jedine osobe: pripovedačevog oca
opet srećemo, pripovedačev ujak je „<i>suzama
plaćenu lekciju naučio“ </i>sama misao četvrte je došla kao izazvana prethodnom
filosofijom o sećanjima – pripovedač se setio smrti svoga oca, kao i lekcije
koju je primio od istoga. Stvarno, nema sumnje da su sva četiri razmišljanja
delo istog pripovedača. A smrt je tema koja kao da obuhvata sva razmišljanja,
čak i, reklo bi se, celokupno delo (Rekvijem je misa za mrtve). Ako smo uspeli
to da naslutimo, peto i poslednje razmišljanje će nam zatitrati ego kao buran
aplauz u ljudstvom krcatoj areni:<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<i><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">„...Neodvojivo od života kao <b>senka</b>
onog ko je baca, najskuplje od svih <b>lekcija</b>
jeste <b>sećanje</b>! Toliko je strašno da
smo zbog njega spremni da najšarenije laži proglasimo za najmudrije izreke samo
da bismo mogli da se zaklanjamo iza njih...a istina ne može biti prostija: sve
što živi, umire! Sve što umire, plaši se <b>smrti</b>!
Što duže živiš, duže se bojiš smrti, sve dok ne preostane samo strah...sve dok <b>večni život</b> ne postane umiranje bez
kraja...“ <o:p></o:p></span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<i><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></i></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiIiW2k9FQhLU_ZerW58sxaOIflK17Z_wiH2qM4_PH_qMwJ9OPwAjQ5Aaqpq9RJ2vQ-j-IPl3alVGa-W0jrbyAu5U05QJXwbZfShY4O3nTzS3J7gLsjwzFsF4r4rrRW8I3DAWvB_0HdN2w/s1600/Til+Ojlen%25C5%25A1pigel.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiIiW2k9FQhLU_ZerW58sxaOIflK17Z_wiH2qM4_PH_qMwJ9OPwAjQ5Aaqpq9RJ2vQ-j-IPl3alVGa-W0jrbyAu5U05QJXwbZfShY4O3nTzS3J7gLsjwzFsF4r4rrRW8I3DAWvB_0HdN2w/s400/Til+Ojlen%25C5%25A1pigel.jpg" width="315" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Senka, lekcija, sećanje i smrt.
Četiri teme iz prethodna četiri izlaganja ujedinjene u petom izlaganju.
Međusobno poklapanje ta četiri razmišljanja je stvar čitaočeve pažnje, brzine
čitanja i pomalo čistog instinkta. Ipak, pre petog izlaganja nema šanse da
naslutimo da je pripovedač <b>Til
Ojlenšpigel</b>, a kamoli da je njegova smrt samo iscenirana i da je on, na
neki način, glavni nemesis u „Rekvijemu“. Tek će nam sada sinuti da „ne razumem
kraljeve i ljude koji jedu sir“, „lekciju“ (tj.naravoučenije koje svaka
lakrdija iz klasične književnosti nosi) vežemo za dvorsku ludu Tila, kao i da
stalno prisustvo katedrale navodi na prisustvo naratora na istoj. Sve su to, naravno,
labavi tragovi. Čak i to stvaranje celine tematskim objedinjavnjem svih
razmišljanja. Konačni trag je kada vidimo da se didaskalijski monolog završava
u Tilovom oblačiću. Taj glavni preokret, da je Til živ i da je nemesis priče,
Stojanović je gradio vrlo pažljivo, ostavljajući samo blage tekstualne naznake (grafičke
bi bile preočigledne) preko kojih bi čitalac, samo ako je sklon zapažanju,
mogao da nasluti da se „nešto“ dešava (npr. Til u svojoj prvoj sceni žonglira
jabukama, a jabuka još iz doba starih grčkih pesama simboliše razdor ili zavadu...što
se na krovu ove katedrale i desilo) ali nikako da sa određenom sigurnošću makar
pretpostavi u kom pravcu ga tačno Stojanović vodi. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">A onda, kada nakon tog jednog
razjašnjavanja ruka poleti ka listanju unazad...videćeš koliko je stvari od
samog početka mučno spajano u jednu koherentnu celinu. Istorijski likovi poput
Marka Kraljevića, Mocarta, Karla, Jozefa, književni lik poput Tila i šarolika
galerija Stojanovićevih likova...te silno razvrstavanje četiri narativne linije
u pravilnom tempu da bi sve i gradile naraciju i posluživale kao pasaži za
daljnju gradnju naracije, razrešivanje jedne apsolutne konfuzije u blaženu
harmoniju, navođenje te vođenje jedne misterije celu priču bez da se oda pre
samog kraja, slaganje različitih karaktera... Ko nije bio pažljiv isprve, iz
drugog puta će svakako morati to da primeti i ceni. Suprotno razmišljanjima
nekih čitalaca čije sam utiske ulovio po forumima i društvenim mrežama,
„Rekvijem“ je priča čiji tok, uprkos svojoj kompleksnosti, bukvalno teče od
prve do poslednje stranice.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Partitura<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhScfn2h3wyUmuiuqRbhy_H5iBOpA27Anrv8corRo_1i3AfRV75hf4PxaJkKk7vTpM0z2l6xxw9aIBJ0t_HMQbdeyyfCVVRCeGSoeo0S9ozQwbTFhJ-j-9dcJIWtEwvnS30qaN2w9ct5jQ/s1600/181011_180472801989032_2409848_n.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhScfn2h3wyUmuiuqRbhy_H5iBOpA27Anrv8corRo_1i3AfRV75hf4PxaJkKk7vTpM0z2l6xxw9aIBJ0t_HMQbdeyyfCVVRCeGSoeo0S9ozQwbTFhJ-j-9dcJIWtEwvnS30qaN2w9ct5jQ/s400/181011_180472801989032_2409848_n.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Marko Stojanović</td></tr>
</tbody></table>
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Jedini problem je, kako mi se
čini, brzina tog toka. Strip je po tom nekom prokletom stereotipu (mrzim
stereotipe!) namenjen i za decu i za odrasle, treba biti jednostavan za čitanje
i stvoren za uživanje sa „mozgom na pašu“. „Rekvijem“ definitivno nije za decu,
a još manje je „mozak na pašu“. Mnogo je njih naviknuto na linearno čitanje,
neki standardni tok bez velikih skokova u retrospektivu, dok je „Rekvijemova“
naracija presečena na četiri narativne
linije bez ukazivanja neke jake veze među njima, one pojedinačno su ispresecane
međusobno, nabacane gomilom likova čija nam uloga nije isprva najjasnija i
pregršt pitanja do čijih odgovora ne dolazimo odmah. Posledicom toga, mnogo
čitalaca „Rekvijema“ će biti dezorijentisano za vreme priče, neće više znati „ko pije, a ko plaća“ te ćemo
često pronaći ocenu kako je drugi album daleko kvalitetnije štivo, samo zato
što je Stojanović pristupio jasnijem linearnom pripovedanju čiji skokovi u retrospektivu
toliko odudaraju od centralne narativne linije da ustvari od čitaoca ne
zahtevaju veliko mozganje. Što se tiče Vašeg recenzenta, „Pasji životi“, koliko
god bili odlični, su mlaki nastavak ovog
tehničkog, pripovedačkog, atmosferskog i harmonskog savršenstva od „Rekvijema“.
Stojanovićev tekst poseduje to arhaično slatkorečje tipično za književnost
19.veka, zabavne igre rečima, simbole, fraze za citiranje...Scenaristički,
usuđujem se reći, ovaj uradak nema mane (osim precenjivanja koncentracije svojih
čitalaca). Na žalost, ne možemo isto reći i za crtež. Budući da sam rešio da
pristupim ovom delu bez obaziranja na nemoguće uslove njegovog izvođenja (koje
lako možemo pročitati po intervjuima i člancima) zarad što objektivnije moguće
procene, sagledaćemo Pekine table sa čiste tehničke strane i na časak
zaboraviti zahvalnost što se uopšte uhvatio ovog zadatka. Crtež mu je čist, čak
prečist, vrlo osnovog kontrasta između crnog i belog, linija tuša je precizna
ali predebela i ograničena samo na osnovne konture likova, predmeta i detalja
na odeći koliko je dovoljno da znamo šta je od kog materijala napravljeno.
Likovi su često zdepasti, lica neretko veoma čudna (Mocart više liči na Martija
Misteriju nego na Mocarta), akcione sekvence statične... Ipak, kadriranje mu je
odlično, svaka scena je izražena željenom dramaturgijom, a kolor (na koji je
crtač, očigledno i računao) se pobrinuo za atmosferu raskoša i strave koja se
ovde smenjuje. Daleko od toga da je ovo loše, ali jednostavno ne leži scenariju
koji traži neki detaljniji, realističniji pristup.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Naslovnica Alekse Gajića je posterski raprezentativna, kao što i svaka
„prva“ naslovnica treba da bude. Autor u nastupu stvaralačkog očaja pokunjen
leži po papirima na pisaćem stolu, pera nemaknutog sa tinte u bočici, a u
pozadini akt stvaranja i koprcanja sa inspiracijom: brza olovka na starom
papiru, sitne i razređene note koje vape za zgušnjavanjem, dopunom.. Sve
obojeno u vintage stilu, odaje se period koji strip opisuje. A sa gornje
polovine, krv koja kulja po rukopisu umetnika, sa odrazima likova koji se pored
autora sa tom krvlju nose. Nema direktnijih aluzija na vampire i akciju koji bi
najviše plenili pažnju potencijalnog čitaoca, osim te krvi...a ona nije previše
direktna. Ako mogu sebi da dozvolim još jedan izlet u neku ličnu filozofiju, a
osvrnem se časkom sa Vama na surove (ama, nemoguće i gnusno obeshrabrujuće)
uslove u kojima je ovaj strip nastao i svoju mučnu ali veličanstvenu odiseju
nastavio, hrani mi dušu misao kako ta krv nije ni krv vampira, niti Mocarta,
Marka Kraljevića ili bilo koga drugoga. To je ona krv koja jednom odličnom delu
daje onu vanvremensku – vekovnu – vrednost i dalek odjek. To je krv autora.<o:p></o:p></span><br />
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;"><br /></span>
<br />
<div style="text-align: right;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Darko Mrgan</span></div>
<div style="text-align: right;">
<span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">Juli 2016.godine</span></div>
</div>
<br />
<div>
<!--[if !supportFootnotes]--><br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<!--[endif]-->
<br />
<div id="ftn1">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///E:/Darko/Recenzije/Gotove%20recenzije/Vekovnici%20I%20Requiem/Vekovnici%20knj.1%20Rekvijem%20%5brec.Darko%20Mrgan%5d.docx#_ftnref1" name="_ftn1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "calibri" , "sans-serif"; font-size: 10.0pt; line-height: 115%;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></a> <span lang="SR" style="font-family: "times new roman" , "serif"; mso-ansi-language: SR;">„<i>Tada pogiboše
kralj Marko i Konstantin... Jer svi ovi behu sa Ismailjćanima, ako i ne po
volji, a ono po nuždi, tako da kažu za blaženog Marka da je rekao Konstantinu:
Ja kažem i molim Gospoda da bude hrišćanima pomoćnik, a ja neka budem prvi među
mrtvima u ovom ratu.“ </i>(iz „Žitja Despota Stefana Lazarevića“ Konstantina
Filozofa, napisanog posle 1433.godine)</span><span lang="SR"><o:p></o:p></span></div>
</div>
</div>
</div>
Darko Mrganhttp://www.blogger.com/profile/01370515525140090300noreply@blogger.com0