Upravo
pročitao SUDNJI DAN (radni naslov: POTRES) gde se Buratini i crtački par
Verni/Sedioli bave zemljotresom i "velikim talasom" koji je izazvao
totalno uništenje jednog grada na samom jugu Južne Amerike (istorijski
događaj)...dobro, ovo je mali spoiler, ali smo o tome već pričali i videli neke
table, pa nikome ne kvarim ništa.
Prvobitni
utisak je "prazni hod" nakon Bosellijevog i Rubinijevog
"Izgubljenog sveta", ali za vreme čitanja se i to menja. Burattini je
napravio odličan posao. Iako se sreću neki stari likovi iz serijala i reference
na stare epizode, za njega tipično prepričavanje je ovaj put izostalo. Takođe,
početak je prilično mlak (opet u odnosu na prethodnu navalu adrenalina) pa
obećava samo puku dosadu, gomilu nebitnog što bi trebalo biti opravdanje za
prisustvo glavnih likova na spomenutom momentu totalne destrukcije, ali i to na
kraju ispada obični halo-efekat jer scenario deli kompletnu priču na tri
tematski i atmosferski prilično različita dela. Svako malo se uvode novi likovi
sa solidnom karakterizacijom i paralelno se razvijaju različita
"pitanja" kojima se kroz njih bavi naracija - ezoterično-fanatična,
politička, naučna, istorijska i psihološko-socijalna. Sve ove problematike se razvijaju paralelno, raspoređeno na način da ih je
interesantno pratiti do momenta razrešenja. Prisutan je lep broj emotivno
snažnih i psihološki "pogođenih u sredu" scena (razvijanje dvaju
prirodnih reakcija narodnih masa na krizu koja je nastala: eskalacija nasilja
pri traženju ljudskog krivca za prirodni događaj i s druge strane neverovatno
čovekoljublje pri spasavanju ugroženih). Iako kod nas za vreme poplava nije
bilo sličnih eskalacija nasilja, prikazano je opet strašno realno jer je pored
globalne potrebe da se pomogne bližnjemu svome bilo i onih koji sede kod kuće i
samo upiru prstom prema Vladi koja nije znala da reaguje. U trećoj svesci
Burattini ubacuje pravi Zagorovski momenat, iznenađujuće lep i zagorološki,
nikada viđen u ovakvom obliku. Jedva čekam da epizoda izađe i kod nas pa da na
miru proćaskam sa vama neke stvari iz nje.
Glavni negativac koji se pojavljuje u centralnom delu
priče je harizmatičan i vizuelno dijabolično prikazan. Šteta što služi svrsi
samo u ovoj epizodi pošto izgledom zaista obećava više. Ovde, on je pravo seme
ludila koje čini razliku. Sjajno odrađen! Drugi negativci (dvojica) su tipični.
Pojavljuju se u prvom delu priče i, kako tu nije stavljena tačka pribojavao sam se davljenja njihovim prisustvom u nekoj od narednih svesaka. Srećom, i njihova pojava je bila dovoljno stranica kasnije i
nije imala velikog uticaja na priču.
Scenario je, ukratko, vrlo dobar. Na žalost, teško je
čitljiv jer je crtež sterilan, prazan, definitivno loš izbor godine u Zagorovom
stafu. Slike uništenja su neatmosferične, ne osećaju se snaga i stava onoga šta
se gleda. Crtači su se više trudili da ispoštuju zakone fizike (posrtanje kuća
pod zemljotresom ili talasom sa sve gredama i kemanjem što leti na sve strane)
nego da iskoriste puni potencijal pravog umetničkog iskaza jedne scene koja je
mogla da uđe u kultne. Sve kompletno izgleda kao da je neko uzeo punu kofu vode
i prosuo je na neku slabašnu maketu da vidi šta će da se desi - To je to, ali
ti ne dopušta da "osetiš". Tu najviše mislim na navalu vodene mase,
dok se prisećam Chiarolline fantastičnih početnih tabli onoga Maxija
"Tajna ostrva". Odsustvo dinamike i emocije tamo gde scenario to
traži. Scena gde majka pomirena s očiglednim drži bebu u naručju i govori joj
"zbogom, maleni moj" trenutak pre nego će je poklopiti talas je
srceparajuća, ali da je nacrtana bolje kanula bi mi i koja suza. Ima svega, ginu
ljudi (aaaaaaaaaahhhh-ova na sve strane), ali na neki neverovatan način uopšte
nisam imao utisak tragedije koji je trebao biti prenesen. Velika šteta.
Scenario je stvarno na zavidnoj visini.
Коментари
Постави коментар